1500 traktora blokira ceste. Radnici Splitske željezare štrajkaju glađu peti dan. Radnici Jadranske pivovare blokirali su tvornicu... To samo par sslika, s vijesti na HTV u 10 sati.
Hitno treba djelovati, a opet, ništa nema preko noći. Tko od nas može zagristi govno i preuzeti odgovornost, umjesto da čekamo Tita ili Godota? (Prvi konačno stvarno i dođe, to je razlika! Samo, nikad ne bude onakav, kakav smo se nadali; ponekad dođe i donese nam uže da se sami objesimo, kao Vladimir i Estragon u Godotovoj drami.)
Treba djelovati odmah, a ipak imati stalno pred očima dugoročne cljeve i strategiju. Kao šahist, kojem kuca sat; mora braniti neku neposrednu prijetnju i igrati brzo, a ipak mora razmišljati o strategiji za završnicu. (Jedno od osnovnih načela u šahu: "Loša strategija je bolja nego nikakva.") Samo što je ovdje igra puno kompleksnija: više igrača, više figura, sve se kreću istovremeno i neki su potezi ispod stola, ne vidiš ih.
Napravite misaoni eksperiment, svaki za sebe. Recimo da sada zazvoni telefon i glas s druge strane kaže: "Dobar dan, ja sam Jadranka Kosor, a kraj mene je Zoran Milanović. Čitam kako me kritiziraju na pollitika.com i drugdje po internetu i shvatila sam, da imaju pravo. Ja više nisam u stanju upravljati zemljom. Sutra ću podnijeti ostavku. Milanović isto kaže, da priznaje kako on nije u stanju preuzeti tu odgovornost. Čitali smo vaše tekstove i mislimo, da ste pravi čovjek da preuzmete to mjesto. Nudimo vam da formirate novu vladu. Obećajemo vam da će zastupnici HDZ-a i SDP-a u Saboru izglasati sve, što im budete ponudili. Dobit ćete sva ovlaštenja i slobodne ruke, kao "prinudni upravitelj"."
Ne, nemojte sad sarkastično krenuti s porugama, ili odmahnuti rukom, kako to nije moguće. Realno naravno nije, ali je zamislivo, teoretski je moguće (jedna caka iz teorije vjerovatnoće: čak i ako je vjerojatnost nekog događaja nula, ne mora značiti, da je nemoguć!); odbaciti treba samo ono, što je nemoguće (načelo Scherloka Holmesa).
Krenimo od zamislivog ali nepraktičnog, pa onda možda razvijemo nešto primjenljivo, umjesto da staln polazimo od stvarnog, pa se jadamo kako svuda udaramo u blokade. (Tradicija "kritičke teorije društva", danas uglavnom zaboravljena.)
Što biste dakle činili, da dobijete vlast u ruke? A situacija je takva, kakva jeste? Važno je istaći: to da vi postaneke predsjednik/predsjednica vlade jest jedina "nerealistička" pretpostavka. U svemu ostalom, stvari su iste kakve su bile, imate ekonomsku u društvenu situaciju kakva jeste, ljudi oko vas i dalje imaju iste vrline i mane... Vlast imate, ali moć vam je ograničena.
Post je objavljen 04.03.2010. u 11:58 sati.