Marketing
Znanost se bazira na mašti - i na provjeri
U prethodnom postu napisao sam nešto o razlici znanosti i pseudoznanosti (maštarije, koja se lažno predstavlja). Ne definira se znanost naprosto time, što neke tvrdnje izdvaja kao istinite, a druge kao lažne ili kao nedokazane; kvaka je u metodi, kojom se to čini.
Znanstvenik mora imati mašte, da dođe do novih ideja. On je maštar, slično kao i umjetnik. Ali znanost se definira metodom provjere: većina ideja, koje nam padnu napamet, brzo se pokažu kao netočne, koliko god krasno izgledale. Niste znanstvenik po tome kakve ideje imate, niti po tome kako ste do njih došli, nego kako ih provjeravete.
Znanstvenik nije naprosto onaj, koji nešto "zna"; on je istraživač. Kad netko kaže "ja sam znanstvenik", pitaš ga: "Kojim se istraživanjima baviš?", a to znači da ga zapravo pitaš o tome što ne zna, pa nastoji dokučiti odgovor, a ne što zna. On međutim mora poznavati i primjenjivati metode istraživanja, adekvatne njegovom predmet,u pa bilo da istražuje kretanje planeta, religiju doba neolita ili telepatiju.
Postoje ljudi, koji se pitaju "Postoji li tako nešto kao vančulna percepcija?", i onda vrše eksperimente (i ja sam se svojedobno time bavio), pa objavljuju rezultate svojih istraživanja, i postoje drugi, koji strasno tvrdi da svakako postoji, ali eto dokaza nema jer postoji nekakva zavjera protiv njih ili sl.. Prvi su znanstvenici, drugi nisu, mogu biti zabavljači.
Dakako da metode nisu u svim znanostima iste. Kriteriji npr. matematike nisu primjenljivi npr. u historiji (znanosti o povijesti), pa onda matematičar može doći u zabludu da u historiji nikakvih kriterija i nema. Poznat je slučaj jednog našeg akademika, matematičara, koji piše propagandne pamflete o povijesti i vjerojatno si umišlja, da oni imaju vrijednost znanstvene historiografije.
Post je objavljen 30.05.2010. u 00:04 sati.