22.03.2017., srijeda
Neka dosadna razmišljanja o kapitalizmu i socijalizmu
Jesam li socijalist? Pa, osobno se tako ne izjašnjavam, ali ovisi o definiciji. (Naravno, ako riječ koristite kao etiketu, do definicija vam nije stalo.) Prije bih rekao, ako baš moram, da sam "socijalni liberal". (Ne, nije "drveno željezo", kako su neki tvrdili još 1989. kad se osnivao Socijalno-liberalni savez; pojam postoji još od prije 1SR.) To je kombinacija snažne usmjerenosti, s jedne strane, na važnost osobne slobode ("sloboda" u jednini" kao osnovno svojstvo i sposobnost homo sapiensa) i prava na njeno ispoljavanje (razne slobode: govora, organiziranja, prosvjeda idr.), te s druge na priznanje da društvo ipak postoji (nasuprot efektnoj frazi M. Thacher).
U ekonomiji, zalažem se za optimalnu kombinaciju tržišne, državne i društvene regulacije - tri mehanizma odlučivanja o ekonomskim problemima (proizvodnja, raspodjela i potrošnja). Neke probleme u društvu (u "gospodarenju" u širem svimslu riječi, ne samo u ekonomiji) razrješavamo kroz konflikt i takmičenje, a neke kroz suradnju i uzajamno potpomaganje. Je, znam da je to dosadno, bit negdje u sredini, ni vrit ni mimo.
Globalno mi je blizak njemački "ordoliberalismus" (razvijen na tradiciji "kameralizma" iz 17-18. stoljeća). Mislim da je nama. s obzirom na tradicije i mentalitet, njemačka tradicija (također u austrijskoj varijanti, zemlja koja nam je bliska po veličini pa se izbjegavaju neki problemi usporedbe s divom) bolji primjer za ugled nego skandinavski model (iako nisam siguran u pogledu dogme o nezavisnosti nacionalne banke) ili recimo francuski, koji je hrvatskim ustavotvorcima 1990. bio najbliži (snažna centralizacija države, jaka birokracija, državna intervencija dekretima, snažna društvena konfliktnost nasuprot mentalitetu sporazumijevanja, koji je Njemačka razvila nakon 2SR). Njemačka (do 1990. Zapadna) je, na temeljima iskustava i grešaka prethodnih 75 godina (od ujedinjenja do pada nacizma), pod prilično dobrohotnom okupacijom, nakon 2SR razvila uspješan model "socijalnog tržišnog gospodarstva" koje je u posljednjih 20-ak godina dopunjeno u "Ekološko-socijalno tržišno gospodarstvo" (Ökosoziale Marktwirtschaft).
"Kapitalizam" je vladavina kapitala; kapital je društveni odnos i umišljaj (vrijednost novca, koja postoji samo u ljudskim glavama), a ne neka stvar ili supstanca. "Socijalizam" je ime za vladavinu društva (lat. societatis, njem. Geselschaft). "Komunizam" je ime za vladavinu zajednice (njem. Gemainschaft); nije slučajno da je stranka koja je u Hrvatskoj na vlasti zamijenila komunističku u imenu imala "zajednica": utopija zajednice zasnovane na klasi zamijenjena je utopijom zajednice zasnovane na naciji (u oba sučaja, pojmovi koji pripadaju u apstraktnu sferu umišljaja, Geselschaft, pokušavaju se preobraziti i apsorbirati u proširenu sveru svakodnevlja, Gemainschaft).
"Demokratski socijalizam" nastoji spriječiti da kapital vlada nad ljudima a da se ipak ne uništi mehanizam tržišne konkurencije. Zasad imamo kompromise, uspone i padove.
Postoji i jedna važna "kvaka 22" u anarhokapitalističkoj utopiji: neograničeno slobodno tržište zakonido dovodi do ukidanja slobodnoga tržišta; naime, konkurencija dovodi da slabiji propadaju, oni koji su jači sve više jačaju i bez van-tržišnih (političkih, društvenih ili zajedničarskih) ograničenja sve više mrzve slabije, te na kraju nstvaraju monopol ili oligopol, koji spriječava konkurenciju da se čak i pojavi ili da naraste preko dozvoljene margine. Korporacije, neumitnom zakonitosti vlastitoga kretanja tržišne konkurencije, postaju autoritarne države i ukidaju tržišnu konkurenciju (a opstati mogu korporacijski ratovi); takva mračna budućnost (distopija) tema je brojnih "cyberpank" SF priča. U takvom društvu vladaju bezlične sile kapitala, a ne pojedinačni kapitalisti. Da bi se slobodno tržište održalo, država mora stalno i snažno intervenirati, kroz zakone protiv trustova i drugim mjerama.
Tu je vrlo važna, osim tržišta i države, ova treća komponenta, društvena, Pojam "društvenoga partnerstva", Sozialpartnerschaft: opća usmjerenost, institucionalna i proceduralna rješenja, mentalitetna nastrojenost, želja i spremnost za suradnju, dogovor, kompromis, konsenzus: između radnika i poslodavaca, lokalnih i središnjih vlasti, poduzetnika i ekološkog pokreta itd.. (Usput: ovo je jedan od primjera kad je važno pogledati izvore na drugom jeziku osim engleskoga. Stranica na engleskoj wikipediji "Social Partnership" daje tekst isključivo o Irskoj. Također su vrlo važni primjeri iz Latinske Amerike, za što bi trebalo moći pratiti literaturu na španjolskom i portugalskom) Ne onaj lažan poziv na "kompromis" sa stajalista jačeg, koji podrazumijeva da slabiji treba odustati od svojih stavova u zamjenu za par fraza i poneku kozmetičku promjenu.
Spremnost da se popusti i prihvati kompromis nikako ne znači, da se od svojih načelnih stavova i zahtjeva treba odustati. Dijalog će se uvijek obnovljati. Važno je da svi sudionici uvijek ostaju otvorenog duha prema drugim sudionicima, otvorenog uma prema mogućim promjenama koje budućnost donosi, i da su spremni učiti od prošlosti. tako se revolucije mogu provoditi postepeno, bez nasilja i s malo prisile. U najuspješnijim europskim zemljama, takav se složeni (dijalektički) pristup odnosi ne samo na institucije, nego postaje i dio mentaliteta.
Među inim institucionalnim rješenjima, tu je i snaga sindikata; pa snaga i uobičajenost zadruga, "kooperative" kao normalan dio ekonomije (nasuprot primitivnoj derački koja se digla kad je ORaH to bio spomenuo: "bando komunistička, idite u Venecuelu ako ste protiv privatnog vlasništva!"). Poljoprivredne zadruge su od vitalne važnsoti u gospodarstvu Austrije, Njemačke, Danske idr.. Hrvatska je naslijedila model zadruga i PIK-ova iz socijalizma, koji je bio dobra osnova da se unaprijedi i prilagodi novim uvjetima; umjesto toga, model je uništen i zamijenjen ekonomsko i socijalno manje uspješnim, "pajtaško-kapitalističkim".
Njemačka ima više od 1000 energetskih zadruga s oko 10 milijuna članova, koje posjeduju većinu novoizgrađenih kapaciteta elektrana na obnovljive izvore, koje ukupno proizvode bar 5× više nego sve elektrane u posjedu HEP-a. Uz to su i poljoprivredne zadruge također veliki vlasnik, zatim i pojedine obitelji koje posjeduju fotonaponske krovne sustave (oko 1,5 milijuna). Tako se većina novca, koji se izdvaja preko naknade za poticaje obnovljivih izvora i učinkovite kogeneracije, vraća građanima (također su veliki vlasnik i jedinice lokalne samouprave). To je važan čimbenik stabilnosti, zbog kojeg nema značajnih prosvjeda protiv visoke cijene električne energije. (U Hrvatskoj, paradoksalno, sad velik dio tog novca odlazi Hrvatskoj elektroprivredi i to je glavni razlog povećanja naknade!) To komentatori s anglosakonskog jezičnog područja obično ispuštaju iz voda. Također važnu ulogu, već oko 200 godina, imaju k lokalne banke odnosno šedionice (Sparkasse) koje nemaju kao jedini motiv maksimaliziranje profita (a nisu ni državne).
Tu je mislim prevelika usmjerenost na konflikt problem američkoga društva - mentaliteta i institucija, a također i mediteranskih društava.
Ideja, da u društvu svi trebamo biti prvo partneri, a tek onda suparnici (na tržištu i drugdje). To također i u Aziji, tradicija konfucijanstva, "azijski ekonomski model" koji je blizak "rajnskom" (ali funkcionira, npr. u Kini i Singapuru, i bez političke demokracije odnosno stranačkog pluralizma: za razliku od Europe, uspijevaju održati deliberativnu racionalnost i pluralnost unutar stranke ili pokreta koji imaju monopol političke vlasti).
Staljinistički model (koji je on preuzeo od ljevičara iz 1920, nakon što ih je likvidirao) apsolutizira državu. Samoupravni socijalizam je apsolutizirao "samoupravno dogovaranje i sporazumijevanje" (ali zadržao monopol jedne stranke). Oba modela ne daju optimalne rezultate i ne funkcioniraju na dulji rok, kao ni anarhokapitalistički koji apsolutizira tržište. Nema jednostavnih recepata; ne samo da nema "ili-ili", nego nema ini nekakve logične aristotelovske točke "zlatne sredine", jer sve je stalno u pokretu. Nema čak, ni načelno, nekog čvrstog "trećeg puta" jer i staze se stalno račvaju i mijenjaju, svakim korakom koji učinimo.
Da, takva slika može izgledati deprimirajuća; ali ona je realistična - iako je dio realnosti i to, da ljudi moraju imati neke iluzije. S ovakvim pričama, nitko ne bi mogao pobjediti na izborima i time doći u poziciju da stvari mijenja. .
|
- 19:30 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
13.03.2017., ponedjeljak
Izbori u Nizozemskoj: kako će utjecati sukob s Turskom?
Prekosutra su parlamentarni izbori u Nizozemskoj. Simbolno važni za Europu jer svi očekuju koliko će glasova osvojiti stranka populističkih ksenofoba PVV. Sigurno je da će vladajuća "velika koalicija" pučana (VVD) i Radničke stranke (PvdA) doživjeti potop. Na njihovom padu, raste ne samo VVD nego i nekoliko drugih stranaka, najviše Zelena ljevica (GL)
(Usput: pridjev "simbolno" ukazuje na angažman simbola, a to je vrlo važno u društvenom životu - suprotno od pridjeva "simbolički", koji znači da je nešto minorno.)
Aktualna je naravno posljednjih dana diskusija o tome kako će na izbore utjecati aktualni sukob s Turskom. Neki smatraju da je to voda na mlin PVV, a drugi naprotiv da pomaže pučanima jer je predsjednik vlade pokazao odlučnost.
Ankete tijekom ožujka (posljednja je objavljena jučer) ne pokazuju nikakav trend promjena. (Rezultati anketa, članak na wikipediji.) Velika disperzija glasova, možda jedinstvena na parlamentarnim izborima uopće. Kao što sam pisao prije desetak dana, trebat će vjerojatno bar četiri stranke, da se prikupi vladajuća većina.
PVV privlači prosvjedne glasače, nezadovoljne svim etabliranim strankama. Ipak, u anketama ide tek do 20% glasova.
PVV, čak i ako prođe bolje od onoga što pokazuju ankete (a svi "pušu na hladno" nakon neočekivanih ishoda prošle godine u UK i SAD), vrlo vjerojatno neće moći sastaviti vladu. Ali, i za druge nije jasno kakva bi se vlada mogla sastaviti.
Belgija je bila 20 mjeseci bez vlade i dobro je funkcionirala, pa možda tako bude i u Nizozemskoj.
Evo posljednji rezultat, jučer obavljena anketa. Navodim po strankama broj mandata osvojen na posljednjim izborima 2012 (ukupno 150), očekivani broj osvojenih mandata prekosutra te razliku. Izborni sustav je gotovo idealno proporcionalan, pa se u anketama stalno objavljuje raspored mandata, a ne postoci.
1. VVD (pučani) 41 24 -17
2. PvdA (radnička) 38 9 -29
3. PVV ("za slobodu") 15 22 +7
4. SP (socijalisti) 15 15 0
5. CDA (demokršćani) 13 22 +9
6. D66 (liberali) 12 17 +5
7. CU (kršćanska unija) 5 5 0
8. GL (Zelena ljevica) 4 20 +16
9. SGP (reformisti) 3 3 0
10. PVdD (stranka za životinje) 2 4 +2
11. 50+ (starci) 2 5 +3
12. ostali 0 4 +4
Komentar na portalu politico.eu navodi da su pogledi na predstojeće izbore izvana znatno drugačiji od unutrašnjih. »Dok strani promatrači vide još jedan veliki test za politički poredak u Europi koji je izgrađen nakon Drugog svjetskog rata, za Nizozemce je glasanje mnogo manje dramatično.« Ovdje nije slučaj da "pobjednik uzima sve", kao u SAD i UK. Komentar opovrgava tri mita, koji se pojavljuju u komentarima iz drugih zemalja.
1. Ovo nije glasanje o Europskoj uniji. Rezultat referenduma u UK nije pojačao eurosketički pokret u Nizozemskoj; prije obrnuto. Nijedna stranka osim PVV ne spominje izlazak iz EU, a i PVV je ublažila svoju antieuropsku retoriku.
2. Ovo nije glasanje obilježeno "za i protiv Geerta Wildersa" (lidera PVV). On ne uživa tako veliku osobnu popularnost.
3. Ovo nije "populistička pobuna".
Analitičari pak također upozoravaju, da velik broj Nizozemaca na izborima, tradicionalno, odlučuju u zadnji čas. Sve do zadnjeg dana, oko 20% je neodlučno, a 3% odlučuje tek kad stigne na glasalište.
|
- 14:27 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
10.03.2017., petak
Velika Britanija se vraća u 19. stoljeće!
Emisije ugljičnoga dioksida u UK 2016. bile su najniže od 1894.. Da, nije greška - od 19. stoljeća. :-) Ovo je bilo toliko neodoljivo zanimljivo da su "Financial Times" i "Times" donijeli priču na naslovnici.
Emisija ugljičnoga dioksida u UK 2016. bila je manja za 5,8% nego prethodne godine. Potrošnja ugljena smanjena je za čak 52%. Porasle su emisije uzrokovane potrošnjom nafte (+1,6%) i prirodnoga plina (+12,5%).
Potrošnja ugljena u UK dosegla je vrhunac 1956,, kad je iznosila 221 milijun tona. Prošle godine, iznosila je samo 18 milijuna tona.
U odnosu na 1990., emisije CO2 pale su za 36%.
U razdoblju između travnja i rujna 2016., UK je proizvela više električne energije iz solarnih elektrana nego iz TE na ugljen. Vjetroelektrane su tijekom cijele 2016. proizvele više nego TE na ugljen.
Po ocjeni Carbon Brief, razni su razlozi pada potrošnje ugljena, ali glavni je odluka vlade da se obustavi korištenje ugljena u termoelektranama do 2025..
Studija objavljena ovoga tjedna u časopisu "Nature Energy" zaključuje da bi UK trebala postići neto-nulte emisije ugljičnoga dioksida do 2070., da bi ispunila obaveze koje proizlaze iz Pariškog sporazuma.
|
- 20:42 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
07.03.2017., utorak
Globalna poljoprivreda može bez pesticida – dapače, prema novom izvještaju eksperata Ujedinjenih naroda
Jučer sam pisao na facebooku:
Iako nisam spominjao posljednjih desetak dana, radim na svojoj knjizi "Ekologist". Dosta mi je ljudi već pomoglo raznim savjetima, prijedlozima, informacijama, pribavljanjem literature.
Uglavnom sam dosad pribavio literaturu koji namjeravam koristiti, obradio ili spremio za obradu. Razradio sam 21 poglavlje i oko 150 potpoglavlja. radi i dalje simultano, ne dakle da pišem poglavlje po poglavlje, nego napreskokce, prvim bilješke o jednoj temi, razmišljam o tezama za drugu i nabacujem osnove, pišem p nacrt teksta treće (to kad sjednem pa počnem pisat, uglavnom iz glave, a u tekstu si ostavim bilješku za detelje i izvore koje moram kasnije obraditi i konzultirati pa definirati tekst), za četvrtu temu pišem prvu varijantu, obrađenu s litaraturom itd., jedan kompanktan tekst, koji onda može ići na konzultacije prijateljima, na blogu isl.. Nakon toga se napiše konačan tekst, pa onda sve to sklopi, provjerava pravopis idr., uređuju međusobne upute unutar dijelova knjige, sređuju naslovi idr..
Ovih dana sam se najviše bavio dijelom o poljoprivredi, gdje sad već imam zaokruženu koncepciju što želim reći. Proučavao sam Bašić i Herceg: "temelji uzgoja bilja", razne dokumente FAO-a od 1996., prikaze agroekologije, International Assessment of Agricultural Knowledge, Science and Technology for Developmentprikaze ekološke (organske) poljoprivrede, tekstove pro i contra GMO. Iz cijele šire slike, postaje jasnije i zašto su organizmi modificirani genetskim inženjeringom u poljoprivredi pogrešna ulica.
Danas, objava važnog novog dokumenta eksperata UN, koji oštro osuđuje globalne kompanije koje proizvode pesticide i izražava sumnju prema upotrebi organizama modificiranh genetskim inženjeringom u poljoprivredi.
UN experts denounce 'myth' pesticides are necessary to feed the world (The Guardian, 7. ožujka 2017.)
Ideja da su (industrijskih) pesticidi neizbježni da se prehrani brzorastuće globalno stanovništvo je mit, prema ekspertima UN za hranu i zagađivanje.
Novi izvještaj, koji je predočen Vijeću UN za ljudska prava u srijedu, žestoko je kritičan prema globalnim korporacijama koje proizvode pesticide, optužujući ih za "sustavno poricanje šteta", "agresivne, neetičke tržišne taktike i snažno lobiranje vlada koje "spriječava reforme i paralizira globalne restrikcije pesticida".
Izvještaj također izražava snažnu sumnju prema korištenju organizama modificiranih genetskim inženjeringom u poljoprivredi.
Tekst iz Guardiana i neke citate iz studije vidi ovdje
|
- 21:28 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
02.03.2017., četvrtak
Njemačka ususret izborima: nagli rast popularnosti socijaldemokrata!
Istraživanja javnoga mnijenja u Njemačkoj tijekom veljače (stranica na wikipediji navodi rezultate čak 25 anketa!) pokazuju nagli skok popularnosti SDP-a, nakon što je krajem siječnja za stranačkog kandidata za saveznoga kancelara izabran Martin Schulz umjesto dosadašnjeg predsjednika stranke Sigmara Gabriela . Dovoljno je pogledati grafikon:
U siječnju je u istraživanjima stranka uživala potporu tek nešto iznad 20% ispitanika, a sada je na oko 30% i u nekim anketama je ispred CDU/CSU. Na izborima 2013. imali su 26%, a CDU/CSU 41%.
Opao je broj podupiratelja Ljevice, Zelenih, ali i Akcije za Njemačku (AfD). AfD je sad na oko 10%, a u siječnju su, kao i tijekom 2016, bili na oko 13%. Ljevica i Zeleni opali su s oko 10% na oko 7-8%.
Liberali (FDP), koji su na izborima 2013. ostali ispod nacionalnog praga od 5% (i time prisilili Angelu Merkel da sklopi koaliciju sa SPD), sada su u anketama na 6-7%.
Tako bi se u Bundestagu moglo naći šest stranaka, što se nije dogodilo još od 1950-ih. Dugo su bile samo tri (1958.-1983.), zatim su se pojavili Zeleni, pa Ljevica, a ispadanjem FDP-a broj je smanjen na četiri.
Ako raspored u Bundestagu nakon izbora bude približno kao u anketama, razne kombinacije su moguće. Moguća je obnova velike (crno-crvene) koalicije, pri čemu bi čak možda Schulz postao premijer.
Možda bi mogli skupiti većinu SDP, Ljevica i Zeleni. CDU/CSU i FDP ne bi imali dovoljno mandata za sastavljanje većine. Zeleni su sad u nekim pitanjima bliži demokršćanima nego socijaldemokratima, pa nije nemoguća ni crno-žuto-zelena koalicija.
Više od dve stranke u vladi - to bi možda bilo prvi put u Njemačkoj nakon 2SR (ako CDU/SCU računamo kao jednu).
|
- 22:33 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
01.03.2017., srijeda
Pred izbore u Nizozemskoj: trebat će najmanje četiri stranke za sastavljanje vlade
Ovo je moj 1100. post na ovom blogu. A nedavno sam obilježio i jubilej: 10 godina djelovanja!
Izvještaji o predstojećim parlamentarnim izborima u Nizozemskoj često su obojeni senzacionalistički. Ističe se, često i panično, da je u većini anketa na prvom mjestu desna, ksenofobna "Stranka za slobodu" (PVV). Stiče se pogrešan utisak, jer ona u istraživanjima javnoga mnijenja dobiva tek oko 20% glasova. Disperzija glasova je neuobičajena, bez jedne ili dvije stranke koje odskaču. To znači da će biti vrlo teško sastaviti vladu.
Ipak, to nije drastična novost za Nizozemsku, u kojoj se uobičajeno tek nakon izbora vode pregovori o sastavljanju vlade. To, ipak, rijetko vodi do političke nestabilnosti.
Naravno, nakon neočekivanih, pa i šokantnih rezultata u glasanju za Brexit i na američkim predsjedničkim izborima, analitičari i prognostičari pušu i na hladno
Nizozemska ima parlament sa 150 zastupnika, a izborni sustav je takav da raspodjela mandata minimalno odstupa od raspodjele glasova; dovoljno je osvojiti 1/150 tj. 0,67% glasova da se osvoji mandat. Zato se rezultati anketa obično izražavaju u projektiranom broju osvojenih mandata a ne, kako je uobičajeno drugdje, u postotku glasova.
Sedam stranaka po anketama osvaja više od 10 mandata, a samo PVV, u nekim anketama, preko 30 (što je 20% od svih mandata).
PVV u sadašnjem sastavu (na osnovu izbora 2012.) ima 15 mandata, a po anketama održanima od početka ove godine dobiva između 22 i 35 mandata.
U sadašnjem sastavu najjača je konzervativno-liberalna "Narodna stranka za slobodu i demokraciju" (VVD) sa 41 mandatom, a druga je socijaldemokratska Radnička stranka (PVdA) s 38.
Te dvije stranke su u pregovorima nakon izbora 2012. sklopile postizbornu koaliciju i formirale vladu. Birači su očito izrazito nezadovoljni. U anketama obe bilježe drastičan pad: VVD između 22 i 29 mandata, a PVdA samo između 11 i 17.
Nekoliko drugih stranaka bilježi napredak, a osobito zelena ljevica, koja je 2012 bila pala na samo četiri mandata (2010. su bili osvojili 10), a sada u anketama dobivaju između 13 i 19. K tome i "Stranka za životinje", koja sada ima dva mandata, može osvojiti između 3 i 7 mandata.
Ako osvoji najviše mandata, VVD će tražiti koalicijske parntere. Ali to će biti teško, jer gotovo svim ostalim strankama su vrlo antipatični. Aktualna vladajuća koalicija je krahirala. U svim kombinancijama, po rezultatima istraživanja javnoga mnijenja, trebat će koalicija barem četiri stranke da prikupe većinu.
|
- 14:14 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|