Marketing
Nešto o mitskim motivima od prvih civilizacija do X-mena (osobito žene retnice)
Pisao sam ovo prošle godine , podsjeća me fb, sad sam dotjerao i dopunio. Malo ležernih tema, a ipak ozbilnih, možda vam bude zanimljivo!
Fascinira me trajnost "arhetipskih" likova i motiva u mitovima, legendama, bajkama i fantazijama od prvih civilizacija (Egipat i Mezopotamija) do suvremenog fantasyja i SF-a.
U tri novije SF trilogije, koje su napisale žene a u glavnoj su ulozi adoloscentice (romani za "young adults"), po kojima su ubrzo snimljeni i filmovi, povezanost je očita (za razliku npr. od priča o superherojima u svijetu Marvela i DC Comics, gdje se manje očita). Naravno, ti su motivi vješto iskombinirani s mitovima, tjeskobama i nadama modernoga doba, što im daje popularnost (a treba spomenuti i visoku spisateljsku zanatsku vještinu, što je bila boljka čak i najboljih pisaca klasičnoga doba SF-a poput Clarkea i Asimova; vrlo vidljiva kod potonjeg u kasnijim djelima, kad se vratio pisanju beletristike nakon duge pauze).
Junakinja "Igara gladi" je utjelovljena Dijana/Artemida (boginja lova, koristi luk i strijele, djevica; uspješnija kao ubojica nego kao ratnica) kao što je to bila i Antija iz helenističkih "Efeških priča" (što je bio ljubavni roman za žensku publiku). Junakinja "Delirija" postaje sljedbenica Afrodite u svijetu u kojem je ljubav zabranjena. "Različita" (Divergent - zapravo, jače značenje od puko "different") neočekivano, umjesto spokojnog života u službi Hestije, bira sljedbeništvo Aresa, na način kako je Ahil izabrao kao mladić (i to upravo Aresa, koji je bog ratne žestine i zanosa i zaštitnik Amazonki, dok je Atena boginja mudroga ratovanja i zato uspješnija - i taj problem aresovske ograničenosti je okosnica prve knjige trilogije).
Tu je i popularnost likova žena-štemerica, koju su u posljednjih 30-ak godina donijeli filmovi i video igre (A pripremili stripovi, u doba kad je još bilo teško naći glumice koje mogu snimiti uvjerljive borilačke scene; u filmu "Modesty Blaise" iz 1966. su smiješne, a npr. u "They Call Her Cleopatra Wong" iz 1978. neuvjerljive).
To je naravno također star motiv: svi znaju za Amazonke iz Grčkog mita. U verziji jedne opsežne priče (romana) iz "1001 noći" one su, naprotiv, Grkinje. Zanimljivo je da su u starim religijama božanstva rata često žene. U Gundulićevom "Osmanu" čak su dvije ratnice.
Te priče uglavnom vole dečki. Arhetipski motiv prema Jungovom pojmu da svaka žena ima svoju mušku stranu, a svaki muškarac - žensku (Animus i Anima). Beta muškarci (a to je većina) vole priče u kojima ratnice pobjeđuje muške alfe, jer u njima vide sebe. (Povezano naravno i s kompliciranom dijalektikom prirode i kulture, spola i roda. Vidi poglavlja 23-25. u mojoj "Uzornoj filozofiji". 23.7.: "Uspješno muško mora imati u sebi nešto ženskosti. Uspješno žensko mora imati nešto muškosti." )
Sjećam se da sam davno na nekom forumu vidio diskusije obožavatelja Xene, Princeze Ratnice. Gotovo sve su bili muški. Jedna cura je pak pitala da ju zanima, da prostite, koju vrst tampona koriste Xena i Gabriela. 
(Tipična ženska praktičnost koja nema u takvim fantazijama za dečke: njih dvije stalno veselo lutaju pustopoljinama i ne govori se o takvim sitnicama kao što je higijena.)
Meni se npr. sviđala Buffy The Vampire Slayer. Neki koji me poznaju, mojih godina ili nešto mlađi, čudili su se da kako me nešto tako djetinjasto privlači. To su priče za "young adults": ljudi u dvadesetima koji su donekle zaostali u emotivnom razvoju pa su emotivno još u adoloscenciji. Tipičan primjer su likovi iz serije "Veliki prasak": vrhunski intelektualno, emotivno nezreli, što rezultira time da su van svoje struke balavci - a pravila žanra im ne daju da sazru, unatoč određenim koracima u tom smjeru). A ima nas naravno koji smo tome skloni i u svojim četrdesetima i pedesetima. 
Naravno, Modesty Blaise bi razbila sve te amaterke. 
Moj tekst iz travnja 2014.: Igre gladi, Delirij, Divergent...
Billješke "Uzorna filozofija" na blogu "Mudroljublje"
Post je objavljen 17.03.2016. u 21:38 sati.