Jedan moj Fb prijatelj je postao ovo:
Pretpostavljam da je autor ove duboke misli samog sebe u tu skupinu prvorazrednika uvrstio. Pa i ja mogu neskromno reći da tu sebe vidim. :-) Pa sam nabacao par svojih dubokih misli.
Kod ljudi koji se bave idejama (ideo-lozi, u najširem smislu riječi - i znanstvenici dakle koji se nikad ne bave naprosto "empirijom" kao takvom) postoji snažna težnja ka polarizaciji, ili-ili pristupu. Dio nas staromodnih "kontinentalnih filozofa" smo pak odgojeni u dijalektici (a neki imamo simpatije i za post-modernu adamsovsku paradoksologiju). Pa onda težimo ne samo kompromisu, nego sintezi i dijalektičkom prevazilaženju (u čemu pak određeni uzor možemo naći u "pre-logičkom" sinkretističkom mitotvorstvu, gdje kontroverzne priče mirno egzistiraju usporedo).
Primjerice, meni važno u posljednje tri godine, u ekonomiji - tržište vs. država. Ono što dokazano u 100% slučajeva dobro funkcionira je neka kombinacija oba vida regulacije ekonomskih tokova - ne bilo kakva, jer sinergija može biti i negativna. Onda polit-ekonomska analiza dovodi na vidjelo koliko je bitan i treći mehanizam regulacije - društveni. (Jedan od čimbenika su onda temeljne društvene ideologije i mentaliteti: pozitivan utjecaj židovstva, protestantizma, šintoizma i konfucijanstva, negativan katoličanstva, pravoslavlja, islama, hinduizma i budizma).
Iako stalno ponavljam da se zalažem za mješovita rješenja (i najbliži mi je njemački model ökosoziale Markwirtschaft, ipak od libertarijanaca bivam proglašen socijalističkim fundamentalistom, a od ljevičara pro-kapitalističkim revizionistom. Doduše, ovo drugo i jest bliže istini, jer, kao npr. i Y. Varoufakis, mislim da u ovom trenutku treba spašavati kapitalizam (i od samih kapitalista) (iako to vjerojatno neće trajati zauvijek - pa ćemo možda u 23. stoljeću stvarno imati startrekovski komunizam).
Također: nacija - individua, muško - žensko, filozofija - znanost, redukcionizam - holizam idr..
Primjeri iz prirodnih znanosti, polarizacija ideja koje su se na kraju obje pokazale točnim: diskusija o nasljeđivanju između ovarista i homunkulista (rješenje je "u sredini"), te o valnoj ili čestičnoj prirodi svjetlosti (rješenje je hegelijanska dijalektička sinteza, pojam koji prevazilazi oba suprotstavljena).
Niels Bohr je, trudeći se oko osnova kvantne fizike, rekao: »Suprotnosti točne tvrdnje je netočna tvrdnja. Ali suprotnosti duboke istine može biti druga duboka istina.«
Na takve je "duboke ideje" mislio i F. Scott Fitzgerald. Moći žonglirati s takvim suprotnostima, jest "duboka inteligencija" - nešto, očito, bitno drugačije nego "visok IQ" (iako vjerojatno postoji korelacija između te dvije sposobnosti).
Mnogi međutim, koji preduboko zarone, utope se.
Post je objavljen 21.05.2015. u 15:26 sati.