Marketing
Pred parlamentarne izbore u Njemačkoj (1): ankete i socijalna psihologija
Ovo je prvi od tri teksta o izborima u Njemačkoj. Druga dva objavit ću sutra i prekosutra.
U nedjelju su izbori ta donji dom parlamenta Savezne Republike Njemačke (Bundestag). Gotovo je sigurno da će Angela Merkel ostati kancelarka (u četvrtom mandatu), ali je pitanje tko će biti koalicijski partner(i).
Sadašnji sastav Bundestaga
Kao i prije četiri godine, u igri je šest značajnih stranaka. Godine 2013. uvjerljivo su pobijedili kršćanski demokrati (CDU/CSU) s 41,5% glasova, što je bilo +7,8% u odnosu na 2009..
Socijaldemokrati (SPD) su ostali daleko iza sa 25,7%, što je ipak bio porast, +2,7% u odnosu na 2009..
U Bundestag su još ušli Ljevica (Die Linke) sa 8,6% (-3,3%) i Zeleni (Die Grünen) s 8,4% (-2,3%) osvojenih glasova .
Katastrofu su 2013. doživjeli liberali (Freie Demokratische Partei, FDP), koji su 2009.-2013. bili u koalicijskoj vladi s CDU/CSU. Sa 14,6% glasova pali su na 4,8%, ispod izbornog praga od 5%, te su tako prvi put nakon Drugog svjetskog rata ispali iz Bundestaga.
FDP je u Zapadnoj Njemačkoj, u razdoblju 1949.-1990., bila u oporbi jedino 1957.-1961.. Sve ostalo vrijeme bili su u vladama, bilo sa demokršćanima, bilo sa socijaldemokratima. U ujedinjenoj njemačkoj u vladi sa CDU/CSU bili su 1990.-1998. i 2009.-20013..
Novoosnovana desničarska "Akcija za Njemačku" (AfD) godine 2013. zamalo je ostala ispod praga, osvojivši 4,7% glasova.
Tako su 2013. u Bundestag ušle samo četiri stranke. Kako su one ukupne osvojile 84,2% glasova, "rasap" je bio velik. Ove četiri stranke osvojile su znatno veći postotak mandata nego glasova. Tako je CDU/CSU došla na čak 49,2% mandata (311 od 631). Kako je iz Bundestaga ispao njihov koalicijski partner, sklopili su "veliku koaliciju" sa socijaldemokratima.
(Druga mogućnost bila je koalicija SPD, Zelenih i Ljevice. To ipak nije ozbiljno dolazilo u obzir zbog ozbiljnih idejnih razmimoilaženja između SPD-a i Ljevice. Također, javnost ne bi blagonaklono prihvatila vladu koja isključuje uvjerljivog izbornog pobjednika.)
Situacija po istraživanjima javnoga mnijenja
Sad je po anketama (detaljni prikaz na wikipediji) situacija bitno drugačija, jer i FDP i AfD sigurno ulaze u parlament. Tako će u parlament ući šest stranaka, a "rasap" glasova (ukupni postotak glasova, koji osvoje stranke koje ne ulaze u Bundestag) bit će oko 4-5%. To znači da će ostale četiri stranke, s jednakim postotkom glasova, osvajati manje mandata.
U posljednjih pola godine nema velikih oscilacija u anketama javnoga mnijenja. CDU/CSU je na oko 36-37%, SDP na oko 22-23%, a ostale četiri stranke svaka na oko 8-10% (postoci u odnosu samo na one ispitanike koji su rekli za koga bi glasali). Dakle su i CDU/CSU i SPD ispod postotaka iz 2013., Ljevica i Zeleni su na istome, a AfD i FDP su napredovali. U postotku osvojenih mandata, pad CDU/CSU i SPD će izgubiti još više.
SPD je imao veliki skok podrške početkom godine, kad je Martin Schulz preueo vodstvo stranke. Tada su narasli na oko 30%, a zatim opet pali. (Vidi dolje objašnjenje socijalne psihologije.)
AfD je početkom godine bila na oko 15% potpore, a zatim opala na oko 10%.
Neki programski naglasci u kampanji
CDU/CSU:
ş nova radna mjesta
ş manji porezi
ş održavanje javnih investicija
SPD
ş veće investicije u obrazovanje i infrastrukturu
ş Veći porezi za bogate
FDP
ş Smanjivanje poreza
ş poticanje financijskih tržišta
Die Grünen
ş briga za prirodu i okoliš
ş jače socijalne politike
Die Linke
ş rast minimalne nadnice
ş zabrana sudjelovanja u vojnim misijama u inozemstvu
ş raspuštanje NATO-a
AfD
ş protiv Europske unije
ş protiv imigranata
Tri varijante mogućih koalicijskih vlada
Tako je prvo pitanje, na koje će se odgovor nestrpljivo očekivati nakon zatvaranja biračkih mjesta, hoće li CDU/CSU i FDP imati zajedno dovoljno mandata, da formiraju koalicijsku vladu, kao što je to bilo 1982.-1998. u vladama Helmuta Kohla (u to doba se Angela Merkel pojavila na saveznoj političkoj sceni kao ministrica okoliša) i 2009.-2013.. To bi naravno za Merkel i demokrćane bila najbolja situacija, jer bi FDP-u morali prepustiti znatno manji udio u vlasti nego SPD-u.
Ukoliko oni zajedno ostanu ispod 50% mandata, moguće je da se koaliciji pridruže Zeleni (tzv. "Jamajka koalicija", prema bojama stranaka kao na jamajčanskoj zastavi, crno-žuto-zeleno). Takva mogućnosti razmatrala se i 2005., ali tada Zeleni nisu htjeli koalirati sa CDU/CSU; sada bi možda pristali.
Kako je vlada A. Merkel snažno pro-ekološka (nastavili su strategije, koje je uvela crveno-zelena vlada 1997.-2005.), razlike postoje prvenstveno na kulturalnim temama, koje se kod nas (pogrešno) naziva "svjetonazorskim": konzervativno vs. liberalno, odnosno tradicionalistički vs. permisivistički. Te su razlike u međuvremenu ublažene, ili barem značaj koji se tim temama pridaje. U strategiji prema migrantima, Merkel je promovirala stav koji stalno zastupaju Zeleni - maksimalna otvorenost i spremnost na pomoć "Trećem svijetu".
Glavni bi problem bile programske razlike između dva mala koalicijska partnera, koji su žestoki idejni protivnici još od pojave Zelenih (jer FDP je fokusirana na slobodno tržište, a Zeleni traže razne državne intervencije).
Ako se i to izjalovi, Merkel će obnoviti "veliku koaliciju" sa socijaldemokratima (kao što je bilo i 2005.).Mogućnost koalicije s AfD je odlučno odbila (kao i ostale četiri stranke).
Teorijska mogućnost je čak i vlada CDU/CSU i Zelenih, bez FDP-a. Opcija lijeve, crveno-crveno-zelene vlade (SPD, Ljevica i Zeleni) razmatrana je kao mogućnosti početkom godine, kad je SPD bio narastao, ali sad su prema anketama zajedno daleko od 50%.
Socijalna psihologija o raspoloženju njemačkih birača
Dolje su prikazani rezultati jednog nedavnog istraživanja, koje je vodio Stephan Grünewald. Na poveznici lijevo je video s komentarima jednog socijalnog psihologa nakon velikih uspjeha AfD na regionalnim izborima tijekom 2016.
Prenosim uz manje izmjene svoj komentar, objavljen 6. rujna na forum.hr.
Zanimljiva zapažanja jednog psihologa o raspoloženju njemačkih birača uoči parlamentarnih izbora 24. rujna, na osnovu istraživanja s 50 sudionika. Dio ispitanika prošao je "dubinske intervjue", a drugi dio sudjelovao u tematskim grupnim diskusijama (članak u Der Spiegel, 1. rujna).
Ljudi su zbunjeni zbog krize s izbjeglicama, koja je istisnuta kao bitna tema u kampanji, ali nije jasno razriješena. Imaju proturječne osjećaje: spremni su pružiti dobrodošlicu, ali i osjećaju ugroženost zbog rasta broja stranaca.
Međutim je to samo jedan od simptoma dublje nesigurnosti uzrokovane globalizacijom. Bore se da nađu svoje mjesto. Brinu također o raznim neposrednim životnim problemima: radna mjesta, briga za djecu, parkirališta, stanovi.
Neki smatraju da Njemačka slabi, a drugi je vide kao ugroženi otok obilja u moru rizika. U tom su moru tri opasna nasilnika: Trump, Putin i Erdogan. Pojava Donalda Trumpa povećala je šanse Angeli Merkel da ponovo trijumfira.
Martina Schulza su nakratko gledali kao spasitelja, koji će popuniti odsustvo figure Oca u politici; ali on kao osoba to ne ispunjava - više je kao dobri ujak, i zato se ta popularnost brzo ispuhala.
Usprkos osjećajima straha pa i mržnje, birači žele zadržati kontrolu nasuprot ekstremima. Zato AfD ima ograničen uspjeh, a osim toga nakon odlaska Frauke Pety nema lidersku figuru.
Zeleni također nemaju prostora za rast, jer birači, iako uvažavaju problem klimatskih promjena, smatraju da su glavni problemi drugde. Osim toga doživljavaju Zelene kao arogantne, jer je njihova borba za prirodu često usmjerena protiv ljudske prirode.
Popularan je Christian Lindner, lider pro-biznis stranke FDP. Koalicija između Merkel i njemačkog "mini Macrona" bi mogla biti "dram team".
Post je objavljen 22.09.2017. u 09:02 sati.