Zoran Oštrić

Učiteljsko vijeće Osnovne škole Ivana Gundulića i ravnateljica Višnja Reljić sazivaju hitan sastanak roditelja učenika svih razreda.

Dnevni red:

Potpisivanje peticije protiv naputka Gradskog ureda o neupisivanju djece u 1 razred što bi dovelo do zatvaranja škole.

Sastanak će se održati 31.3.(srijeda) u 18.00 h u športskoj dvorani
Škole Molimo vas da se odazovete ovom pozivu.

Gradski ured zabranio je O Š Gundulić da upisuje djecu za sljedeću
godinu kako bi rasformirao školu, djecu rasuli po drugim školama a
većini nastavnika udijelio otkaze

Kao razlog navodi se nerentabilnost škola a budući škola pokriva veći
prostor na koji su oko bacile veliki igrači izgleda kako je cilj na
tom mjestu nešto izgraditi.

OŠ Ivana Gundulića nalazi se u samom centru, točnije Gundulićevoj 23a, međutim kako se nalazi sa dvorišne strane malo je ljudi koji znaju za nju. Nažalost aktualna gradska uprava predvođena SDP-om planira ju zatvoriti iz pomalo nevjerojatnog razloga. Štednje!

Zanimljivo je da kada govorimo o štednji u gradskoj upravi, većina pomisli na prestanak zapošljavanja nepotrebnih kadrova po partijskoj liniji, smanjenju ulaganja u megalomanske investicije poput Arene Zagreb (230 milijuna Eura = 1702 milijuna kuna) ili pak suludog bacanja električne energije u 'Muzeju suvremene umjetnosti" (MSU). (...)

Umjesto da se novac štedi na svjetlosnim perverzijama, predizbornim megalomanskim projektima i općenito preplaćenim javnim radovima, SDP-ova gradska uprava želi štedjeti na djeci u OŠ Ivana Gundulića . Navodno, se radi o racionalizaciji poslovanja, malo učenika, a puno osoblja i slične priče. Međutim svi mi znamo da je problem te škole njezina atraktivna lokacija, odnosno prodaja i rušenje zgrade u kojoj se ona nalazi, te gradnje nečijeg privatnog kompleksa ala HOTO na njezinom mjestu.

Zato pozivamo sve ljude koje imaju slobodnog vremena i dobre volje da u srijedu 31.3. u 18 sati dođu u prostorije maloprije navedene škole jer će se tada održati skup podrške za njezin opstanak. Ovom prilikom Zelena lista, daje im punu potporu, izražava solidarnost sa njihovim zahtjevima i poziva ostale da se priključe inicijativi za spas te škole.

Nova izjava za medije povodom "Stop školarine - SVEučilište SVIMA" 25.3.

Nedugo nakon najave prosvjeda 30. ožujka u nekom zapećku državne riznice naći će se 129.990.187,00 HRK za prvu godinu studija ovogodišnjih brucoša. Problem odgođen nije i problem riješen: studentski pritisak se mora nastaviti. 30. ožujka će javnost još jednom, svim podvalama unatoč, moći svjedočiti erupciji studentske rezolutnosti u borbi za slobodno sveučilište i istinski slobodno i pravedno društvo.

Kao i svaki put prije neke studentske akcije u protekle dvije godine, vlada se eto slučajno baš netom prije najavljena prosvjeda odlučuje javiti sa svojim planovima i ustupcima studentima za sljedeću akademsku godinu. Ovaj put je to uredba kojom se obavezuju brucošima dogodine platiti prvu godinu studija. Posve je jasno zašto se to čini i zašto baš sada – riječ je o smišljenu i manipulativnu pokušaju da se osujeti studentski i srednjoškolski prosvjed najavljen za 30. ožujka. No također je jasno da to vlastima, kao ni nikad dosada, neće uspjeti, kao što je jasno i to da vlasti tim potezom nisu ni izbliza ispunile studentske zahtjeve.

Podsjetimo se koji je studentski zahtjev: besplatno, tj. potpuno javno financirano, obrazovanje na svim razinama – preddiplomskoj, diplomskoj i postdiplomskoj. Očito je da vladin prijedlog to nije. Moglo bi se pomisliti – ta što sad ti više studenti hoće? Zar im nije dosta? No studenti ne ustraju uporno na svom zahtjevu zato što bi bili tvrdoglavi ili nerazumni. Oni na svom jasnom zahtjevu ustraju iz dva jednostavna razloga. Prvi je taj što je pravo na obrazovanje jedno od osnovnih ljudskih prava, zajamčeno među ostalim i hrvatskim ustavom. Pravima se ne licitira i prava nisu na prodaju, tim više kada o njima ovisi budućnost čitavog društva. Drugi je razlog taj što su studenti itekako svjesni da nas samo potpuno javno financirano obrazovanje, bez ikakvih iznimaka i ograda, približava cilju slobodnoga i emancipatornog obrazovanja koje je od ključnog značenja za budućnost cijele zemlje. Svaki model obrazovanja u kojem postoji bilo koji vid plaćanja nosi u sebi klicu daljnje komercijalizacije. A komercijalizacija koja u sustavu ostaje nakon najnovije vladine intervencije sve je samo ne klica.

Što je u cijeloj stvari nakon posljednjega poteza vlade problematično:

a) Iz proračuna će se financirati samo prva godina studija, no nije jasno po kojem modelu, niti je jasno kako će studij izgledati već nakon prvog semestra. Lako bi se moglo dogoditi da odmah nakon prvog semestra većina studenata opet plaća svoj studij i to čak i više nego što je to bilo dosad.

b) Ostalo je nejasno hoće li vlast i dogodine financirati diplomske studije (tj. 4. i 5. godinu studija), što je dosad činila pod jakim studentskim pritiskom.

c) Izvanredni studenti i postdiplomanti će i dalje plaćati svoj studij, pri čemu se prvom kategorijom može itekako manipulirati (primjerice povećavajući broj izvanrednih studenata na prvoj godini umjesto dosadašnjih redovnih studenata "za osobne potrebe" koji su plaćali svoj studij, čime bi se postiglo to da opet jednak broj studenata plaća samo što bi se nazivali drugim imenom).

d) Studenti ne zahtijevaju privremene uredbe koje se mogu opozvati istog trena kada popusti studentski pritisak. Studenti su jasno i glasno tražili izmjenu zakona ili ustava kojom bi se zabranio bilo kakav vid naplaćivanja u javnom (visokom) obrazovanju.

Nakon ovog zadnjeg vladina bacanja prašine u oči, samo posljednjeg takvog vatrogasnog poteza u nizu, u situaciji smo da će se budući student, a sadašnji maturant, upisati na fakultet očekujući besplatan studij, dok se vrlo lako može dogoditi da će već sljedeći semestar masno plaćati taj isti studij (ako si to uopće može priuštiti). Pritom im prije početka studija uvjeti studiranja neće uopće biti poznati, a visina školarina i cijena ECTS-bodova neće biti regulirana zakonom i svaki fakultet će ih moći dizati koliko god hoće, na što će mnogi biti i prisiljeni sve manjim državnim izdvajanjima za obrazovanje. Također treba reći da će na udaru za plaćanje biti upravo oni ("neuspješni") studenti koji su zbog nedostatka financijskih sredstava prisiljeni uz studiranje raditi, što im onemogućava da se u potpunosti posvete studiju.

Manipulacije i zaplotnjačke igrarije vladajućih struktura nisu ni do koljena odlučnosti i ozbiljnosti studentskoga pokreta koji s prijezirom gleda na bijedne pokušaje vlasti kojima se pokušava još neko vrijeme zadržati u sedlu. Ogrezla u kaljuži ispraznoga politikanstva i brige za vlastite interese, vlast ne može prepoznati studente kao glasnike nove demokracije koji se bore ne za svoje sitne prizemne interese nego za budućnost cijeloga društva. 30. ožujka će javnost još jednom, svim podvalama unatoč, moći svjedočiti erupciji studentske rezolutnosti u borbi za slobodno sveučilište i istinski slobodno i pravedno društvo.

'Otvoreno' je poluinformacijama o ledenom dobu gledateljima priredilo realityshow

Cilj javne emisije je da obja­sni nedoumice na području o kojem se razgovara, no u emisiji Otvoreno na HTV-u od 9. ožujka iznošene'su proizvoljne ocjene pojedin­ca, bez da se gledateljstvu odgovorilo na pitanja koja su u svijetu davno riješena. U svakoj emisiji o klimi u Hrvatskoj iznova se pokre­će pitanje postoji li globalno zagrijavanje.

U svijetu je to znanstveno potvrđeno, a za svaki je zaključak vjero­dostojnost potvrđena i u postocima. To su potvrdili Svjetska meteorološka or­ganizacija (WMO), Među-vladin panel o promjeni kli­me (IPCC), Program UN-a za okoliš (UNEP), Okvirna konvencija UN-a o promjeni klime (UNFCC) i drugi. Mje­renja koncentracije plinova staklenika i globalne tempe­rature nedvojbeno pokazuju da promjene u koncentraciji ugljiJspva dioksida, metana i drugih plinova izravno utječu na rast temperature.

Riječ je o fizikalnim činje­nicama, ne o hipotezama, a upotrebom superračuna-la izrađeni su globalni kli­matski modeli i odvojen je utjecaj čovjeka na klimu od prirodnih utjecaja. Rezul­tati pokazuju da će global­na temperatura Zemlje do 2100. porasti između 1,5 i 3,5 °C ako se koncentracija stakleničkih plinova udvostru­či do 2100., na što zasad sve upućuje. To će prouzročiti povećanje razine mora od 60 do 100 cm, otapanje polova, permafrosta i ledenjaka na planinama. Sve to potvrđu­ju i satelitska mjerenja, mje­renja temperature atmosfe­re, oceana i kopna te razine mora.

U Otvorenom se nije raspravljalo o navedenim či­njenicama, nego o hipotezi da će se pojaviti ledeno do­ba jer se u dugoj geološkoj povijesti izmjenjuju tople i hladne ere, ali se ne zna kad će se to dogoditi. Kad se to dogodi (opet ne znamo ka­da), poništit će se utjecaj dokazanoga globalnog za­grijavanja. U biti, svatko si može po želji odabrati kad će se ledeno doba dogoditi, jer je to ipak na razini hipo­teze, kao što postoji hipote­za da bi mogli doći izvanze-maljci i izravno utjecati na globalnu klimu. Iako je riječ o neprimjerenu uspoređiva­nju različitih skala (100 go­dina prema 10.000 i više), takvim tvrdnjama se daje više pozornosti od činjenica koje su na mnogo jačim temelji­ma od hipoteza.

Tvrdnja da je u Hrvatskoj i global­no posljednjih 5 i 10 godina uočen trend zahlađenja nije točna, što se vidi iz svih službenih analiza i mjerenja DHMZ-a (pogledati internetske stranice http://meteo.hr i IPCC-a http://ipcc. eh).

Napominjem da se tom problematikom kao klimatolog u DHMZ-u i među­narodnim organizacijama s tog područja bavim dugi niz godina. Želim upozoriti na potrebu vjerodostojnog obavještavanja javnosti, nezbunjivanja gledatelja, umjesto da se tvrdoglavim inzistiranjem iia hipotet­skim tvrdnjama problema­tiku odvlači u domenu navi­janja i realitv showa.

Pozivamo radnike svih dalmatinskih tvornica koje još uvijek na jedvite jade rade, Mljekara, Dalmacija vino, Željezara, da urade isto što i mi, preuzmu vlast u tvornicama koje jesu njihove” – kazao je u ime radnika Jadranske pivovare Goran Domljanović, povjerenik Sindikata PPDIV za Pivovaru.

U srijedu u devet sati ujutro radnici Jadanske pivovare fizički su zauzeli prostore tvornice i postavili ultimatum direktoru da do 12 sati kontaktira vlasnike poduzeća, Pivovarnu Laško, te da im se pruže odgovori na pitanja što će se dalje zbivati s pivovarom. Namjera vlasnika bila je još prije mjesec dana likvidirati poduzeće, ali je sindikat na splitskom Trgovačkom sudu zatražio zahtjev za proglašenjem stečaja. Kada se direktor nije obratio radnicima do podne, prestali su ga smatrati svojim direktorom i preuzeli su pivovaru, te objavili da ga ne će pustiti u krug tvornice – na što je direktor pozvao policiju. Dok se ne udovolji zahtjevima radnika – a oni se u osnovi svode na to da im se netko od vlasnika obrati, kao i da napokon saznaju koja je njegova namjera – radnici će 24 sata dnevno dežurati u preuzetoj tvornici. Također će nastaviti proizvodnju dokle god bude bilo sirovina.

Radnici su pozvali svoje kolege koji rade u svim dalmatinskim tvornicama na rubu propasti – kao što su Mljekara, Dalmacijavino, Željezara itd. - da slijede njihov primjer i preuzmu vlast u tvornicama jer, kako kažu, to i jesu njihove tvornice. Na primjeru ovih hrabrih radnika još se jednom pokazalo proturječje između kapitalista i samih radnika. Kapitalistu (ovdje pojam kapitalista označava više vlasnika, ne nužno jednog) je u interesu da likvidira tvornicu jer je procijenio da mu nije profitabilna i njega naravno ni najmanje ne zanima ga što će se dogoditi sa radnicima. Štoviše, radnici ni sami ne znaju što će se zbivati s tvornicom i na ovom se primjeru još jednom potvrđuje pravilo da su radnici oni koji rade i stvaraju novu vrijednost, a uprava, koja predstavlja vlasnike kapitala, sama odlučuje o glavnim pitanjima poput profitabilnosti, distribucije dobiti, te nastavku proizvodnje.

Radniku je u interesu da nastavi raditi, da preuzme sve poslove uprave i da on zajedno sa svojim kolegama odlučuje o glavnim pitanjima tvornice. Radnici bi se mogli organizirati i poslovati uspješno i bez ‘pomoći’ uprave i to se već pokazalo na puno primjera. Radnici moraju biti svjesni da ako trenutno rade u firmi u kojoj nema problema to nije zato jer se njih ozbiljno cijeni već zato jer vlasnici crpe dovoljno visok profit i da će onog trenutka kad svari krenu nagore za vlasnike ti isti radnici dobiti otkaz. Svi radnici se trebaju što prije sami organizirati i u savezu sa svojim kolegama preuzeti tvornice jer će im samo tako zaista i u potpunosti pripasti plodovi njihovog rada.

Sve one skeptike koji tvrde da radnici ne mogu raditi ako nema poduzetnika, ovi hrabri radnici iz Jadranske pivovare demantirali su tvrdnjom da će sami nastaviti proizvodnju. Direktor, koji nije pušten u tvornicu, rekao je da ne vidi rješenje problema u zatvaranju prostorija od strane radnika. Upravo je to prvi korak ka rješenju problema i ostvarenju stvarne samostalnosti radnika i upravo je u njihovoj samoorganizaciji temelj buduće radničkog upravljanja nad poslovanjem tvornica. U skladu s navedenim, te uzimajući u obzir svu težinu postojećeg ekonomskog stanja, pozivu za preuzimanje tvornica u Dalmaciji pridružujemo poziv za preuzimanje svih tvornica u zemlji od strane radnika.

Osim toga, što premijerka tu melje?! Pa on već jeste u Vladi, godinama njegovi ljudi dobivaju prekomandu u Banske dvore da pomognu u vođenju trgovačko-prehrambenog sektora zemlje, a zapravo svome gazdi koji dobiva daleko najviše državnih poljoprivrednih poticaja. Usto, u svojim mega-trgovinama diktira, unatoč tim poticajima, monopolski visoke cijene, neredovito isplaćuje svoje dobavljače, ili ih ponekad uopće i ne isplaćuje. Ukratko, postao je neka vrsta veleposjedničkog dahije koji s četrdesetak tisuća zaposlenih prije vodi politiku Vlade nego ona njegovu, ali nema nikoga da na to stavi i najmanji prigovor.

Šuti čak i guverner Hrvatske narodne banke Željko Rohatinski, koji bi imao što reći o Todoriću kao kliconoši nelikvidnost u hrvatskoj privredi, ili o tome da njegove cijene vrše stalni pritisak na inflaciju. Ali, i taj kaplarski strogi vrhovnik monetarne vlasti došao je na to mjesto iz Todorićevog “Agrokora”, i time su očito katastarski precizno udareni međaši njegove odvažnosti i autonomnosti. (...) Todorić je ordinarnim marketinškim reketarenjem svih medija, a zatim i preuzimanjem distribucijske mreže onih štampanih, postao ne samo gospodar svinjsko-govedarskih nego i medijskih torova. I zato sada, kada je antikorupcijska kampanja stavila na tapet još jedno poduzeće u (djelomičnom) državnom vlasništvu, “Podravku”, mediji kreću u ofenzivu koju si mogao unaprijed predvidjeti.

Pitanje Todorića, njegove društvene i političke moći odavno prelazi razinu podnošljivog za jednu institucionalno kržljavu sredinu s ovako slabom javnošću kakva je naša, što primjer Kulmerovog dvorca samo potvrđuje. Čini se da je, želeći izbjeći prenamjenu koja se tiče samo njegove parcele, potakao izmjene GUP-a tako da on sada predviđa izuzetke za parcele veće od 15 tisuća kvadratnih metara u cijeloj podsljemenskoj zoni. I ovaj slučaj je organiziran poput niza sličnih.

Prekršajni sud ustvrdio je da je policija pogriješila kad je u noći 11. veljače uhitila četvero aktivista Zelene akcije. To se može iščitati iz presude koju portal Zagrebancija.com ekskluzivno objavljuje. (...)

Sudac Edhem Kapetanović je nakon saslušanja optuženika i čitanja spisa donio zaključak da nisu prekršili zakon "jer djelo koje im se stavlja na teret nije po propisu prekršaja“.

Zadovoljni smo presudom iako mi i dalje nije jasno zašto smo bili uhićeni i proveli 14 sati na policiji. Uhićenja nas nisu prestrašila i mi nastavljamo sa akcijama prosvjeda
Tomislav Tomašević, predsjednik Zelene akcije

Naime, sudac je odbacio policijske zaključke da je izvikivanje slogana 'Ne damo Varšavsku' remećenje javnog reda i mira jer je sastavni dio svakog prosvjednog skupa izvikivanje slogana. U presudi stoji da nitko od uhićenih nije vikao parole koje pozivaju na diskriminaciju ili nasilje stoga se ne može govoriti o kršenju zakona.

Također sudac je istaknuo da je prosvjed uredno bio prijavljen nadležnom tijelu za razdoblje od 5. veljače do 11. veljače u vremenu od 0 do 24 sata i to u Varšavskoj ulici između Cvjetnog trga i Gundulićeve ulice. (...)

Nadalje odbačena je i dio prijave koji se odnosio na aktivno pružanje otpora policiji. Sud je zaključio kako uhićeni nisu pružali aktivan fizički otpor niti su vrijeđali ili bili drski prema policajcima.

"Ništa u načinu i sadržaju izgovorenog, odnosno izvikivanog kritične zgode nema obilježje naročite drskosti i neprostojnosti, kako im je tužitelj stavio na teret“ stoji u presudi.

Na temelju dokumentacije u spisu i navoda svjedoka, psihologa S. P., razvidno je da je oštećenica pričala o radnjama seksualne zlostave i o drugim okolnostima, a potom je rekla da se to nije dogodilo, pa svjedok kao stručna osoba, psiholog, zaključuje da je oštećenica bila nekonzistentna, nepostojana, a među ostalim i da je prisutno ispreplitanje realiteta i fantazije.
Što se tiče upiranja žalitelja na nalaz i mišljenje psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja po vještaku prof. dr. D. K. H., treba istaknuti da je na glavnoj raspravi vještak, na pitanje o mogućoj procjeni kada dijete govori istinu, objasnila da su tijekom obrade dobili jasnu sliku da je majka tukla oštećenicu, no o seksualnim manipulacijama nije dobivena slika, jer verbalno nije ništa iskazivala, a da li se nešto takvo dogodilo može se samo ostati kao mogućnost (list 347-348 spisa). Osim toga i u pisanom nalazu i mišljenju navodi se da je u nekim izjavama oštećenica kontradiktorna zbog čega ne ostavlja dojam vjerodostojnosti (list 197 spisa), tijekom psihijatrijske obrade, kada je oštećenica pokazivala spolni odnos na lutkama, na upit vještaka je li se to njoj događalo, ili je niječno odrekla glavom ili je šutjela, dok konfrontirana sa pitanjem o istini i laži tvrdi da istinu govori kada kaže da joj to nitko nije radio (list 199 spisa), a među ostalim se u zaključku vještačenja navodi da je kod iznošenja događaja u obitelji prisutna disocijacija i povremeno mašta (list 200 spisa).
O nekonzistentnosti i nedosljednosti iskazivanja oštećenice zaključuje i prvostupanjski sud nakon što je na glavnoj raspravi reproducirao video snimku ispitivanja oštećenice u istražnom postupku, u kojem je najprije teretila optuženike za radnje seksualne zlostave, tvrdila da je istina što je rekla, a potom je zanijekala navodom da „ovo sa tatom nije istina, to nije istina“.
Uz sve prethodno navedeno svakako je značajan iskaz svjedoka dr. N. Š. D., ginekologa kojoj je oštećenica prilikom prvog pregleda rekla da joj nitko ne dira spolovilo, da bi na ponovljenom pregledu teretila oca, opt. R. L. za bludne radnje. Osim toga, ginekološki je nalaz bio uredan, primjeren dobi oštećenice tada staroj 6 godina, odnosno nije pronađeno znakova koji bi ukazivali na oblik seksualne zlostave koju oštećenica opisuje u postupku dijagnostičke obrade u Poliklinici za zaštitu djece grada Z. kada primjerice navodi da „osjeća pimpeka u pičici“ na koje navode upire državni odvjetnik u žalbi.
Prema tome ukupnost dokazne građe, poglavito činjenica da je oštećenica i tijekom ispitivanja pred sudom nekonzistentna, da o njenom nedosljednom iskazivanju zaključuju stručne osobe koje su bez dvojbe bile educirane za ispravan i primjeren način ispitivanja oštećenice, potvrđuje zaključak prvostupanjskog suda da nije dokazano sa stupnjem izvjesnosti da su upravo optuženici izvršili terećene radnje seksualne zlostave. Ispravnost zaključka iz pobijane presude nije doveden u dvojbu niti iskazom svjedoka M. L., obranom opt. Z. L. te tek izraženim mišljenjem vještaka prof. dr. D. K. H. da je oštećenica morala imati osobna seksualna iskustva jer se ni vještak nije mogao izjasniti o obliku zlostave i njenom počinitelju.