Marketing
Ministarstva okoliša i energije: od Švedske do Tonge, pa čak i Hrvatske
Pregovori o raspodjeli moći unutar vjadajuće koalicije HDZ-a i Mosta doveli su do neočekivane institucionalne promjene u strukturi ministarstava. Prema Konačnom prijedlogu Zakona o ustrojstvu i djelokrugu ministarstava i drugih središnjih tijela državne uprave, poslanom na odlučivanje u Sabor u okviru pregovora o formiranju nove vladajuće većine i nove vlade, stvara se novo Ministarstvo zaštite okoliša i energetike.
Sadašnje Ministarstvo zaštite okoliša i prirode preuzet će upravne i stručne poslove iz područja energetike od Ministarstva gospodarstva, te također iz područja vodnog gospodarstva od sadašnjeg ministarstva poljoprivrede. Na taj način Ministarstvo dobiva znatno veći djelokrug, proračun i težinu unutar vlade. Energetika je jedna od najvažnijih privrednih grana, a upravljanje vodama također uključuje velika novčana sredstva.
Ministar prof. dr.sc. Slaven Dobrović, Mostov kadar, stručno je kompetentan za energetiku, jer je profesor na Fakuletu strojarstva i brodogradnje u Zagrebu. Politički, njegov glas unutar vlade sad će svakako imati veću težinu. To će mu, nadajmo se, pomoći u borbi za novi, moderni i adekvatni sustav postrupanja s otpadom, što je bio njegov ključni izazov i jedna od rijetkih dobrih stvari koje je ostvarilla prethodna vlada.
Bilo bi bolje da je do ovog rješenja došlo na osnovu osmišljene koncepcije i strategije, a natezanjem oko rasporeda moći. HDZ je inzistirao smanjiti udio koji je Most prije imao, ali Most je iskoristio svoju pregovaračku moć da zadrži kontrolu nad Inom, Janafom i HEP-om.
Dugoročno dobre promjene za sve mogu se, ako imamo sreće, postići na osnovu sebičnih motiva - ni prvi ni zadnji put.
Osobno sam se za takvo rješenje zalagao još 1990. godine, kad se nakon prvih višestranački izbora ustrojavala nova državna uprava. Tada je to bilo po ugledu na Dansku. Stvorili su takvo ministarstvo jer su shvatili žarišni značaj energetike u nužnom ekologističkom zaokretu. Kasnije su mijenjali ustrojstvo ministarstava, ali ne i strateške ciljeve (vidi: Danska energetika: revolucija na pola puta (1980.-2050.)). Danas takva ministarstva imaju Grčka, Švedska, Maldivi, Ontario, Tonga, Washington DC, Baden-Würtemberg idr..
U elektroenergetici, dosadašnji ministri gospodarstva su bili fokusirani na projekte gradnje novih velikih elektrana: TE Plomin C, novi blok u TE Osijek na plin od čak 500 MW idr.. Unutar novog ministarstva, možda malo jači utjecaj zadobije način mišljenja koji danas prevladava u naprednijim zemljama od Norveške do Tanzanije: zaokret prema sustavu zasnovanom velikom većinom ili stopostotno na obnovljivim izvorima. Za Hrvatsku je takav zaokret znatno lakši nego za većinu drugih zemalja.
Jedan od aktualnih problema, s kojima će se aktualni ministar morati baviti, jest taj da se, realno, rafineriju Sisak vjerojatno ne može spasiti (vidi: Rafinerije u Europi propadaju zbog pada potražnje, 2. listopada 2014.).
U odnosi prema vodoprivredi, vjerojatno je potrebna jednako značajna konceptualna promjena kao kad se radi o odnosu prema otpadu i prema energetici (vidi: Poplave: dugoročni problem sustava, 20. svibnja 2014. i Kako je uništen sustav obrane od poplava, 24. rujna 2010.).
Pa kad bi se još sve to povezalo sa suvislim strategijama industrije i tehnologije, nastojanjima da se bar donekle uključimo u četvtu industrijsku revoluciju… Eh, tu bi trebalo da u vladi postoji još ponetko tko razumije o čemu se radi.
Post je objavljen 19.10.2016. u 23:41 sati.