Prenosim bez izmjena s mrežnog sjedišta Mreže anarhosindikalista i anarhosindikalistkinja
Trilogija otpora (3): Intervju s radnicima Jadrankamena
Potaknuti natpisima u novinama zadnjih tjedana, članovi MASA-e iz Splita su 11. 03. 2010. potakli razgovor o situaciji u bračkom Jadrankamenu sa Zlatkom Eterovićem, predsjednikom Udruge malih dioničara, te još jednim radnikom kamenoloma koji je želio ostati anoniman jer sredstva za život zarađuje radeći u Jadrankamenu već dugi niz godina, a direktor je pod prijetnjom otkaza zabranio radnicima bilo kakvu komunikaciju s medijima.
MASA: Današnjoj situaciji u Jadrankamenu je kumovala privatizacija poduzeća. Možete li nam nešto reći o tome?
Z: Pretvorba poduzeća je izvršena 1993. godine pa je dotadašnje društveno poduzeće postalo dioničko društvo. Službena državna revizija iz vremena koalicijske vlade 2002. godine utvrđuje da nema primjedbi na pretvorbu koja je izvršena u skladu sa zakonom, ali se u postupku privatizacije našao niz nepravilnosti pa mišljenje revizora nije pozitivno. Radnici i ostali mali dioničari su upisali 51 % dionica, a ostalo su imali razni državni fondovi i to je bilo u redu, ali problemi nastaju s početkom preuzimanja većinskog paketa dionica od strane firmi Brune Orešara (GAIA). Tada udio malih dioničara pada na 15 %, a većinski vlasnik ne prihvaća njihova člana u Nadzorni odbor, niti među sedmero članova tada a ni kasnije kad smanjuje broj članova na tri.
Do ulaska Bruna Orešara Uprava isplaćuje dvije dividende, a od 1996 do danas nije isplaćena nijedna. Poduzeće je procijenjeno na oko 21 milijun DM, a dividenda koja je bila isplaćena za jednu godinu iznosi više od milijun DM. Znači, u razdoblju od 15 godina vjerojatno bi bilo oko 15 000 000 DM što je skoro jednako vrijednosti firme. No, isplata nije redovito izvršavana, već se dogodila samo dva puta. Unatoč tome, država ne sankcionira Brunu Orešara za kršenje ugovora, pa mu tek naknadno oduzimaju dio paketa kupljenih dionica, ali mu nakon nekog vremena ponovo omogućavaju da ih stekne kupovinom od firme koja ih je dobila kao plaću za obnovu nakon rata. Iako neko vrijeme nije imao većinski paket, B. Orešar se čitavo vrijeme predstavljao kao većinski vlasnik te je poduzeće koje je u trenutku njegova dolaska imalo preko 600 radnika i samo 4 300 000 kn zaduženja, doveo do 2002. godine na samo 300 radnika ali sa dugom od 43.000.000 kuna. Jadrankamen daje pozajmice firmama u vlasništvu B. Orešara da bi mu se one vratile u obliku dionica već polumrtvih firmi koje su prebivane i o znatno većoj cijeni od nominalne. Na taj način je izvlačen novac...
MASA: Jadrankamen je očito postao žrtvom privatizacijske politike, mislite li da je moguće još nešto napraviti da bi se to ispravilo?
Z.: U svim firmama gdje su utvrđene nepravilnosti sud bi trebao oduzeti nezakonito stečenu imovinu s tim da se najviše pažnje posveti većinskom vlasniku koji je i donosio sudbonosne odluke. Oduzetu imovinu bi se trebalo dati dijelom jedinici lokalne samouprave, dijelom radnicima, a manjim dijelom bi se nadoknadila šteta manjim dioničarima. Svakako, ukoliko je šteta (dug) veći od vrijednosti dionica tada bi ga krivac morao nadoknaditi iz osobne imovine.
MASA: Što mislite o povećanju uloge radnika u upravljačkoj politici?
Z.: To je jako pozitivno. U svijetu se širi tzv. radničko dioničarstvo i sve prave firme nastoje da što veći broj radnika budu ujedno i dioničari jer to podiže motivaciju za rad, a radnik osim plaće dobiva i dio kolača koji je dosad bio rezerviran samo za gazdu.
MASA: Koliko država može pomoći radnicima kad su oni i poslodavci/vlasnici na istoj strani?
Z.: Može ako politika ne bude umočena u firme, ako riješi uteg kriminalne privatizacije i kad se firme budu kupovale novcem, a ne podobnostima. Možda će i vlasnici bolje gledati svoje radnike pa će i sami moći mirnije spavati. Ali možda opet dođe do nekog povrata otete imovine, ovog puta ne crkvi nego radnicima...
MASA: Što mislite o mogućnosti da se radnici sami organiziraju i preuzmu tvrtke koje sad loše posluju i (ili) ne isplaćuju plaće radnicima?
Z.: U dosta firmi je došlo do odljeva kvalitetnog kadra, koji su, ako su imali mogućnosti, pokretali vlastite firme. Iako manje, još uvijek ima potencijala pa vjerujem da bi se radnici uspjeli sami organizirati, a po potrebi i na ključna mjesta dovesti sposobne ljude. Naravno, kad ne bi bilo previše dugova bilo bi puno lakše.
* * *
MASA: Možete li nam reći kakvi su stavovi radnika? Dvije plaće su vam kasnile, pa je Sindikat pokrenuo proceduru pokretanja štrajka. Kakvo je sad stanje?
N.N.: Uprava nas pokušava ušutkati, pa nam je direktor pod prijetnjom otkazima zabranio razgovor s novinarima. Ljudi su napeti, čekamo hoće li nam plaća za veljaču biti isplaćena dvadesetog (20. 3., op.), a ako ne bude, ide se u štrajk.
MASA: Što mislite o protestima seljaka i štrajkovima drugih radnika?
N.N.: Očito da pravda za one koji žive od rada u Hrvatskoj ne postoji. Ljudi imaju pravo da se bore za svoja prava i teško zarađeni novac. I štrajk ako treba, ali ne sa gladovanjem, jedino da gazda gladuje to može...
MASA: Kakav je odnos političkih struktura prema vašem slučaju?
N.N.: Čuo sam da su se sve stranke izjasnile za podršku na riječima tijekom priprema za štrajk (osim Pravaša), ali iza leđa su nam preporučali da ne štrajkamo.
MASA: Što mislite o mogućnosti preuzimanja poduzeća od strane radnika kao u Jadranskoj pivovari?
N.N.: Mi radnici znamo svoj posao i to odlično. Mi smo stvorili ovo poduzeće iz ničega. Ako Uprava ne zna raditi svoj posao neka ode. Za stanje u firmi oni sa Orešarom jedini snose krivicu. Možda bi im se mogla dodijeliti Nobelova nagrada kad su uspjeli baciti na koljena ovakvu firmu od koje je nekad živio čitav otok.
MASA: Što mislite o sindikatu?
N.N.: Sindikat se trudi da stvari popravi nešto, čuo sam da im središnjica iz Splita nije pomogla oko štrajka, neznam zašto. Sadašnji predsjednik sindikata je bučan, ali bi trebao više dopustiti radnicima da donose odluke. Hvalio se da nam je kolektivni ugovor najbolji u državi, a nama mjesec iza ne dođe plaća...
MASA: Što vi mislite, može li vam pomoći državna vlast?
N.N.: Vrana vrani oči ne kopa!
MASA: Imate li što poručiti ostalim radnicima koji se nalaze u sličnoj situaciji?
N.N.: Borite se za svoja prava, gazde uvijek viču da ne mogu poslovati, a svi voze skupa auta, idu na skijanje a vi trebate tegliti za njih...
Borite se i stanite jedan uz drugog!
* Prijavite se ili registrirajte da biste mogli ostavljati komentare
Post je objavljen 16.03.2010. u 12:30 sati.