30.04.2010., petak
Vrdoljakov "Tito": blamaža uglednog redatelja
Bio sam okupiran raznim drugim stvarima, i hop, prošla tri tjedna a da ništa na blogu nisam objavio! Evo sad, da obnovim ovu svoju djelatnost, nešto na brzinu o povijesnoj temi.
Tj. barem ja tu problematiku i osobu tretiram kao povijesnu temu, kao nešto iz prošle a ne aktualne stvarnosti. To određuje drugačiji način diskusije, nego da ju/ga tretiramo kao da je aktualna. Kao da razgovaramo npr. o Aleksandru Velikom, Ivani Orleanskoj ili Georgu Washingtonu. Ili šahistu Bobiju Fischeru. Mislio o njima dobro ili loše, to je povijesni kontekst i nema veze s političkim uvjerenjima o tome što trebamo činiti danas i u bliskoj budućnosti. (No, ja se s Titom, za razliku od Vrdoljaka pa recimo i Pere Simića, nikad nisam slikavao. Jesam recimo s Franjom Tuđmanom; što je jedan od razloga, zašto mi je o njemu teže pisati, i ne mogu mu još pristupati povjesničarski. )
za pojmovno razlikovanje, pogledajte moj komentar o činjenicama, tumačenjima i vrednovanjima u historiji (tj. znanosti o povijesti).
Zato je jedan od naslova u sadržaju mojega bloga "Povijest treba razumijeti" (a ne suditi). Sudimo o sadašnjici, a gradimo budućnost.
Na blogu sam bio objavio komentar nakon prve epizode. Također sam to objavio na forumu Hrvatskog povijesnog portala, gdje je bilo zanimljvih diskusija. Pogledajte na tom forumu i diskusije Tito - strogo povjerljivo i Tito - tajne vladara, u kojima je sudjelovao i Zvonimir Despot, autor dvije knjige o Titu.
Nakon četvrte epizode, postalo je jasno da je godinama najavljivana i reklamirana serija fijasko, zbog kojeg će se još voditi diskusije i netko možda čak snositi konzekvence. Ne zbog tendecioznog pristupa: to je bilo očito i očekivano. Riječ je, kao i u knjigama gorespomenutih Pere Simića i Zvonimira Despota, o nastavku mitotvorstva oko Titove osobe, samo s obrnutim vrednovanjem (bogovi i demoni podjednako su predmet mita). Ipak, i uz to ograničenje da se naslovnom liku serije pristupa kao objektu ljubavi i mržnje, a ne povijesnoj pojavi koju treba razumijeti, moglo se to napraviti mnogo kvalitetnije, Tome smo se od Vrdoljaka ipak i nadali. Ali on je izabrao da nešto sklepa, a da ne ne oznoji.
Primjećuju to mnogi pa se diže prašina i na Prisavlju (jučer Novi list o tome), pitaju se zašto su ulupani silni novci u nešto tako loše. Navodno je CD s prvom epizodom došao na HTV par sati prije emitiranja pa seriju nitko nije ni pregledao. Jedan dobar tekst Tihomira Ponoša u subotu 24. travnja u Novom listu.
Treći nastavak, koji je obrađivao navodno najintrigrantnije razdoblje, 1935.-1940., sticajem okolnosti nisam gledao. Koliko vidim, nisam ništa propustio - glavni junak je bio Pero Simić, koji je naravno samo iznosio ono, što je i u knjigama napisao. Dva razgovora s Kadrovskom komisijom Kominterne i jedna žalba na Ivana Gržetića da pije i ima birokratski odnos prema podređenima, 1935-1936., promovirani su u "dostave NKVD-u", jer je jedan od dvojice iz Kadrovske komisije, s kojima je Josip Broz - Valter razgovarao, radio i za NKVD (a možda i drugi). Međutim, on nije kontaktirao s NKVD, nego s kadrovskom komisijom organizacije, u kojoj je bio u radnom odnosu; to se spominje i u njegovim "Sabranim djelima". Kadrovska komisija je ono što bismo danas nazvali "odjel za ljudske resurse": ništa neobično da razgovaraju s zaposlenicima i pitaju ih što misle o ljudima s kojima rada. Arhive NKVD-a još nisu otvorene. Dokaza da je Valter surađivao s NKVD nema doslovce nikakvih. U onome što je o svojim suradnicima govorio nema političkih optužbi, većinom su ocjene pozitivne, i nitko od njih nije tada stradao, nego tek 1937.-1938. kad Valter i nije u Moskvi. Osim za Petka Miletića, nema dokaza da je nekome od njih stvarno radio o glavi i na uhićenje i osudu utjecao.
Kasnije, rujna 1938. Valter - Tito se morao naknadno izjašnjavati o svojem "odnosu s osobama koje su raskrinkane kao saboteri i neprijatelji naše partije", pa i o svoje dvije supruge, slično "raskrinkane". To su depresivni dokumenti vremena. Većina je već bila pogubljena, drugi u zatvoru. Tada su milijuni pisali takve dokumente, odricali se bračnih drugova, braće, roditelja... Kad je netko jednom uhićen,uopće nije dolazilo u obzir reći "mislim da su nevini, da je NKVD pogriješio". Nije to uzalud zvano "inkvizicijom", naime sumnja u rad "inkvizitora heretičke opačine" automatski te čini sumnjivim za herezu, uz načelo presumpcije krivice. Valter se posipa pepelom, kaje se što nije bio budan u radu u partiji, ali i u osobnom životu. Međutim, to nije denuncijacija, na sudbinu tih ljudi ne utječe.
Četvrta i peta epizoda nastavljaju tendencioznošću, ali i grubim faktografskim greškama i površnošću.
Iz četvrte epizode: Tito je "već drugi dan" nakon proglašenja NDH otišao u Beograd - netočno, otišao je tri tjedna kasnije. U Beogradu ga "nisu dočekali raširenih ruku" - što bi to trebalo značiti? Pa za njega, vođu ilegalne komunističke partije, znalo je samo par ljudi. A onda vrhunac:
Tito pokušava pregovarati s Mihailovićem, a zapravo moli Boga da pregovori ne uspiju. Doći će do sukoba oko državne blagajne, a onda i sukoba na Kadinjači, što će Tita nagnati na bijeg u Bosnu.
Hej, halo molim, komunisti su navodno pobjegli iz Srbije pred četnicima!!?? A Nijemci, što, samo su gledali?
U petoj epizodi ma par zanimljvih intervjua, ali sve skupa jako slabo. O Bleiburgu se govori na način koji bi bio vrijedan prije 20 godina kad se to počelo u javnosti iznositi, naime bilo je dovoljno da se neke prije nepoznate činjenice iznesu, ali danas nikako ne zadovoljava, a svakako ne vrijedi 500.000 kuna po epizodi ili još više (bilo je dogovoreno šest milijuna za šest epizoda, "Mediteran film" traži sad od HTV-a još sitnicu od dva milijuna jer su eto bili vrijedni i napravili više). Zanimljivo, u cijeloj se epizodi Tita osobno zapravo jedva spominje! To je opet i kolega Ponoš primijetio: Gdje je nestao Tito?.
|
- 21:51 -
Komentari (20) -
Isprintaj -
#
08.04.2010., četvrtak
Povodom objave Registra branitelja: o građanskom neposluhu i gradskoj gerili
Objava registra branitelja čin je gradske gerile, a ne "podzemlja": obavještajni podaci stavljeni su svima na uvid, umjesto da se s njima, kako se to u Hrvatskoj posljednja dva desetljeća događalo, manipulira radi stjecanja posebne koristi neke "paraobavještajne" skupine. Bez obzira na konkretnu motivaciju počinitelja, u aktualnom društvenom kontekstu to je čin borbe za pravdu.
Hapšenje Marka Rakara izazvalo je buru komentara i prosvjeda diljem svemrežja, a naročito naravno na kolaborativnom blogu pollitika.com, kojem je Mrak osnivač. Što se dogodilo, mojim čitateljima je vjerujem poznato, pa neću ponavljati.
U međuvremenu, facebook grupa "Ja sam objavio registar branitelja" porasla je na 4.316 članova. Broj novih članova raste oko 200 na sat.
O postupku policije - čovjek dođe dati izjavu, a oni ga uhite - bit će svakako još govora. Na osnovu kojih indicija je donesena odluka o uhićenju? Sada bih htio nešto reći o karakterizaciji toga čina. Radi li se o "paraobavještajnom podzemlju" (kriminalcima)?
Razmatranja o tome, koja dajem u nastavku, počivaju na pretpostavci da se na radi o igrokazu koji je sam vrh političke vlasti priredio. Ta se pomisao odmah spontano nametnula mnogima: vlada ima interes da se razotkriju lažni branitelji i oduzmnu im se razne povlastice, ali iz političkih si razloga ne može dozvoiti da registar otvoreno objavi. Moramo tu mogućnost imati na umu, ali znati ne možemo, pa nema smisla gubiti se u spekulacijama. U nastavku dakle pretpostavljam da se ne radi o tome.
Da je Mrak ili netko drugi, tko je Registar objavio, javno istupio i rekao "Da, ja sam to učinio!" bio bi to vrlo zanimljiv slučaj građanskog neposluha. Taj oblik nenasilnog djelovanja (o kojem sam nešto pisao prije dvije godine) postaje sve zanimljiviji u Hrvatskoj, nakon što su ga prošli mjesec primijenili prosvednici u Varšavskoj. (Sličnosti ima u studentskom zauzimanju fakulteta.)
Da bi neki čin odgovarao definiciji građanskog neposluha, uvijet je osobno preuzimanje odgovornosti. Počinitelj načelno prihvaća postoječi pravosudni sustav i načelo vladavine zakona, spreman je prihvatiti kaznu prema važećim zakonima, ali svojim činom želi ukazati da neki zakoni nisu pravedni (nisu legitimni, iako su legalni) i da ih treba promijeniti. Neposlušnik se oslanja na osobnu savjest u procjeni što je pravedno i time i legitimno, pa makar bilo i protuzakonito (nelegalno). On se nada mobilizirati podršku javnosti svojem shvaćanju pravednosti, što bi dovelo do željene promjene (legalnim putem). Spreman je prihvatiti kaznu, ali se naravno nada da će podrška javnosti pridonijeti da ona bude minimalna.
Ukoliko pak nema takvog javnog istupa, možemo govoriti o nekoj vrsti gerile u borbi za slobode i prava građana. Gerilsko korištenje obavještajnih metoda, pri čemu su informacije ne koriste za stjecanje dobiti neke posebne skupine, nego se predočuju svima. Tako da mi se čini očitim da se ne radi o onome što bismo mogli nazvati "paraobavještajno podzemlje", koje manipulira informacijama za neku posebnu korist (kao kad su, primjerice, objavlljivani navodni popisi nekadašnjih suradnika jugoslavenskih tjanih službi).
Počinitelj je svjesno napravio ilegalan čin, kršeći postojeći zakon. Njegov/njihov motiv ne znamo: možda iz uvjerenja da je to pravedno, možda naprosto iz zabave, pakosti, nekog posebnog interesa. Međutim, sam motiv nije od bitnog značaja; bitan je kontekst.
Kao i u slučaju građanskog neposluha, bitno je ono značenje koje činu da javnost. Svi naši činovi usmjereni na našu društvenu okolinu dobivaju svoje puno značenje u kontekstu, ne sami po sebi. (Stvar je tim složenija, ako je čin usmjeren na to da promijeni sam kontekst.) Zato je od samog motiva počinitelja važnije što javnost o tome misli. (Javnost nije homogena, ali u daljem pretpostavljam da jednostavno znači "mišljenje većine".)
Tijekom više godina diskusija o registru branitelja, može se zaključiti da velika većina ljudi podržava njegovo objavljivanje. Prije mjesec dana, istraživanje javnoga mnjenja pokazalo je da velika većina građana podržava kako ciljeve Zelene akcije i Prava na grad u slučaju Varšavske, tako i njihove metode (oni su jasno najavili da su spremni i na dalje, žešće oblike građanskog neposluha). Uz opće nepovjerenje građana u institucije "pravne države", vjerojatno je da će većina i ovaj čin podržati. Time on stiče legitimitet, bez obzira što govorili predjednica vlade i na dalju policijsku istragu. (Policija mora vršiti svoj posao i primjenjivati zakon, kakav jest. Kao nositeljica monopola fizičke sile u službi države, ona nema pravo na građanski neposluh.)
Tako možemo zaključiti da ovaj čin "obavještajne gerile" ima podršku u široj hrvatskoj javnosti, te je legitiman iako ilegalan. Opravdano je govoriti upravo o "gerili" a ne o "podzemlju", tj. kriminalcima. Naravno, predstavnici vlasti ili moći protiv kojih je akcija usmjerena, uvijek će gerilske borce nastojati delegitimizirati nazivajući ih kriminalcima, banditima, teroristima isl.. (A moguće je također, kako rekoh, čak i to da sama vlast inscenira navodnu akciju protiv sebe.)
|
- 12:48 -
Komentari (14) -
Isprintaj -
#
07.04.2010., srijeda
Tvornice radnicima - jedini realistički put za hrvatsku brodogradnju
Današnjem sindikalnom prosvjedu u Rijeci podršku je uputio i Plenum Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Zbor radnika brodogradilišta "3. maj" usvojio je 30. ožujka 2010. tzv. plan B kojim radnici traže da se brodogradilište preda na upravljanje njima samima, radnicima 3. maja.
Taj tako jednostavan i logičan zahtjev ne samo da je principijelno opravdan, već mu dodatno opravdanje daju i godine sustavnog uništavanja te najave stečaja koji bi vrlo vjerojatno završio likvidacijom.
U kontekstu raznih apela, štrajkova, prosvjeda i sličnih akcija koje su poduzimane zadnjih godina kako bi se obranila radnička prava "plan B" je rijedak primjer radničke samosvijesti i samoorganizacije.
Danas 7. travnja 2010. radnici 3. maja zajedno s ostalim riječkim radnicima, studentima, umirovljenicima i nezaposlenima izlaze na ulicu kako bi demonstrirali buđenje, zadnjih godina sustavno suzbijane, solidarnosti.
U svojoj borbi s kapitalom i samovoljom političkih struktura radnici, kako sada tako i ubuduće, imaju našu punu podršku.
Kratko i jasno. Ovome bih još dodao dio priopćenja Crvene akcije.
Na sjednici Gospodarsko-socijalnog vijeća održanoj prije tjedan dana, predstavnik Vlade i predsjedavajući tog tijela Božidar Kalmeta, izjavio je kako bi prosvjed radnika u Rijeci, najavljen za sutra 7.4., mogao uznemiriti „ozbiljne ulagače“ (...)
ozbiljni su jedino u namjeri da ugase proizvodnju, otpuste radnike i pritom maksimaliziraju vlastiti profit (...)
A da su riječki radnici itekako spremni da brane svoje tvornice, dokazuje i ovih dana pokrenuta inicijativa radnika „3. maja“ koji Vladi namjeravaju predložiti model po kojem bi radnici na pet godina preuzeli upravljanje nad brodogradilištem. Ono što je problematično u cijeloj stvari jest adresa na koju se ovaj prijedlog šalje i metode kojima se projekt namjerava ostvariti. Naime, s obzirom na funkciju Vlade da brani i zastupa interese privatnog kapitala, radničko upravljanje nad brodogradilištem ne može se uspostaviti legalnim i pravnim putem. Jedini način da se ovaj prijedlog ostvari jest nasilno okupiranje pogona i uspostava radničkih plenuma.
|
- 16:09 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
05.04.2010., ponedjeljak
Podržite peticije protiv pljačke građana
Od Udruge za pravnu zaštitu Juris Protecta dobio sam zanimljivu poruku o pet tema, koju ovdje prenosim u cjelosti. Zgodno je to, što možete otići na stranicu za "referendum" na njihovom sajtu, te pod općim naslovom "PETICIJA
protiv pljačke građana na državnoj i gradskoj razini" unijeti svoj potpis, s time, da označite koju od točaka podržavate.
Ja sam suzdržan što se tiče treće točke ("Zagreparking"), jer kao isključivi pješak i korisnik javnoga prometa ne osjećam suosjećanje za one koji "moraju" doći svojim limenim ljubimcem u centar grada i tamo ga parkirati.
Protiv sam pak točke dva (HRT pretplata), jer mislim da bi ukidanje pretplate za javnu TV dovelo do potpune komercijalizacije i urušavanja svrhe javne televizije. Nedavno sam pisao da mislim, kako je ispravni put suprutan: Ukinimo reklame na javnoj televiziji.
Ovim putem podržavam ovaj poziv građanima na javno očitovanje svoje podrške nekim zahtjevima koji se tiču javnih politika (a ne "političarenja"). To je važan dio aktivnog građanstva, koje je neminovno ako želimo usmjeravati ovu zemlju ka više, a ne manje demokracije (od partitokracije ka sudioničkoj demokraciji, a ne "demokraciji s vođom") i ka socijalno pravednijem ekonomskom sustavu ("eko-socijalna tržišna privreda", a ne neoliberalna dogma).
PETICIJA
Pozivamo sindikate, poduzetnike i sve hrvatske građane da se zajednički suprotstave organiziranoj pljački i korupciji na državnoj i gradskoj razini. Peticiju možete potpisati klikom na: http://www.jurpro.hr/index.php?kat=referendum
1. ODVJETNIČKE TARIFE
Odvjetničke tarife u siromašnoj Hrvatskoj za imovinsko pravne sporove mnogostruko su veće nego na primjer u Njemačkoj. Radi se o ozakonjenoj pljački koja je omogućila basnoslovno bogaćenje odvjetnika i devastaciju kadrova u pravosuđu. Zbog ogromne razlike u zaradama sudaca i odvjetnika (100 i više puta) na sudovima su ostali raditi početnici ili trećerazredni pravnici. Posljedica pljačkaških odvjetničkih tarifa za imovinsko pravne sporove (u koje spadaju i radni sporovi) dovela je do masovnih pljački građana i kršenja ljudskih prava, onemogućavanja pravne zaštite mnogim slojevima građanstva, dugotrajnosti sudskih postupaka i sukoba interesa odvjetnika i stranke (prema važećim tarifama odvjetnik zaračunava naknadu za svako ročište i podnesak sudu). Više o svemu na :
1.http://www.slobodnadalmacija.hr/Spektar/tabid/94/articleType/ArticleView/articleId/92431/Default.aspx ;
2.http://hrsvijet.net/index.php?option=com_content&view=article&id=2848:otvoreno-pismo-udruge-qjuris-protectaq-jadranki-kosor-zaustavite-organiziranu-pljaku-hrvatskog-naroda&catid=43:glas-hrsvijeta&Itemid=150;
3.http://www.hrsvijet.net/index.php?option=com_content&view=article&id=3018:osvrt-zlatka-zeljka-oportunizam-i-nacionalna-revolucija&catid=1:politika&Itemid=9 ;
4. http://www.gopetition.com/petitions/stop-organized-crime-and-human-rights-violations.html .
2. HRT PRETPLATA
Hrvatska radiotelevizija nema karakter javnog medija. Njom upravljaju političke stranke posredstvom (6 članova imenuju vladajuće stranke, a 5 članova opozicija). Nemoralan je propis koji obavezuje građane na plaćanje pretplate HRT-u samom činjenicom posjedovanja tv prijemnika. Uvjetovanje gledanja drugih tv postaja plaćanjem pretplate HRT-u znači uskraćivanje prava na pristup informacijama. Digitalna tehnika omogućava kodiranje signala i one televizije koje žele ubirati pretplatu imaju mogućnost izdavanja kartica svojim pretplatnicima. Ako političke stranke pak žele kontrolirati HRT-e moraju se pobrinuti da ga i financiraju iz vlastitih sredstava. Više o pretplati i mogućnosti odjave:
1. http://hrsvijet.net/index.php?option=com_content&view=article&id=3588:ne-plaajte-vie-tv-pretplatu-jer-je-to-porez-na-budale&catid=30:zanimljivosti&Itemid=24 .
2. http://www.hic.hr/komentari03.htm
3 ZAGREBPARKING
1. Gradske vlasti u Zagrebu godinama teroriziraju građane. Poduzeće Zagrebparking, na čijem čelu je Bandićev zemljak Mate Kraljević, uklanja vozila u gradu, iako u većini slučajeva nisu ispunjeni zakonom predviđeni uvjeti ugrožavanja prometa. Najvažnije je da se vlasnike vozila opljačka na taj način što im se naplate troškovi odvoza i skladištenja vozila u iznosu od 800,00 po vozili. Zahvaljujući pljački prosječna plaća u Zagrebparkingu najveća je u državi. Uloga prometne policije pri uklanjaju vozila više je nego upitna.
2. Kod najmanjeg prekoračenja trajanja parkinga naplaćuju se drakonske kazne koje nisu u skladu s načelom razmjernosti i kao takve su proglašene protuustavnim. Preimenovanje kazne na također nije spojiva s načelom razmjernosti i mora se tumačiti na isti način. Opširnije na sljedećem linku:
http://www.hrsvijet.net/index.php?option=com_content&view=article&id=2962:novo-otvoreno-pismo-udruge-juris-protecta-prometna-rijeenja-u-zagrebu-nisu-spojiva-s-interesima-graana-&catid=43:glas-hrsvijeta&Itemid=150 .
4. TAXI MONOPOL
Bandićev taksi monopol izgleda da je pri kraju. Obećanje ludom radovanje. Naime Ured za promet Grada Zagreba obećao je da će se u toku ove godine realizirati sloboda tržišnog natjecanja u taksi prijevozu. Potrebna je opreznost obzirom na dugogodišnje iskustvo zloupotrebe monopola jedne cehovske udruge, kojoj je gradska vlast dodijelila isključivo pravo prijevoza i određivanja cijena u Gradu Zagrebu. Višeo taksi monopolu na:
http://www.gopetition.com/online/21584.html
5. PRVOBORAČKE MIROVINE
Ca. 100 000 građana HR prima vrlo visoke "prvoboračke mirovine". Više od 1/3 mirovinskog kolača u RH otpada na povlaštene mirovine. Ako se pretpostavi da je pravna osnova za 50% povlaštenih mirovina sumnjive prirode, dolaze se do zaključka da država izdvaja godišnje ca. 6 milijardi kuna za lažne mirovine. Taj iznos bi bio dobro došao za sanaciju deficita u proračunu. Kako bi se pomoglo otkrivanju lažnih umirovljenika tražimo da se objavi spisak sudionika Domovinskog rata svrstan po zapovjednim postrojbama. Postojeći zakoni ne bi trebali biti zapreka, pa i pod pretpostavkom da ih treba uskladiti, jer borba protiv organizirane korupcije i kriminala bi trebala biti na prvom mjestu.
|
- 15:43 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
02.04.2010., petak
Kako kritizirati Ivicu Todorića?
Nezavisni srpski tjednik "Novosti" izlazi već desetak godina. Uvijek je bilo zanimljivih tekstova pa sam ga povremeno pročitao. Posljednjih je mjeseci pak postao zanimljiva i značajna pojava u hrvatskom medijskom prostoru. Počeo se distribuirati na redovan način na kioscima, uz one primjereke koji idu besplatno ili pretplati. Gotovo da i nema oglasa, ali dobiva, zahvaljujući tome što je list nacionalne manjine, solidne dotacije iz državnoga proračuna. Neželjena, za državni vrh, jest činjenica da istvoremeno može osigurati uređivačku samostalnost.
Više je sada "hrvatski" nego specifično "srpski", s mnogo tekstova posvećenih stanju u zemlji, zanimljivih svakom građaninu. Srećko Pulig piše o nacionalizmu:
Poanta je da “gornje” klase isturaju svoje “nacionalne” identitete samo prema dolje – prema podanicima iz “donjih” klasa koje bi najradije, za razliku od sebe, u cjelini zadržali u identitetskim torovima. (...)
Zato nitko ne govori o rastućoj eksploataciji masa u kojoj rame uz rame, u novom buržoaskom bratstvu i jedinstvu, složno sudjeluju i domaći i strani eksploatatori.
Okupio je malu, ali kvalitetnu ekipu suradika, tako da često objavljuje podatke i analize kakve u "velikim" dnevnim novinama ne možete naći. Podsjeća me na omladinske listove u drugoj polovici 1980-ih, koji su imali sličan položaj da im je prodaja samo dodatak sigurnom prihodu od države, a uspijevali se, barem privremeno, izboriti za uredničku neovisnosti i pokretati razne "zabranjene" teme i poglede (Polet, Studentski list, Fokus u Zadru, onaj u Splitu za koji se ne mogu sjetiti kako se zvao...).
Najočitije je to u slučaju Ivice Todorića: "Novosti" su jedini list u kojem se danas o Todoriću može pročitati kritički članak. Kako je vlasnik "Agrokora" postao suvereni vladar novinske secen u Hrvata, pročitajte u posljednjem tekstu Igora Lasića Svi putevi vode u Agrokor.
Ukratko, u hrvatskim novinama gotovo da nema kritičkog glasa o Todoriću i njegovom uvelike suspektnom poslovanju, budući da on u svom portfelju drži osnovne poluge suvremenoga novinsko-izdavačkog biznisa, oglašavanje i distribuciju. Uz politički mu isporučenu tvrtku Tisak, najveću novinsko-prodajnu mrežu, Todorić je od Europapress holdinga nedavno kupio lanac kioska “Slobodne Dalmacije”, a prema ozbiljnim informacijama koje dopiru k ovoj redakciji, isti privatnik navodno upravo postaje suvlasnikom EPH-ova poduzeća za maloprodaju i distribuciju pretplate Press-Express.
Što se tiče kontroliranja oglasnog prostora, za to je u Ivice Todorića već treću godinu zadužena firma Unex, koja vlada golemim dijelom marketinškog tržišta. Njezina je funkcija pritom vezivanje poslovanja oglašivača s Agrokorom, zbog čega je Hrvatska udruga reklamnih agencija još pretprošle godine željela izbaciti Unex iz članstva. Nismo saznali je li tako i bilo, ili su izašli sami; tamo svakako više nisu.
Drugi su primjer zanimljivih analiza dva teksta Saše Kosanovića o aferi propasti Hypo Alpe-adria banke: Alpsko-jadransko isisavanje novca (5. veljače; usput je spomenut i Todorić) i Raspleće se klupko Hypo banke (6. ožujka 2010.). Tu je pak ključne podatke na svom mrežnom sjedištu necenzurirano.com prvi iznio Domagoj Margetić, u seriji napisa. Margetić je, nažalost, stekao zao glas problematičnim svojim potezima u prošlosti, i trebat će još vremena da mu se pokloni puno povjerenje.
Ranije je država sve kontrolirala, ps e trebalo kojekako snalaziti, da bi se njenom nadzoru nekako, barem privremeno, izmigoljilo. Onda je zavladala teorija da je sloboda u tome, da se sve baci na tržište; ali što, kad oligarhija počne kontrolirati tržište? Zobro je imati manjine3.
|
- 23:59 -
Komentari (6) -
Isprintaj -
#
01.04.2010., četvrtak
Revitalizacija grada - zatvaranjem škola??
Jučer sam pisao o namjeri gradskih vlasti da zatvore Osnovnu školu Ivana Gundulića u centra Zagreba. Na skupu roditelja i građana jučer u sportskoj dvorani bilo je oko 300 ljudi, a peticija je prikupila oko tisuću potpisa.
Kažu da škola ima premalo učenika, pa će onda prevoziti učenike u druge škole - koje već imaju previše učenika. A zašto ne npr. obrnuto? Možda zato, jer je atraktivna lokacija nekome zapela za oko?
Nije rentabilna? Zato jer ima samo jednu smjenu i razrede s 20 đaka? pa zar nije to standard, koji bi trebalo svima osigurati?
Citat iz priopćenja Zelene liste, koji je potpisala supredsjednica stranke Vlasta Toth.
Kao obrazloženje navodi se da je škola postala nerentabilna (!?) (...)
Na skupu su članovi i članice Vijeća gradske četvrti Donji grad naglasili da je odluka o ukidanju škole Ivan Gundulić donijeta mimo svake procedure, bez njihovog znanja, te da cijelo Vijeće četvrti daje bezrezervnu podršku nastavničkom zboru i roditeljima.
Politička stranka Zelena lista, koja u Vijeću gradske četvrti Donji grad ima dvije svoje članice, oštro osuđuje taj pokušaj zatvaranja osnovne škole usred Zagreba. Riječ je o školi koja za zagrebačke prilike ima visoke pedagoške standarde, bogatu tradiciju i odličnu reputaciju. (...)
Teško se oteti dojmu da se tu zapravo radi o smišljenom pokušaju prisilnog iseljenja stanovnika centra Zagreba kako bi njihova dvorišta, kuće i stanovi lakše i jeftinije došli u posjed raznih developera tipa Tomo Horvatinčić. U slučaju ove škole ne smije se zanemariti da se Horvatincicev kompleks Castello naslanja svojim stražnjim krajem na zid školskog igrališta. Slične dopise i pokušaje nasilnog ukidanja već su iskusile (i zasad uspješno odbile) osnovne škole Izidor Kršnjavi i J.J.Strossmayer u Varšavskoj. Obje su škole na zanimljivim lokacijama koje u planovima Milana Bandića i zainteresiranih developera smetaju pretvaranju zaštićenih donjogradskih blokova u life-style (shoping-centar+luksuzni stanovi+garaže).
Zato, dokle god Zagrebom upravlja Milan Bandić, ne smijemo zaboraviti njegovu bezobzirnu poruku stanovnicima Galjufove ulice: „Ako vam se ne sviđa, a vi se iselite!“.
Vrlo je zanimljivo pogledati i komentare čitatelja uz članak u Jutarnjem listu.
Ovo je samo početak, zatvoriti će se još 4 škole ucentru grada.
A sve vodi prema tome da se ukine i dnevni boravak u školama.
E sad se zapitajte zašto?
Usput Gunduliću je zabranjeno upisivati nove učenike, dok istovremeno u dvijema školama rade na proširenju.
Ali na koji način?
u jednoj se sređuje tavan, pa će djeca na plus 50 imati nastavu, a u drugoj se sređuje podrum, pa će djeca sjediti u vlažnim podrumima!
A zašto?
Zato jer je Gundulić na meti mešetarima.
Naime škola je izgrađena na zemljištu SPC-ea, i slijedi već viđeni scenarij.
Zgradu će grad prodati, a SPC će tužiti Grad za zemljište, dok je novi vlasnik tada miran.
Zvuči li Vam poznato?
Jel se to još negdje dogodilo u centru grada?
(...)
Tako primitivci koji vladaju gradom vide "revitalizaciju" centra grada. Zatvaranje svega od javnog interesa i prodaja privatnom kapitalu. Ne treba biti naivan i pomisliti da je ovo dio plana o kvaliteti školstva. Znam ljude koji rade u toj školi i znam da su dvije zadnje školske godine imali naputke da upisuju samo djecu iz kvarta. Netko je već tada bacio oko na savršen prostor u centru grada. Ogromno dvorište u najstrožem centru bez buke i prometa. Tamo kvadrat možeš prodati iznad 3000 eura. Oblizek za znalce tajkunske.
(...)
Ove školske godine preselili smo dijete iz druge škole u školu Ivana Gundulića. Izabrali smo je baš zdog rada u jednoj smjeni, malih razreda i individualnom pristupu učeniku. Iznenadilo me koliko su ravnateljica, učitelji i čitav tim koji radi u školi brižni prema djeci i stručni u odnosu na druge kadrove koji rade u drugim školama koje uglavnom nije briga za djecu.
(...)
To je primjer škole koja ima dobre uvjete za rad , odlične profesore , neshvatljivo je da se ide rasprčkati jedna takva škola kada težimo da nam djeca imaju dobre uvjete za školovanje. Ako škola ima višak prostora, neka se to kvalitetno iskoristi za neke svrsishodne projekte, radionice i slične aktivnosti za potrebe struke.
|
- 23:41 -
Komentari (4) -
Isprintaj -
#
|