Marketing
Zašto Internet nije pridonio demokraciji
U jednom članku na kolaborativnom blogu pollitika.com, zapazio sam zanimljivu opasku.
U određenom smislu internet koji je trebao dovesti do povećanja znanja je doveo do općeg zatupljivanja pošto svi sve znaju,a stvarno gledajući ne znaju baš ništa.
Sudjelovao sam u diskusijama preko računalnih mreža od 1992, kad još nismo ni poznavali pojam "Internet", nego su postojali, evoluirajući iz lokalnih BBS-ova, fidonet i usenet, kao i specijalizirane mreže društvenih aktivista PeaceNet i GreenNet, u koji su se hrvatskiaktivisti (Zelena akcija, Antiratna kampanja idr.) uključivali od 1991., zahvaljujui pomoći aktivista iz Nizozemske i Njemačke.
Osim što je stvorilo istinski globalno trenutno novčarsko tržište, elektronsko povezivanje zaista je dalo vrijedan alat društvenim pokretima da diskutiraju, koordiniraju svoje aktivnosti i djeluju globalno.
Međutim, nije se ostvarila vizija, koju su onda strasno zastupali neki teoretičari novih medija, da će interaktivni elektronski mediji omogućiti napredak demokracije prema masovnoj participaciji.
Vjerovali smo tada, zaista, da će diskusije, otvorene za sve, biti značajne u demokratskom procesu predlaganja novih ideja, dijaloga, razrade, pripreme odluke, pa konačno možda i donošenja odluka neposrednim odlučivanjem.
Međutim, ta je vizija moguća, ako se u tim diskusijama održava ono što je Habermas nazvao "racionalna komunikativna zajednica", ili deliberacija.
Bitno je da strasti ne uguše spremnost na racionalnu argumentaciju, dijalog, kompromis i kreativnost u razriješavanju sukoba.
To se nije dogodilo. Jedan od bntnih razloga je problem koji tada nismo imali u vidu: osim što svatko može neka svoja manje-više racionalna promišljanja i prijedloge lako predočiti drugima, može slati i svoje napise pune strasti, postupajući monološki, bez ikakve tolerancije i spremnosti na diskusiju i dogovor.
Problem je, da manji broj takvih sudinonika zatrpava mjesta za razgovor (forume, blogove, portale) beskonačnom količinom svojih dopisa, posve zatrpavajući one trezvenije, onemogućavajući tako suvislu diskusiju.
Puno je lakše desetinama, stotinama, tisućama puta stisnuti "enter" šaljući u svijet svoje frustracije i opsesije, nego odvojiti vrijeme za istraživanje činjenica, promišljanje, proučavanje protivničkih stajališa, razradu prijedloga mogućih kompromisa.
Mali broj ljudi piše mnogo više dopisa od prosjeka. Teško je othrvati se iskušenju da se nekoga tko vam oponira ili vam je antipatičan proglasi totaklnim kretenom ili lupežom, umjesto da se uvažava njegov/njezin stav i traži u ćemu bismo se mogli složiti.
Puno je lakše Internetom širiti proizvoljnosti, laži, opsesije, bijes i isključivost, nego provjerene činjenice, potkrijepljene tvrdnje, promišljanja, želju za istinom i toleranciju.
Za potonje treba puno više vremena. Dok netko traži podatke da bi dokučio istinu, drugi deset puta kopipejsta laž. Dok netko razmišlja o racionalnoj artikulaciji stavova, drugi deset puta pošalje u svijet izlive svojeg bijesa.
I pollitika.com prošla je kroz proces degradacije, izgubivši odavno određeni utjecaj koji je nekad imala.
Masovna participacija u koliziji je sa deliberacijom. A to zapravo nije zbog "iracionalnosti" većine, nego hiperaktivne manjine. Većina je pasivna, pa i povodljiva. Stari problem odnosa između znalca i opsjenara.
Interaktivni elektronski mediji značajni su "otočno", među pojedinim bolje definiranim grupama (kao navedeni "društveni pokreti"), ali ne pridonose demokratskim mehanizmima u cjelini.
Post je objavljen 05.06.2015. u 15:40 sati.