Marketing
Oluja: kon-tekst je žudnja za svađom, koga briga za cjelovitu istinu...
Na mrežnom sjedištu Srpskog Narodnog Vijeća (SNV) objavljena je prezentacija ("interaktivni narativ") pod naslovom Oluja u Haagu.
Javio se odvjetnik Luka Mišetić s tekstom Malo istine o Oluji u Haagu.
Autori prezentacije odgovorili su kratkim priopćenjem Mišetić laže o našoj prezentaciji.
Nije mi se dalo time baviti, ali sam ipak pogledao. Dvadeset godina se to vuče. Natežu se različite brojke, odnose se na različita razdoblja itd.. Strasti, kao da se upravo vodi rasprava pred sudom i svi smo ili odvjetnici optužbe, ili odvjetnici obrane. Bavimo se mitom, a ne povijesnim zbivanjem.
Veliki Srbi (ne ovi iz SNV, KJTV) dreče o genocidu, a nikad ne spomenu da su sami počinili genocid, tj. "etnički očistili" to područje 1991..
Veliki Hrvati somnabulno ponavljaju "legitimna akcija" (što je točno), "otišli su svojom voljom" (i to je točno), ali zanemaruju, recimo, da se većina žalosnih zločina dogodila nakon završetka same operacije Oluja. Sve je bilo čisto kao suza, nedomoljubno je priznati i najmanju mrljicu. ILI heroj ILI zločinac - ne može biti ni mrvica stranog, u mitološkoj predodžbi.
Nažalost, posve isto kao prepucavanja o temama iz 2SR, čak ne npr. Jasenovac jer se tu objektivni istraživači s obje strane slažu, nego prepucavanja o karakteru ustanka od 27. srpnja 1941. idr.. Samo beskonačno dokazivanje ideološkog apriorija.
Eto sad, nešto čime će se fino zabavljati i naši unuci 2050. - koliko ih bude, koliko ne odu iz ove kloake i postanu dijelovi uspješnijih nacija.
Ipak nisam izdržao, pa sam bacio pogled, prvo na prezentaciju SNV, Documente i nečeg trećeg što ne znam što je.
Koliko vidim, ta prezentacija je uzorno neutralna, korisna, za svaku točku dati su videoi "teze optužbe" i "teze obrane", priložen izbor iz dokaznog materijala, dati su osnovni citati iz zaključaka Raspravnog vijeća i zaključaka Žalbenog vijeća.
KJTV, dobar, profesionalni, objektivni posao na kojima im se može čestitati.
(E sad, naravno, neke stvari ipak ne pišu u uvodu, a trebale bi, barem s rečnicom-dvije.)
Pogledao sam što Mišetić piše, i ne čini mi se da je tu nešto od fundametalnog značaja. Ako gledamo sam tekst a ne i kon-tekst.
»Prvo moramo ispraviti neke zabune o presudi prvostupanjskog vijeća (...) Vijeće je zaključilo da su krajinski Srbi bili deportirani SAMO iz 4 grada: Knina, Benkovca, Obrovca i Gračaca. (...) HAŠKI SUD JE DAKLE, ČAK I U PRVOSTUPANJSKOJ PRESUDI UTVRDIO DA JE OGROMNA VEĆINA SRPSKOG STANOVNIŠTVA TZV. KRAJINE NAPUSTILO HRVATSKU IZ SVOJIH RAZLOGA, A DA HRVATSKA VLAST NIJE ZA TO BILA ODGOVORNA.(...)«
Pa je li to stvarno toliko bitna razlika? Vrijedi li uopće čitanja i analiziranja i tumačenja točnih formulacija u presudi, koja je uostalom na Žalbenom vijeću oborena, što i u prezentaciji SNV piše? U ova četiri grada je dosta ljudi živjelo, nije bila "ogromna većina" van njih.
Mišetić dalje negira tvrdnje da je uništeno 200.000 kuća i ubijeno 600 civila, a koliko vidim, u prezentaciji SNV toga ni nema.
Mišetić piše kao da je odvjetnik u postupku koji je još uvijek u tijeku.
Nažalost, postupak i jeste u tijeku, iako ne pred formalnim sudom - kao i Jasenovac i Bleiburg, nažalost, pa se zastupnici obrane i zastupnici optužbe natežu u beskraj i ponavljaju svaki svoje (jer suca, da jednom odluči pravomoćno, na ovom svijetu nema).
Kad bih zanemario ovaj histerični kontekst u kojem živimo i u kojem je proces još u tijeku, kon-tekst koji je mnogo bitniji od teksta, zamisliti recimo da je to neka diskusija u znanstvenom časopisu, rekao bih da je prezentacija koju je pripremilo SNV korektan, a da je Mišetić mogao svoje primedbe izreći smirenijim jezikom.
Najvažniji je kon-tekst da će se to sve opet kopipejstati okolo i 99% ljudi će reagirati prema svojoj pred-rasudi.
Nisu se ostvarile moje tužne želje iz doba kad sam bio, zajedno s Vesnom Teršelič i Srđanom Dvornikom, u "Antiratnoj kampanji Hrvatske", surađujući s "Centrom za antiratnu akciju" u Beogradu i drugima. Moja je nejasna ideja bila, da ne možemo utjecati na rat koji je već počeo, ali možda možemo smanjiti vjerojatnost idućega. Zaludu.
Pacifist protiv svoje volje: Bilješke ostarjelgo aktivista
Sad mi se čini da je idući rat, u BiH, neizbježan - po Tuđmanovoj pesimističkoj teoriji povijesti iz "Bespuća". Rat je bio prekinut bez jasne odluke, u 20 godina mira održava se neodrživa situacija što stvara paralizu. Ne može tako zauvijek.
A ista se histerična polarizacija forsira unutar hrvatskoga naroda. Paradiranje u Zagrebu ili dernek u Kninu... I raji se to sviđa. Baš je super da se ima čime zabavljat.
Ima, ipak, čini mi se, kao pristaši nenasilja, bar nešto dobro: u svoj toj emotivnoj egzaltaciji, fizičkoga nasilja zasad ima vrlo malo. (Kako sam triput bio ranjen zbog svoj javnog društvenog djelovanja i stavova, mogu reći da je toga, gledajući cjelinu, u ovom stoljeću u Hrvatskoj, malo.) Tako, da ima još malo nade, da se, unatoč svemu što svjedoči ovih posljednjih 30 godina o "moralnim panikama", da se ljudi jednom ispušu i kažu "Ma čekaj, nema se svrhe tu natezati oko tragedija iz prošlosti, ajmo vidit zašto ova zemlja danas ima niži BDP nego 1980.", isl..
Meni svejedno, ionako ću ubrzo umrijeti.
Post je objavljen 03.08.2015. u 10:17 sati.