ASNV
Ako me sjećanje ne vara BUNS
Bez Uvrede Nadam Se JUOSP
Jednostavni Univerzalni Odgovor na Sve Probleme KJMP
Koliko je meni poznato KJMV
Koliko ja mogu vidjeti PMNN
Po mišljenju nekih od nas PMSM
Po mom skromnom mišljenju PNDZ
Padoh na dupe od zaprepaštenja ŠBBDJB
Što Bi Bilo Da Je Bilo ŠBBKBB
Što Bi Bilo Kad Bi Bilo UBR
Usput budi rečeno
Moji znanstveni radovi, predavanja i bilješke
Radovi objavljeni na mrežnom sjedištu Academia.edu.
Ovdje su navedene poveznice (linkovi) na objavljene zapise na ovom blogu. Raspoređeni su u rubrike, a unutar svake rubrike po datumu objave, tako da je vremenski posljednji zapis prvi naveden. sPopiis rubrika:
1. SVJETONAZOR
1.1. Općenito
1.2. Ekologizam i okolišarstvo
1.3. Pacifizam i nenasilje
1.4. Slobodarstvo, aktivna demokracija, ekonomija za prirodu i zajednicu
1.5. Sekularni humanizam, univerizam, antiklerikalizam, skepticizam i filozofija
1.5.1. Univerzalistički mizantropizam
1.6. Feminizam i antirodizam
1.7. Antifašizam
1.8. Povijest treba razumjeti
1.9. Znanost je fascinantna
2. NOVINARSTVO (MOJI ČLANCI)
2.1. Agenda
2.2. Alertonline
2.3. Business.hr
2.4. H-alter
2.5. Narodni list
3. SLOBODA I DEMOKRACIJA
3.1. Teorija društvene akcije
3.2. Sloboda čovjeka i prava građanina
3.3. Klasna borba se zaoštrava
4. POKRETI I KAMPANJE
4.1. Slobodno i emancipirajuće obrazovanje
4.2. Anti NATO
4.3. Eko-događanja i komentari
4.3.1. Klimatske promjene
4.3.2. Razno
4.4. Eko kampanje, prosvjedi i okupljanja
4.4.1. Cvjetni trg i Varšavska
4.4.2. Razni eko-prosvjedi, okupljanja i uspjesi
4.5. Ljudska prava, demokracija i otpor nasilju
4.6. Protiv moralne panike
4.7. Razni prosvjedi - pozivi i izvještaji
4.8. Referendum o promjenama Zakona o radu
4.9. Razne akcije i kampanje
4.10. Antivladini prosvjedi (veljača-ožujak 2011.)
4.11. Društvena mreža građana (od travnja 2011.)
4.12. Volim Hrvatsku - DA za Europsku uniju!
4.13. Razotkrivanje sramotne hr wikipedije
5. UDRUGE (U kojima sam aktivan)
5.1. Hrvatska blogerska organizacija
5.2. Zajednica Humanitas
6. ZELENA POLITIKA I EKOLOŠKA EKONOMIJA
6.0. Zelena politika (od studenoga 2011.)
6.1. O urbanizmu i prostornom planiranju
6.2. O energetici, klimatskim promjenama i srodnim temama
6.3. Razne teme
6.4. Predsjednički izbori 2009.-2010.
6.5. Razno o Zelenoj listi
6.6. Zelena lista - djelatnosti podružnica
6.6.1. Zagreb
6.6.2. Ostali
6.7. Zelene stranke u svijetu
6.8. Povijest i razno
6.9. Ekološka ekonomija
7. VIJESTI, KOMENTARI I ANALIZE
7.1. Zagreb
7.2. Hrvatska
7.3. Svijet
8. POEZIJA, HUMOR, FOTOGRAFIJE I RAZNO
8.1. Moje pjesme
8.2. Fotografije i foto reportaže
8.3. Vicovi i ine šale
8.3.1. Slikovani komentari
8.4. Knjige i književnost
8.5. Šah
8.6. Kućni ljubimci
8.7. Osobnojavascript:%20void(0);
1. SVJETONAZOR
Ovdje su svrstani napisi koji govore o teoriji i strategiji. Podijeljeni su u grupe, po svjetonazorskim aspektima koje podržavam: ekologizam, pacifizam, slobodarstvo, univerizam, feminizam, aktivna demokracija te "Povijest treba razumjeti". Ti aspekti čine mrežu, vode jedan na drugi. Također, teorija koju podržavam vezana je s praksom - društvenom akcijom, pa su neki članci povezani s pojedinim akcijama i kampanjama.
1.4. Slobodarstvo, aktivna demokracija, ekonomija za prirodu i zajednicu
Ovdje sam izdvojio neke tekstove koji imaju načelni značaj. Za temu "aktivne demokracije" važni su također komentari uz kampanju "Ne u NATO", odnosno "Nato na referendum" - vidi dolje! Također razne druge teme, izvještaji i komentari dolje.
Mojih fotografija ima uz razne izvještaje s događanja, ponekad čak piše "foto reportaža" u nazivu članka. Ovdje navodim samo dnevnike u kojima su fotografije osnovni, a ne prateći sadržaj.
Energetika-Net – Portal koji, uz ostalo, donosi mnoge vijesti iz ekologije i obnovljivih izvora energije.
Okolišnonovinarstvo (blog) ZaMirZine – Novine za civilno društvo i urbanu kulturu, rubrika "Okoliš"
Donosim mrežne adrese nekih udruga i mreža udruga za okoliš u Hrvatskoj. Navedeni su samo sajtovi koji su "živi", donose vijesti o aktivnostima i druge sadržaje (ažurirano početkom listopada 2009.). Najbogatiji sadržaj donose sajtovi udruga "Kameleon", "Kneja", "Prijatelji životinja", "Zelena akcija" i "Zelena Istra".
Inicijativa "Pravo na grad" – Kampanja protiv prekomjerne ekonomske eksploatacije prostora na području grada Zagreba (protiv projekta "Cvjetni prolaz"), koju su pokrenule organizacije civilnoga društva s područja mladih i nezavisne kulture
1. Čovjek je dio prirodne cjeline biosfere, koja je ograničena.
2. ''Eko-logija'', kao znanost koja proučava temeljnu "logiku" djelovanja biosfere, nadređena je ''eko-nomiji'', koja je posebna vještina.
3. Ekonomija se ne može dugoročno zasnivati na neograničenom rastu.
4. Sve strategije i politike moraju se zasnivati na načelu održivosti.
5. Održivost podrazumijeva tri komponente, koje moraju biti zadovoljene: ekološka, socijalna i ekonomska.
6. Potreba za osobnim rastom jedna je od osnovnih potreba ljudskog bića. Ona se međutim mora okrenuti ka drugim vrijednostima, a ne materijalnom obilju i vladanju nad prirodom.
31.05.2010., ponedjeljak
Rub znanosti... a što je s druge strane?
Ako tvrdimo, da je nešto "na rubu znanosti", treba se zapitati - a što je s druge strane? Nevolja je kad je s druge strane lažna znanost: neobuzdana mašta ili svjesna prevara, koje se pokušavaju prikazati kao znanost.
Da Zemlju posjećuju vanzemaljci, hipoteza je koju možemo testirati. Ne može se apsolutno isključiti, ali koji su dokazi? Uvijek dokazivati mora onaj koji nešto tvrdi (da Zemlju NE posjećuju vanzemaljci, načelno je nemoguće dokazati, kao i da ne postoje vampiri, kentauri, štrumpfovi isl.). Ako netko godinama tvrdi da je nešto istina, a ne može predočiti nikakav suvisli dokaz, on prelazi granicu između prave i lažne znanosti.
Nešto je posve drugo, pak, kad su s druge strane umjetnost, filozofija, religija, ili politička rasprava (rasprava o stvarima polisa! pogledajte moj tekst: Politika je previše ozbiljna stvar da bismo ju prepustili političarima). Stvaralačka mašta slično radi kod svih kreativnih ljudi, a znanosti se odlikuju od drugih djelatnostima posebnim, rigidnim procedurama provjere: svaka "ideja" u znanosti je tek "hipoteza" koju treba testirati. U drugim duhovnim djelatnostima nije tako i ne može biti.
Nije ni poželjno (ideje "scientokracije" ili "ekspertokracije", da znanstvenici ili "stručnjaci" trebaju vladati). Umjetnička mašta pruža nam nenadoknadive užitke, u "metafizička" pitanja naš se duh neminovno upušta, a znanost nam ne može dati odgovore na etička pitanja. Znanost istražuje ono što jest, a ne raspravlja o onome što treba biti. Zato postoje i drugi izvori spoznavanja i samospoznavanja.
NIje isto ni u svim znanostima. Pristaša sam obnove "kritičke teorije društva" (istraživanja sa sudjelovajem", "akcijska istraživanja", "angažirana znanost"), gdje ipak uvodimo u igru neke van-znanstvene, etičke i svjetonazorske postavke o onome što treba biti, čemu treba težiiti, što treba činiti (npr. rast slobode i blagostanja za sve). Tu smo svjesno "na rubu". U društvenim znanostima, kad istražujemo sebe same, vanznanstveno vrednovanje je praktički nemoguće posve eliminirati, a mislim da nije ni potrebno. Ali ipak moramo biti svjesni gdje je granica.
A i u prirodnim znanostima, pojavljuju se pitanja na koju se vrstu istraživanja treba usmjeriti, kako koristiti rezultate znanosti isl.. Znastvenici se moraju time baviti, kao i svi mi ostali; ne zato jer su znansvenici, nego zato, jer su ljudi.
Ukoliko ste zainteresirani postati član/ica ili prijatelj/ica zajednice sekularnih humanista,.ateista, agnostika i skeptika, ili želite dodatne informacije, javite se na sekularnihumanisti@gmail.com
Na ovom blogu objavljujemo, u kratkim odlomcima, osnovne podatke o Zajednici Humanitas, međunarodnim organizacijama humanista i sl, te o osnovnim načelima humanizma. Pogledajte prethodne dnevnike:
- da imamo samo jedan život;
- da možemo živjeti dobar i ispunjen život bez religije iii praznovjerja;
- da možemo učiniti svijet smislenim koristeći razum, iskustvo i uobičajene ljudske vrednote;
- da je moralnost prirodno ljudsko svojstvo, rezultat naše dugačke evolucije (započete prije nego što smo bili ljudi) kao društvenih bića;
- da možemo sami stvarati smisao i svrhu svojih života;
- da trebamo težiti življenju sretnih i ispunjenih života, te da je jedan od važnih puteva pomagati drugima da postignu isto.
Humanizam je etički svjetonazor, ne naprosto ateistički ili agnostički. Za mnoge nereligiozne ljude to je stajalište koje nudi odgovore na tzv. "konačna pitanja" o životu, na isti način kao što religije čine za vjernike. To je "uvjerenje" (belief) u terminima članka 9 Europske konvencije o ljudskim pravima, koji štiti slobodu „vjere ili uvjerenja“.
U prethodnom postu napisao sam nešto o razlici znanosti i pseudoznanosti (maštarije, koja se lažno predstavlja). Ne definira se znanost naprosto time, što neke tvrdnje izdvaja kao istinite, a druge kao lažne ili kao nedokazane; kvaka je u metodi, kojom se to čini.
Znanstvenik mora imati mašte, da dođe do novih ideja. On je maštar, slično kao i umjetnik. Ali znanost se definira metodom provjere: većina ideja, koje nam padnu napamet, brzo se pokažu kao netočne, koliko god krasno izgledale. Niste znanstvenik po tome kakve ideje imate, niti po tome kako ste do njih došli, nego kako ih provjeravete.
Znanstvenik nije naprosto onaj, koji nešto "zna"; on je istraživač. Kad netko kaže "ja sam znanstvenik", pitaš ga: "Kojim se istraživanjima baviš?", a to znači da ga zapravo pitaš o tome što ne zna, pa nastoji dokučiti odgovor, a ne što zna. On međutim mora poznavati i primjenjivati metode istraživanja, adekvatne njegovom predmet,u pa bilo da istražuje kretanje planeta, religiju doba neolita ili telepatiju.
Postoje ljudi, koji se pitaju "Postoji li tako nešto kao vančulna percepcija?", i onda vrše eksperimente (i ja sam se svojedobno time bavio), pa objavljuju rezultate svojih istraživanja, i postoje drugi, koji strasno tvrdi da svakako postoji, ali eto dokaza nema jer postoji nekakva zavjera protiv njih ili sl.. Prvi su znanstvenici, drugi nisu, mogu biti zabavljači.
Dakako da metode nisu u svim znanostima iste. Kriteriji npr. matematike nisu primjenljivi npr. u historiji (znanosti o povijesti), pa onda matematičar može doći u zabludu da u historiji nikakvih kriterija i nema. Poznat je slučaj jednog našeg akademika, matematičara, koji piše propagandne pamflete o povijesti i vjerojatno si umišlja, da oni imaju vrijednost znanstvene historiografije.
Veliki interes javnosti, i burnu polemiku okolo po netu, izazvala je peticija znanstvenika, kojom se traži da se emisija HTV-a "Na rubu znanosti" premjesti iz znanstveno-obrazovnog u zabavni program. (Ne traži se dakle, kako su to mnogi svhatili, da se emisija ukine.) Emisija je naime odavno otišla preko svakog ruba znanosti.
Što je znanost, a što je pseudo, tj. lažna znanost? "Pseudoznanosti" izigrava znanost, izdaje se za nju, ali ne koristi znanstvenu metodu rigidne provjere hipoteza, nego bez suvislih dokaza tvrdi, da je nešto istina. Mašta je super stvar, bez nje nema ni znanstvene invencije ni tehničke inovacije, ali mašta mora biti disciplinirana, da bi se mogle izdvojiti one ideje, koje se mogu empirijski potkrijepiti. Tako se omogućava akumulacija znanja.
Ja sam npr. napisao jednu SF priču, u kojoj koristim motiv telepatije. Sve pet, dok je jasno, da je to literatura. Ali kad bih ja sad tvrdio da je telepatija nesumnjiva činjenica, iako nikakvih dokaza nema, to bi bila pseudoznanost. Naime, pokusi su vršeni, mnogo puta, nude se i nagrade onima koji pokažu sposobnost telepatije ili neku drugu parapsihološku moć u kontroliranim uvjetima (da se spriječe prijevare - vidi poveznicu uz gornju sliku!), ali nitko dosad nije nagradu pobrao.
Čak i ako se jednom u budućnosti dokaže, da neka vrsta telepatije postoji, oni koji o tome briju bez dokaza, na temelju svojih fantazija, ostaju pseudoznanstvenici, ako tvrde da je to nešto više od fantazije. Fantazija sa "Sezame otvori se!" iz priče o Alibabi ostaje samo bajka, iako danas zaista imamo uređaje, koji na zvuk glasa mogu otvarati vrata. Ponekad su to bezazleni zanesenjaci, a ponekad beskrupolozni varalice. Neka pričaju što hoće, ali neka to ne pokušavaju prikazati kao znanost. To spada u zabavni program.
Već pet dana ne uspijevam postaviti svoj tekst na blog na blog.hr. Normalno se ulogiram, pišem i pregledavam, ali kad kliknem "spremi" ili "objavi" editor me izbacuje, kaže "stranica ne postoji". Poslao sam žalbu adminima, ali koliko vidim admini blog.hr imaju načelo da NIKADA ne odgovaraju na emajlove. :(
U subotu sam pisao o događajima u Varšavskoj i koncepcijama nenasilne akcije i održanja reda. Danas par riječi o demokraciji, također na osnovu diskusija vođenih ovih dana na netu.
Jedan argument cinika, koji stoje sa strane jest, da du prosvjedenici naivni, jer su svoj bijes usmjerili samo na Milana Bandića, dok je stvar u sustavu, iz kojega je on iznikao i kojeg je dio.
Postoji taktika, a postoji i strategija. Ne možeš ciljati na stotinu ciljeva odjednom. Sasvim točno - postoji problem sustava. Sustava otuđene moći, gdje političari smatraju da demokracija traje deset sekundi svake četiri godine, dok ne zaokružiš broj na listiću, a onda oni vladaju.
Osim što sam aktivist, ja sam i analitičar, teoretičar. Sociološko "proučavanje sa sudjelovanjem", s druge strane tradicija angažirane "kritičke teorije društva" koja je u posljednjih godina posve utrnula i PMSM treba ju obnoviti. Analizirati ne samo ono što jest, nego i ono što može biti (tendencije) i ono što treba biti (pri čemu, zaista, napuštamo tlo "pozitivne" znanosti, koja ništa ne može reći o tome "treba"),
Danas je u krizi legitimiteta sustav otuđene moći baziran na političkim strankama (partitokracija). Važno je tu uočiti tendenciju. Jedna od koncepcija izlaska iz krize je sužavanja demokracije, ka koncepciji "demokracije s vođom": hajdemo izabrati jednog vođu ("čovjek a ne stranka"), dajmo mu sva ovlaštenja da može raditi ("kao konj"), ne gnjavimo se s puno raznih institucija, predstavništava, podjelom vlasti i ovlasti koje stvaraju potrebu za pregovaranjem, gdje se onda neminovno stvara stalež političara.
Imamo sad i plenum u Varšavskoj. :) "Sva vlast plenumima!" (Nije moja parola - to je od onih radikalnijih na ljevici, koji posve odbacuju metode predstavničke demokracije.) To sam sredstvo prepoznao kao još važnije od cilja, besplatnog školstva, kad su studenti FFZg počeli prvu blokadu Fakulteta. Vidi moj tekst: Studentsko zaposjedanje: Da, revolucija je počela!. Tada sam, o tencenciji promjena koja se nazire, napisao:
Ne - neće biti "juriša na zimski dvorac"; ovo je nešto drugo, dublje. Da - to je "festival", između ostalog, jedan "performance". Revolucionarni zanos, baziran na formulama velikih teorija, uz koji su marširale precizne formacije revolucionarnih brigada, postaje per-formativna mreža, u kojoj svatko može sudjelovati i svoj dio saga tkati. (...) Važno je pak to, da se puko rasipanje u milijune malih društvenih i osobnih "projekata" ponovo počinje povezivati - u mrežu, ne hijerarhijsku organizaciju (jer to odgovara i postojećoj strukturi opresije, koja je u hegemoniji neolibaralnog kapitalizma postala mnogo suptilnija!) - i zatim, formulirajući iz projekata program, strategiju i viziju, fokusirati ka ključnim točkama mreže opresije i mreže emancipacije, tragajući za "arhimedovom točkom" (ili, pomodno rećeno, točkom bifurkacije) gdje se revolucionarna promjena može proizvesti uz minimalnu upotrebu nasilja.
Mislim, da je proteklih godinu dana pokazalo da u tom smjeru idemo. Ne mase, nego udruženi, samosvjesni pojedinci i pojedinke.
Jedna od stvari u vezi prosvjeda u Varšavskoj, koja PMSM mora privući i pažnju neutralnog analitičara (što ja naravno nisam - angažirani sam analitičar, sudjelujem i istražujem), jest uzornost slijeđenja metoda nenasilne akcije od strane svih sudionika - prvenstveno naravno jezgre uglavnom mlađih aktivista koji su prošli odgovrajuću obuku i organizirani su, služeći kao "gardijska brigada", ali i nas ostalih, domobrana koji dajemo masovnu podršku. Malo je bilo provokacija prema zaštitarima i policiji, red se održava spontano, prihvaćeno je kao samorazumljivo da u području prosvjeda nema alkoholnih pića isl.. Stvara se jedna nova kultura.
Pripadnici posebne policije svakako se, okruženi ležernom šarolikom mlađarijom i mirnim građanima, moraju pitati "A što mi tu zapravo radimo?" Oni, naravno, slijede naređenja, i stajat će mirno pa i podnositi eventualnu poneku provokaciju, dok im se drugačije ne naredi. No što da rade profesionalne snage javnoga reda, kad je očito, da javnost sama i bez njih može održati red?
U diskusiji na pollitika.com, jedan je bloger iznio neke argumente u potrebu prisustva snažnih policijskih snaga, pa sam mu odgovorio. Riječ je o klasičnom argumentu za spremnost sile od strane vlasti, u suočenju s masovnim prosvjedom - naime: iako je masa mirna, njeno nezadovoljstvo mogu zloupotrijebiti huligani, a za njihovo suzbijanje potrebni su profesionalci.
nebi rekao da će sutra policajci tuči prosvjednike, ali će se radeći svoj posao morati braniti od nasilnika i huligana koji zlorabe opravdano nezadovoljstvo prosvjedika
A ja pitam: da li ste u ovih šest dana, kao i recimo u ukupno 49 dana blokade fakulteta prošle godine, uočili i najmanji znak da se tako nešto događa? I da pritom, ako bi netko stvarno pokušao "zlorabiti opravdano nezadovoljstvo prosvjednika", oni ne bi mogli sami održati red i izolirati svoje "crne ovce", nego bi im ljubazni oklopnici trebali pomoći?
Ponavljam apsolutno podržavam prosvjednike, međutim ne i radikale kojima nije cilj opće dobro i zajednica, već kravali
Takvih, međutim, ovdje nema. Nije ovo nogometni stadion!
Ama moraju snage legalne upotrebe sile biti spremne, inzistira moj oponent, jer:
mahanje maslinovim grančicama protiv nasilnika na ulici je kao što svi dobro znamo opasan i pogibeljan posao
Točno je da je opasno; ja to znam iz neposrednih iskustava. Međutim, nije ni beznadežno, kako se "zdravom razumu" naše nasilničke kulture čini. Ima situacija kad metode nenasilne akcije pomažu protiv nasilnika, iako se oni, koji ih koriste, izlažu opasnosti (no naravno, i korištenjem sile isto se izlažeš opasnosti od eskalacije sile). Kako rekoh, imam osobnih iskustava, kao pacifist i nenasilni aktivist, nekoliko puta sam ranjen od bijesnih nasilnika, ali sam također više puta situaciju prijetećeg nasilja uspio smiriti nenasilnim tehnikama komunikacije. (Mada, da budem pošten, u nekim situacijama je također pomoglo što imam 190 cm i 100 kila, pa se potencijalni nasilnici, koji bi napali ženu ili manjeg muškarca, ponekad povuku.)
Naravno da ima situacija kad nasilnike moraš suzbiti silom (praveći distinkciju između "nasilja", violence, i "sile", force), ali ako nije evidetno nužna, silu treba izbjeći. Na taj način smanjuje se opasnost od eskalacije, kad se nasilje otme kontroli i postane masovno.
isto tako smatram da zaštitari rade svoj posao kako bi prehranili sebe i svoju obitelj
Posve točno. Evo čak sam i ja neko vrijeme radio kao zaštitar (deset mjeseci, 1996.). Slijedi li iz toga nešto?
Napomena da su neki ljudi naprosto zaposlenici, koji rade za plaću, bilo da se radi o tetama u vrtiću ili ljudima koji puštaju plin u logoru smrti, po mom sudu ne znači ništa.
Jedino zanimljivo u tome jest kontrast, naime da s druge strane imaš stotine intenzivno angažiranih ljudi, koji mnoge sate ulažu u djelatnost koja nema veze s prehranjivanjem, tj. rade volonterski. Što ih zapravo motivira, zanimljivo je naravno pitanje za psihološka i sociološka istraživanja (ne za "istragu"!). Ništa neobično, da iscrpljeni (i slabo plaćeni) zaštitari gunđaju, da mora biti da i njihove oponente netko plaća.
Noćas su aktivisti dežurali u otežanim uvjetima zbog kiše i hladnoće. Ja ću tijekom vikenda svakako odraditi nešto sati dežurajući. Jednu smjenu sam dežurao u utorak prijepodne, slijedeća tri dana nisma, računajući da sad ima dovoljno zainteresiranih. Treba međutim spriječiti opadanje elana tijekom vikenda, pa pozivam i druge, da se jave za dežurstvo!
Jedan ošiku, inspiriran fotografijom koju sam snimio na prosvjedu u utorak.
Nažalost, nisam bio na jučerašnjem prosvjedu s koferima, ali vidim, da su to odradili dobro i bez mene. Za utjehu, nalazim neke fotografije od utorka, koje su drugi snimili, na kojima sam i ja.
Snimati crno-bijele fotografije može biti umjetnički efektno! Nedostatak boja može fokusirati pažnju na druge elemente. Slično je mene nedavno privukla estetika reducirane obojenosti, vidi: Zrinjevac u sivom, bijelom i zelenom.
Jučer, na prosvjedu u Varšavskoj, najavljen je novi masovni prosvjed za sutra (četvrtak). Svi su pozvani. Dođite i ponesite kofer, te naučite prerađene stihove pjesme "Zagreb te zove".
. .
Okupljanje je u Varšavskoj. Prenosim s mrežnog sjedišta nedamovarsavsku. (Inače, sad se traži ostavka. Politički, slijedeći potez je opoziv gradonačelnika.)
Naučite pjesmu "Zagreb te zove". Pogledajte video, a dolje vam je tekst.
Prosvjed pred DORH-om i Uredom gradonačelnika - tražimo ostavku gradonačelnika Bandića.
Ispred tisuća građana koji su se jučer okupili u Varšavskoj i na Cvjetnom trgu pozivamo Vas da u četvrtak, 20. svibnja, u 18:00 dođete s koferima u Varšavsku na veliku prosvjednu povorku kojom ćemo od gradonačelnika Milana Bandića zatražiti da spakuje kofere i da ostavku. Prosvjed će se iz Vašavske na strani Cvjetnog trga uputiti do Državnog odvjetništa RH i završiti pred Uredom gradonačelnika. Tijekom prosvjeda pjevat će se prepjev pjesme "Zagreb te zove" čije stihove možete naći u nastavku.
"Zagreb te zove"
Uvodni instrumental
1.
Zagreb te zove
Dođi na ulice grada
Zagreb te zove
Dođi u Varšavsku
2.
Zagreb te zove
Pun je prljavštine
Zagreb te zove
Treba mu čišćenje
refren x2
Zagreb
Zagreb je začepljen grad
Zagreb
Hajde, otčepi ga sad
kraći instrumental
3.
Zagreb te zove
Postoji previše sranja
Svuda korupcija
I brojna pogodovanja
4.
Zagreb te zove
Naše nam ulice kradu
Zaustavi kumove
Pomozi ovome gradu
kraći instrumental
5.
Zagreb te zove
Prodaju ovaj grad
Zamjene zemljišta
Istražite Krašograd
6.
Zagreb te zove
U zelenom dvorce grade
Novcima građana
Zlatne WC-e rade
Refren x2
Duži instrumental
7.
Zagreb te zove
Razbij dosadu
Daj, pokreni se
Uvaži prijavu
8.
Zagreb te zove
Ne damo Varšavsku
Zagreb te zove
E vidi, evo i našeg dragog Tome Varšavskog, ovoga puta u cipelicama a ne čizmama! Zapravo čovjeku dođe žao te patetične figure, koja je samo isturena meta za prave igrače koji stoje iza njega, upravljajući tokovima prljavoga novca.
Što se u Varšavskoj zbivalo jučer i danas, ne trebam pretjerano opisivati, jer ste sigurno svi već vidjeli. U nastavku na prethodne moje dnevnike, na preneseno priopćenje stranke Zelena lista, pridružene članice Europskih zelenih ,koja ima 14 vijećnika u Vijećima gradskih četvrti Zagreba, i Zajednice Humanitas, koja okuplja sekularne humaniste, agnostike, ateisti isl., evo dodajem samo nekoliko fotografija.
Dežurao sam od 8 do 12 sati. Nije se tada ništa osobito događalo: uspostavila se crta bojišnice i obje strane čuvale su svoju stranu, razdvojene s metar-dva razmaka. Prostor, na koji HOTO polaže pravo, pod opsadom je, iako su u neposrednom dodiru s opkoljenima samo male isturene trupe pobunjenika.
Tijekom noći, aktivisti koji su dežurali, smjestivši se na srušenoj ogradi, improvizirali su šator pomoću prozirnih komada plastike. Iznenađujuće dobro je stajao!
Dalje u Varšavskoj, prema zapadu, nije postavljen šator. Lanac zaštitara čuva - ništa...
Snimljeno iz neobičnog kuta: preko ograde na sjevernoj strani Varšavske, koja još stoji, zaštitarima iza leđa.
Prethodne tri fotografije snimljene su ujutro, između 8 i 12 sati. Presotale popodne, između pet i sedam ,prije i za vrijeme prosvjeda.
Prije početka prosvjeda, u 17 sati, bila je tiskovna konferencija na kojoj je sudjelovala većina od 14 izabranih vijećnika Zelene liste u vijećima četvrti u Zagrebu. Crvenokosa u prvom članu je Svjetlana Lugar, vijećnica u Novom Zagrebu istok, inače također poznata blogerica. Iza, ekipa specijalaca koji su morali strpljivo prostajati.
Oko pola šest, specijalci su postavili ograde, tako da je 500 ljudi koji su se okupili u Varšavskoj ostalo iza nje, a ostali vani. Ja sam bio s unutrašnje strane.
Varšavska - priopćenje za javnost Zajednice Humanitas
Udruga „Zajednica Humanitas“, koja okuplja sekularne humaniste (u skladu s europskom tradicijom zajednica humanista, ateista i slobodnih mislilaca), pruža punu podršku akciji građanskog neposluha u Varšavskoj ulici. Pozivamo sve građane Zagreba da se pridruže akciji protiv uništavanja gradske duše svih, u ime brze zarade nekolicine.
Upozoravamo pritom da razvojnik (developer) Tomo Horvatinčić nije ključna osoba ovog projekta. Taj lažni poduzetnik samo je figura, iza kojeg stoji kapital sumnjivoga porijekla, povezan primjerice s Hypo Alpe-Adria bankom. Iza njegovog projekta stoji sprega beskrupoloznih privatnika i korumpiranih dužnosnika na gradskom i nacionalnom nivou.
Ako im prođe Varšavska, bit će otvoren put za dalju devastaciju donjogradskih blokova. Zar ćemo turistima ponosno pokazivati šoping-centre, umjesto Katedrale, Zgrade HNK, Zrinjevca i drugih preostataka iz doba mudrijih urbanih planera?
Ovaj slučaj samo je jedan od stotina primjera društvene borbe, koja se zbiva širom Hrvatske. Riječ je o borbi protiv "razvojničkog" kapitala koji po načelu "zgrabi i zbriši" želi podjarmiti i eksploatirati sve resurse, a među njima i prostor. To se događa u središtima gradova, na jadranskoj obali, područjima kamenoloma, sumnjivim golf-igralištima idr..
Spomenimo, među aktualnim primjerima u Zagrebu, borbu protiv nelegalnog rada Tvornice autobusa tvrtke Auto Zubak u Sesvetskom Kraljevcu (radi i promovira ju državni vrh, a zagađuje okoliš i truje djecu; radi usprkos rješenjima o zabrani građevinske i sanitarne inspekcije!), pokušaj izbacivanja Osnovne škole Ivana Gundulića iz centra grada (jer djeca nisu "rentabilna") i namjeru da se uništi jedna od posljednih zelenih površina na početku Nove ceste (da bi se sagradilo parkiralište za trgovački centar).
U svim tim slučajevima, humanisti moraju podržati građane u borbi za njihove osnovne interese, za demokraciju, zaštitu okoliša i zdravlja, tradicije urbaniteta, za javni interes. Ateisti, agnostici, skeptici, slobodni mislioci i sekularni humanisti moraju se udruživati i uključivati u društvene borbe, braneći osnovne vrednote upisane, između ostaloga, i u Ustav Republike Hrvatske.
Zelena lista, pridružena članica Europskih zelenih, najoštrije osuđuje podizanje zidova usred pješačke zone Varšavske ulice od strane poduzetnika Horvatinčića, a uz asistenciju jakih snaga specijalne i temeljne policije.
Tim činom, uz pomoć državnih organa vlasti i prisile, provodi se grabež i otimanje općeg i javnog dobra građana Zagreba u korist privatnog investitora i krupnog kapitala nepoznatog porijekla.
U hrvatsko-zagrebačkim prilikama ta ograda budućeg gradilišta u Varšavskoj postaje razdjelnica među svjetovima i kulturama, čime dobiva simbolično-moralnu težinu berlinskog zida.
S jedne strane su građani i lokalna samouprava koji brane teško stečene demokratske slobode odlučivanja - u želji da sačuvaju javno dobro i prostor.
S druge strane HOTO-zida je dubiozni investitor sa sumnjivim kapitalom i zaštitarima, kojemu na usluzi stoji gradska i državna vlast sa svojim represivnim instrumentarijem - temeljnom i specijalnom policijom.
Opravdano postavljamo pitanja Vladi:
Da li je specijalna policija službeno uvrštena u sastav i mjere novoosnovanog Ureda za otklanjanje prepreka investicijskom kapitalu na čijem su čelu ministar Šuker i ministrica Matulović Dropulić, a u pozadini čući Borislav Škegro sa svojim reformama?
Ako je volja građana i javna dobrobit najveća prepreka koju treba ukloniti – na koji se stvarni legitimitet usuđuje pozivati sadašnja gradska i državna vlast?
>>Komu zakon leži u topuzu, tragovi mu smrde nečovještvom!<<
(P.P.Njegoš, Gorski Vijenac, 1847.)
Većina mojih čitatelja i čitateljica, vjerujem, već zna što se događa danas u Varšavskoj. Članice i članovi stranke Zelena lista, pridružene članice Europskih zelenih, naravno, u svemu sudjeluju i sudjelovat će i dalje. Očitovat ćemo se i službeno danas i sutra.
Ovaj video prikazuje izjavu Ivana Pernara, supredsjednika Gradske organizacije Zelene liste i vijećnika u Vijeću četvrti Stenjevec, koji se sukobio sa šestoricom zaštitara.
Tekstualni prikaz na:
http://danas.net.hr/hrvatska/page/2010/05/17/0839006.html
Ponašanje zaštitara i neobična ovlaštenja, koja su im data, svakako će biti predmet diskusija, kao jedan od mnogih pratećih skandala cijelog događanja oko HOTO-ovog projekta uništenja Cvjetnoga trga i Varšavske.
Prelazak na obnovljivi energetski sustav donosi ekonomsku korist
Na Fakultetu Strojarstva i brodogradnje u Zagrebu slijedeće srijede održat će predavanje dr.sc. Brian Vad Mathiesen, gostujući istraživač na Katedri za energetska postrojenja i energetiku. Naslov predavanja, koje će biti na engleskom jeziju, je "The socio-economic, environmental and social value of renewable energy systems and public regulation" (Društveno-ekonomska, okolišna i društvena vrijednost obnovljivih energetski sustava i javne regulacije). Predavač dolazi iz Danske, zemlje koja je već prije 30 godina hrabro zakoračila drugačijim putem u energetici, gradeći svoju strategiju na dalekosežnoj viziji. Prenosim ovdje sažetak predavanje, moj prevod s engleskom. Zamijetite, npr., da planiranje za 2030. godinu oni smatraju kratkoročnim!
Strategije smanjivanja emisija stakleničkih plinova generalno se smatraju skupi i svjetski lideri često su angažirani u debati o troškovima smanjivanja i distribuciji tih troškova među raznim zemlja.a U ovom predavanju, predočene su analize i rezultati dizajniranja stopostotno obnovljivog energetskog sustava do godine 2050. i prezentirani za Dansku. Analizirane su dvije kratkoročne ciljne godine u procesu prema tom cilju, 2015. i 2030.. Analize otkrivaju da primjena štednje energije, obnovljive energije i učinkovitijih tehnologija konvercije može imati pozitivan socioekonomski učinak, stvoriti radna mjesta i potencijalno voditi do velikih prihoda od izvoza. Ako se uračunaju eksternalije kao učinci na zdravlje i drugo, može se očekivati još više koristi. Stopostotno obnovlji energetski sustav bit će u budućnosti tehnički moguć, te čak može biti ekonomski povoljniji u usporedbi s business-as-usual energetskim sustavom. Dakle tekuća debata među liderima treba izraziti kombinaciju ta dva glavna izazova.
Prisjećam se svojeg razgovora s jednim ministrom tadašnje koalicijske vlade, prije deset godina. Spomenuo sam problem dugoročnog planiranja, te kako Danska ima institute za energetiku i za okoliš, koji su plaćeni isključivo od države, u kojima rade stotine znanstvenika i stručnjaka. Odgovorio mi je, da je Danska bogata, pa može tako trošiti, a njihova strategija je suprutna - sve na tržište, neka si doktori i magistri zarade plaću radeći za "gospodarstvenike"! Rezultat je da visokoobrazovani ljudi traže okolo "tezge" i rade za razne tvrtke, koje gledaju 1) kratkoročno i 2) gledaju svoj interes, a ne interes zemlje kao cjeline.
Moje je mišljenje bilo tada, kao i danas, da je odnos uzroka i posljedice u bitnom obrnut: zato jer ulažu u kadrove, koji će razmišljati o strategiji razvoja zemlje u cjelini neopterećeni brigama o pojedinačnim interesima, Danci (a i drugi) su bogati. HEP nije zainteresiran da se smanji potrošnja električne energije i dozvoli stvarna konkurencija, INA nije zainteresirana da se smanji potrošnja fosilnih goriva itd..Naravno, ne vrijedi to samo za energetiku i ekologiju. Trgovci nisu zainteresiran da raste proizvodnja, uvoznici nisu zainteresirani da raste izvoz...
Proljeće ove godine označeno je značajnim izbornim uspjesima zelenih u Europi. Na regionalnim izborima u Sjeverno Rajni - Vestfaliji u Njemačkoj ove nedjelje, zeleni su udvostručili broj svojih glasova na 12,1% i zauzeli čvrsto treće mjesto u regionalnom parlamentu.
Nekoliko dana ranije, povijesni uspjeh zabilježen je u Velikoj Britaniji, gdje je na parlamentarnim izborima, u izbornoj jedinici u gradu Brightonu, kandidatkinja Zelene stranke Caroline Lucas pobijedilia u sučeljavanju s kandidatima laburista i konzervativaca. To je izvanredan razultat, s obzirom na britanski izborni sustav "pobjednik uzima sve" i kampanju tri velike stranke da ne treba "rasipati glasove". Taj se "argument" obilno koristio i u Hrvatskoj, što pokazuje strah stranaka trenutno zastupljenih u Saboru od neumitne erozije njihovog legitimiteta.
U Mađarskoj, veliki je uspjeh zabilježila stranka "Politika može biti drukčija", članica Europskih zelenih, koja je prvi put ušla u parlament, osvojivši 16 mandata.
Sve više birača shvaća da vrijedi dati svoj glas zelenima, rastućoj političkoj snazi koja je lider borbe za ekološku, društvenu i ekonomsku održivost. "Zeleno" ne znači samo "brigu o okolišu" nego koncepciju koja nudi puteve rješavanja isprepletenih kriza današnjega kapitalizma. Birači prepoznaju i činjenicu da ekologistički pristup ekonomiji otvara radna mjesta, koja se u tradicionalnim sektorima gase (primjerice, kako se urpavo događa u Njemačkoj, prenamjena brodogradilišta za proizvodnju oopreme za vjetroelektane), .
U Hrvatskoj, stranka Zelena lista, pridružena članica Europskih zelenih, također je zabilježila značajan napredak na lokalnim izborima u svibnju 2009., a nedavno osvojila mandat u vijeću kotara u Splitu. Kao članovi porodice europskih zelenih stranaka i svjetskog zelenog pokreta, i u Hrvatskoj možemo ponuditi puteve oporavka i napretka.
1. Čovjek je dio prirodne cjeline biosfere, koja je ograničena.
2. ''Eko-logija'', kao znanost koja proučava temeljnu "logiku" djelovanja biosfere, nadređena je ''eko-nomiji'', koja je posebna vještina.
3. Ekonomija se ne može dugoročno zasnivati na neograničenom rastu.
4. Sve strategije i politike moraju se zasnivati na načelu održivosti.
5. Održivost podrazumijeva tri komponente, koje moraju biti zadovoljene: ekološka, socijalna i ekonomska.
6. Potreba za osobnim rastom jedna je od osnovnih potreba ljudskog bića. Ona se međutim mora okrenuti ka drugim vrijednostima, a ne materijalnom obilju i vladanju nad prirodom.
Nedjelja je, vrijeme za religiju. I za one, koji ne pripadaju nijednoj religiji. Vrijeme je, da se i u Hrvatskoj takvi udruže, organiziraju i traže svoja prava kao zajednica!
Zajednica humanitas je organizacija civilnoga društva, koja okuplja muškarce i žene, koji prihvaćaju načela humanizma i sekularnog društva kao svoje uvjerenje (životni stav, svjetonazor). Registrirana je kao udruga po hrvatskim zakonima.
Ćlanom/članicom Zajednice Humanitas može postati svatko, tko prihvaća Minimalnu povelju humanizma Međunarodne humanističke i etičke unije (IHEU).
Zajednica teži što širem članstvu, da bi mogla ostvariti svoje zamašne ciljeve. Svjesni smo da će za njihovo ostvarivanje biti potrebne godine, možda i desetljeća, kako je to bilo i u drugim europskim zemljama u kojima djeluju članice Europske humanističke fede-racije (EHF). Unutrašnja organizacija i djelatnosti Zajednice razvijat će se širenjem članstva, slijedeći načela participativne demokracije.
Zajednica razvija financijsku samostalnost, da bi mogla održati punu samostalnost djelovanja. Financira se članarinama i donacijama članova i simpatizera, te vlastitim djelatnostima. Ne sudjeluje u natječajima insti-tucionalnih donatora i ne potpisuje ugovore o sponzorstvu. Od pravnih osoba moguće je prihvatiti određene usluge poput korištenja prostora ili materijalne poklone manje vrijednosti, bez uvjetovanja.
Izvanredna vijest za zelene iz Velike Britanije: prvi put u povijesti, Zelena stranka Engleske i Wallesa samostalno je osvojila mandat u nacionalnom parlamentu! Caroline Lucas, liderica stranke, pobijedila je u izbornoj jedinici u Brightonu, u tijesnoj trci s kandidatima laburista i konzervativaca.
Birači su prepoznali i činjenicu da briga o okolišu nije ekonomski trošak, nego otvara radna mjesta kojih u tradicionalnim sektorima više jednostavno nema. O tome je Caroline Lucas pisala u Guardianu dva dana prije izbora:
Samo Zelena stranka namjerava investirati 44 milijarde funti u uvježbavanje radne snage, investicije u obnovljive izvore energije, javni transport, izolaciju u zgradarstvu, socijalne stanove i gospodarenje otpadom. Kao rezultat, može biti stvoreno više od milijun novih radnih mjesta. Ona će snabdjeti našu zemlju vitalnom infrastrukturom za 21. stoljeće, uključujući učinkoviti sustav javnog prometa, stanove koji su topli i jeftiniji za održavanje, te mnogo niže cijene energije za poslovanje.
"Birači su izabrali politiku nade umjesto politike straha", rekla je Lucas nakon objave rezultata (pogledajte video).
Ovaj uspjeh rezultat je dugogodišnjeg rada zelenih i same Lucac u Brightonu. Zelena stranka ima oko 125 lokalnih vijećnika na području Engleske i Velsa, od čega 13 u gradu Brightonu. Također su predstavljeni u skupštinama Londona, Škotske i Sjeverne Irske. Na izborima za Europski parlament prošle godine osvojili su 8,7% glasova i dva mandata.
U ponedjeljak, 28. travnja, stranka Zelena lista, podružnica Maksimir, organizirala je tribinu "Gospodarenje otpadom u Zagrebu", na kojoj su govorili supredsjednica stranke i vijećnica u Vijeću četvrti Gornji grad - Medveščak Vlasta Toth, i direktor "Čistoće" (dio Zagrebačkog holdinga) Marko Melčić. Tribina je izavzala priličan interes 50-ak prisutnih, opsežne izvještaje objavili su Novi list i Večernji list, a Vlasta je nekoliko dana kasnije o ovoj temi govorila u emisiji "Svakodnevnica" na OTV-u.
O "Čistoći", situaciji u Holdingu općenito, o postupanju s otpadom u Zagrebu, pišu se razne stvari. Ne ulazim u to; ovoga puta ću samo prenijeti, iz svoje biljećnice, moje bilješke o tome što je na tribini govorio. Dodajem jedino da morate imati na umu da je Čistoća u poslovanu dioz Zagrebačkog holdinga pa ne može djelovati samostalno, a u sustavu postupanja s otpadom pokriva samo jedan dio: ona prikuplja komunalni otpad i odvozi ga na odlagalište Jakuševac, kojim ne upravlja. Druga poduzeća bave se posebnim otpadom, pripremama za gradnju spalionice i drugim poslovima.
Direktor "Čistoće" na tribini 26. travnja 2010.
Ovdje su sa mnom dr. Dinko Simčić - sektor gospodarenja otpadom u Čistoći. Obnovljivi energenti - inž,. Ribić.
Još ćemo se morati zabaviti sa carbon trade.
Zagreb: 1000 tona otpada dnevno.
Naknada za odlaganje na Jakuševcu 45 eura po toni.
Za spalionicu bi bilo 200 eura po toni.
Projekcija da se napravi 17 reciklažnih dvorišta. Ali kako sada stvari stoje, za to bi trebalo 17 godina. Nema placeva. Uvijek su problem s vlasništvom itd..
Grad je inertan a Holding nezainteresiran.
Kada prijavimo da istovaruju na Jakuševac papir, što je zabranjeno jer se treba reciklirati, policija ne trza.
Stari namještaj i otpadno drvo. Odvajamo iz glomaznog otpada, 10-15%.
Biootpad oko 20%. Probati dobiti građane da ga odvajaju. Napoj iz ugostiteljstva: nitko se danas ne drži postojećg zakona. Dobivanje bioplina.
Za postrojenje za bioplin dobili smo devet milijuna eura od bečkog holdinga i ne garantiram da neće u gradu zapeti.
Imamo veliku dobit kao "Čistoća", ali s time ne raspolažemo mi, nego Holding.
Elektronički otpad: ministarstvo je dalo koncesiju nekim svojim prijateljima, a mi ne možemo prismrdit.
Čistoća nema koncesiju za recikliranje. Nema nijednu jer se to dijeli ovak i onak. Mi nemamo skladište, ne možemo dobiti prostor.
Prijavili smo se na Europske fondove, imamo mladu ekipu.
Za spalionicu - 300 milijuna eura.
Za sve što se kod nas gradi, "grade" se i cijene.
Švedska firma nudi da će sagraditi spalionicu o svom trošku.
Mi smo protiv piromanske koncepcije. Ne običnom spaljivanju (vaporizaciji), nego možda piroliza ili plazma.
Neki dan kod gradonačelnika: Jakuševac će se tražiti produljenje roka do 2018..
Spalionica - Dumovečki lug? Razgovor s Blaženovićem, vide mogućnost za biznis.
Bio je dr. Simčić neki dan u suredu samoupravie. Isto nije čista vlasnička situacija zemljišta.
Oni (Sesvete) hoće i da se odcijepe. :)
Budžet za edukaciju građana u Čistoći 100.000 kuna bio, ja sam ga povećao na milijun.
Vijeća gradskih četvrti se ne mogu javiti na natječaj Fonda za energetsku učinkovitost, jer nisu pravni subjekti.
Fond izvlači iz Zagreba godišnje 300 milijuna kuna a nije vratio ništa.
Sad nešto sasvim drugačije od mojih uobičajenih tema, onako za odmor. :)
Snimljeno 12. travnja. Hladan, oblačan dan ranoga proljeća. Bijeli oblaci, sive kuće, bijele platane... zelena trava i raznobojne točkice cvijeća, poneka zastava ili kaput. Na prvi pogled dosadno, ali meni je nekako cool, čista estetika!
Stranka Zelena lista, pridružena članica Europskih zelenih, po mom je uvidu danas jedina vanparlamentarna stranka u Hrvatskoj, koja ima kontinuirane aktivnosti kako na nacionalnom nivou, tako i na lokalnom u više od jedne do dvije županije. (Postoji niz manje ili više uspješnih ili aktivnih regionalnih stranaka, kao Lista za Rijeku ili Međimurski demokratsi savez, i drugih koje imaju uspjeha uglavnom samo u jednoj do dvije županije, kao Hrvatska stranka pravne države ili Akcija mladih). Usprkos vrlo skromnim resursima, ima trend rasta broja članova i organizacijskih oblika. Također, jedna od osnovnih metoda našeg rada, ali i naše načelno opredjeljenje, je podrška građanskim inicijativama i prosvjedima.
Nedavno sam počeo uređivati interno glasilo, nazvano "E-bilten". Koncept je jednostavan: samo dvije stranice tj. jedan list A4 formata tako da je lako isprintati, mnogo kratkih tekstova (bilo bi materijala za znatno više, ali ne treba opterećivati prosječnog člana ili simpatizerea s previše sdržaja), te redovno izlaženje svaka dva tjedna. Šalje se elektronskom poštom svim članovima stranke koji je imaju (oko 190 od 520 članova), a u podružnicama se printa manji broj primjeraka, za članove i druge zaitneresirane koji nemaju e-mail. Tako se izbjegava složen posao i troškovi oko printanja/tiskanja i distribucije većeg broja primjeraka.
Danas je izašao treći broj. Sadržaj:
- Izašao "Priručnik za rad u stranci"
- Neki nastupi u medijima (Slobodna Dalmacija, Vjesnik, OTV...)
- Semina Lončar nova predsjednica podružnice Split
- Deklaracija o zaštiti krša
- Akcija "Manje pričaj više sadi"
- Riješiti problem parkiranja u Splitu
- Loše vijesti iz Sesvetskog Kraljevca
- O mogućnosti prijevremenih izbora u Zagrebu
- Održana tribina o gospodarenju otpadom u Maksimiru
- Borba za zelenu površinu u Novoj cesti
- Uspjeh prosvjeda za spas škole
- Skandal u Stenjevcu
- Planeta Zemlja i kapitalizam
- Meksički zaljev i Jadran
Poslodavci moraju priznati radnike kao poslovne partnere
Na moje "crvene" komentare, ,koji se tiču odnosa kapitala i rada (kao što je onaj prvomajsk Sretan Dan rada gladnim kokošima i gladnim radnicima, dolaze mi dve vrste zamjerki. Jedna je striktno ideološka, s pozicija slobodnotržišnog fundamentalizma. Ta vrsta kritike polazi od ideologije koja je ovdje u negativnom smislu te riječi, iskrivljenaj svijsest koja smišljeno treba izopačiti realnost. Druga vrsta kritike, koju treba uvažavati, usmjerena je na to da i poslodavce, privatnike koji se bore za preživljavanje na tržištu, treba razumjeti, da obično i njima nije lako onda, kad ne mogu isplatiti plaće radnicima.
Prihvaćam to, ali ne trebamo se zadržavati samo na konstataciji. Moramo iz raznih argumenata izvući konzekvence, na osnovu stvarne analize drušvenih odnosa, na osnovu kritičko-teorijske analize. A stvarnost nas tjera da se vraćamo na marksističke analize odnosa kapitala i rada; pri tome, čitajući samoga Marxa i tzv. "stvaralačke marksiste" od "Frakfurtske škole" 1920-ih godina ("Kritička teorija društva"), moramo učiti analitičke kategorijeinventivno koristiti. Dvije osnovne kategorije ne znače, da se sve svodi na jednu grubu dihotomiju i jednostavne formule, kao u vulgarizacijama koje su u staljinizmu dostigle vrhunac. (Moramo također priznati, da sve dosadašnje teorije nisu bile dovoljne. Moramo ići dalje, s onu stranu "postmodernističke" slijepe ulice.)
Ako netko dulje ne može plaćati radnike (zaposlenike), on više nije "poslodavac". Slijedi stečaj. Stečaj s preustrojem, rok mjesec dana - nije to nikakva katastrofa. Naravno, tu je i druga pozitivna mogućnocst: radničko zauzimanje tvornice, tj. oduzimanje posjeda.
OK, ako je kraće vrijeme problem, moguć je kompromis. Ali onda recimo mora sa svojim poslovnim suradnicima, koji mu iznajmljuju svoju radnu snagu, sjesti i pokušati dogovoriti odgodu plaćanja, kako radi s bankom. Ako želi izbjeći stečaj, mora u njima gledati svoje poslovne partnere. A imamo bezbrojne primjere tajkunske bahatosti okolo, ponašanje prema radnicima kao stoci koja ima radit a ne mora joj se ništa objašnjavati i nema nikakva prava. To obično i nisu neki stvarni mali poduzetnici, koji se na tržištu za nešto bore, nego im u zaleđu stoje razni "kumovi".
Tu je također i mentalitet muljanja i spremnosti na svaku prevaru, neuvažavanja smisla riječi "partnerstvo", pa onda stradaju i mnogi poduzetnici koji se tu ne snađu, ali ponajviše oni koji prodaju samo svoju radnu snagu. Uvijek biti spreman sve zajebat, kao legendarni Matan, Izet Fazlinović ili Del Boy Trotter. Nevolja je, kad takvi kontroliraju državu.
Imamo sukob kapitala i rada, klasika. Kod nas danas, kapital daleko bolje prolazi, a i inače ima strukturalnu prednost, jer je cijeli sustav kapitalizma baziran na primatu interesa kapitala, pa to može biti ublaženo samo stalnim naporima preko političkog sustava ("država klasnog kompromisa", "država blagostanja", "socijalna tržišna privreda").
Dakako,među kapitalistima sitne poduzetnike, koji pokušavaju stvarno nešto pošteno napraviti, i krupni kapital koji ih davi. Zatim, industrijski kapital vs. financijski, dugoročna ulaganja vss. špekulacije (tzv. razvojnici, developeri, koji se zapravo nikakvim razvojem ne bave, tipičan su slučaj potonjih; kao Tomo Horvatinčić, figura za zabavljanje javnosti, iza kojeg stoje pravi igrači, povezani s Hypo bankom, preko koje su prane stotine milijuna eura izvučene iz Hrvatske).
Država je pak kod nas, klasično marksistički, prvenstveno kolektivni organ kapitalista za rješavanja poslova, povezana s kapitalistom mrežom "kumstva".
Nije međutim ni s radnicima (zaposlenicima, onima koji žive od svojeg rada odnosno prodaje svoje radne snage) jednostavna. Radnici su na više raznih načina uplašeni, paralizirani, potkupljeni, uvučeni u sustav korupcije, žrtve ali djelomično i sudionici hrvatske varijante sustava crony kapitalizma. (Na tu temu vidi moj članak Zašto zapravo ne želimo kraj korupcije) Moraju se znatno odlučnije boriti za svoja pravo. To argumentiram ovim slučajem, koji je tipičan: ako poslodavac kasni s isplatom plaća, štrajk mora biti proglašen nakon tri dana, a ne nakon tri mjeseca. Smisao je štrajka nanijeti poslodavcu štetu, tako da shvati da mu je isplativije raditi pošteno (po onoj narodnoj: "ako ne ide drugačije, onda ćemo pošteno"). Od vitalnog su značaja također štrajkovi i drugi oblici solidarnosti. Pogledajte moj članak Novinari i metalci: jedan svijet, jedna borba za takav primjer iz Slovenije. (Novinari su proleteri umnoga rada.)
Osobno, nisam ja ni na jednoj strani, jer u radnom odnosu sam zadnji put bio 1987.. A rezultati mojeg socijalnog poduzetništvba je zaista bilo otvaranje raznih radnih mjesta.
Jedna mala priča o internet operaterima, ipak s hepiendom
Prvo sam napisao ljutit komentar, ali sam ga objavio samo na pollitika.com, te skrećeno na mojem profilu na facebooku. Pa je onda ipak došlo do razrješenja problema na obostrano zadovoljstvo.
Nadam se da ćete mi oprostiti, što ovoga puta pišem jednim beznačajnim, i osobnim povodom, umjesto razmatranja velikih svjetsko-epohalnih tema, poput Tita, Varšavske, svjetske financijske krize ili klimatskih promjena. :)
Dakle, vako: imao sam dug za mobilni internet kod Tele2, nisam na vrijeme platio jer eto nisam imao para. U četvrtak sam dobio neki honorar i odmah uplatio dug, taman dobro, mislim si, pred kraj mjeseca, da mi ne iskopčaju pristup. U petak ujutro (30. travnja) za svaki slučaj nazvao sam Službu za korisnike, rekao da sam platio račun, izdiktirao broj, žena s kojom sam razgovarao provjerila je moje podatke, rekla u redu, nećemo vam onemogućiti pristup internetu.
Međutim, u subotu (1. svibnja) navečer hop, nema pristupa, port is disabled! U nedjelju, pa onda u ponedjeljak ujutro, pokušavam dobiti Službu za korisnike. Čekam uporno dok impulsi cure (jer mobitel imam kod Vip-a, onak nekak si mislim, ne treba držati sva jaja u jednoj košarici), slušam glazbu i snimljeni ženski glas, koji svake minute kaže da će odgovoriti na moj poziv u što kraćem roku. Čekam 15 minuta, ne javlja se nitko, ni u nedjelju, ni u ponedjeljak.
Odlazim onda osobno u poslovnicu. Pokazujem potvrdu da sam račun platio prije četiri dana. Momak koji tu radi gleda moje podatke i kaže žao mi je, to još nije proknjiženo, znate vi ste sami krivi jer ste platili u pošti, a ona eto kasni s knjiženjem. Pa dobro, kažem ja, evo ovdje je odrezak od uplatnice, dokaz da sam platio, ne možete li to poništiti? Ne mogu, nas se to ne tiče, morate čekati da bude proknjiženo. Pa kad bude. O da, možete se žaliti kasnije, što da ne, ništa ne košta... Šifra "uprava vodovoda".
E pa jebi ga. Ja sam eto kriv jer sam zakasnio s uplatom, njih baš briga, što HP kasni s knjiženjem, materijalne dokaze ne priznaju...
NAKNADNA BILJEŠKA: Ova priča ipak ima neku vrstu sretnoga kraja. Nazvali me iz Tele 2, ponovno me uključili, ispričali se. Naime, kazaše, poslovnica kod koje sam nije njihova direktno, nego franšiza, i momak mi nikako nije smio reći to što reče, naime da nema druge nego čekati da se moja uplata proknjiži, jer nema problema, da se na osnovu pokazanog dokaza da sam uplatio dug pristup opet omogući.
Ima ipak još kvaka, da kad primaju pozive u Službi na korisnike, stavljaju na čekanje, one koji zovu iz drugih mreža. Kvaka je da meni impulsi idu, a oni time prave promet konkurenciji.
E, ali ovo s HP-om, da mu treba pet dana ili više da nešto proknjiže, to mi fakat nije jasno? MIslim, jel se to treba tretirat kao normalno? Pa mogu imat ljudi zbog toga i puno veće neprijatnosti nego što ja dva dana nisam imao internet!
"Socijalna pravda" jedan je od osnova zelene politike. Veza preko pojma održivosti, koja mora biti trostruka: ekološka, socijalna i ekonomska (tim redom). Koncepcija "green new deal". Opće je mjwsto danas postalo da je liberalni kapitalizam došao u tešku krizu, globalizirani financijski sustav izaziva više problema nego što navodno daje koristi, ali nitko zasad ne vidi globalnu alternativu. Obnavljaju se stare ideje, jer vidimo, da nisu prevaziđeni stari problemi. Npr. Marxova diskusija o tome kako financijski kapital stiče prednost na d industrijskim u trećoj knjizi "Kapitala", zaprepašćujuće je, kako suvremeno zvuči! O radničkoj participaciji kao rješenju npr. u brodogradilištima govore ne samo Crvena akcija i Mreža anarhosindikalista, nego i desničar Josip Jović u Slobodnoj Dalmaciji. Mi zeleni ipak imamo barem neke elemente takve alternative, za koje se u političkom radu moramo konkretno boriti.
Kapital nasrće na radnike, tvrdi da su lijeni i previše plaćeni, jednako kako nasrće na prostor i na prirodu, u središtima gradovima, na obali, svuda gdje ima nekih resursa koje može eksploatirati (Varšavska, Sesvetski Kraljevec, Tounj...). Radnici su jadni, tri mjeseca ne dobiju plaću i onda pokorno čekaju još. sindikati organiziraju bezube prosvjede umjesto učinkovitijih oblika sindikalne akcije. Štrajk treba početi kad plaća kasni tri dana! Nemoguće je, da 80.000 ljudi navodno radi a ne prima plaću, nemoguće je, da ugovor na odreženo vrijeme psotane pravilo kad u zakonu jasno piše, da je to izuzetak. Zastupnici kapitala moraju naprosto te troškvoe kao neizbježne uzeti u obzir. Ej, kakav je to poslodavac koji ljude ne plaća!!?? Pa tako bih i ja mogao biti poslodavac, evo jedan tajnik/tajnica odlično bi mi došao, ali da radi bez plaće! Nisi "poslodavac" ako nisi "plaćodavac".
Sretan Dan rada gladnim kokošima i gladnim radnicima!
Slučaj očajnih radnika "Pojoprerade", nimalo neobičan za Lijepu našu a.d. 2010., privukao je pažnju medija, osim štrajkom i prosvjedom, ponajviše zbog bizarnosti priče o gladnim kokošima. Čak je i udruga "Prijatelji životinja" reagirala i podnijela kaznenu prijavu zbog okrutnosti prema životinjima. Gladnim radnicima, pak, sindikat je dijelio pakete pomoći s hranom i pastom za zube. Uprava nema para da radnicima uplati mirovinsko i zdravstveno osiguranje, ali ima za plaćanje zaštitara, koji pogon od radnika čuvaju (navodno čak 50-ak njih protiv stotinjak radnika!).
Crvena akcija upozorila je u svojem jučerašnjem priopćenju na klasni karakter ovoga sukoba. Nažalost, radnici su i dalje uglavnom krotki. Umjesto da budu svjesni potrebe klasne borbe protiv najgrubljih oblika eksploatacije, nadaju se da će im pomoći netko"odozgo". Sindikat piše pismo premijerki, kao da ona i njezini ne znaju dobro, o čemu se radi. Ej, pet sadašnjih dioničara nekadašnje moćne "Agrokoke" dvije godine ne uplaćuju za svoje zaposlene obvezne doprinose, i nikome ništa!? Kako je to moguće, kako država može takve stvari dopuštati!? Ne znamo i nije nam dozvoljeno da znamo, kaže gospodin ministar financija: svi podaci o porezima i doprinosima zakonski su tajna, koju je država dužna čuvati pred svojim građanima - pa čak i radnik nema legalnog načina da sazna, uplaćuje li poslodavac za njega doprinose!
Kad su iz "zaštitari" izbacili iz tvornice, dvadesetak branitelja među radnicima ("dok su se oni borili, njihovi direktori, menadžeri i političari su njihovu imovinu odnosili.", kaže sindikalac) uputilo se na Pantovčak, predsjedniku države. A vrhovni zapovjednik Hrvatske vojske mudro im je odgovorio. Neka institucije rade svoj posao! A siroti, sustavno infantilizirani hrvatski branitelji složili su se da će "pričekati još jedno razdoblje".
Avaj, predsjedniče, stvar i jest u tome, da institucije i rade svoj posao - onaj, naravno, koji im u sustavu kumovskog kapitalizma pripada, a ne onaj u frazetinama o "pravnoj" i "socijalnoj" državi! A tako svoj posao radi i sadašnji predsjednik, koji je vrlo jasno poručio kako na ekonomiju gleda, kad je formirao svoja dva savjeta: prvi je "gospodarski", i u njemu su pravi gospodari, krupni kapitalisti, a drugi je "socijalni", on se bavi milostinjom.
Poljoprevradu, jednostavno, žele uništiti, kako bi se skupocjeni teren blizu grada upotrijebio na prfitabilniji način, primjerice za golf igrališta. Tako se pokazuje vrijednost jednog od načela ekologizma: "sve je na svijetu povezano sa svim drugim".