29.09.2015., utorak
Predlažem. Učiteljima 50% više plaće (da, ozbiljan sam)
Da sam ja neka faca u nekoj stranci, jednostavno bih rekao da ćemo nakon osvajanja vlasti iduće godine povisiti plaću svim učiteljima i nastavnicima osnovne i srednje škole, i tetama i tetcima u vrtićima, za 50%. (Isto bih rekao, da ćemo već u slijedećem proračunu udvostručiti ulaganja za znanost.).
Stvarno, ne kao prazni slogan. Za to vrijedi dati. Država mora ulagati novac u ono što je za boljitak naroda i države bitno, a tržište samo ne može regulirati. Može se uštedjeti negdje drugdje. Ili čak zadužiti - za to, vrijedi. (I druga ulaganja u obrazovanje, naravno, ali ovdje ne mogu o svemu.)
Zaslužuju li današnji nastavnici toliko novca? Možda i ne. Ali, tu profesiju treba sistematski promovirati kao jednu od ključnih za državu (vidi: Finska). Zato treba odmah povećati plaće, time stimulirati sadašnje nastavnike, te stimulirati najbolje u mlađim generacijama da se usmjere u tu profesiju. Pa se postepeno i stvarna kvaliteta i društvena percepcija poboljšavaju (a ne da se rezonira, što je bilo i prije 40 godina kad sam ja išao u gimnaziju i još više danas, da su nastavnici oni koji nisu za nešto bolje).
To bi bilo ulaganje, na dulji rok naravno, kakvo u obrazovanje jedino i može biti. (Deset godina da se vide rezultati; a to zapravo nije dugačak rok, nego srednji. Kao i ulaženje u četvrtu tehnološku revoluciju. Stvarno dulji rok, to je do 2050. godine, i time se najuspješnije države dana bave: Energiewende; ili čak 2100, čime se bavi G7 u energetici i klimatskim promjenama.)
Odmah, na početku, povećati im svima plaće. Stimulacija, te svestrano poticanje inicijative, inovacije i konkurencije. Ne tražiti brzi uspjeh, ali biti ustrajan. Sustavima kontrole i kažnjavanja (logika: prvo da istjeramo nedostojne, pa ćemo onda bolje nagrađivati ostale) to se ne može postići. Odmah povećati osnovicu s recimo 5.000 na 7.500 kn neto, a onda varirati nagrade i kazne.
E sad, glede ovog aktualnog štrajka nastavnika: usprkos mom načelnom stavu - fakat, u ovom trenutku, kad se Sabor raspušta - glupo - jedino racionalno opravdanje jest, da time žele pomoći HDZ-u da dođe na vlast. A ne mislim da im je to pametno.
Da dodam i nešto na dulji rok (dakle, do 2050. ili 2100), o čemu rzamišljam i što me muči.
Mislim da obavezno školstvo, osnovno te praktični i srednje, pati danas od problema institucionalne inercije. Slijedi osnovne obrasce organiziranja i ponašanja, kakvo su bili uspostavljeni u razdoblju od uvođenja obaveznih pučkih škola do otprilike 1SR (prije oko 150 do 100 godina). Pučka škola za masovno elementarno obrazovanje, zatim dodatne šegrtske i stručne škole; pa su onda rasli zahtjevi, te je sustav srastao sa starim gimnazijama. I to otprilike imamo sada.
Mislim da treba puno više fleksibilnosti. Svijet se strahovito promijenio, uvjeti su se promijenili, zahtjevi su se promijenili.
Obrazovanje treba oblikovati ljudska bića sposobna za slobodu, a ne najamne radnike i poslušne podanike.
Mislim da će mnogo više ljudi u slijedećim generacijama morati biti posvećeni svim vidovima obrazovanja mladih (a i odraslih i sebe samih). Umjesto jednog učitelja na 20 učenika, jedan na pet. I fleksibilnost od početka, i uravnoteženost i poticajnost. Znanje je lijepo, znanje je dobro. Poticati želju za znanjem a ne ubijati (jer se propisuje što se smije znati i čemu se smije težiti).
Grupni i individualni pristup. Mora biti zajedničkih razreda, zbog socijalizacije, ali od početka, od vrtića, individualne varijacije. Tko ima smisla za matematiku, glazbu, sport, književost... neka od početka ne bude sputan čekanjem da drugi shvate osnove. A ipak, važno istovremeno, određena svestranost. Mlade genijalce povremeno izvući za uho od računala i najterati ga da gimnasticira ili natjerava loptu; mladom sportašu se ne smije dopustiti da ne svlada osnove matematike; svi moraju naučiti bar malo pjevati ili svirati neki instrument, svi moraju izvježbati svoju ruku da napravi bar jednostavni crtež, koristi osnovne alate itd.. Od učitelja oćeg tipa i mnogo specijaliziranih.
Da bismo se mogli nositi, individualno, grupno i svjetski, sa svime, što smo već postigli kao vrsta. Da nas to ne ubije.
Mi smo, zasad, kruna evolucije. Poštujući sebe (a ne svoju sliku) poštujemo prirodu. Poštujući prirodu, poštujemo sebe. Do idućeg koraka evolucije, možemo proći kroz još mnoge kulturne (r)evolucije.
|
- 15:28 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
26.09.2015., subota
Dva aktualna slikovana komentara: transvestije
- 22:50 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
19.09.2015., subota
Izbori u Grčkoj: hoće li Siriza ostati na vlasti?
Sutra su izvanredni parlamentarni izbori u Grčkoj (drugi izvanredni ove godine). U siječnju, Siriza je pobijedila uvjerljivo, s 36,3% glasova ispred "Nove demokracije" koja je imala 27,8%.
U Grčkoj pobjednička stranka dobiva bonus od 50 dodatnih mandata, makar bila za jedan glas bolja od drugoplasirane.
Većina anketa pokazuje da je Siriza sada u blagoj prednosti, s nešto manjim postotkom, a ND nešto većim nego u siječnju.
Otcjepljeni dio Sirize, "Narodno jedinstvo" (LA), ljevica nezadovoljna Ciprasovom kapitulacijom iz srpnja (ako je to bila?), po anketama su na oko 4%.
Ostali su otprilike na istom kao i u siječnju.
Nekada moćni PASOK, socijaldemokrati koji su išli "Trećim putem" kao i oni u uspješnijim zemljama zapadne Europe, pao su u siječnju na 4,7%. Nekada vladajuća stranka već se na izborima 2012. našla u situaciji da bude mlađi koalicijski partner svojim nekadašnjim rivalima iz ND.
Moglo bi se dogoditi da ND pobjedi. A ako to bude Siriza, vjerojatno će morati tražiti dodatne koalicijske partnere.
Odmah nakon proglašenja izborne pobjede u siječnju, Siriza, kojoj su nedostajala samo dva glasa za apsolutn uvećinu u parlamentu, sklopila je koaliciju s nacionalno-konzervativnom strankom "Nezavisni Grci", koja je bila osvojila 13 mandata.
Malo ljudi sad komentira. Zbunjeni su, rekao bih, kao i ja, i oni koji puno više od mene znaju.
U međuvremenu, približavaju se izbori u Španjolskoj, koji će se održati 20. prosinca o.g.. Slično kao u Grčkoj, pojavila se nova anti-austerity stranka na ljevici, Podemos, a opala potpora socijaldemokratskoh "trećeputaškoj" PSOE. To se događa manje radikalno nego u Grčkoj: prema anketama, PSOE je na oko 22-25% a Podemos na 15-18%.
Popularnost Podemosa je jako varirala tijekom godine, a u cjelini je opala: u nekim su anketama bili i na 30%.
Znatno su međutim opali vladajući demokršćanski "Narodnjaci", iako imaju relativnu većinu.
Tako izgleda da će doći do potrage za koalicijskim partnerima nakon izbora. Kako sad stvari stoje, ni PSOE i Podemos zajedno neće imati dovoljno za većinu.
Jeremy Corbin, ljevičar sličnoga tipa, izabran je za predsjednika Stranke rada (laburisti) u UK, a socijalist Bernie Sanders ozbiljan je kandidat, iako s nevelikim šansama, za predsjedničku nominaciju Demokratske stranke u SAD. S obzirom na izborni sustav, u SAD i UK je praktički nemoguća pojava novih jakih stranaka.
Postoje gibanja na ljevici, ali nema paradigme. Nitko nema jasnu viziju što raditi s globaliziranim nereguliranim financijskim kapitalizmom. Neoliberalna ideologija, usprkos potresima svjetskog gospodarstva i izrazima ogorčenja, i dalj održava diskurzivnu hegemoniju.
|
- 11:23 -
Komentari (6) -
Isprintaj -
#
18.09.2015., petak
Stranci siluju naše žene!?
MUP: Ne nasjedajte na glasine na povećan broj silovanja zbog imigranata
To je poznati arhetip, da su Drugi (s velikim "D") seksualni predatori. Primjenjuje se, u raznim prilikama, na crnce, Židove, Albance (Srbija 1980-ih), homoseksualce (ne siluju naravno žene...) isl.. Radi se naravno o projekciji vlastitih fantazmi (žudnja za neograničenim posjedovanjem žena i satiskom spolnom moći). Analize tog fenomena su među najuvjerljivijim stranicama Slavoja Žižeka.
Nevjerojatno da netko tko se drži običnoga zdravog razuma povjeruje kako izbjeglice (migranti, imigranti - svejedno), nakon dan-dva boravka u Hrvatskoj, počinju na ulici masovno napadati i silovati mirne Hrvatice. Jedan je na internetu tvrido kako je čuo od prijatelja koji radi u MUP-u da je bilo desetak takvih slučajeva samo u Zagrebu, i da im je strog zabranjeno o tome govoriti.
To je nesuvislo, ali kad se aktivira neki veliki arhetip, ljudi mogu povjerovati u bilo što.
Prije par godina širila se informacija o masovnom silovanju: 20-ak azilanata dovukli neku mještanku u logor, premlatili je i silovali. Praćeno slikom premalćene žene. Uz napomenu, kako su svi veliki mediji, državni i komercijalni, dobili zabranu da o tome pišu.
Međutim, kad sam malo prosurfao po Internetu tražeći isti tekst uz varijacije na razim jezicima, vidio sam da se ista priča, i sa istom fotografijom, pojavljuje u Srbiji, Švedskoj, Njemačkoj idr..
Kad osjetite navalu moćnih strasti, pokušajte ih kontrolirati. Pokušajte procijenti činjenice ne-pri-strasno (nije slučajno da pojmovi "strana" i "strast" imaju zajedički korijen!). Pokušajte razaznati kad strast vodi u destrukciju.
(Osobno, jako sam strastven. Jednom sam pisao da nisam pacifist zato, jer to odgovara mojim nagonima, nego zato, jer ne odgovara).
|
- 18:25 -
Komentari (5) -
Isprintaj -
#
14.09.2015., ponedjeljak
Prirodni plin iz Rusije u EU ići će proširenim “Sjevernim tokom” (osim ako možda ipak ne)
Prenosim tekst originalno objavljen u subotu na blogu Ekološka ekonomija.
Sažetak: Ruska državna kompanija Gazprom i četiri velike europske energetske kompanije najavile su udvostručenje kapaciteta plinovoda "Sjeverni tok" na Baltiku. Time bi se definitivno prekinuo transport ruskog prirodnog plina preko Ukrajine. Globalni ekonomski i regionalni geostrateški odnosi komplicirani su i nejasni.
Zbunjujući odnosi Europske unije i Rusije u trgovini prirodnim plinom, ratu u Ukrajini i u geostrateškom nadigravanju. Mnogo toga u velikoj "igri šaha" (ili pokera - to je možda bolja metafora) događa se daleko od očiju javnosti.
Europe Doubles Down on Russian Gas
Plinovod iz Rusije prema Srednjoj Europi, koji vodi kroz Belarus, uredno radi. Bilo je nekih manjih natezanja između Rusije i Belarusa, ali nekih trajnih problema nema.
Već 15-ak godina stalno su problemi s onim kroz Ukrajinu. Pa je Rusija planirala zaobići Ukrajinu južno ("Južni tok" kroz Bugarsku i Srbiju ili "Turski tok", još većim zaobilaženjem prema jugu, kroz Tursku i Grčku ). Prvi je EU stopirala, za drugi je Rusija nedavno najavila da ga počinje graditi iako pregovori nisu završeni. Grčka se ponadala tu nešto zaraditi (Cipras bio u Moskvi, navodno dobio neka obećanja - a možda i ne).
EU želi smanjiti ovisnost o Ruskom prirodnom plinu, ali ne može eliminirati taj uvoz. Rusija povećava izvoz u Kinu, ali to nisu količine koje bi mogle nadomjestiti izvoz u EU.
Ameri navijaju za povećani izvoz LNG iz svojeg i kanadskog šejla u Europu, ali to je i skuplje i nedovoljno (a primarno tržište će im vjerojatno biti Japan i Kina).
Moguće je povećanje uvoza iz središnje Azije i sada iz Iraka, nakon ukidanja sankcija, ali potrebe su velike investicije, plinovodi bi išli preko nesigurnih predjela (uključivo Tursku i Grčku), a ni to nije dovoljno za potražnju u EU.
Proizvodnja prirodnoga plina u Norveškoj već će krajem ovog desetljeća početi opadati.
Na dulji rok, europski Energiewende (energetski zaokret) može dovesti do pada potražnje za prirodnim plinom, ali ne u slijedećih 15-20 godina; prvo ugljen, onda nafta, pa tek zatim prirodni plin.
Tako dakle Rusija ima robu koju nudi i koju EU treba. Tu su razne igre i igrice.
Početkom godine bilo je negirano, a sad je izgleda, neobično brzo, sklopljen dogovor između Gazproma i zapadnh energetskih multinacionalki Shell, E.On, BASF i Engie (bivši GDF Suez) o udvostručenja kapaciteta plinovoda "Sjeverni tok" na Baltiku. Sadašnji North European Gas Pipeline (NSGP) sagrađen je nedavno, 2011.-2012. (komentar iz 2011: A recent game of chess in the world natural gas market).
Projekt bi trebao biti realiziran u četiri godine uz ulaganje 10 milijardi eura. Njegovom realizacijom, projekti na jugu postali bi nepotrebni (osim za izvoz ruskog plina na rastuće tursko tržište).
Sklapaju se golemi poslovi - jel' netko spomenuo sankcije protiv Rusije? Velike europske kompanije gledaju desetljećima unaprijed, sklapaju poslove s Gazpromom i Putinom osobno, ne vodeći mnogo raćuna o trenutnim političkim tenzijama; osim ako ipak ne.
Kako se kaže u komentaru, europska energetska politika je uvelike u rukama velikih kompanija, ne vlada (na stranu sad u čijim su rukama vlade).
Europska unija ponavlja da im je cilj smanjiti ovisnost od Rusije i da im je na srcu interes Ukrajine, pa da će rigorozno provjeriti projekt.
Tko zna, možda ga na kraju i zaustave, kao i Južni tok; izgleda da instrumenata za to imaju.(Je li ipak sve velika predstava, te sukob europskih kompanija i EK prividan? Rusija je ipak slabija u toj igri, jer ekonomija joj je u cjelini slaba i vrlo jako ovisi o prihodu od izvoza energenata.)
Plin će ići u Njemačku, pa preko nje dalje. Stvorit će se problem za istočnoeuropske zemlje koje ga sad primaju preko Ukrajine. Vjerojatno i za Hrvatsku.
Novi sukob između EU15+EFTA (stare članice, iz 1995, plus Norveška, Švicarska i Island) i EU11 (novije članice, do 1990. pod komuhnističkim vladama). Ukrajinski predsjednik vlade nazvao je projekt "antieuropskim i antiukrajinskim", a slovački "izdajom".
Priča, sigurno, nije završena.
|
- 10:31 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
11.09.2015., petak
Koalicija "Hrvatska raste" planira 70 mandata
Vidio sam jučer u jednim dnevnim novinama (zaboravio sam koje - ne kupujem, nego sam prolistao Jutarnji, Večernji i Novi list u knjižnici, a ne da mi se gledat ima li na netu) člančić o sjednici Glavnog odbora SDP-a, koja je trajaja tek 15-ak minuta. Naveden je cilj/želja koalicije "Hrvatska raste" glede osvojanja mandata na predstojećim saborskim izborima.
Cilj je 70 mandata (dakle, 50% u teritorijalnim izbornim jedinicama), bez IDS-a. raspodjela pak bi bila, prema mjestima na listama koja se smatraju sigurnim ili skoro sigurnim:
SDP = 56
HNS = 7
HSU = 3
HL-SR = 3
A-HSS= 1 (nesiguran, na rubu)
Zagorska stranka, iako članica koalicije, ne bi dobila izgledno mjesto na listi za osvajanje mandata.
Računaju, ako se ipak priključi IDS za nastup sa zajedničkm listom, da bi mu pripala još 3 mandata.
To bi bilo znatno manje nego 80 mandata, koliko je "Kukuriku koalicija" osvojila 2011. (a k tome dodajmo i laburisti šest).
To je otprilike ono što je nužno da se vrlo vjerojatno može sastaviti vlada (uz potporu, ipak makar i postizbornu IDS-a, pa SDSS-a i drugih manjinaca, te možda još KUH, ORaH...).
Zanimljivo je da prema gornjem "reper" čini rezultat na izborima za Sabor 2007. Tada su, samostalnim nastupom, SDP, HNS i IDS osvojili točno isti broj mandata (56, 7 i 3), a HSU jedan (iako su bili blizu još ponekom - zeznula ih je tada SU, otevši kritičnih oko 1%). To je bilo ukupno 67, jer su imali post-izborno dogovor u vrijeme kad nije bilo sigurno tko će prikupiti većinu.
HDZ je tada imao 66 (od toga pet od hrvatskih ne-rezidenata, tzv. "dijaspore"), ali je formirao vladu zahvajujući dogovoru s jednim zastupnikom manjina, HSS-om (6) i SDSS-om (3).
Je li ovo realno? PMSM ulazi u područje dostiživog, ali s malom vjerojatnosti. No, normalno je da se u bitku za glasove ulazi s ciljem/željom da se ostvari više od onog što je najvjerovatnije za očekivati.
Kako sam pisao ranije, mislim da će "treći" osvojiti barem 20 mandata, tako da bi u toj podjeli DK (domoljubna koalicija) imala 50 (plus garantirana 3 od nerezidenata). HDSSB 4-5, KUH 1-3, MOST 2-3 (X. izborna jedinica, a drugdje tko zna, možda nešto uhvate...), ŽZ i ORaH vrlo nesigurno (od nula pa čak do 10), pa još par koji mogu nešto uloviti (Koalicija Spremni, Milan Bandić, Stipe Petrina...).
Ipak, ako bi KHR osvojila 60 mandata i DK također 60, KHR bi KJTV imala više šanse da prikupi većinu (iako ne bi bila sigurna). Natezanje oko formiranja većine moglo bi biti vrlo veselo. Dosad smo takvu situaciju imali jedino spomenute 2007. g..
Zna li netko je li procurio takav plan podjele sigurnih i izglednih mjesta na listama za "Domoljubnu koaliciju"? Vjerujem da tako nešto mora postojati.
Oni bi mogli ići s ciljem da osvoje 80 mandata (koliko je imala Kukuriku koalicija 2011.), plus spomenuta garantirana tri.
|
- 09:46 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
10.09.2015., četvrtak
Hrvatski katolici o papi Franji
Hrvatski katolici (s naglaskom na "hrvatski"!) o papi Franji.
Dolje navedeni citati su iz diskusije na topicu "papa Franjo" na forum.hr. Od komentara #1159 nadalje. Sve tijekom nekoliko sati. Jučer je bilo 136 upisa. Velika većina su u sličnom stilu. Ovo je izbor.
Benedikt je za razliku od Franje vjerovao u Boga.
Postavlja se pitanje čiji je on uopće Papa jer koliko vidim sve više Katolika izražava otvoreno neslaganje s njegovim stavovima. S druge strane oni koji su na braniku ateizma s ciljem uništenja KC ga brane, zanimljivo. Ja njegov pontifikat gledam kao jednu veliku kušnju za KC.
Gledao sam par tih filmica na YT kontra njega opisujuci ga kao masona, rotary, folera , antipapu I najbitnije ZADNJEG PAPU,
Katolicku crkvu vidim kao dio tradicije mog naroda i mene....i sigurno ne zelim jednog dana udjem u crkvu za Bozic ili sprovod ili vjencanje...i vidim da pop pusi marihuanu, slavi Haila Selasija i ljubi Titovu sliku.
To sto papa radi nije nista novoga...to protestantski popovi rade zadnjih 500 godina...ako je to ono sto se trazi...onda si u krivoj crkvi.
Katolici u Europi (zapadnoj) zalažu se i za labaviji odnos prema abortusu, istospolne brakove, žensko svećenstvo itd. Kakve to veze ima? Katolici u Europi već dugo vremena nisu pravi katolici i to se vidi na svakom koraku.
Ima mnogo ozbiljnih teologa i kardinala koji su visoko kotirali za vrijeme Ivana Pavla II. i Benedikta XVI. i koji su zaprepašteni s ovim što Franjo radi. I pri tom ne mislim na banalnosti i populizam nego na teološki aspekt. Ukratko, Franjo vodi Crkvu u suprotnom smjeru od onog u kojem su je vodila njegova dva prethodnika.
E o tome ti pricam kada kazem da je Franjo bacija 2000 godina tradicije u zahod...vise sam volija one stare pope koji su pritili dnom pakla ako malo jace opsujes.
Eto, sam si dao primjer njegove izjave od koje se svakom ozbiljnom teologu diže kosa na glavi i zbog koje bi ga u apostolska vremena vjerojatno izopćili kao heretika.
Ali to njega ne zanima, jer kao što rekoh, vjera i teologija su njemu potpuno irelevantni. Važnije su ovozemaljske stvari poput klimatskih promjena, ekonomije, imigracije itd.
Ne treba ti popis stanovništva da vidiš kako likovi u medijima koji su oduševljeni Franjom ne pokazuju nikakvu namjeru da prihvate katolički nauk nego upravo suprotno - raduje ih upravo percepcija da Franjo razvodnjava i ruši taj nauk i baš to je razlog njihove opčinjenosti njegovim likom i djelom. Nema tu dakle govore o raskajanom sinu koji se vraća kući nego o razvratnom sinu koji se raduje dok iz daljine gleda kako se očeva kuća demolira.
Sadašnji Papa je primjer neskromnosti i neponiznosti, jer ja skromnog i poniznog doživljavam kao čovjeka koji nije zabavljač i ekscentrik, koji se odriče u skrovitosti, koji prihvaća veličinu, snagu i tradiciju svoj položaja bez obzira sviđalo se ili ne.
Dvije godine sam trenutnog Papu branio i uvjeravao da se strpe, da mediji od njega prave klauna, da mu izjave vade izvan konteksta i izokreću. Više ne mogu. Njegovi 'gafovi' postali su svakodnevni. Njega 'razumiju' nevjernici i ideološki protivnici Katoličke Crkve. Među istinskim vjernicima stvara zbunjenost i nevjericu.
Ako mu i jest zadaća skupljanja izgubljenih ovaca, ove trenutno koje su u toru su izbezumljene, a ove izvan u većini žele biti vukovi i lisice, a ne ovce.
kad netko vjeru shvaća ozbiljno, onda je svakako izbezumljen kad pročita papin intervju ateističkom novinaru u kojem papa nadrobi hrpu stvari nespojivih s katoličkim naukom ili kada papa na prvoj audijenciji odbije javno dati blagoslov "kako bi poštovao savjest nazočnih nekatolika".
|
- 11:13 -
Komentari (6) -
Isprintaj -
#
|