Marketing
Nova lijeva stranka? Može, ako ne padne kiša…
Dragan Markovina pretendira biti hrvatski Alexis Cipras?
Povjesničar Dragan Markovina utemeljuje novu lijevu stranku: 'Sazrelo je vrijeme za to'
Ništa od toga, međutim. Ljevičari (salonski, ulični, svejedno) će i dalje:
– A. dizati fine malograđanske nosiće nad idejom političkog angažmana,
– B. Baviti se Njenim Veličanstvom Teorijom, jer su Jako Pametni
– C. Svađati se i prezirati jedni druge, jer su drugi ljevičari jako glupi,
– D. grebati se za Projekte kod donatora
(a moglo bi se još ponešto dodati, ali nekako sam dobroćudno raspoložen pa neću dalje.)
Koga okupiti? Radnička fronta? Ona ekipa, koja je pametno tempirala veliki unutarstranački raskol na početak predizborne kampanje 2015.? Koji se svađaju oko "organizacijskog pitanja" kao da je 1905.?
"Aktivisti"? Oni pišu projekte i izvještaje donatorima, nemaju vremena za to.
Feministice? Uf, dajte me ne ne povlačite za jezik, ne želim se još i s njima posvađat...
Pazite, nipošto nije ovo kritika protiv Dragana Markovine osobno! Želim mu sreću! Osnov moje nevjerice je u onome što zovemo "lijeva scena" u Hrvata. Nema tu one supstance, koja je postojala prije 5-6 godina u Grčkoj, pa se konačno ujedinila i organizirala.
Mislim da vrijeme nije sazrelo. Ili je nešto drugo nezrelo ili prezrelo.
Nije ni sadašnji uspjeh desnog civilnog društva pao s neba. Marljivo su se za to pripremali, desetak godina. Spajali teoriju i praksu. Uvježbavali stare i učili nove trikove.
Također, Ciprasa cijenim, usprkos svemu što se zbilo i zbiva! Još je prerano za konačni zaključak o Sirizi. Kao i o DiEM25.
Dodala je na gornju A-D listu jedna moja fb prijateljica:
– E. Ogorčeno tipkati statuse na fejsu. Slično kao C
I čujte, ima pravo. Ali što ću, ja sam star i imam svoju povijest društvenog i političkog aktivizma, do invalidske penzije. Više ne mogu ništa osim E i B, Nemrem ja više trčat po terenu. Mogu samo sa strane ili navijat ili pod***avat, i radim ovo prvo kad nađem razloga, a priznajem da sam skloniji ovom drugom.
Slika gore: Iz jednog prikaza prošle godine, o rastu novih 'progresivaca' u nekim najrazvijenijim zemljama. Nove anti-sistemske stranke na lijevoj strani političkog spektra. Potreba za novim idejama i pokretima postoji, a osjećaj frustriranosti je vrlo proširen. Slobodnotržišni fundamentalizam i nacionalzam uživaju diskurzivnu hegemoniju. Određuju jezik svih, čak i onih koji su protiv. A jezik je, kako kaže naslov jedne knjige jezikoslovca Fredricka Jamesona, tamnica.
Post je objavljen 15.09.2016. u 23:40 sati.