Zašto je važan antifašizam (tj. suprotstavljanje fašizmu)?
Možda se najbolje shvaća povijesnim uvidom, a ne analizom pojmova.
U razdoblju 1939.- 1945. bio je svjetski rat, s jedne strane države koje su prihvatile fašističku idelogiju, s druge koalicija koja se nazvala "antifačističkom", u kojoj su se našli inače ideološki suprotne države. Antifašisti su pobijedili.
Oni su formirali Ujedinjene narode kao organizaciju jaču od nekadašnje "Lige naroda". Proklamirali su vrlo važna načela, suprotna fašizmu (a i komunistički SSSR je to potpisao iako se zapravo uvelike nije držao - doduše, uvelike nisu ni kapitalističke zemlje, sjetimo se samo da su tada još postojala kolonijalna carstva, negiranje osnovih prava crncima u SAD idr.), u "Povelji UN", zatim Općoj deklaraciji o ljudskim pravima idr..
(Koliko god su različiti, tadašnja liberalna demokracija i komunizam pozivali su se na ideale "Sloboda, jednakost, bratstvo", a razlikovali su se po metodama, kojima su to htjeli ostvariti. Put "komunizma", tj. stranaka koje su prihvatile lenjinističku koncepciju, pokazao se promašenim. Fašizam je međutim ta načela direktno negirao. Vidi moj članak iz rujna 2009: O bitnoj razlici komunizma i fašizma.)
Svijet se brzo podijelio na dva bloka predvođena dvjema supersilama. Ipak, unatoč strahovima, oni nisu započeli globalni rat - ratovali su po Trećem svijetu, istina.
Kako god, taj svijet jest bio bolje mjesto, nego onaj koji je prije toga prošao kroz dva svjetska rata; a možemo sa sigurnošću pretpostaviti, i bolji nego što bi bio da su fašističke sile pobijedile. Izvršena je i dekolonizacija itd..
Sad živimo nasljeđe te borbe, i antifašizam je povijesno važan za Europu i za svijet. Ima razloga za kojekako biti ciničan kad se gledaju igre moći, ali ipak, svijet napreduje, i čovječanstvo napreduje.
Neki dan vodio sam diskusiju o stavu G7 o klimatskim promjenama, kažu mi, ma njima je samo stalo do njihovih interesa i sukoba s Kinom i Rusijom.
Pa, svako gleda svoje interese naravno, ali ipak je bolje, da danas ni Rusija ni SAD i europske zemlje ne razmišljaju o globalnom ratnom sukobu, nego da ulete u njega (Prvi svjetski rat je počeo s manje povoda nego što je današnji rat u Ukrajini).
Spomenuli smo u toj diskusiji kao primjer Etiopiju, koja je na samom početku korištenja električne energije (nacija od 90 milijuna troši kao Dalmacija), jer su u priopćenju G7 spomenuli Afriku posebno. Planovi razvoja hidroenergije, geotermalne, energije vjetra - 100% obnovljivi. Netko reče ma Ameri sad samo paničare, jer Kina jako ulaže u Afriku.
Pa, OK, to je borba divova - ali, ipak, oni sad ne traže nekog "svog kučkinog sina" koji će uvesti diktaturu i biti njima odan (kako su obe velesile radile prije 30 i više godina), nego se takmiče tko će Kenijcima više ponuditi, da i lokalno stanovništvo ima stvarnu korist.
Koliko god slijedili svoje interese, ipak, globalni koncept djelovanja se promijenio. Svijet jest napredovao. Ne znači da će tako ostati, naravno, ali imamo osnove nadati se.
Pobjeda protiv fašizma, koji je bio veliki ideološki izazov, koncepcija kako nacije trebaju biti uređene unutar sebe i odnosi među nacijama, ponavljam, od vitalnog je značaja za ovaj naš svijet, za ono dobro u njemu.
Nije to nikakav apstraktni idealizam, naprosto gledam i dobro i loše, što jest i kakve su tendencije, i danas svijet jest bolji nego prije 100 ili 70 godina.
Post je objavljen 14.06.2015. u 07:03 sati.