Marketing
Kako se pokušava negirati HDZ-ovsko uništenje banaka 1990-ih
Jedan moj fb prijatelj, slobodnotržištarac, pada u trans nad veličanstenošću znanstvenih dometa dvojice... hm, ljudi, koji nakon 15 godina obznanjuju koliko je čudesno mudra bila ekonomska politika HDZ-a u Tuđmanovo doba, a to ne samo da narod nije shvatio, nego i nijedan ekonomist koji se tom temom bavio dosad.
Šonje i Škegro razbili mit o trošku sanacije banaka
Borislav Škegro je jedna od naodvratnijih ljudskih spodoba koje se uopće može zamisliti, jedan od glavnih stratega masovne pljačke civilnoga društva od strane države, odnosno vrhuške jednog populističkog, razbojničkog političkog pokreta. NEŠTO MALO ispod Hitlera, Staljina ili Hanibala Lectora. Gnjusna kreatura, koja vrijedi manje od gomile rigotine njegove težine.
Tko govno dira, i sam se zasmrdi. Velimir Šonje, sudjelujući s tom kreaturom u bilo čemu, pokazuje da je kao znanstvenik nula posto relevantan. Ne radi se tu čak ni ideologiji, to nije eliminatorsko načelo (ekonomija nije egzaktna znanost, ne može se bez ideologije), nego o stavljanju u službu danas oporbene političke stranke, koja se nastoji vratiti na vlast, i interesa krupnog kapitala koji stoji iza nje.
Predbacio mi je, spomenuti fb prijatelj, da dajem sud, a da navodni znanstveni rad nisam pročitao. Ne, nisam, ni ne namjeravam. Pokorno priznajem, da financije ne razumijem i ne mogu donijeti svoj sud. Ali vidio sam kako su na tu temu pisali dosad razni profesori i doktori ekonomije. Koje sad drug Škegro, vinovnik katastrofe, problašava malim bulji-bulji kretenčićima.
I smatram sasvim opravdanim, slijediti u donošenju prosudbi i etičko načelno. Čovjek koji je među najzaslužnijim za tadašnji krah bankarskog sustava, koji nije bio izazvan ni ratom ni nekim međunarodnim događajima na globalnom financijskom tržištu (kao slom "Azijskih tigrova" koji se u to doba dogodio), nego isključivo posljedica ekonomske strategije etatizacije pa zatim podjele plijena (ne, nije to bila "privatizacija", nego prvo etatizacija, pa onda podjela zabadava politički podobnima i vještima!), sad piše kako je sve to zapravo bilo sitnica!?
Pa ne, eto, na osnovu etičke predrasude, ne želim trošiti vrijeme da to čitam. To bi trebala biti njegova obrana na sudu, pa nek se sud time bavi a ne mi obični ljudi.
Nasuprot ovom licemjerstvu i demagogiji, ovo je mali dio priče (otkriveno 2005.),.jedan noviji tekst (siječanj o.g.):
Zaboravili smo: Sanacija banaka koštala nas je 13 milijardi dolara
»Tako ovih dana gotovo nitko ne spominje trošak sanacije domaćih banaka "spašenih" krajem 90-ih i početkom 2000-ih godina. A te su troškove, podsjećam, platili svi hrvatski porezni obveznici. Ukupni troškovi ozdravljenja hrvatskih banaka iznosili su, prema izjavi tadašnjeg guvernera HNB-a Marka Škreba, 5,5 milijardi USD. Ovdje odmah valja naglasiti da je riječ samo o glavnici unutarnjeg javnoga duga i da će se ukupni troškovi sanacije banaka, kada se glavnici pribroje kamate, više nego udvostručiti (zbog kamatne stope i roka otplate), a kada im se još pribroje međunarodne obveze, odnosno obveze po refinanciranim deviznim kreditima (samo je glavnica kredita Privredne banke koji su preneseni na DAB, prema Pariškom i Londonskom klubu iznosila 847 USD), vjerojatno kretati na razini oko 13 milijardi USD, kaže profesor Gordan Družić u jednom od svojih radova. (...) Banke su potom privatizirane za mršavih 5,4 milijarde kuna, a 26 banaka i štedionica završilo je u stečaju. Država je iz toga naplatila manje od milijardu kuna. Samo 7 posto uloženog novca u sanacije vratilo se u proračun.«
Ali taj Goran Družić je jelte jedna komunjara, nije on prava poštena Rvatina kao naš drug Boro Š.!
Ovo je dio priče - tekst je iz 2005.:
Krivci kolapsa hrvatskog bankarstva
»Sedam godina od afere Dubrovačka banka Nacional je došao u posjed internih dokumenata Hrvatske narodne banke (HNB) i Državne agencije za sanaciju banaka (DAB), koji otkrivaju da su tadašnji čelnici tih institucija na krajnje sumnjiv način iskoristili aferu kako bi na teret poreznih obveznika prebacili sve dugove Globus grupe Miroslava Kutle i nekih drugih tvrtki prema Dubrovačkoj banci, te stvorili preduvjete za bespotrebno podržavljenje i naknadnu, ponovnu prodaju dubrovačkih hotela.«
Pa malo dalje, i malo dalje u prošlost od "Dubrovačke banke2, uz malo surfanja danas (ne prenosim ono što sam proteklih godina spremio na svoj hard disk). Ovdje je dio rada čiji autor je doc.dr. Vladimir Sajter, s Ekonomskog fakulteta u Osijeku
4. Krizne situacije u bankovnom sustavu Republike Hrvatske
Ovo je iz 1996, ne radi se dakle o nekom "nasljeđu socijalizma", koje je riješila ranija "linearna sanacija banaka" 1991. (druga je priča tadašnja velika inflacija).
»Zbog lošeg poslovanja 1996. je godine javno priznata neučinkovitost tri od četiri najveće banke, te je donesena odluka o njihovoj sanaciji. Banke su zabilježile gubitke višestruko veće od kapitala (...) Kod sve tri banke postojala je iznimno velika koncentracija loših plasmana, a preko 90% njih se odnosilo na plasmane velikim poduzećima u državnom vlasništvu. Opći i administrativni troškovi koji u ukupnim rashodima hrvatskih banaka na kraju 1996. godine imaju udio od čak 35% također su dobar pokazatelj lošeg stanja bankovnog sustava u Hrvatskoj u tom razdoblju.«
E sad, autor ipak smatra kako su te sanacije bile »primarno zbog naslijeđa loše aktive i problema izvanredne ratne situacije«, pa neka bude (iako se može produljiti analiza pitanjem a kako su ipak ta poduzeća dobivala tolike kredite i je li baš samo rat nužno učinio situaciju "izvanrednom") ali odmah nastavlja:
»ne iz razloga strukturnog nepridržavanja dobrih poslovnih običaja u bankarstvu, a što je bio slučaj kod slomova banaka u krizi 1998. godine.« Nakon toga dolazi poglavlje o toj krizi 1998. - tu je u središtu gore spomenuta Dubrovačka banka.
Ne da mi se više citirati, koga zanima, neka pogleda. A takvih studija ima još puno.
Post je objavljen 01.05.2015. u 19:39 sati.