U seljačkim prosvjedima posljednjih dana, spominje se tek usput Ivica Todorić, kao osoba, koja ima najviše koristi od poticaja koje država daje za poljoprivredu. Strukturalno, kažu neki znalci koji se time bave, poticaji više poomažu trgovcima, na čelu s najvećim, nego proizvođačima.
O tome međutim vrlo malo možete pročitati u medijima. O krupnim kapitzalistima općenito se svuda u svijetu u krupnim medijima može naći malo kritičnih tekstova, pa i malo ozbiljnih analitičkih tekstova. U našoj grofoviji, na periferiji globaliziranog kumovskog kapitalizma, to je naravno još izrazitije. Ipak, o većini njih možete nešot ktrički pročitati. Obično zato, jer ipak ne mogu kontrolirati sve medije, međusobno si konkuriraju, pa medij u službi jedne grupacije može objaviti nešto kritiki o ljudima iz druge grupacije.
Ivica Todorić je raznim direktnim i indirektnim mjerama pritiska uspio postići, da nijedan masovni medij ništa protiv njega neće objaviti. Jedine kritičke tekstove o njemu u posljednjih ogdinu dana objavio je KMJP (Koliko Mi Je Poznato) Samostalni srpski tjednik "Novosti". On je postao zapravo jako hrvatski, u njemu objavljuje nekoliko poznatih i vrlo kvaitetnih novinara. Dio su mreže "alternativnih" medija gdje spadaju i "Zarez", portal "h-alter" i drugi, profesionalni ali uglavnom neprisiljeni na tržišnu utakmicu, da ne spominjem sada one posve aktivističke, neprofesionalne (u koje, najzad, spada i ovja blog).
Osim toga, što premijerka tu melje?! Pa on već jeste u Vladi, godinama njegovi ljudi dobivaju prekomandu u Banske dvore da pomognu u vođenju trgovačko-prehrambenog sektora zemlje, a zapravo svome gazdi koji dobiva daleko najviše državnih poljoprivrednih poticaja. Usto, u svojim mega-trgovinama diktira, unatoč tim poticajima, monopolski visoke cijene, neredovito isplaćuje svoje dobavljače, ili ih ponekad uopće i ne isplaćuje. Ukratko, postao je neka vrsta veleposjedničkog dahije koji s četrdesetak tisuća zaposlenih prije vodi politiku Vlade nego ona njegovu, ali nema nikoga da na to stavi i najmanji prigovor.
Šuti čak i guverner Hrvatske narodne banke Željko Rohatinski, koji bi imao što reći o Todoriću kao kliconoši nelikvidnost u hrvatskoj privredi, ili o tome da njegove cijene vrše stalni pritisak na inflaciju. Ali, i taj kaplarski strogi vrhovnik monetarne vlasti došao je na to mjesto iz Todorićevog “Agrokora”, i time su očito katastarski precizno udareni međaši njegove odvažnosti i autonomnosti. (...) Todorić je ordinarnim marketinškim reketarenjem svih medija, a zatim i preuzimanjem distribucijske mreže onih štampanih, postao ne samo gospodar svinjsko-govedarskih nego i medijskih torova. I zato sada, kada je antikorupcijska kampanja stavila na tapet još jedno poduzeće u (djelomičnom) državnom vlasništvu, “Podravku”, mediji kreću u ofenzivu koju si mogao unaprijed predvidjeti.
Pitanje Todorića, njegove društvene i političke moći odavno prelazi razinu podnošljivog za jednu institucionalno kržljavu sredinu s ovako slabom javnošću kakva je naša, što primjer Kulmerovog dvorca samo potvrđuje. Čini se da je, želeći izbjeći prenamjenu koja se tiče samo njegove parcele, potakao izmjene GUP-a tako da on sada predviđa izuzetke za parcele veće od 15 tisuća kvadratnih metara u cijeloj podsljemenskoj zoni. I ovaj slučaj je organiziran poput niza sličnih.
Vrijedi razmišljati dalje, kako tu mrežu "alternativnih" medija jačati.