Marketing
Povodom objave Registra branitelja: o građanskom neposluhu i gradskoj gerili
Objava registra branitelja čin je gradske gerile, a ne "podzemlja": obavještajni podaci stavljeni su svima na uvid, umjesto da se s njima, kako se to u Hrvatskoj posljednja dva desetljeća događalo, manipulira radi stjecanja posebne koristi neke "paraobavještajne" skupine. Bez obzira na konkretnu motivaciju počinitelja, u aktualnom društvenom kontekstu to je čin borbe za pravdu.
Hapšenje Marka Rakara izazvalo je buru komentara i prosvjeda diljem svemrežja, a naročito naravno na kolaborativnom blogu pollitika.com, kojem je Mrak osnivač. Što se dogodilo, mojim čitateljima je vjerujem poznato, pa neću ponavljati.
U međuvremenu, facebook grupa "Ja sam objavio registar branitelja" porasla je na 4.316 članova. Broj novih članova raste oko 200 na sat.
O postupku policije - čovjek dođe dati izjavu, a oni ga uhite - bit će svakako još govora. Na osnovu kojih indicija je donesena odluka o uhićenju? Sada bih htio nešto reći o karakterizaciji toga čina. Radi li se o "paraobavještajnom podzemlju" (kriminalcima)?
Razmatranja o tome, koja dajem u nastavku, počivaju na pretpostavci da se na radi o igrokazu koji je sam vrh političke vlasti priredio. Ta se pomisao odmah spontano nametnula mnogima: vlada ima interes da se razotkriju lažni branitelji i oduzmnu im se razne povlastice, ali iz političkih si razloga ne može dozvoiti da registar otvoreno objavi. Moramo tu mogućnost imati na umu, ali znati ne možemo, pa nema smisla gubiti se u spekulacijama. U nastavku dakle pretpostavljam da se ne radi o tome.
Da je Mrak ili netko drugi, tko je Registar objavio, javno istupio i rekao "Da, ja sam to učinio!" bio bi to vrlo zanimljiv slučaj građanskog neposluha. Taj oblik nenasilnog djelovanja (o kojem sam nešto pisao prije dvije godine) postaje sve zanimljiviji u Hrvatskoj, nakon što su ga prošli mjesec primijenili prosvednici u Varšavskoj. (Sličnosti ima u studentskom zauzimanju fakulteta.)
Da bi neki čin odgovarao definiciji građanskog neposluha, uvijet je osobno preuzimanje odgovornosti. Počinitelj načelno prihvaća postoječi pravosudni sustav i načelo vladavine zakona, spreman je prihvatiti kaznu prema važećim zakonima, ali svojim činom želi ukazati da neki zakoni nisu pravedni (nisu legitimni, iako su legalni) i da ih treba promijeniti. Neposlušnik se oslanja na osobnu savjest u procjeni što je pravedno i time i legitimno, pa makar bilo i protuzakonito (nelegalno). On se nada mobilizirati podršku javnosti svojem shvaćanju pravednosti, što bi dovelo do željene promjene (legalnim putem). Spreman je prihvatiti kaznu, ali se naravno nada da će podrška javnosti pridonijeti da ona bude minimalna.
Ukoliko pak nema takvog javnog istupa, možemo govoriti o nekoj vrsti gerile u borbi za slobode i prava građana. Gerilsko korištenje obavještajnih metoda, pri čemu su informacije ne koriste za stjecanje dobiti neke posebne skupine, nego se predočuju svima. Tako da mi se čini očitim da se ne radi o onome što bismo mogli nazvati "paraobavještajno podzemlje", koje manipulira informacijama za neku posebnu korist (kao kad su, primjerice, objavlljivani navodni popisi nekadašnjih suradnika jugoslavenskih tjanih službi).
Počinitelj je svjesno napravio ilegalan čin, kršeći postojeći zakon. Njegov/njihov motiv ne znamo: možda iz uvjerenja da je to pravedno, možda naprosto iz zabave, pakosti, nekog posebnog interesa. Međutim, sam motiv nije od bitnog značaja; bitan je kontekst.
Kao i u slučaju građanskog neposluha, bitno je ono značenje koje činu da javnost. Svi naši činovi usmjereni na našu društvenu okolinu dobivaju svoje puno značenje u kontekstu, ne sami po sebi. (Stvar je tim složenija, ako je čin usmjeren na to da promijeni sam kontekst.) Zato je od samog motiva počinitelja važnije što javnost o tome misli. (Javnost nije homogena, ali u daljem pretpostavljam da jednostavno znači "mišljenje većine".)
Tijekom više godina diskusija o registru branitelja, može se zaključiti da velika većina ljudi podržava njegovo objavljivanje. Prije mjesec dana, istraživanje javnoga mnjenja pokazalo je da velika većina građana podržava kako ciljeve Zelene akcije i Prava na grad u slučaju Varšavske, tako i njihove metode (oni su jasno najavili da su spremni i na dalje, žešće oblike građanskog neposluha). Uz opće nepovjerenje građana u institucije "pravne države", vjerojatno je da će većina i ovaj čin podržati. Time on stiče legitimitet, bez obzira što govorili predjednica vlade i na dalju policijsku istragu. (Policija mora vršiti svoj posao i primjenjivati zakon, kakav jest. Kao nositeljica monopola fizičke sile u službi države, ona nema pravo na građanski neposluh.)
Tako možemo zaključiti da ovaj čin "obavještajne gerile" ima podršku u široj hrvatskoj javnosti, te je legitiman iako ilegalan. Opravdano je govoriti upravo o "gerili" a ne o "podzemlju", tj. kriminalcima. Naravno, predstavnici vlasti ili moći protiv kojih je akcija usmjerena, uvijek će gerilske borce nastojati delegitimizirati nazivajući ih kriminalcima, banditima, teroristima isl.. (A moguće je također, kako rekoh, čak i to da sama vlast inscenira navodnu akciju protiv sebe.)
Post je objavljen 08.04.2010. u 12:48 sati.