Malo čiste, totalno ne-praktične znanosti (koja se pak približava nastanku Svemira, dakle - hm - metafizici... ) Jednom davno, u jednoj dalekoj galaksiji...
Promatraju galaksiju koja je (po crvenom pomaku) postojala samo 400 milijuna godina nakon nastanka Kozmosa, te oko 200 do 300 milijuna godina nakon nastanka prvih zvijezda.
Puno je manja od našeg današnjeg "Mliječnog puta" (koji je tipična galaksija za ovo vrijeme, oko 15 milijardi godina kasnije), ali to je ipak masa milijardu zvijezda (koje su vrlo sjajne, plave svjetlosti) a nove se rađaju iz kozmičke prašine.
Ovo otkriće je iznenađujuće, jer se nije očekivalo da je tako sjajna galaksija mogla postojati tako rano. Možda promatramo prvu generaciju zvijezda, koja se stvara oko crnih rupa. [Naša zvijezda, ako se dobro sjećam davno čitane literature, pripada u treću generaciju. Zvijezde gore, troše materiju, stvaraju teže elemente, pa eksplodiraju i odbacuju veći dio materije, od kojih se ponovo stvaraju zvijezde. Na zvijezdama nove generacije, a onda i na planetama, ima više težih elemenata, i to omogućava život, kakav postoji danas na zemlji.]
U to doba, 400 milijuna godina nakon Big Banga, svemirski prostor oko galaksija bio je ispunjen "maglom" hladnog vodikovog plina. Oko 150 milijuna godina kasnije, u "re-ionizacijskoj eri", taj se plin počeo zagrijavati i nestajati zbog pojačanog zračenja zvijezda u primordijalnim galaksijama. Iz tog perioda su galaksije, koje su do ovog otkrića bile najstarije promatrane.