Marketing
Izbori u Slovačkoj: burne promjene političke scene i vjerojatna kriza vlasti
Mnogi mediji prenijeli su da je na parlamentarnim izborima u Slovačkoj značajan uspjeh s 8% glasova i 14 (od 150) mandata postigla neo-fašistička stranka "Ľudová strana – Naše Slovensko" (Narodna stranka - Naša Slovačka, L'SNS).
Zabrinutost izražavaju kako Financial Times, tako i ljevičarski portal socialeurope.eu. I mnogi drugi to stavljaju u naslove, te ističu da je napredovanje radikalne desnice problem za Europu. Na prethodnim parlamentarnim izborima 2012. L'SNS je osvojila samo 1,6% glasova i bila daleko do mandata.
Iako zabrinutnost svjetonazorski i praktički dijelim, na osnovu brzinskog uvida u slovačku situaciju (malo znam - prosurfao sam kroz neke tekstove na engleskom i slovačkom), komentari koji se samo na to fokusiraju ne omogućuju razumijevanje situacije.
Na političkoj sceni u Slovačkoj došlo je do tektonskih pomaka. Ukupne rezultate izbora vidi u članku na wikipediji (na engleskom, a ima naravno i na slovačkom).
Vladajući socijaldemokrati, stranka "Smer", doživjeli su katastrofalni pad sa 44,4% na 28,3% glasova i sa 83 na 49 mandata. Na izborima 2012. bijahu pobijedili uvjerljivo; to je bilo prvi put od osamostaljenja Slovačke da je jedna stranka sama formirala vladu.
Dobili su znatno manje nego u predizbornim anketama; one su međutim registrirale trend pada, a postotak neodlučnih bio je vrlo velik.
Parlamentarni status izgubio je, padom ispod 5% glasova (što je u Slovačkoj prag na nacionalnom nivou) Kršćansko-demokratski pokret (KDH), koji je 2012. bio osvojio 16 mandata. Oni su bili prilično umjereni i tolerantni konzervativci, pa su na izborima 2012. nastupili zajedno sa Most-Hid.
Stranka nekadašnjeg slovačkog autoritarnog lidera Vladimira Mečiara SDKÚ-DS pala je na marginu, daleko od izbornog praga.
U parlament je ponovo ušla Slovačka nacionalna stranka, koja je 2012. ostala na 4,5%, koja je također desničarska, s rasističkim izjavama protiv Roma i Mađara. Ova stranka je ranije bila ne samo parlamentarna, nego i u vladi kao koalicijski partner Smeri, zbog čega je potonja bila suspendirana iz članstva Europske socijalističke stranke (suspenzija ukinuta nakon što su raskinuli koaliciju).
U predizbornoj kampanji, Smer je također izražavala anti-imigranski stav; izgleda da u tome uvelike postoji konsezus među slovačkim političarima. Mjere protiv useljenika, u strahu od terorizma, pogodile su i nezanemarivu sada već udomaćenu muslimansku manjinu u Slovačkoj, većinom porijeklom iz Bosne, te iz Iraka i Libije (vidi predizbornu analizu na mrežnom sjedištu zaklade Robert Schuman).
Zdravstvo i obrazovanje bile su važne predizborne teme. Štrajkovi učitelja i medicinskih sestara su pridonijeli nepopularnosti vlade.
U parlament je također ušla novoformirana stranka "Sme rodina" ("Obitelj smo"), koja je dobila 6,6% i 11 mandata. Po programu, koliko sam bacio pogled na njihovo mrežno sjedište, donekle podsjeća na našu "U ime obitelji", a podosta na "Živi zid". Čine mi se ipak ozbiljniji i promišljeniji po nekim stavkama, programa, ali ima i bizarnosti (točka 9 u osnovama programa - zaštita "dobrog susjedstva" kroz zabranu približavanja??). U programu spominju pozitivan hrvatski primjer glede problema duga u švicarskim francima. Na čelu ove stranke je bogataš (oligarh) Boris Kollar, kojeg nazivaju "kontroverznim".
Tu je još jedna nova stranka (osnovana 2014) koja je ušla u parlament, "Siet" (pišu se #SIET), "Mreža", sa 5,6% glasova i 10 mandata. Za njih navode da su ili stranka desnog centra, ili da su centristi (za potonje, vidi predizbornu analizu na mrežnom sjedištu LSE, London School of Economics and Political Science).
Dakle, značajne promjena na stranačkoj sceni Slovačke. Nove stranke, koje su osnovane nakon posljednjih parlamentarnih izbora ili su ranije bile neparlamentarne, osvojile su trećinu mjesta - čak 50 od 150. Zaokret nadesno - doduše, kako smo vidjeli, i njihovi socijaldemokrati su problematični sa stajališta europske socijalne demokracije. A tu su još neke stranke osnovane prije tek nekoliko godina.
U tome je Slovačka antipod Hrvatskoj, s kojom se inače po mnogim svojstvima može usporediti. Ne računajući marginalne stranke koje su ušle u koaliciju s velikima i tako osigurale parlamentarni status (u Slovačkoj zajedničkih lista nije bilo), u Hrvatskom saboru, od 151 zastupnika, samo 25 su iz stranaka koje nisu postojale već 1990. Vjernost hrvatskih birača tradicionalnim strankama neobičan je fenomen među bivšim komunističkim zemljama.
Raspored snaga u parlamentu je vrlo neobičan za parlamentarne demokracije. Zastupljeno je samo osam stranaka, ali najjača ima manje od 1/3 mandata (49 od 150), a preostalih sedam stranaka su blizu jedne drugima: imaju između 10 i 21 mandata.
Slovačka ima izborni sistem s jednom izbornom jedinicom, tako da se 150 kandidata bira s lista; glasači imaju četiri preferencijalna glasa. Izborna prag je 5% za listu jedne stranke, a 7% za koalicijske liste.
Druga po snazi je stranka "Sloboda i solidarnost" (Sloboda a Solidarita, SaS), koja je osvojila tek 12,1% glasova i 21 mandat (imali su 10). Također jedna od novijih stranaka, jer su osnovani 2009..
Stranka je liberalna, centristička, desno u ekonomiji a lijevo u društvu: zastupa socijalni i ekonomski liberalizam, zalažu se za liberalizaciju odnosa prema drogama i za legalizaciju istospolnih brakova. U odnosu prema EU su umjereno euroskeptični, a prema imigrantima (kao izgleda i svi drugi) neprijateljski.
Treća stranka po snazi, s 19 osvojenih mandata, nosi neobično ime "Obični ljudi i nezavisne osobnosti". Osnovana je 2011., te je već 2012. osvojila 16 mandata. Po usmjerenju je konzervativna.
U parlamentu je zastupljena i stranka "Most–Híd", koja u imenu spaja slovačku i mađarsku riječ za "Most"; ona zastupa interese mađarske manjine. I to je novija stranka, osnovana 2009., koja promovira međunacionalnu suradnju. Pokupila je glasove koji su ranije išli "Stranci mađarske zajednice". Osvojili su 11 mandata, što je mali pad u odnosu na 2012. kad su imali 13.
Smer je i dalje pojedinačno najjača stranka i to sa značajnom prednosti, s 49 od 150 mandata, ali, prema vijestima, u prvih par dana nakon izbora nije uspio nijednu drugu stranku privoliti na pregovore o koaliciji.
Predsjednik stranke i vlade Robert Fico je prije izbora oprezno najavljivao mogućnost koalicije sa SNS, Most-Hid ili KDH. Ali, potonja je ispala iz parlamenta, a čak i ako bi uspjeli dogovoriti i sa nacionalistima i sa strankom mađarske manjine (izgleda nezamislivo i vrlo vjerojatno bi dovelo do rascjepa, koji su u Slovačkoj u parlamentarnim strankama, kao i u Hrvatskoj, uobičajeni), to bi bilo tek 75 zastupnika.
Time priliku dobiva predsjednik SaS Richard Sulik. Ali kako bi mogao okupiti većinu sa strankama desnice? Morao bi očito odustati od od socijalno-liberalnih stavova stranke.
Ako ne uspije, priliku bi mogao opet dobiti Robert Fico, predsjednik Smeri.
Tijekom 2015., tekli su razgovori o zajedničkom nastupu nekoliko stranaka desnice, ali u tome nisu uspjeli. Četiri stranke desnog centra, desnice i krajnje desnice, računajući i #Siet, zajedno imaju 69 mandata, dakle nedovoljno za većinu.
Socijaldemokrati, liberali i umjerena mađarska stranka zajedno imaju 81 mandat i to bi mogla biti većina, ali je upitno mogu li se dogovoriti.
Na vidiku je dakle, nakon Španjolske, još jedna kriza u sastavljanju parlamentarne većine i izboru vlade u zemljama Europske unije. Ovo može biti neugodno i za EU, jer Slovačka 1. srpnja preuzima predsjedanjem Vijećem Europske unije.
Koga zanima da razmatra i kombinira (a bilo bi mi drago da se javi netko tko o Slovačkoj nešto zna!), evo ponavljam osvojene mandate, spomenute gore u tekstu.
1. Smer-SD (socijaldemokrati) 49
2. SaS (liberali) 21
3. OL'aNO-NOva (konzervativci) 19
4. SNS (nacionalisti) 15
5. L'SNS (radikalna desnica) 14
6. Sme Rodina (konzervativni populisti) 11
7. Most-Híd (Mađarska manjina) 11
8. #SIET (desni centar) 10
Post je objavljen 09.03.2016. u 23:14 sati.