Marketing
Varšavska i budućnost demokracije
Već pet dana ne uspijevam postaviti svoj tekst na blog na blog.hr. Normalno se ulogiram, pišem i pregledavam, ali kad kliknem "spremi" ili "objavi" editor me izbacuje, kaže "stranica ne postoji". Poslao sam žalbu adminima, ali koliko vidim admini blog.hr imaju načelo da NIKADA ne odgovaraju na emajlove. :(
U subotu sam pisao o događajima u Varšavskoj i koncepcijama nenasilne akcije i održanja reda. Danas par riječi o demokraciji, također na osnovu diskusija vođenih ovih dana na netu.
Jedan argument cinika, koji stoje sa strane jest, da du prosvjedenici naivni, jer su svoj bijes usmjerili samo na Milana Bandića, dok je stvar u sustavu, iz kojega je on iznikao i kojeg je dio.
Postoji taktika, a postoji i strategija. Ne možeš ciljati na stotinu ciljeva odjednom. Sasvim točno - postoji problem sustava. Sustava otuđene moći, gdje političari smatraju da demokracija traje deset sekundi svake četiri godine, dok ne zaokružiš broj na listiću, a onda oni vladaju.
Postoje naravno razlike među sudjelujućima u ovom društvenom pokretu, što je neminovno kad se radi o polarizaciji samo na "da" ili "ne" oko jednog pitanja. Ja nisam u krugu voditelja, ali sam od početka tu blizu, a moja stranka je, između ostaloga, od početka imala oštriju lijevu, socijalnu, antikapitalističku retoriku nego voditelji ("Borba malih ljudi protiv beskrupuloznih kapitalista", vidi: citat priopćenja u moj prvom zapisu na blogu, 30. siječnja 2007., zatim Na svaki blok u centru, na svaku livadu u gradu, vrebaju beskrupolozni razvojnici idr.). Oni su u zadnje vrijeme svoju retoriku zaoštrili.
Osim što sam aktivist, ja sam i analitičar, teoretičar. Sociološko "proučavanje sa sudjelovanjem", s druge strane tradicija angažirane "kritičke teorije društva" koja je u posljednjih godina posve utrnula i PMSM treba ju obnoviti. Analizirati ne samo ono što jest, nego i ono što može biti (tendencije) i ono što treba biti (pri čemu, zaista, napuštamo tlo "pozitivne" znanosti, koja ništa ne može reći o tome "treba"),
Danas je u krizi legitimiteta sustav otuđene moći baziran na političkim strankama (partitokracija). Važno je tu uočiti tendenciju. Jedna od koncepcija izlaska iz krize je sužavanja demokracije, ka koncepciji "demokracije s vođom": hajdemo izabrati jednog vođu ("čovjek a ne stranka"), dajmo mu sva ovlaštenja da može raditi ("kao konj"), ne gnjavimo se s puno raznih institucija, predstavništava, podjelom vlasti i ovlasti koje stvaraju potrebu za pregovaranjem, gdje se onda neminovno stvara stalež političara.
Suprutna je koncepcija participativne demokracije, koju i ja i moja stranka zastupamo. Vidi moje tekstove Hrvatska pred izborom: više ili manje demokracije, Nema ekologije bez demokracije, Politika je previše ozbiljna stvar da bismo ju prepustili političarima i dr., a u Programskim načelima Zelene liste je na prvom mjestu "Aktivna demokracija". Ona, ugrubo, kombinira klasično liberalno učenje o podjeli vlasti, instrumente neposredne demokracije te ono što je u posljednjih 20-ak godina nazvano "deliberativna demokracija".
Imamo sad i plenum u Varšavskoj. :) "Sva vlast plenumima!" (Nije moja parola - to je od onih radikalnijih na ljevici, koji posve odbacuju metode predstavničke demokracije.) To sam sredstvo prepoznao kao još važnije od cilja, besplatnog školstva, kad su studenti FFZg počeli prvu blokadu Fakulteta. Vidi moj tekst: Studentsko zaposjedanje: Da, revolucija je počela!. Tada sam, o tencenciji promjena koja se nazire, napisao:
Ne - neće biti "juriša na zimski dvorac"; ovo je nešto drugo, dublje. Da - to je "festival", između ostalog, jedan "performance". Revolucionarni zanos, baziran na formulama velikih teorija, uz koji su marširale precizne formacije revolucionarnih brigada, postaje per-formativna mreža, u kojoj svatko može sudjelovati i svoj dio saga tkati. (...) Važno je pak to, da se puko rasipanje u milijune malih društvenih i osobnih "projekata" ponovo počinje povezivati - u mrežu, ne hijerarhijsku organizaciju (jer to odgovara i postojećoj strukturi opresije, koja je u hegemoniji neolibaralnog kapitalizma postala mnogo suptilnija!) - i zatim, formulirajući iz projekata program, strategiju i viziju, fokusirati ka ključnim točkama mreže opresije i mreže emancipacije, tragajući za "arhimedovom točkom" (ili, pomodno rećeno, točkom bifurkacije) gdje se revolucionarna promjena može proizvesti uz minimalnu upotrebu nasilja.
Mislim, da je proteklih godinu dana pokazalo da u tom smjeru idemo. Ne mase, nego udruženi, samosvjesni pojedinci i pojedinke.
Post je objavljen 28.05.2010. u 12:15 sati.