online

nulla dies sine XVL lineae




27.02.2007., utorak

Veljko Vičević i Tomo Sedlo

Danas sam bio na promociji knjige Damira Grubiše "Berluskonizam" koju su Novi list i Adamić izdali u biblioteci Veljko Vičević.

Više od Grubišine knjige razmišljao sam o legendarnom Vičeviću, koji je kao i Joško Kulušić godinu dana kasnije, zapravo, umro, od i za, novinarstvo.


Na komemorativnim skupovima i ispraćaju izrečene su mnoge ocjene o tom iznimno sposobnom čovjeku. Novi list je 24 sata dnevno, doslovce, plovio kroz njega. Njihova ljubav bila je obostrana, kazao je Zdenko Mance, direktor Novoga lista, objasnivši: U vremenima koja nisu sklona kritičkom mišljenju, nerijetko pod pritiscima sudskih tužbi ili anonimnih prijetnji, Veljko je imao osobne hrabrosti stati iza novinara.

Bio je novinar, jedan od onih malobrojnih, s osobitošću, darom i marom, s instinktom i stilom, rekao je Igor Brajković, glavni urednik Glasa Istre.

Slobodno se može reći da si zaokružio jednu povijest hrvatskog novinarstva. Tamo od Supila, preko VUS-a Krešimira Džebe, rada Bože Novaka, Galićevog Danasa Kulušićeve Slobodne, Ferala... možda najsnažnije i u pakleno vrijeme, digao si Novi list do zvjezdanih ciljeva - podsjetio je zamjenik glavnog urednika Boris Maljković.

hnd.hr (Novinar)


Znam da je Robert Frank, kojeg je Veljko Vičević štitio od pritisaka vezanih za pisanje o ratnim zločinima u Gospiću, plakao na pogrebu.

Za vrijeme Vičevića u Novom listu se moglo naći tekstova koji se taa nigdje nije moglo objaviti. Takav je i razgovor današnjeg zamjenika glavnog urednika Nevena Šantića s Tomom Sedlom, čije djelove prenosim u ovom postu, a nadovezuju se na prethodne teme.


Tomo Sedlo


INTERVIEW
Tomo Sedlo, dugogodišnji politički emigrant:

TUĐMANOVA NAJVEĆA POMOĆ BI BILA DA SE POVUČE IZ POLITIKE I PREDA VLAST OPORBI

...
• Prema Vašim riječima ispada da su korijeni UDBE još uvijek vidljivi?
- Svi smo bili zainteresirani da JNA ne ide direktno s oružjem na Hrvatsku. Svim smo metodama probavali da se to nekako spriječi dok se Hrvatska malo ne naoruža, da se može braniti. Vice Vukojević odlazi u Slavoniju i provocira jugoslavenske jedinice da napadnu Hrvatsku . S druge strane, mogli ste vidjeti da se u trenutku kada su se Hrvatskoj trebale uvesti sankcije kao i Srbiji zbog agresije u Bosni i Hercegovini, Vukojević kao hrvatski zastupnik pojavljuje na televiziji u uniformi HVO-a. Zar to nije sumnjivo? Nije li to ipak napravio po nalogu Beograda? Analizirajte sve od Borova Sela pa nadalje. Sve je to tajni plan bivše UDBE. Normalne glave neće danas ići voditi rat u jednu drugu državu dok svoja nije oslobođena. Lord Owen i Milošević su pošto-poto htjeli Hrvatsku uvući u rat u Bosni i Hercegovini da bi se je moglo prikazati kao agresora.

Armija BiH pomrsila račune

• To su dosta teške optužbe? Bojite li se reakcije, imate li čvrstih, materijalnih dokaza za svoje tvrdnje?
- Kada sam se dokopao pisma Josipa Perkovića pisma UDBI u Beogradu i kada sam ga objavio, Perković je rekao da će me tužiti sudu. Koliko je od tada prošlo vremena, a da me nije tužio. A iz tog pisma proizlazi da su neki visoki funkcionari Ministarstva obrane i MUP-a bili u službi Beograda. Tvrdio je da je pismo falsifikat, ali me ipak nije tužio. Zašto? Ja ništa ne izmišljam. Ako oni hoće vidjeti koliko su imali svojih suradnika na području Njemačke, donijet ću im popis. Jer se zna da je na području Njemačke bilo 1.312 aktivnih operativaca i suradnika UDBE. Oni se boje ako me tuže sudu da ću donijeti dokumente, ne samo dosijee već i diskete sa svim suradnicima UDBE. Mislim da ć e kasnije sam Beograd njih »raspakovati«, jer Milošević sada drži Tuđmana u šaci zbog dogovora o podjeli Bosne. No, te im je planove poremetila Armija BiH, tako da od te podjele neće biti ništa. BiH je priznata država i nju treba kao takvu akceptirati, urediti je kantonalno po uzoru na Švicarsku, a ne poticati nacionalne antagonizme inscenirane u Beogradu. Između Muslimana i Hrvata nikada u povijesti nije bilo nesporazuma do ovih dana.Hrvatska se najprije treba riješiti svojih četnika i potpuno osloboditi svoj teritorij, pa tek onda razmišljati o BiH. Hrvatska politika je ćorava politika , i ja se nimalo ne čudim što je bivši američki ambasador u Beogradu Zimmermann opisao Tuđmana kao osrednjeg učitelja koji se uhvatio politike ne razumijevajući je.

• Ne mislite li da bi vaše tvrdnje kako je UDBA nastavila prikriveno svoj rad u hrvatskim obavještajnim službama, da su kadrovi jednostavno preuzeti, moglo dodatno destabilizirati ove službe što bi se moglo negativno odraziti na Hrvatsku?
- Tuđman više ne može potjerati ove ljude iz svog aparata jer ga drže u šaci. Ali to može napraviti Budiša, Tomčić, novi predsjednik HSS-a, dakle oni koji dođu poslije Tuđmana. Oni mogu Hrvatsku dovesti ' pravno u red, dovesti je na evropsku scenu. Tuđmanova najveća pomoć bi bila da se povuče iz politike i preda vlast oporbi. Koliko je ljudi poginulo u Bosanskoj Posavini, u Hercegovini i srednjoj Bosni, u Slavoniji i drugdje. Sve je to zločin HDZ-a. U toj je stranci 70.000 članova bivše komunističke partije.
...
• Političke napetosti u Hrvatskoj su izrazito velike. Kako onda postići zajedništvo o kojemu svi toliko govore?
- Doveo sam na jedan susret s Tuđmanom, bio je tamo i Manolić, Pavelićevog ministra propagande Daniela Crljena i doktora Ernesta Bauera. Dvojica partizana i dvojica ustaša. Gledao sam kako bi to općenacionalno pomirenje. trebalo funkcionirali u budućnosti. Vidio sam, dobro su se izljubili, pričali su. I uvidio sam da je riječ o starim ljudima kojima više ne treba nikakvo pomirenje, jer više nisu ni za kakvu bitku. Izumrli su, takoreći, i ustaše i partizani. A djeca ustaša i partizana uopće nisu ni bila posvađana, njima pomirenje nije ni potrebno. Kada se radi o općenacionalnom pomirenju, općenacionalnoj slozi, onda se može konstatirati da je s mog emigrantskog stajališta, proklamacija toga u stvari trik UDBE da prikrije svoje zločine. Sve to nije bilo potrebno jer ovdje ljudi nisu ni bili posvađani. To zajedništvo bi moglo profunkcionirati tek onda kada se trenutno vlad ajuća stranka pobijedi na izborima. Hrvatska danas mora biti otvorena, pravna država u kojoj će ljudi biti sigurni i slobodni. Hrvat se najbolje može biti kao Europejac. Treba tolerancije.
...

Neven Šantić, Novi list, 19. studenoga 1995.


- 21:09 - Komentari (8) Isprintaj #

Što su nakon smrti Franje Tuđmana govorili Josip Manolić i Marin Tomulić


Josip Manolić u sjedištu HND-a nakon izbora 2000-e (photo by Mio Vesović)


* Već se godinama piše i govori o sprezi dr. Tuđmana s tvrdom hercegovačkom, proustaškom skupinom koju je predvodio Gojko Šušak. Što vi znate o boravku dr. Tuđmana u Kanadi 1987., 1998. i 1999. godine. kada je, po svemu sudeći, postigao važne dogovore sa skupinom iz Norvala, koju je predvodio fra Ljubo Krasić, a u kojoj su bili Gojko Šušak, Ante Beljo i drugi?
- Kasniji tijek događaja je potvrdio da je tada Tuđman postigao dogovor s tom novoustaškom linijom koja je postojala u našoj emigraciji. Mislim da je više stjecajem okolnosti došlo do toga saveza i povezivanja. Ne vjerujem da se radilo o nekakvom planu i usmjerenom povezivanju.

Udba je sve znala

Činjenica je da je u Kanadi postojala jedna takva grupacija kojoj je intelektualno na čelu bio fra Krasić, za koga se ne može tvrditi da je pripadnik tvrde ustaške linije. Za njega se više može reći da se radi o čovjeku koji je sagledao urušavanje socijalističkog lagera i ono što se dogodilo na prostoru bivše Jugoslavije. On je u tome vidio mogućnost izvlačenja i osamostaljenja Hrvatske. Mislim da je to bila njihova najveća pozitivna uloga. Kod njih nije dominirao antikomunizam, kao kod drugih ustaških skupina, nego antisrbizam. Tuđman je temeljito pratio i analizirao sve što se događalo u bivšoj državi, ozbiljno analizirajući mogućnosti i put koji će se morati proći do hrvatskog osamostaljenja. To su bile dodirne točke koje su ga povezale s tom skupinom iz Kanade.

*Tko ga je uputio na tu skupinu?
-Teško je o tome govoriti. Mislim da su ih prije svega povezale ideje, a nakon toga bi se, što je manje bitno, mogli pobrojiti i svi ljudi koji su u tome sudjelovali. Jasno je da sve to nije moglo proći bez određene intezivne kontrole Službe državne sigurnosti, i to njezinog sektora za vanjsku politiku.

* Udba je znala za Tuđmanove razgovore i dogovore u Kanadi?
- Naravno! Službe bivše države imale su svoje ljude i u tim emigrantskim krugovima u Kanadi.

*Znači li to da je Udba imala svoje ljude i u tzv. norvalskoj skupini?
- Da. Normalno da su i u toj skupini imali svoje ljude. Tuđmana su tada svakodnevno pratili i kontrolirali kada je bio u inozemstvu, pa tako, naravno, i kad je bio u Kanadi.

* Stoji li tvrdnja da je Udba dala putovnicu dr. Tuđmanu?
- Mislim da se oko toga špekulira i više nego što treba. Za izdavanje putovnica bilo je nadležno ministarstvo unutarnjih poslova. Međutim, odluku o tome, za politički angažirane ljude kakav je bio Tuđman, donosila je, naravno, Udba. Ljudi koji su mu dali putovnicu još su živi i oni bi puno više mogli reći o tome. Ja na primjer ta da nisam mogao dobiti putovnicu, sve dok nije došlo do promjena u Hrvatskoj.

Obrađivanje Gojka Šuška

* Što znače tvrdnje da je Gojka Šuška "obrađivala" Udba BiH?
- I za to se može reći da se ipak radi samo o nagađanjima. Međutim, poznavajući način rada Udbe, normalno je bilo, s obzirom na to da je on iz Širokog Brijega, dakle iz BiH, da je Udba iz te republike bila najviše zainteresirana da »razradi« sredinu u koju je Šušak otišao.

*Značili to da je bio i njihov doušnik?
- To ne mogu tvrditi. Za takvu tvrdnju moraju postojati određeni dokumenti ili ljudi koji će to posvjedočiti.

* Sve u svemu, moglo bi se zaključiti da je i Udba zaslužna za stvaranje samostalne Hrvatske?
-Da. Bilo je ljudi u Udbi koji su suosjećali sa svojim narodom i radili na tome planu. To je odgovor i onima koji me stalno prozivaju. Pametni su mi ljudi 1989. i 1990. godine govorili: »Kamo sreće da smo imali više takvih udbaša!«

Josip Manolić u razgovoru s Vukom Đuričićem, Nedjeljna Dalmacija, 31. prosinca 1999.


Predizboni plakat HND-a na Manolićevom stolu. Strelica pokazuje Marina Tomulića, nositelja liste HND-a u 8. izbornoj jedinici


- Hrvatski nezavisni demokrati uvjereni su da će na parlamentarnim izborima osvojiti veliku naklonost hrvatskih građana, jer smo upravo mi osnivači Hrvatske demokratske zajednice, koju smo napustili, i upravo smo mi najviše pridonijeli stvaranju samostalne i suverene hrvatske države, istaknuo je na konferenciji za novinare prvi kandidat na listi HND-a u 8. izbornoj jedinici Marin Tomulić.
Ustvrdio je da je upravo HND sljednik svih pozitivnih dostignuća koje je nekad baštinio HDZ. U poplavi predsjedničkih kandidata naš kandidat Josip Manolić jedan je od rijetkih koji danas može biti predsjednikom svih hrvatskih građana, a 1990. bio je i strateg hrvatske slobode, rekao je Tomulić. Dodao je da će se Hrvatska, ako HDZ nakon izbora zadrži i dio vlasti, naći u još većoj međunarodnoj izolaciji.
Hrvatska pod pritiscima međunarodne zajednice nije zbog, kako to pokušava predstaviti vlast, mogućeg suđenja generalima u Haagu, nego zbog krađa što su ih počinili ljudi u samu vrhu vlasti, rekao je Tomulić.

hrt.hr, 27. prosinca 1999.

- 11:25 - Komentari (4) Isprintaj #

25.02.2007., nedjelja

Francusko ministarstvo pravosuđa raspitivalo se o predsjedniku Mesiću kod Glavnog državnog odvjetnika RH Mladena Bajića


Mladen Bajić i Jean-Marie Huet (u sredini, s lijeva na desno)


Prema neslužbenim informacijama iz zagrebačkih diplomatskih krugova Jean-Marie Huet, voditelj Kaznenog odjela u Ministarstvu pravosuđa Republike Francuske (drugi čovjek ministarstva) razgovarao je 22. o. m. u Zagrebu s Mladenom Bajićem, Glavnim državnim odvjetnikom RH o predmetu Marin Tomulić vs. Marko Nikolić, Hrvoje Petrač i Stipe Mesić.

Da je ta informacija vrlo vjerojatna da se iščitati iz činjenice da je francusko pravosuđe prihvatilo kaznenu prijavu Marina Tomulića protiv spomenutih i dalo je na postupanje istražnom sucu pri francuskom USKOK-u, a on bi već u drugoj polovici ožujka treba otpočeti sa prvim istražnim saslušanjima u tom predmetu, što također doznajem iz EU diplomatskih krugova u Zagrebu.

Kako sam ranije izvještavao Tomulić je informacije o "kriminalnim" aktivnostima Hrvoja Petrača, kojega tereti da je angažirao Marka Nikolića da ga ubije u Parizu 2002., proslijedio ravnatelju USKOK-a Dinku Cvitanu, koji je također bio na sastanku s Jean-Marie Huetom. Tomulić je hrvatskom državnom odvjetništvu proslijedio slične informacije i o umirovljenom generalu Vladimiru Zagorcu.

Stoga se potvrda mojim diplomatskim informacijama dade iščitati i iz službenog priopćenja DORH-a o sastanku s francuskim kolega:

Državni odvjetnik Republike Francuske u posjetu Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske

Jean-Marie Huet, voditelj Kaznenog odjela u Ministarstvu pravosuđa Republike Francuske, ujedno i Glavni državni odvjetnik, posjetio je tijekom svog boravka u Zagrebu i Državno odvjetništvo Republike Hrvatske gdje ga je primio Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske Mladen Bajić. (22. 2. 2007.)

Jean-Marie Huet i Philippe Dorcet, Sudac za vezu u Regionalnom uredu za borbu protiv organiziranog kriminala za jugoistočnu Europu pri Francuskom veleposlanstvu u Hrvatskoj, razgovarali su sa Glavnim državnim odvjetnikom Mladenom Bajićem, njegovim prvim zamjenikom Draganom Novoselom te Ravnateljem USKOK-a Dinkom Cvitanom i zamjenikom Josipom Čule.

Sudionici sastanka razgovarali su o postojećem zakonodavstvu i iskustvima državnih odvjetnika u Republici Francuskoj i Republici Hrvatskoj, a pored razgovora o suradnji i radu na predmetima, naglašena je suradnja na predmetima organiziranog kriminaliteta i korupcije u jugoistočnoj Europi.

dorh.hr


E sad prvo ispravak priopćenja DORH-a. Huet nije francuski Glavni državni odvjetnik. On obnaša političku funkciju koja je u usporedbi sa hrvatskim sustavom slična poziciji državnog tajnika ministarsta pravosuđa. Drugo i važnije. Sada je stvarno pitanje hoće li predsjednik Stjepan Mesić, kojeg je Marin Tomulić u svojoj prijavi označio političkim zaštitinikom Hrvoja Petrača dočekati kraj mandati na sadašnjoj funkciji, odnosno hoće li podleći pravosudno-političkim pritiscima iz vana, ne samo zbog ovog procesa, već i onog koji Nijemci vode protiv Josipa Perkovića, a o kojem se sam Mesić javno izjasnio da mu je zaštitnik?

Manje važno, ali zanimljivo. Huet je bliski prijatelj francuskog predsjednika Chiraca, a do nedavno je bio državni odvjetnik u Nantesu, gradu nedalekom Angersu, gdje živi odvjetnik Ivan Jurašinović, pravni zastupnik Marina Tomulića.

- 00:23 - Komentari (9) Isprintaj #

24.02.2007., subota

Milan Levar i hrvatska šutnja


Interview
SLOBODAN BUDAK, ugledni zagrebački odvjetnik:


MILANA LEVARA ĆE ŠTITITI HAAŠKI SUD I JAMCI PROVEDBE DAYTONSKOG SPORAZUMA


* Ispada dakle da je pojava Međunarodnog suda za ratne zločine u Haagu uvjetovana činjenicom da domaći sudovi nisu pouzdani? Činjenica je kako Hrvatska izručuje samo bosanske Hrvate, a teško je povjerovati da u samoj RH nema: osumnjičenih za ratne zločine. Slučaj Gospić, odnosno iskaz istražiteljima Haaškog suda, koji su dale tri osobe, među kojima je i Milan Levar, kome je, zbog zastrašivanja, na majčinu kuću nedavno bačena bomba, otvoreno sugerira da i u Hrvatskoj ima ratnih zločinaca koji se brane na sve moguće načine?

- Kao prvo, to na određeni način pokazuje još uvijek nepotpunu spremnost hrvatske recentne vlasti da do kraja surađuje s Haaškim sudom. Slučaj Gospić nikako da uđe u fazu otvaranja procesa, to jest provođenja istrage, uhićenja osumnjičenih i njihovog procesuiranja.

* Kako gledati na, po svemu sudeći, pokušaj atentata na majku od jednog od haaških, moglo bi se sada otvoreno reći, mogućih svjedoka?

- Na sreću, u tom napadu nitko nije stradao. No unatoč tome, tim se pitanjem treba pozabaviti s najvećom pažnjom i zabrinutošću. Ovakav sam napad, moram priznati, očekivao. One osobe koje su svjesne da im predstoji odgovaranje za ratne zločine, bilo pred hrvatskim sudom ili Haaškim tribunalom, i dalje će pokušavati zastrašiti sve one koji bi mogli utjecati na njihovo procesuiranje, te potom vjerojatno i svjedočiti. Ovaj čin je izraz straha i očaja tih ljudi, ali i nade da bi s tim zastrašivanjem mogli spriječti moguće svjedoke te ih odvratiti od svjedočenja. To, međutim, neće ići. Citirat ću Maka Dizdara: Valja nama preko rijeke. Sve je jasno, mi moramo učiniti taj korak, jer bez njega nema pročišćenja nacije.

...

* Ali nedvojbeno je da se Levara pokušava ušutkati?

- Hrvatska si više ne može dozvoljavati luksuz da se poigrava s takvim stvarima. Eventualni napad na Levara apsolutno je nedopustiv. No više od bilo čega drugog poučan je slučaj koji se zbio u ponedjeljak (bacanje bombe na kuću Levarove majke): šutnja hrvatskih vlasti u povodu toga događaja. Radi se o neprepoznavanju skandaloznosti prvoga reda. U isto jutro kada, dakle, Republika Hrvatska dokazujuć i svoju kooperativnost s Haaškim tribunalom, ponosno izjavljuje da osumnjičeni za ratne zločine dobrovoljno idu u Haag, čime dobivamo nepodijeljene poene na među narodnom planu, istodobno prikriva ovaj napad koji se mora prepoznati kao nešto sasvim suprotno kooperativnosti.
Svi su relevantni faktori već ujutro znali za napad na Levara. Ja sam odmah obavijestio MUP, i to na najvišoj razini, zvao sam kabinet ministra. Čak su i mediji to prešutjeli, osim vašeg lista, i to je simptomatično. Siguran sam da su sve novine, pa i HTV
, s time bili upoznati, ali nažalost nisu profesionalno reagirali. Cenzura je očito bila u igri. To daje razloga zabrinutosti.

Robert Frank, Novi list, Petak, 10. listopada 1997.


Na nedavno održanoj 2. međunarodnoj konferenciji o utvrđivanju istine o ratnim zločinima i sukobima, održanoj u zagrebačkom Sheratonu, nitko ni jednom riječju nije spomenuo Milana Levara, izuzmu li se kuloarski razgovori Slobodana Šnajdera, Danijela Ivina i mene. Organizatori, među kojima izdvajam Predsjednika upravnog odbora Documente Zoran Pusića, koji se jedne zgodne našao pred tv kamerama u Uredu Predsjednika kada je mojim zalaganjem Mesić primio Vesnu Levar, nisu našli za shodno na taj skup pozvati Levarovu udovicu. Nije bilo ni odvjetnika Slobodana Budaka, ni novinara Roberta Franka, a i ja sam upao kao bloger. Svi koji su mogli posvjedočiti da je Milan Levar istinski simbol hrvatskog suočavanja s prošlošću, bili su za takvo svjedočenje uskraćeni. Ne znam jesu li organizatori od spominjanja Levarova imena htjeli zaštititi uši visokih gostiju: Stjepana Mesića, Carle del Ponte i Mladena Bajića ili pak, sami ne priznaju Levarove zasluge.

Kaže Slavko Goldstein, u razovoru s Jelenom Lovrić u ovotjednom Globusu, da je njegova knjiga "1941. - godina koja se vraća" tiskana u 2000 primjeraka, i da ga je politika blokirala, knjiga ne bi odjeknula. Dodaje da politika mora otvoriti putove suočavanja s prošlošću. Ako se Milana Levara prešućuje na skupu ključnom za naše suočavanje s prošlošću, zar je čudno da je moja knjiga "Kako smo ubijali Milana Levara" još nedovršena? Kakav bi odjek imala da ju objavim u Hrvatskoj? Siguran sam da bi osvrt u Novom listu napisao Slobodan Šnajder i to bi bilo to.

Kad već Milan Levar nije htio/uspio na vrijeme napustiti Hrvatsku i spasiti si život, knjiga o njemu najprije će biti objavljena u inozemstvu. To je, valjda, jedini način da bi se njen odjek, poput udarca bumeranga, mogao čuti u Levarovoj domovini.

- 01:52 - Komentari (9) Isprintaj #

22.02.2007., četvrtak

Zoran Božić i Vesna Kljajić u razgovoru sramotnom


Hrvatsko Slovo, 29. rujna 2000-e


Novinarka koja se prema riječima Marina Tomulića predstavljala kao kurirka Ive Sanadera, Vesna Kljajić, svojedobno je obavila najprljaviji novinarski posao u posttuđmanovskoj Hrvatskoj.

Mjesec dana nakon ubojstva Milana Levara, Vesna Kljajić je u Hrvatskom slovu, 29. 09. 2000-e objavila intervju s lažnim psihijatrom i žrtvoslovom, mr. sci. dr. Zoranom Božićem koji je između ostalog slagao da ga je Levar tražio 70.000 DM za svjedočenje o ratnim zločinima u Gospiću, te da je pokojnik navodio da su mu izvor informacija mrtvi Srbi koje da sreće po Gospiću.

Pokazao sam taj intervju predsjedniku HHO-a Žarku Puhovskom, kojeg sam sreo pred Charlijem u društvu Orhideje Martinović i zatražio rekaciju njegove udruge obzirom da je prethodno Mladen Schwarz pozdravio ubojstvo Milana Levara. Puhovski nije smatrao potrebnim zaštiti Levarovo ime od sotonizacije Vesne Kljajić i Zorana Božića. Nadam se da će Danijel Ivin, odbaci li Državno odvjetništvo protiv njega kaznenu prijavu u slučaju Geotehnike, odnosno postane li novi predsjednik HHO-a, posevetiti dužnu pozornost istrazi o ubojstvu Milana Levara, posebno stoga što je njegov brat Slavko Goldstein, bio jedna od rijetkih osoba na domaćoj javnoj sceni koja znala cijeniti Levarov doprinos katarzi hrvatskog društva vezano za zločine u Domovinskom ratu.

Vratimo se sramotnom razgovoru Vesne Kljajić i Zorana Božića:

EKSKLUZIVNI RAZGOVOR

Dr. Zoran Božić, dužnosnik Hrvatske udruge žrtava komunizma, iznosi senazacionalne činjenice do kojih je došao u razgovoru s danas pokojnim Milanom Levarom

Levar je medicinski slučaj

Dr. Zoran Božić, zagrebački liječnik, magistar medicinskih znanosti, osim intenzivnog znanstvenog rada u svojoj struci bavi se više od 20 godina istraživanjem partizanskih i komunističkih na prostoru bivše Jugoslavije. Član je više građanskih udruga, a svojevremeno je bio visoki dužnosnik Hrvatske udruge žrtava komunizma. Hrvatsku političku scenu obogatio je nizom publikacija i referata o partizanskom, komunističkom i velikosrpskom teroru. Svojim britkim i beskompromisnim tekstovima izazvao je sudski spor s partizanskim generalom Radom Bulatom, prvi u povijesti hrvatskog pravosuđa koji se bavi partizanskim ratnim zločinima. Nakon pogibije Milana Levara razgovarali smo s dr. Zoranom Božićem, koji je kao dužnosnik Hrvatske udruge žrtava komunizma svojedobno kontakrirao s pokojnikom. Zanimalo nas je njegovo mišljenje o vjerodostojnosti samih Levarovih svjedočanstava i njegovo viđenje implikacija ovog tragičnog slučaja.
...
* Ne čine li ovakve tvrdnje Levarovo duševno zdravlje upitno?
- Upravo sam to htio reći. Obmane čula ove vrste povezuju se, na žalost, s vrlo ozbiljnim poremećajem. Osim navedenog Levar mi je kategorički tvrdio "da mu stalno prijete telefonom i pismeno", "da ga stalno prate", a "noću mu svjetlosnom zrakom kroz ključanicu prosvjetljavaju glavu". U sjećanju su mi ostale Levarove tvrdnje " da ratni zločinci protiv njega plakatiraju po Gospiću", kao i da povremeno osjeća zračne udare" od kojih gubi ravnotežu. Kako Tihomira Oreškovića površno poznajem s nekih sastanaka održanih 1994. g., upitao sam Levara je li on uistinu, osobno, bio očevidac od njega razvikanog navodnog slučaja "davljenja" zarobljenika kojeg je pripisao Oreškoviću. Levar je odgovorio potvrdno, da bi potom izjavio kako mu je dotični zarobljeni Srbin ovaj podatak potvrdio u snu. S pokojnikom se navodno susreo na ulici u Gospiću, rukovao se s njim, prema njegovoj bljedoći i ledenoj ruci zaključio je da je stvarno mrtav, a pokojnik mu je se usput potužio da ga je zadavio Orešković. Levar je osim toga izjavio "da ima problema sa spavanjem", "da sanja ratne zločine" i "da mu se noću vraćaju slike iz rata". Naveo je isto tako "da je stanovite blaže psihičke tegobe imao i prije rata". Potvrdio je da su ga "glasovi više puta bezuspješno nagovarali na samoubojstvo". Tijekom cijelog našeg razgovora pokazivao je znakove jakog duševonog nemira i tjeskobe. Ne predodređujući definitivnu dijagnozu, koja kod pokojnog Levara nikada nije niti bila postavljena, treba jasno naglasiti da su osobe koje pate od pshičkih tegoba ovakvog karaktera i opsega nespojive s eventualnim angažmanom u bilo kakvom istražnom i sudskom postupku. Pritom moram posebno naglasiti da sam pokojnog
Levara, unatoč njegovim psihofizičkim smetnjama, doživio kao natprosječno inteligentnu osobu.


* Ima li u biografiji pokojnog Milana Levara elemenata koji su ga mogli kompromitirati?
- Posebno su me zanimale stvarne okolnosti tragične pogibije njegova dvogodišnjeg djeteta od vatrenog oružja u njihovoj kući, o čemu su svojevremeno pisale novine. Pokojni Levar mi je priopćio "da se dijete ubilo iz pištolja", no čitav je ovaj događaj kod njega navodno bio "pokriven amnezijom zbog šoka". Pritom mi je Levar odbio odgovoriti na pitanje može li prstić djeteta starog dvije godine povući okidač pištolja, jesu li ukućanima poslije ovog navodnog samoubojstva uzete parafinske rukavice i kakvi su bili rezultati istrage. Posebnu sumnju na zataškavanje istine u ovom slučaju kod mene je izazvala Levarova tvrdnja da su mu "taj put progledali kroz prste". Možda bi odogovorno sudsko i medicinsko rasvjetljavanje istinskih okolnosti ove obiteljske tragedije već tada promijenilo tijek nastupajućih događaja i dovelo do pružanja nužne zdravstvene pomoći tom nesretnom čovjeku.

Vesna Kljajić, Hrvatsko Slovo, 29. rujna 2000


Tako je tada Vesna Kljajić pripomogla u blaćenju ubijenog Levara. Danas se stavila na stranu nekadašnjih Levarovih prijatelja Stjepana Mesića i Jože Manolića, pa napada, doduše ne javno, sve one koji su se njima zamjerili.

Podsjećam na post na Pollitici:

...A bivša suradnica Hrvatskoga Slova Vesna Kljajić, novinarka koja je napustila Srbiju 1995. i u proteklih deset godina baveći se "novinarstvom" stekla dvije kuće: jednu u Osijeku i jednu u Zagrebu, poznata po pljuvanju po mrtvome Milanu Levaru, u zadnje se vrijeme neformalno angažirala na strani predsjednika Stjepana Mesića. Zamjerila je Dragutinu Frančiškoviću, poznanstvo s Marinom Tomulićem, za kojeg je izjavila da je bezrazložno išao optuživati predsjednika Mesića, a ovaj da ga je namjeravao pomilovati.

Suradnica Glasa Slavonije i voditeljica na Z1 (pomirila se sa Željkom Malnarom i Tomislavom Karamarkom), donedavno je figurirala kao kurirka premijera Ive Sanadera. Više mi je osoba posvjedočilo da su baš preko Vesne Kljajić ostvarivali osjetljivu neformalnu komunikaciju sa Sanaderom. Jedan mi je svjedok ispričao da je dokumentacija Radovana Smokvine o računima s iseljeničkim novcem u Villachu preko Vesne Kljajić došla u ruke Sanaderu.

Dakle, pitanje je na koji način se Hrvatica "izbjegla" iz Srbije nakon rata transformira od zagovarateljice ratnih zločina, preko suradnice europskoga Sanadera, do braniteljice antifašističkoga Mesića? Moguće je da ... je Vesna Kljajić, tek mnogo snalažljivija novinarka od mene.

- 17:03 - Komentari (8) Isprintaj #

20.02.2007., utorak

U kakvoj su vezi Josip Manolić i Vesna Kljajić


Reagirajući na tekst Josip Manolić i slučajevi Stepinac, Jendriš-Jelesić, Paradžik, Borovo Selo..., Marin Tomulić iz Pariza uputio mi je e-mail:

Zahvaljujući 45 linesu dolazimo do novih činjenica i dokaza vezanih uz Josipa MANOLIĆA koji nam napokon daju mogućnost postavljanja pravih pitanja a samim time i pronalaženje ispravnih odgovora. Koja je zapravo njegova uloga u desetinama slučaja od «državnog interesa» pa sve do mafijaških ubojstava i ordinarne pljačke?

Slučaj Ana JENDRIŠ JELESIĆ – umirovljena odvjetnica izravno optužuje Stipu MESIĆA i njegovog šogora Žarka PAVLINU pred europskim institucijama za pljačku svoje cjelokupne imovine te kidnapiranja i nelegalnog interniranja, trovanja i pritvaranja.
Zašto Josip MANOLIĆ posredstvom Vesne KLJAJIĆ prijeti prijatelju žrtve Dragi FRANČIŠKOVIĆU?
Da li su nedavni sastanci MANOLIĆ – MESIĆ, MANOLIĆ - BAJIĆ i MANOLIĆ – PERKOVIĆ vezani uz taj slučaj?
Da li su u isto vrijeme dogovarali i novi atentat na mene ovdje u Francuskoj?
Tko je zapravo Vesna KLJAJIĆ koja me je 2003. u ime Ive SANADERA nazvala u Francusku i predstavila se kao prijateljica i tajnica budućeg premjera?
Koji su zajednički interesi nje i Branimira PASECKOG?

Vesna Kljajić



Slučaj Vjeko SLIŠKO – da li je Vjeko SLIŠKO na zadnjem sastanku s Josipom MANOLIĆEM tražio pomoć ili milost?
Tko je MANOLIĆU veza s kriminalnim i obavještajnim podzemljem u Francuskoj? MUSTAČ ili PERKOVIĆ?

Slučaj LEVAR – zašto MANOLIĆ štiti organizatore ubojstva haškog svjedoka?

Slučaj STEPINACBoljkovac potvrđuje MANOLIĆEVU odgovornost. Neka nam sada objasni i slučajeve PARAĐIK, BAREŠIĆ, KRALJEVIĆ, NOVAK......

Slučaj PIK-Vrbovec - Koja je uloga MANOLIĆA i MESIĆA u organiziranoj pljački PIK-Vrbovca i njegove predaje za 1 kunu Todorićevom ( ? ) AGROKORU?

Slučaj SALONIT - Koja je uloga MANOLIĆA, MESIĆA i TODORIĆA u aferi SALONIT?

HAŠKI sud - Budući da su tajna i javna svjedočenja pred haškim sudom bivših premijera, predsjednika Sabora i obavještajnih službi, Josipa MANOLIĆA i Stipe MESIĆA, presudna za budućnost Republike Hrvatske, postavlja se pitanje vjerodostojnosti njihovih izkaza. Da li svjedočenja osoba koje su tako duboko ogrezle u kriminal, u politička ubojstva i likvidacije vjerodostojnih haških svjedoka, mogu za haški sud biti vjerodostojna?



U Parizu 20. Veljača 2007.

Marin TOMULIĆ


- 23:32 - Komentari (3) Isprintaj #

Zagorčevi dragulji su ustaško blago oteto Židovima


Nacional opet mota o Zagorčevim draguljima podrgrijavajući Mesićevu priču da će razotkriti ratne profitere. Zagorec, čija se tajna uspješnosti krije u činjenici da mu je mama svojedobno radila u blizini dr. Franje Tuđmana, je ovaj put umočen u priču preko svog navodnog bliskog suradnika iz RH Alana koji da je Nacionalu dostavio tri kutije u kojima su se nalazili dragulji, što bi trebalo potvrditi da su stigli do RH Alana preko Njemačke, od često spominjanog kontroverznog draguljara i švercera oružjem Josefa Rothaichnera. Nevjerojatno mi je da tjednik koji je često dobivao ekskluzivne informacije iz Državnog odvjetništva, postoje svjedoci koji su čuli telefonske naloge Ive Pukanića zamjeniku Glavnog državnog odvjetnika Draganu Novoselu, ne objavljuje senzacionalniju pozadinu priče o draguljima, a o kojoj postoje informacije u Državnom odvjetništvu, kod Laze Pajića, zaduženog za istraživanje čitavog seta pitanja vezanih za ratno profiterstvo.

Naime, prema pouzdanim izvorima 45 lines, iskaz Državnom odvjetništvu na okolnosti porijekla spominjanih dragulja dao je Ferdinand Jukić, trgovac oružjem kojeg je kao kooperativnog u istrazi pohvalio Ivica Đikić u Feral Tribuneu. On je, navodno iskazao da mu je dragulje dao da ih proda sam predsjednik Franjo Tuđman. Da ih je pokušao prodati u Austriji, ali je jedva izbjegao uhićenje jer je nekolicina austrijskih draguljara, porijeklom Židova, naslutila da je riječ o tzv. ustaškom blagu opljačkanom od hrvatskih Židova. Jukić se vratio s draguljim i informacijom o njihovu porijeklu Tuđmanu, a ovaj ih je potom utrapio Zagorcu. Dakle, dragulje je Josef Rothaichner dobio od Vladimira Zagorca, ne obratno.

Bojim se, ako je istinita informacija o Jukićevom svjedočenju, odnosno sadržaj iskaza, da nikada službeno nećemo saznati pravu istinu o Zagorčevim draguljima, koje je usput, prvi spomenuo Hrvoje Petrač u svojoj obrani na suđenju za otmicu Zagorčeva sina.


- 10:19 - Komentari (5) Isprintaj #

19.02.2007., ponedjeljak

Josip Manolić i slučajevi Stepinac, Jendriš-Jelesić, Paradžik, Borovo Selo...


Doznajem ovih dana da je Josip Manolić jako nervozan nakon svjedočenja u mom procesu protiv države. Neke njemu bliske osobe poručile su mi da prestanem pisati nedopustive stvari na blogu. Jedna je čak poručila prijatelju umirovljene odvjetnice Ane Jendriš-Jelesić (čiji slučaj ekskluzivno promoviram na 45 lines) da joj prestane pomagati jer da tako kaže Manolić.

Čujem da je Josip Manolić nezadovoljan i internet napisima o ubojstvu Ante Paradžika, odnosno informaciji s 45 lines da Josip Perković nije mogao u noći ubojstva Ante Paradžika djelovati bez njegova odobrenja.

Navodno da je uvijek osjetljiv kad mu se spomene smrt kardinala Alojzija Stepinca i voditelj kauze za Stepinčevo proglašenje blaženim dr. Juraj Batelja. Nije baš primio sa oduševljenjem primio izjavu Josipa Boljkovca iz mog teksta u Globusu 1997. da Manolića treba pitat zašto je Stepinac došao nasmrt bolestan iz Lepoglave u Krašić.

Nije ni čudo da se ne voli s Boljkovcem i da kako čujem odgovornost za pogibiju policajaca u Borovu Selu svaljuje na Boljkovca. S druge strane, Boljkovcu bliske osobe uzvraćaju da je policajce u smrt poslao Slavko Degoricija, Boljkovčev zamjenik, po zapovjedi Josipa Manolića.

Josip Manolić možda i ne prati Vjesnik otkada me iz tih novina otpirio njegov Podravec Maletić, ali je zasigurno dobro informiran što se piše na 45 lines i time, s pravom, nije zadovoljan.

P.S. Agencija Krtica dojavila je besplatno za 45 lines da se Josip Manolić i Josip Perković često susreću na kavici u birtiji na uglu Britanca i Nazorove oko 09 sati. Ponekad im društvo pravi Manolićev protege Perica Jurič.

- 15:31 - Komentari (2) Isprintaj #

18.02.2007., nedjelja

Danijel Ivin na čelu HHO-a


Iznenadila me vijest da će Puhovski uskoro napustiti mjesto predsjednika HHO-a, a da bi ga mogao naslijediti Danijel Ivin. Vidjet ćemo.

45 lines, 10.02.2007.


Ovo vidjet ćemo nije se odnosilo na vijest od petka da na na Plenarnoj skupštini HHO-a Ivin nije izabran za predsjednika zbog kaznene prijave koja protiv njega postoji na DORH-u, a za navodne malverzacije dok je bio na čelu Nadzornog odbora Geotehnike, kako nas je izvijestila Veronika Rešković iz Jutarnjeg lista.

Više o prijavi u tekstu Nives Matijević u Vjesniku: Geotehnika nikada nije naplatila radove u Sudanu i Iraku u ukupnoj vrijednosti od oko 59 milijuna dolara.

Ivinovu ulogu u navodnim malverzacijama s naplatom duga Iraku posebno je u Globusu iz 2003. tematizirao Gordan Malić.

Za Malićev tekst i prijavu sam znao, a znao sam i kako se prema tome odnosi Ivin. Međutim, iznenadilo me da Žarko Puhovski stvarno odlazi s mjesta predsjednika HHO-a, pogotovu stoga jer određeni medijsko-politički krugovi bliski HHO-u o tome nisu imali pojma. Nekako mi se ne čini ni da je drugi mandat Žarka Puhovskog na čelu HHO-a pri kraju. Zašto odlazi, pitanje je na koje, nadam se, nećete dugo čekati odgovor.

- 23:04 - Komentari (1) Isprintaj #

17.02.2007., subota

Slikopizdice izokola

hloverka_ahmadinejad
Bez reči


reporteri_icty moje_pivo decki_zrinjevac vukovarska_drziceva


- 17:29 - Komentari (0) Isprintaj #

16.02.2007., petak

Hoće li se istragom protiv Tomislava Merčepa otkriti istina o ubojstvu Marine Zoričić-Nuić


Novi predsjednik HKDU-a Željko Nuić rođak je od merčepovaca ubijene Marine Zoričić-Nuić. U "Primorskom dnevniku" 1996. izjavio je da obitelj Nuić traži od države ekshumaciju Marininih posmrtnih ostataka i nedugo po izlasku novina bio pozvan na informativni razgovor u riječku policiju gdje su ga prali zbog rušilačkih izjava.

Ususret istrazi protiv Tomislava Merčepa za zločine u Pakračkoj poljani za očekivati je da aktualni predsjednik HKDU-a neće posustati u potrazi za istinom o ubojstvu članice svoje stranke i rođake, posebno stoga jer raniji čelnici te stranke Marko Veselica i Anto Kovačević, barem javno nisu pokazivali neko zanimanje za ovo pitanje.

- 10:13 - Komentari (1) Isprintaj #

U pravu je Marijačić, a ne Puhovski: Norac je ubio ženu, a ne dijete


Izjavio predsjednik HHO-a Žarko Puhovski u Merlićevu Kontraplanu da je jedan general HV-a ubio dijete, pa ponovio u Hrvatskom listu da je to citat iz pravosnažne presude. Ivica Marijačić pravilno zaključuje da je jedini pravomoćno osuđeni general HV-a Mirko Norac, ali da se u presudi njemu ne spominje ubojstvo djeteta. Naravno, Norac je osuđen za ubojstvo "ženske osobe", ali to Marijačić prešućuje. Dovoljno mu je da je Puhovskoga "ulovio" u laži.

Svi bi trebali malo pozornije pogledati dokumente iz sudske prakse kažnjavanja ratnih zločina u nas. Nevjerojatnih se pojedinosti tamo nađe, kakvih zasigurno još niste sreli kod naših Jergovića, Tomića, Brešana, Pavičića, Ogreste, Nole...


Dok god u stvarnosti budem pronalazio detalje koji nadilaze maštu, fikcija me neće zanimati.

Te prilike da je Jurić govorio kako su ubili i djecu, govorio je još da je tu bila i bilježnica jer je mala pisala domaću zadaću s naslovom „što mislite o ratu“.

Broj: K-DO-52/06., strana 10


Gornji citat je tužiteljski prepričan iskaz Mate Boroza, svjedoka u procesu protiv Tomislava Madija Čikaga i drugih za okrutno ubojstvo obitelji Olujić iz Cerne. Ubijena djeca su Milena (16) i Marko (13). Otac im je bio Srbin. Bacali su im zbog toga u dvorište i bombu. Sve Milenine dvojbe o ratu razriješila je Madijeva skupina.
A Marijačić i Puhovski neka virnu na link Oreškoviću 15, Norcu 12, Grandiću 10 godina zatvora kako bi razbistrili svoje.

- 00:58 - Komentari (2) Isprintaj #

15.02.2007., četvrtak

Suci, špijuni i borci za ljudska prava


Marijan Svedrović, dipl. iur., sudac u Kaznenom odjelu VSRH


Zahvaljujući dobrim odnosima s detektivskom agencijom "Krtica" doznao sam potpuno besplatno da su prošlog petka, nedaleko Britanca, ručali mr. Franjo Turek, bivši šef POA-e koji je prezentirao državnom vrhu moju navodnu neprijateljsku djelatnost i Marijan Svedrović, sudac Vrhovnog suda, jedan od tri suca koji odobravaju mjere tajnog nadzora POA-i/SOA-i.

Saborski odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost je ustranovio da su mi prekršena ljudska prava, ali da Turek nije kršio zakon. Odnosno, da sam neargumentirano oklevetan kao neprijatelj države, ali da Turek u pripremi klevete nije koristio mjere tajnog nadzora. Što znači da sudac Svedrović u mom slučaju nije morao igrati nikakvu ulogu. O tom - potom!

Ovih dana se održalo ročište u parnici Željko Bagić, Turekov nadređeni u muljanju oko Gotovine i Petrača, protiv Ranka Ostojića, bivšeg direktora policije. Bivši Predsjednikov savjetnik za nacionalnu sigurnost tužio je Ostojića zbog izjave u Feralu da su Bagić, Turek i Pukanić zaštitnici organiziranog kriminala. E, ovaj je spor povezan sa sucem Vrhovnog suda Marijanom Svedrovićem i bivšim šefom POA-e Franjom Turekom.

Ostojić se sukobio s krugom oko Gotovine i Petrača, pa je i sam postao žrtva POA:

U ponedjeljak, 19. travnja, Ranko Ostojić, bivši ravnatelj policije, dobio je i službenu potvrdu da su ga djelatnici Protuobavještajne agencije, dok je na njezinu čelu bio Franjo Turek pratili, prisluškivali, snimali i fotografirali bez njegova znanja. Informacija da su protiv njega bile odobrene takozvane mjere nadzora je Ostojiću, korektno i u skladu sa zakonskim obvezama, priopćena u samoj Protuobavještajnoj agenciji. Mjere uhođenja Račanova šefa policije, na prijedlog ravnatelja POA-e Franje Tureka, naložio je sudac Vrhovnog suda Marijan Svedrović, poznat kao bivši branitelj tzv. zločinačke organizacije! S nadzorom ravnatelja policije službeno se započelo 5. ožujka, no nije jasno kako je moguće da se prezentacija o "slučaju novinari - Ostojić - Gotovina", s fotografijama i podacima o poduzetim mjerama, održala 1. ožujka, u ponedjeljak, četiri dana prije nego što su za Ostojića odobrene mjere nadzora?! Znači li to da je šefa policije POA neovlašteno nadzirala i ranije?

Globus, 22. travnja, 2005.


Dakle, Svedrović je Tureku omogućio da legalno prisluškuje Ostojića i to je, čini se, učvrstilo njihovo prijateljstvo. Pored sudačkih krugova, Turek je omiljen i među borcima za ljudska prava. Zamjenik predsjednika HHO-a Veljko Miljević mu je odvjetnik, a predsjednik HHO-a Žarko Puhovski recenzirao mu je najnoviju špijunsku knjigu, koja se može kupiti u "Profilu", knjižari u vlasništvu još jednog člana HHO-a, Danijela Žderića. Puhovski se, pak, svake subote viđa sa Svedrovićem na kavici kod Charija

Pogledaju li se ove veze, ne čudi da ni Ranko Ostojić, a ni petoro novinara koji su se žalili na tretman POA-e (Franje Tureka) nisu dobili podršku HHO-a, ali ni jedne druge domaće nevladine udruge.

Usput, nitko iz mainstream medija, osim "Slobodne Dalmacije" jučer, nije donio izvještaj o sudskoj raspravi u mom slučaju. Čini se da nikom nije važno što je sud naložio Vladi da oslobodi čuvanja službene tajne bivšu ministricu Vesnu Škare-Ožbolt. Sabor je 2005. takav nalog dao ministru Marijanu Mlinariću i on je oslobodio čuvanja službene tajne Ranka Ostojića koji je mogao otvoreno svjedočiti u parlamentarnoj istrazi o POA-inom špijuniranju novinara. O Prezentaciji Franje Tureka javno su govorili predsjednik Stjepan Mesić i ministar Marijan Mlinarić, prekršivši obvezu čuvanja tajne. Dakle, vlada nema ni jedan formalni argument da ne oslobodi čuvanja tajne Vesnu Škare-Ožbolt.

Ja sam prvi novinar koji je tužio državu zbog štete koju je pretrpio bog tajne službe i ta tema nije zanimljiva medijima, novinarskim i nevladinim udrugama u Hrvatskoj. Nema mi druge nego pomoć potražiti u svijetu.

- 11:08 - Komentari (24) Isprintaj #

14.02.2007., srijeda

Marin Tomulić: Manolić će se na koncu odlijepiti od Mesića


Na tekst Zašto je Manolić sjeo nakon pitanja o Levaru danas je telefonom reagirao Marin Tomulić:

Kada sam pročitao na 45 lines Manolićevu izjavu o Mesićevom svjedočenju u Haagu, u jednom trenutku mi je promaklo da je riječ o 1997-oj. Pomislio sam da je to Manolić rekao ovih dana jer tako mi je on o Mesiću govorio cijelo vrijeme od njihovog razilaska u HND-u. Ponadao sam se da je Manolić postao kritičniji prema predsjedniku države i da više kod Mesića ne pokušava udomiti svoje ljude, tipa Perice Juriča.

Prevario sam se. Ipak je to izjava iz 1997. A sjećam se da mi je Manolić tada govorio za Mesića da je neradnik, da su ga on i Tuđman smijenili s mjesta premijera i poslali u Beograd na mjesto predsjednika Predsjedništva SFRJ. Ali, da ni tamo nije bio ni od kakve koristi, jer je, kako mi je rekao Manolić, stalno izbivaoiz Beograda ganjajući ženske po Slavoniji, pa su ga morali loviti i vraćati natrag jer je Borislav Jović koristio situaciju i umjesto njega primao strana izaslanstva.

No, ipak vjerujem da će se Manolić, kao i uvijek do sada, na koncu, staviti na pobjedničku stranu.

Reragiranje Marina Tomulića za 45 lines

- 14:12 - Komentari (1) Isprintaj #

Šuškovi junaci Domovinskog rata: Tomislav Madi Čikago


Tomislav_Madi_Cikago
Tomislav Madi Čikago, potpredsjednik HVIDRA-e u Globusu 1996. (photo by Darko Vukov-Colić


Tomislav Madi Čikago, lani uhićen i optužen kao nalogodavac obitelji Olujić iz Cerne, 1992., deset godina ranije, u rujnu 1996. predstavljen je u Globusu kao jedan od organizatora HVIDRA-inih demonstracija pred Saborom protiv Matešine Vlade, a za račun ministra obrane Gojka Šuška. Mada su još 1992, prema optužnici vukovarskog državnog odvjetništva, o Madijevoj ulozi u masaku Olujićevih bili obavješteni šef vojne protuobavještajne službe SIS u Osijeku, Mirko Grošelj i Franjo Turek iz MUP-a u Zagrebu, protiv Madija sve do prošle godne nije poketan kazneni postupak, a u medijima je važio za heroja.

Tomislav Madi Čikago ranjen je četiri puta, a u svom je tijelu imao točno 114 gelera. Još »nosi« 42 gelera! Ima status osamdesetpostotnog invalida. Član HVIDRA-e postao je 1993., ali nije se posebno aktivirao u vodstvu Saveza. Iako je više puta bio teško ranjavan, još je želio biti među borcima. »Vjerovao sam da mogu biti koristan sa svojim ratnim iskustvom. Nažalost, zapovjedni vrh Druge gardijske nije tako mislio: Oni su zaključili da nas više ne trebaju.« U vodstvo Saveza HVIDRA-e ulazi nakon smjene Mladena Jurkovića: za predsjednika je izabran Marinko Lijović, a Tomislav Madi za dopredsjednika.

* Već se javno govori da je vaš prosvjed zapravo skup za rušenje premijera Mateše, odnosno skup podrške ministru Šušku?
- Ponavljam: mi ne rušimo nikoga. A ako su se oni sami već srušili nepoštovanjem dogovorenoga, to je njihov problem.

* Kad kažete da »su se oni sami već srušili«, znači li to da očekujete ostavke?
- Ne, nećemo ostavke. To bi bilo najlakše - pobjeći s dužnosti. Mi želimo da oni odgovaraju za svoje pogreške. Što mi imamo od toga da je Valentić podnio ostavku i sklonio se u vlastiti business? Mi želimo da oni poštuju sve ono što je već potpisano i da trajno riješimo status invalida.

Podrška ministru Šušku

* Niste komentirali spekulacije da će vaš skup zapravo biti skup podrške ministru Šušku? Činjenica je da je predsjednik Lijović više puta isticao dobar odnos ministra Šuška s vodstvom HVIDRA-e.
- Točno je da je ministar Šušak uvijek nastojao izaći u susret invalidima domovinskog rata i zašto to ne bismo isticali. Ministar Šušak zavređuje našu podršku. Da je Vlada dala Ministarstvu obrane dovoljno novca iz proračuna, mogli bi se riješiti svi naši stambeni problemi. Jednostavno, opet dolazimo do razine Vlade.

* Zar ne smatrate da je i Ministarstvo obrane od govorno za vaš status? Ne smeta vam što je pred Ministarstvom obrane parkiran cijeli niz skupih automobila s HV tablicama, dok se, istodobno, ne rješava problem automobila ratnih invalida? Ili, zašto se kupuju i luksuzno opremaju stanovi za časnike i službenike Ministarstva obrane, a ne za vojne invalide?
- Nismo mi slijepi na te probleme. Tražili smo da se uvede proporcionalno rješavanje stambenih problema kako invalidi ne bi čekali dok časnici dobivaju stanove. Nakon istrage vjerojatno će se utvrditi da su i neki djelatnici Ministarstva obrane odgovorni za davanje rješenja lažnim invalidima, i vjerujemo da će oni biti primjereno kažnjeni. Osim toga, mi se ne pIašimo reći da sumnjamo u masu invalida koji su evidentirani medu djelatnicima Vlade, pa i djelatnicima Ministarstva obrane. Po našoj evidenciji, gotovo 90 posto svih djelatnika SlS-a registrirani su kao invalidi. No, nismo mi takvi naivci: većina ih se tako registrirala samo zato da ne bi plaćali porez ovoj državi. Zbog tog razloga pojavili su toliki invalidi i u službama Vlade. To je zastrašujuće: visoki državni službenici obmanjuju tu istu državu i ne žele plaćati porez! Mi imamo hrabrosti upozoriti i na njih. Varaju se ako misle da ih se plašimo. No, istina je da ministra Šuška smatramo poštenim političarom i vjerujemo da će imati snage riješiti sve te probleme u svom Ministarstvu.

Razgovarala Đurđica Klancir, Globus, 13. rujna 1996.


Tomislav_Madi_Cikago_lisice
Tomislav Madi Čikago prilikom privođenja 2006-e



- 11:10 - Komentari (2) Isprintaj #

13.02.2007., utorak

Zašto je Manolić sjeo nakon pitanja o Levaru


Na poseban upit punomoćnika tužitelja da li je svjedoku poznato da bi tužitelj pisao o ubojstvu Milana Levara svjedok odgovara da mu je poznato da je tužitelj obrađivao tu tematiku.

Punomoćnik tužitelja (Luka Šušak) postavlja upit svjedoku da li je svjedoku poznato da bi tužitelj nudio razgovor Mladenu Bajiću i njegovom zamjeniku Draganu Novoselu vezano uz slučaj ubojstva Levara u Gospiću, a koji upit tužitelj cijeni da je od značaja za predmet spora jer se prezentacija Franje Tureka odnosila na tužiteljevo pisanje o ubojstvu Milana Levara.

Ovom pitanju se punomoćnik tužene (Mladen Crnjaković) protivi.

Sud (Tanja Hučera) dozvoljava svjedoku odgovor na to pitanje.

Svjedok (Josip Manolić) odgovara to mi nije poznato.

Dozvoljava se svjedoku da sjedne obzirom na trajanje ročišta i dob svjedoka...

Josip Manolić na svjedočenju u procesu Peratović vs. SOA


Manolić nije na sudu htio razgovarati o Milanu Levaru u čemu je imao potporu zamjenika zagrebačkog Županijskog državnog odvjetnika Mladena Crnjakovića. Između ostalog, Manolić i Levar su se sukobili oko priče tko surađuje sa stranim obavještajnim službama i tajno svjedoči u Haag, a laže da neće svjedočiti.

Milan Levar mi je u razgovoru, a koji je i predmet tužbe Nikole Štedula protiv nakladnika Globusa, EPH, na gornju temu izjavio sljedeće:

- Josip Manolić upravo je u intervjuu Globusu potvrdio da postoji video-zapis sa zločinima u Gospiću, ali je rekao da je postao dostupan i stranim obavještajnim službama. Manolić time kao da krivnju za to prebacuje na mene. Strane obavještajne službe mogle su dokaze o zločinima u Gospiću dobiti od njega, a ne od mene. Uostalom ja javno o svemu ovome svjedočim već godinama, a nedajem kao neki bivši obavještajci iskaze haškim istražiteljima u Grazu ili Parizu, ogorčen je Levar.

Željko Peratović, Globus, 30. 04. 1999.


Požalio mi se Gordan Malić da su haaški istražitelji zamjerili Levaru što je razotkrio da im je Manolić tajno svjedočio.

Nisam u kontaktu s haaškim istražiteljima bio nikad (i Carli del Ponte, prvi put u životu, nedavno, vidio sam leđa), pa ne znam govori li Malić istinu, ali za razliku od Josipa Manolića, Levar je do istine držao kao do svetinje.

Da je Levar bio u pravu potvrdilo se proše godine kad je Manolić svjedočio u haaškom procesu Praljku i petorici HVO samuraja. Manolićev dugogodišnji suradnik iz Francuske, Marin Tomulić taj je iskaz ocijenio lažnim. U to ne ulazim, ali sam sad siguran da je Manolić lagao u izjavi za Globus od 16. svibnja 1997. komentirajući razgovore Stjepana Mesića s haaškim istražiteljima:

Mislim da se svjedočenju Stipe Mesića pred istražiteljima Haškog suda daje preveliki publicitet u našoj javnosti, odnosno da to svjedočenje uopće ne zaslužuje ovakvu medijsku pozornost kojoj je izloženo. Naime Stipe Mesić nije rekao ništa već nije govorio. On je, praktički, ponovio ono što već dvije-tri godine javno govori u svojim istupima na raznim tribinama, u medijima i političkim raspravama o hrvatskoj, odnosno Tuđmanovoj, politici prema BiH. Mesićevo je svjedočenje za kazneni proces pred Haškim sudom naprosto neupotrebljivo. S pravnog stajališta, ono nema onu vrijednost kakva je nužna na Haaškom sudu. Mesić, npr., spominje da su se Milošević i Tuđman susreli 48 puta, što za Haški sud, kao i za bilo koji drugi, ne znači ništa. Političko razilaženje Mesića i Tuđmana oko stvari koje se spominju u svjedočenju samo po sebi ne može biti razlogom za krivično gonjenje.

Motiv i moralni aspekt

- Mesić o mnogim stvarima o kojima govori nezna dovoljno, premda se, nakon čitanja njegova svjedočenja, može steći dojam da zna: i s toga se stajališta smanjuje vrijednost njegova iskaza. Mnogo je više ljudi bilo konkretnije povezano sa stvarima o kojima govori Mesić nego on sam, tako da bi njihovi eventualni iskazi bili relevantni za Haag, ali ne i ovaj Mesićev.

No, postavlja se pitanje Mesićevih motiva da upravo u ovom trenutku izađe sa svjedočenjem, kao i moralni aspekt toga čina. Mislim da je motiv doista nečastan, moralno upitan. Činjenica jest da hrvatska politika nije dovoljno kooperativna prema Haškom sudu, premda postoje zakonske i političke odluke o suradnji s njime. Vjerojatno je Mesićeva prosudba bila da netko iz hrvatske politike mora postati kooperativniji s Haškim sudom kako bi dobio određene poene u inozemnim krugovima koji su nezadovoljni hrvatskim odnosom prema tome sudu.

Istražitelji Haškog suda skupljaju svaku zanimljiviju informaciju, što je normalno, ali začuđuje da se netko sam javi da svjedoči protiv svoje zemlje. Mislim da to nije moralno sa stajališta bilo kojega političara u Hrvatskoj, koliko god bio u zavadi, ili se ne slagao, s predsjednikom Tuđmanom.

Tajne službe nisu spavale

Ja sam se svojedobno razišao s Tuđmanom baš na pitanju politike prema BiH pa, unatoč kontaktima koje su istražitelji Haškoga suda pokušali uspostaviti sa mnom, o tim problemima nisam želio ništa govoriti. Sve ono što bih ja sad mogao reći već sam govorio i u svojim javnim istupima.

Budite sigurni da najveće obavještajne službe nisu spavale i da one imaju više podataka nego sam Mesić. Najmanje su tri velike tajne službe pratile događaje na ovim prostorima u tijeku rata i imaju važnije i upotrebljivije informacije nego što im može dati Mesić ili koji drugi hrvatski političar.
Pokušaja kontakta, dakle, bilo je, ali to ne dolazi u obzir u ovom trenutku. Pogotovo zato što se još ne znaju prave političke i pravne funkcije Haškoga suda. Sad se preko toga suda vrši politički pritisak na Hrvatsku koji, zapravo, nema veze s ratom i ratnim zločinima.
Mislim da je cijela stvar u tome da se Tuđman politički diskreditira, a ne da mu se, eventualno, sudi.

Josip Manolić, Globus, 16. svibnja 1997.


Listanje po starim novinama, kojima bi si i Manolić trebao osvježiti pamćenje, skrenulo mi je pažnju na još jednu tajnu o kojoj su na 45 lines svjedočili Marin Tomulić i Dragi blog:

Na tajnom sastanku u Tuđmanovoj vili bio je i Josip Manolić!

Josip Manolić, bivši šef svih hrvatskih tajnih službi, posjetio je nedavno predsjednika Republike dr. Tuđmana u njegovoj privatnoj kući, u Nazorovoj 57. Josip Manolić se, 1. listopada oko 16 sati, dovezao zelenim golfom u Nazorovu i parkirao pred Tuđmanovom kućom.
''Globusovi'' novinari vidjeli su ga kako žuri uz stubište, sa smeđom kožnom torbom pod rukom. Istodobno, u dvorištu vile u Nazorovoj bilo je parkirano još nekoliko osobnih automobila, što znači da je u tijeku bio neki sastanak. Zbog pojačanog osiguranja, Josipa Manolića nismo uspjeli snimiti na predsjednikovu kućnom pragu!

Globus, Terminator, 09. listopada 1998.


Da je Manolić održavao redovite, bliske odnose s Tuđmanom, dok je istodobo glumio da se s njim razišao, nekoliko puta mi je potvrdio i samodeklarirani umirovljeni agent BND-a, Marko Erceg, inače, osim sa Manolićem, nekad blizak i sa Josipom Boljkovcem, Tomislavom Jakićem, Stipom Mesićem, Silvijem Degenom, Željko Kekićem...



- 23:50 - Komentari (1) Isprintaj #

Zbog davanja lažnog iskaza na sudu kod nas nije nitko kažnjen


Zdenko Bando, Tomislav Orešković i Milan Levar u Münsteru 1998. (photo by Goran Flauder, Globus


Jučer nisam mogao vjerovati svojim ušima kad je Josip Manolić, na početku svjedočenja upozoren od sutkinje Tanje Hučere da je davanje lažnog iskaza kazneno djelo, izjavio da ne čita Vjesnik:

Svjedok iskazuje da on osobno ne prati Vjesnik te da ne može odgovori ti da bi primijetio da nedostaju u Vjesniku tekstovi tužitelja , a vezano uz intervjue koje je sam svjedok dao tužitelju.

Posl.broj : VII- Pn-6608 -05., Zapisnik od 12.2.2007. o održanoj glavnoj raspravi kod Općinskog suda u Zagrebu, sutkinja Tanja Hučera


Kada sam u srpnju 2005. pozvan od Manolića navratio u prostorije njegove stranke, koje je preko Ante Todorića dobio besplatno na korištenje od njegova sina Ivice, mahao mi je Vjesnikom.

- Peratoviću, tko je ta Maja Ibrišimović iz Vjesnika? Moram pitati Maletića kako mu se moglo dogoditi da mu promakne ovaj njen tekst, rekao mi je Manolić pružajući tekst koji ću citirati u cijelosti:

Policija ne zna je li Sulić u Hrvatskoj

Sulić je prošlog tjedna nepravomoćno osuđen na sedam godina zatvora

ZAGREB - Zagrebačka policija izdala je u srijedu na zahtjev Županijskog suda u Zagrebu tjeralicu za Leonom Sulićem (58), bivšim direktorom »Croatia busa« koji je prošlog tjedna nepravomoćno osuđen na sedam godina zatvora. Sulić je proglašen krivim nakon višegodišnjeg postupka zbog četiri međusobno povezana djela zlouporabe položaja i ovlasti, točnije zbog malverzacija u »Croatia busu« vrijednih 15.5 milijuna kuna. Sulić, koji se nije pojavio na izricanju presude, navodno je neposredno prije otišao u Lourdes.

Sulićev odvjetnik Dragutin Kasapović rekao je da ne zna gdje je njegov klijent i nije mogao komentirati medijska nagađanja da je Sulić otišao na hodočašće u Lourdes.
Načelnik ureda načelnika PU zagrebačke Krunoslav Borovec izjavio je da policija provjerava sve informacije i dodao: »Kada budemo imali čvrste indicije da bjegunac nije u Hrvatskoj od suda ćemo zatražiti nalog za raspisivanjem međunarodne tjeralice«.

Osim nagađanja da je Sulić na hodočašću, pojavila se i priča da je otputovao bratu u SAD, a govorka se i da već dulje vrijeme uživa zaštitu »blagonaklonih« poznanika u hrvatskom političkom vrhu. Sulićeva sestra je bivša HDZ-ova zastupnica u Saboru, Gordana Turić, čiji je suprug (Sulićev šogor), dr. Marko Turić aktualni zastupnik (HDZ-a).

Sam Leon Sulić je, kako smo čuli, odlukom pokojnog predsjednika Franje Tuđmana još 1992. godine izbačen iz HDZ-a, međutim kako smo čuli od očevidaca, on je bio aktivni sudionik VII sabora te stranke na kojemu je za predsjednika izabran aktualni premijer Ivo Sanader. Sulić je, po navodima iz istih izvora sudjelovao i u predsjedničkoj kampanji potpredsjednice Vlade i HDZ-a Jadranke Kosor.

Maja Ibrišimović, Vjesnik, Petak, 8. srpnja 2005.


Neka se kolegica ne naljuti! Nisam Manoliću ništa rekao o njoj. Manolić je veselo nazvao Vjesnik i predstavivši se potražio direktora Franju Maletića. Onda ga je kao starog pajdaša stao zadirkivati kako je njegovim cenzorskim škarama promaknuo citirani tekst jer da bi se Turići i Sanader mogli jako naljutiti.

Imam ja i druge argumente kojima ću rušiti Manolićev iskaz, nebojte se!

Pred par tjedana kad me pozvao k sebi u stranku da mu pojasnim zašto ga zovem za svjedoka, čekao sam u redu da obavi razgovor sa svjedokom gospićkih ratnih zločina, Zdenkom Bandom, kojega je dopratio ni manje ni više nego kontroverzni prfoesor Ante Lauc:

Re: Bez heroja ne bi bilo Hrvatske - vjecna im hvala i slava

I mene muči što se sustavno ne bavimo otkrivanjem najboljih u obrani i sto se na njima ne napajaju buduci heroji.

Evo o jednom, koga sam upoznao prije 7 dana, kad smo se okupili kod Domagoja Margetica. "Slucajno" sam sjeo pored starijeg od mene (uvijek me takvi privlace, jer su akumulacija Bozjih iskustava, zive knjige iz kojih se najbolje uci) a ime mu je Srecko Cvitanovic...

Ja sam ocajan 1991 podno Biokova, dok su se drugi kupali i uzivali u moru, trazio takve kao on, a on je 5 km dalje na Bracu stvarao mrezu i pokrivao kompletno juzno bojiste...

Ukratko 18.9. na sastanku, koji smo počeli u podne, rekao mi je da je krenuo u rat. Malo iza toga i ja sam usao u njegovu udrugu Nikola Subic Zrinski i isto odlucio. Kako cemo taj rat voditi on zna za sebe, ja za sebe, a duboko se nadam da cemo uz Bozju pomoc ove jeseni prodrmati sve izdajice i da ce sve vise nasih ljudi shvatiti tko su, sto su te da je bilo dosta tiranije nad nama od Bljeska i Oluje i da ce munje i gromovi sa neba hrvatskih mucenika i iz srca i umova nas zivih eliminirati sve sto ugrozava stvaranje SVETE HRVATSKE.

U tim pripremama za ovaj sveti rat dosta sam puta bio u krizi i tekstovi koje ste Vi gosp Tomislave Kralj slali, su mi davali snage da ustrajem.

Kad sam 18.9. prije 7 dana upoznao zivotni put Srecka Cvitanovica moje je srce zaigralo, a nadam se da ce i kod svih koji vapiju za slobodom Lijepe nase. On je kroz rat ocuvao stotinjak suboraca, a sto cemo, kako, kada, gdje ciniti znat ce se uskoro.

Ja ga molim da to bude 27.9. za dva dana, ali mu prepustam da procjeni vrijeme i mjesto, a ja se duboko nadam da je nas 100-200 dovoljno moralno, intelektualno i socijalno jako da ce vodeci ljudi u vlasti morati poceti slusati nas ili ODSTUPATI S VLASTI.

Nesto sam pisao pred izbore u tom duhu 15.5. na ovom forumu, a nisam znao da postoji covjek kao sto je Srecko.

Kakva je njegova strategija i njegovih suradnika nije na meni sada pisati, a za mene je dovoljno jasna, da sam se pridruzio.

Ante Lauc, AMAC forum/45 lines, 9/25/05


Čekajući jučer pred sudnicom pitao sam Manolića zar taj profesor Lauc nije neozbiljan tip.
- Ne, Lauc je ozbiljan čovjek, značajno je napomenuo Joža.

Pa si vi sad mislite što dva svjedoka ratnih zločina u Gospiću, Josip Manolić i Zdenko Bando, rade u društvu Ante Lauca, koji poziva na sveti rat u obranu Domovinskog rata i zašto ga smatraju ozbiljnim čovjekom!?! Mislim, možda ovo pitanje treba okrenut (što Lauc traži u društvu Bande i Manolića?) i postaviti ga specijalno Domagoju Margetiću, Tomislavu Kralju, Srećku Cvitanoviću...

- 01:12 - Komentari (2) Isprintaj #

12.02.2007., ponedjeljak

Svjedočili Manolić i Škare-Ožbolt u postupku protiv SOA-e


Sud će službenim putem od Vlade Republike Hrvatske zatražiti od iste , na prijedlog punomoćnika tužitelja, da od nadležnih državnih tijela Republike Hrvatske zatraži oslobođenje Vesne Škare Ožbolt od obveza čuvanja tajne vezano uz sadržaj prezentacije Franje Tureka kojoj prezentaciji je ova svjedokinja bila nazočna kao jedinoj prezentaciji kojoj je nazočila u svojstvu tadašnjeg Ministra pravosuđa Republike Hrvatske, a što je prezentacija iz ožujka 2004. godine., a za potrebe dopunskog svjedočenja i iskazivanja svjedokinje Vesne Škare Ožbolt na okolnosti sadržaja prezentacije Franje Tureka, a vezano uz predmet ovog spora imajući u vidu navode tužitelja iznesene u tužbi i dosadašnjem tijeku postupka da se dio predmetne prezentacije odnosio na tužitelja kao novinara kao i na druge novinare.

Po stizanju odgovora Vlade RH odluka suda uslijedit će pismeno kao i o dokaznim
prijedlozima stranaka.


Posl.broj : VII- Pn-6608 -05., Zapisnik od 12.2.2007. o održanoj glavnoj raspravi kod Općinskog suda u Zagrebu, sutkinja Tanja Hučera


To je bio zaključak sutkinje Tanje Hučere nakon saslušanja Vesne Škare-Ožbolt i Josipa Manolića koje sam pozvao za svjedoke u postupku protiv države (SOA-). Svjedočenje Josipa Manolića iznenaditi će sve one anonimne komentatore koji su me klevetali da pišem po njegovu nalogu. No, ovo je tek početak suđenja i samo jedno do Manolićevih svjedočenja o ovim događajima.

Cijeli zapisnik s današnjeg ročišta dostupan je na linku

Posl.broj : VII- Pn-6608 -05., Zapisnik od 12.2.2007. o održanoj glavnoj raspravi kod Općinskog suda u Zagrebu, sutkinja Tanja Hučera



- 18:25 - Komentari (1) Isprintaj #

10.02.2007., subota

Strategija EPH-a oko Petračeva rokovnika


Raspitivao sam se što bi mogla biti pozadina tekstova u Globusu i Jutarnjem listu o sadržaju Petračeva rokovnika. Uočljivo je na oba mjesta da EPH za bombu pod automobil Ninoslava Pavića počinje optuživati Hrvoja Petrača. Kako to, ako su do sada Nacional (Petraču prebliski tjednik) i neki anonimni izvori iz EPH za postavljanje bombe optuživali Hrvoja Gašparinca, kuma Miroslava Kutle? Teza je bila da je Pavić ostao dužan Kutli neku lovu iz zajedničkog posla u Gruppou. O tome je u Nacionalu pisala i sadašnja novinarka EPH-a, Jasna Babić. Pa moguće je da je Kutle prodao potraživanje od Pavića Petraču, pa je Hrvoje išao naplatiti od Pavića na svoj način, uvjerava me jedan izvor blizak USKOK-u. Logično. Ali taj mi izvor nije znao odgovoriti na pitanje zašto u EPH-ovu transkriptu Petračeva rokovnika ne nalazimo imena Željka Bagića, Stjepana Mesića, Marka Nikolića, Željka Goluba...? Jesu li prešućeni ili ih Petrač nije smatrao bitnima za svoj život? A možda ih je bilježio na drugom mjestu?

Ipak, izvor blizak USKOK-u potvrdio mi je da je objavljivanje dijela sadržaja Petračeva rokovnika u EPH-ovim informativno-političkim izdanjima sinhronizirano s postupcima policije koja je dobila priliku nastaviti istragu o Petračevim kriminalnim poslovima.
To onda znači da pozadina EPH-ovog prepričavanja rokovnika ne znači samo privatnu osvetu Ninoslava Pavića
zatvorenom Petraču, uz pružanje zaštite Mesićevom krugu, već i da je riječ o potezu koji je dogovoren na razini Pavić-Bajić-Sanader.

- 23:45 - Komentari (7) Isprintaj #

Druga margina


Carla_del_Ponte_Croatia
Carla del Ponte na jutarnjoj kavi u Sheratonu dobila je friške informacije iz Jutarnjeg i Večernjeg lista (snimljeno nokiom 2 megapixela)


Drugi dan izvanredno organizirane Međunarodne konferencije o suočavanju s prošloću, sve čestitke Vesni Teršelić, razgovarao sam s Danijelom Ivinom o Bruni Bušiću, Franji Tuđmanu i Dobroslavu Paragi. Prethodno su Ivin i Slobodan Šnajder raspravljali o Milovanu Đilasu i Josipu Brozu Titu.

Kao što sam mu obećao juče spojio sam Šnajdera s Vjerom Solar. Naš ugledni pisac iskreno cijeni hrabrost i žrtvu običnih ljudi u "suočavanju s prošlošću".

S Ivanom Zvonimirom Čičkom, prvi predsjdnikom HHO-a nisam razgovarao. Slabo ga se dalo i vidjeti. Bilo je važno da izroni na vrhuncu fotografskog bljeskanja po Carli del Ponte i pred kamerama ju izgrli. Čičkov zagrljaj kao da je trebao pokazati da je i on imao udjela u Carlinom obavljenom poslu.

Eto, što je ironija sudbine. Ja se nisam ni pozdravio s Carlom del Ponte, a optužen sam od POA-e da surađujem s Haagom, a Čičak se grli s Glavnom tužiteljicom, a u izvrsnim je odnosima i sa šefom SOA-e Tomislavom Karamarkom.

U vrijeme kad su me uhodili pod sumnjom da surađujem s Haagom, MI6-om, BND-om na otkrivanju kretanja odbjeglog Ante Gotovine imao sam i "tajni" sastanak sa Čičkovom dobrom prijateljicom, dopisnicom Der Spiegla iz Beograda, Renate Flottau. Nekim pukim slučajem u stol nedaleko našeg u kafeu hotela "Westin" sjeo je i sad već poznati menager za prinove u SOA-i, nekadašnji producent HTV-a i aktualni djelatnik EPH-a, Zvonimir Sunara Suki. Gospođa Flottau odavno se navikla na balkanske špijunske zasjede. Ankica Tuđman spominje gospođu Flottau i njena muža kao prve novinare koji su 1979. posjetili Franceka nakon objavljivanja intervjua na Švedskoj televiziji, koji ga je kasnije stajao zatvora. Ankica o Flottauovima piše ružno. Navodno im je Francek rekao da su nakon tri mjeseca provedena u Beogradu naučili puno toga.

A Orhideja Martinović, tajnica HHO-a u Čičkovo vrijeme, veselo je jutros čavrljala sa sadašnjim predsjednikom najutjecajnije hrvatske udruge za zaštitu ljudskih prava, Žarkom Puhovskim. Iznenadila me vijest da će Puhovski uskoro napustiti mjesto predsjednika HHO-a, a da bi ga mogao naslijediti Danijel Ivin. Vidjet ćemo.

Nikiforov_Bajic
Savjetnik za politička pitanje Glavne haaške tužiteljice Anton Nikiforov bistri dojmove o večeri kod predsjednika Mesića s Glavnim državnim odvjetnikom RH Mladenom Bajićem


Pored glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića, još je priličan broj boraca za ljudska prava došao iz Splita: Pero Jurišin, Dražen Lalić, Semina Lončar, Ivica Vojko... A kad bi im se u razgovor umiješao Saša Kosanović, jasno biste čuli razliku između spliskog i imotskog.

A kako će splitski Feral nastaviti pisati o temama koje se bave suočavanjem s prošlošću nakon što ga kupi Pavićev EPH biti će zanimljivo za promatrati. Nadati se je da će WAZ nastaviti njegovati pluralistički pristup uređivačkim koncepcijama svojih izdanja kakav trenutno možemo vidjeti u slučaju Mirka Ilića. Savjetnik u EPH Denis Kuljiš napao je Ilića, povodom posla s grafičkim preuređenjem beogradskog dnevnog lista Politika, u suvlasništvu njemačkog WAZ-a. U zadnjem Feralu očitali su bukvicu Kuljišu jer broji krvna zrnca Iliću. Dakle, ako ima medijskog pluralizma u jednom poduzeću, zašto ga ne bi bilo u cijeloj zemlji, pogotovu s toga jer to poduzeće ima skoro sve medije u Hrvatskoj, a i šire.

- 00:09 - Komentari (2) Isprintaj #

08.02.2007., četvrtak

Na marginama "suočavanja s prošlošću"


Press propusnica novinara 45 lines


S margina prvog dana Međunarodne konferencije o utvrđivanju istine o ratnim zločinima i sukobima istaknuo bih vijest da Domagoj Margetić neće služiti kaznu u Haaškom pritvoru već u nizozemskom državnom zatvoru kako se ne bi susretao s ostalim pritvorenicima i o tome kasnije pisao. Dakle, ništa od Margetićevih ekskluzivnih razgovora s Gotovinom, Šešeljom...

Donedavni savjetnik Jadranke Cigelj, dr Josip Jurčević prosvjeduje na samoj konferenciji. Drugi desno od njega Ivica Filipović iz Harahvatija


Među nazočnima posebno me se dojmila pojava mr Željka Sačića, sudionika akcije Medački džep i novog HSLS-ovog stručnjaka za branitelje. Nismo stigli ramjeniti dojmove o govoru Carle del Ponte jer je Sačić napustio skup prije nego se Glavna haaška tužiteljica pojavila u dvorani.

Željko Sačić, predsjednik Udruge branitelja Specijalne policije na konferenciji o suočavanju s prošlošću


Nastavak slijedi...

- 20:30 - Komentari (3) Isprintaj #

07.02.2007., srijeda

Nevladine udruge zahtijevaju odgovornost SOA-e


Današnje priopćenje nevladinih udruga povodom negativnih nalaza o zakonitosti sigurnosnih provjera nad kandidatima za Vladin Savjet za civilno društvo sam pročitao s velikim guštom.

...
Predstavnici Centra za mirovne studije, GONG-a i Zelene akcije smatraju da je uz smijenjenu predstojnicu Vladina Ureda za udruge Jadranku Cigelj, koja je naložila sigurnosne provjere članova Savjeta, jednako odgovorna i Sigurnosno-obavještajna agencija (SOA) koja je nalog prihvatila i provela, kršeći zakon i nevažeću uredbu.

Predsjednica GONG-a Suzana Jašić ustvrdila je da državni vrh prikriva istinu i odgovornost za kršenje zakona i ljudskih prava. Iako su nakon izbijanja afere predstavnici Vlade tvrdili da je prekršen zakon, na kraju su svi složili da nije bilo kršenja zakona kako bi zaštitili sebe jer oni dijele odgovornost, dodala je.

Udruge su najavile podnošenje još nekoliko predstavki Vijeću za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija te da će jedna od civilnih aktivistkinja nad kojom je obavljena sigurnosna provjera, Sandra Benčić podnijeti tužbu Europskom sudu za ljudska prava.

Hina, Jutarnji list.hr 07.02.2007


Nevladine su udruge najpozvanije da se stave u zaštitu građana kojima tajne službe i političari krše ljudska prava. Žao mi je da su nakon 1999. (akcija tajnih službi Kameleon koja je po nekim sumnjama rezultirala smrću nevladinog aktivista Darka Jurišića), opet došle na udar i one same. Možda je i Sandra Benčić prvo trebala državu tužiti u Zagrebu kao što sam to učinio ja, naime neznam hoće li tužba u Strasbourgu biti prihvaćena ako nisu iscprljene pravne mogućnosti u vlastitoj zemlji.

A možda pokoji odgovor i saznam sutra na Međunarodnoj konferenciji o utvrđivanju istine o ratnim zločinima i sukobima

Na konferenciji će, između ostalih, govoriti i Stjepan Mesić, Predsjednik Republike Hrvatske, Fausto Pocar, Predsjednik Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju, Carla del Ponte, Glavna tužiteljica Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju, Hans Holthuis, Tajnik Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju, te Mladen Bajić, Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske.


Uspio sam se akreditirati kao novinar bloga 45 lines u zadnji čas kod ljubazne Vesne Teršelić, voditeljice Documente, Centra za suočavanje s prošlošću, suorganizatora sutrašnjeg događaja.

Dakle, očekujte friške materijale sa skupa kojim će simbolički biti označen kraj posrednog suočavanja s ratnom prošloću naroda bivše Jugoslavije, preko ICTY-a i početak samosuočavanja.


- 21:32 - Komentari (7) Isprintaj #

Violeta Janjik, zvijezda najnovije špijunske sapunice


Žena koja je uvela pokojnog albanskog kuma Lullzima Krasniqia u Ured Predsjednika u Ured Predsjednika, posredovala objavu Šostar striptiz skanadala, poslala anonimku protiv Šostara koja se kao dokument POA-e našla u predstavci Milanke Opačić, i jučer se našla u središtu crnokronične afere. Provalila je u striptiz Princess club naprasno otkazavši ugovore o najmu.

Evo, vidite, i državne institucije štite V. Janjik. Ugovor o zakupu prostora s nama je na deset godina sklopila lani u srpnju temeljem krivotvorenih dokumenata o vlasništvu. Tada ih nismo provjeravali jer se predstavila kao glasnogovornica predsjednika Mesića optužuje Zdeslav Šolta, voditelj poslovanja u Princess clubu. V. Janjik je pak rekla kako ne može davati izjave zbog svoje sigurnosti, ali i istrage koja traje.

IVA PULJIĆ-ŠEGO, Večernji list, 7. veljače 2007.


Je li moguće da se ova žena može tako dugo lažno predstavljati da je glasnogovornica predsjednika zlorabeći instituciju Predsjednika u sumnjive i kriminalne svrhe? Kakave mi to tajne službe imamo da do sada nisu otkrile da Violeta Janjik lažno predstavlja svoju bliskost sa Stipom Mesićem, da ju predsjednik nepozna, da nikad nije bila u njegovu uredu. A moguće da si je ona jako dobra sa Stipom Mesićem, samo što se ponekad stekne krivi dojam o onome što kaže. Tako, umjesto da shvatimo kako je ona Mesićeva glasnogovornica jer prenosi njegove riječi tehnikom face to face, mi smo pomislili da je ona osoba koja daje Predsjednikove izjave za medije.

Kao muški partner Janjikove pojavljuje se Gordan Malić iz Globusa. On je svojedobno prvi izvijestio javnost da je Lullzim Krasniqi posjetio Stjepana Mesića na Pantovčaku. Objavljivanje informacije potaknuto je, navodno od Tomislava Karamarka kojem je slabila moć kod Mesića na račun uspona Željka Bagića.

Sada Malić zagovara da Karamarko postane ministar sigurnosti, a Bagiću ga bliski Nacional optužuje da je za 1000 eura nudio Šostarove (Janjičine) slike Nikici Gabriću, liječniku kojeg je POA obrađivala u svojoj informaciji o napisima u Novom listu o boravištu odbjegloga Ante Gotovine. Eventualni Malićev odgovor u današnjem Globusu morao bi sezati do predsjednika Mesića, a ne vjerujem da će si Nino Pavić to dopustiti.

- 10:07 - Komentari (3) Isprintaj #

06.02.2007., utorak

Bloger dao izjavu za Radio Slobodnu Evropu


Međutim, čini se da materijal koji se bavi privatnim životom Milanke Opačić nije rezultat obrade tajne službe, već anonimna prijava. Netko od bivših obavještajaca, sada u takozvanom „obavještajnom podzemlju“, nakitio je kopiju anonimne prijave pečatima i zaglavljem tajne službe, tako falsificirao službeni dokument i stvorio aferu, pretpostavlja u izjavi za naš radio slobodni novinar, bloger i ekspert za takve stvari Željko Peratović:

Netko tko je bio u POA-i zna kako ti dokumenti izgledaju i vrlo lako to može falsificirati i poturiti. To su sve metode specijalnog rata kojima se koriste naše tajne službe, umjesto da se bave prikupljanjem informacija o teroristima ili o organiziranom kriminalu. Oni su se takvim metodama služili i prije, legalno, plasirajući ih u medije. Pa nije ni čudo da neki koji su to prije radili, a koje sad zovemo, ‘obajveštajno podzemlje‘, to nastavljaju raditi i sada, izvan sustava.“...

Enis Zebić, slobodnaevropa.org, 06. februar/veljača 2007



- 20:14 - Komentari (5) Isprintaj #

Hoću posao u SOA-i


Tomislav Karamarko još nije ispunio svoju glavnu ambiciju da postane ministar za sigurnost, pa je Gordan Malić u Hloverkinom Kontaktu, iznova lansirao tu ideju. A dok uz Malićevu pomoć (novinar Globusa, po vlastitom priznanju smjenjuje šefove tajnih službi) Karamarko ne postane ministar za nacionalnu sigurnost, valjda jedini ministar koji ne bi davao ostavku kada se budu smjenjivale vlade, šef SOA-e je odlučio kadrovski ekipirati tajne službe, da bi kao ministar nad njima imao potpunu kontrolu.

Obzirom da tema prekoveznog zapošljavanja u SOA-i ne zanima nikog osim novinara Sergeja Abramova, Ladislava Tomičića i Tomislava Krasneca, pozivam njih trojicu da pogledaju nova saznanja iz tog područja.

U SOA-i se nastavlja nelegalno zapošljavanje bez komisije i mentora, a samo na osnovi preporuke. Kad jednog dana budu raspisali javni natječaj, bit će to valjda sam za mjesto čistačice. Nova akvizicija SOA-e po izravnoj preporuci predsjednika Stjepana Mesića je Zijad Mahmuljin, tajnik Hrvatskog Nanbudo Instituta, svojedobno primljen u Uredu Predsjednika.
Koncem devedestih, tadašnji potpredsjednik HNS-a Stjepan Mesić trenirao je nanbudo zajedno s Tomislavom Karamarkom. Vjerojatno ih je Mahmuljin podučavao, pa ga sad nije zgorega udomiti u državnoj službi.

U SOA-i je udomljen bivši dinamovac i internacionalac, nogometaš Fabijan Komljenović, vlasnik kafića Koma kod Ekonomskog fakulteta. Njemu su prepruku za rad u SOA-i, navodno dali Zvonimir Sunara Suki, producent na HTV-u i Vlado Kasalo, nogometaš poznat po aferama s drogom i fizičkom nasrtaju na bivšu djevojku Dijanu Čuljak.

U SOA-i radi i sin, bivšega udbaša Rade Bege, velikog prijatelja Josipa Perkovića s kojim je kasnih devedesetih predavao na Obavještajnoj akademiji. Ne zna se je li otac sinu potpisao preporuku ili je to učinio obiteljski prijatelj Perković.

SOA će biti ojačana i za prinove iz Vojne policije, pa se tako očekuje prelazak iz MORH-a brigadira Dinka Barbarića, koji je već sastavio listu od 10 svojih odanih vojnih policajaca koji će raditi kao civilni tajni agenti.

Najveća enigma među friškim špijunima je stanovita Dragica Nemec, neudana, 40-ih godina, s višom školom i fakultetom u završavanju. Ne zna se na čiju je preporuku došla, ali je u roku tri dana u SOA-i dobila donačelničko mjesto, stan i službeni automobil.

P.S. Rade Bego ) :? Gdje mu radi sinčić? (comment 06.02.2007. 14:07) - hvala na informaciji.



- 14:12 - Komentari (4) Isprintaj #

05.02.2007., ponedjeljak

Sanader i Mesić u obrani Karamarka


Potpredsjednica SDP-a Željka Antunović oštro je krenula na Mesića i Sanadera koji se prave nevješti da ne znaju kako je izviješće Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost o provjeri navoda triju saborskih zastupnica, iscurilo u javnost prije nego li su ga oni dobili. Mesić i Sanader imaju zajednički interes štititi Tomislava Karamarka, ravnatelja SOA-e koji je izravno odgovoran za curenje informacija. Uostalom, kako vjerovati da je Ured vijeća za nacionalnu sigurnost napravio poštenu provjeru SOA-e kad je nedavno Karamarko u Ured za zamjenika postavio sebi odanog Joška Badžima, s čijim se imenom dugo kalkuliralo kao sa zamjenikom ravnatelja SOA-e.

A Boris Pavelić, i briljirajući, kod Hloverke Novak Srzić u Kontaktu, Gordan Malić, koji pružaju medijsku podršku Karamarku, trebali bi se prisjetiti da je u aferi Turekove Prezentacije kao neprijateljica države bila predstavljena bivša novinarka Radija 101, bivša glasnogovornica MUP-a i trenutna PR-ovka SDP-a, Zinka Bardić. Ne znam je li Vijeće za gražanski nadzor tajnih službi uopće do danas razmotrilo njenu predstavku. Moguće je da je kolega Pavelić više informiran jer je on svojedobno pratio njen slučaj:

POJAVIO SE I SEDMI NOVINAR KOJEGA JE PROTUOBAVJEŠTAJNA AGENCIJA PRATILA I PRISLUŠKIVALA

HDZ posjedovao materijale POA-e još u prosincu 2003?

(on english on Peratovic Net: HDZ had materials of POA)

»Imamo snimku tvojih razgovora s ravnateljem policije Rankom Ostojićem«, priprijetio je Dušanu Miljušu, novinaru »Večernjeg lista« u prosincu 2003. glasnogovornik HDZ-a Ratko Maček

ZAGREB – »Imamo snimku tvojih razgovora s ravnateljem policije Rankom Ostojićem, a ti pozdravi Zinku Bardić i novinarku Jutarnjeg lista Ivanku Tomu, jer svi ste vi dio iste grupe« – to je u prosincu 2003., u razdoblju između izbora i preuzimanja vlasti, novinaru Večernjeg lista Dušanu Miljušu kazao ondašnji glasnogovornik HDZ-a Ratko Maček, koji danas radi i kao glasnogovornik Vlade Ive Sanadera.
Izjavio je to jučer našem listu sam Dušan Miljuš, objašnjavajući o čemu je točno bila riječ: »Bilo je to u prosincu 2003., nedugo poslije izbora na kojima je pobijedio HDZ. U kuloarima se spominjalo da je Branko Vukelić kandidat za ministra policije, pa su mediji istraživali njegovu biografiju. I ja sam želio provjeriti neke podatke, pa sam nazvao glasnogovornika HDZ-a Ratka Mačeka. Kad sam mu postavio pitanje, uzvratio je oštro, zaprijetivši mi navodnom snimkom moga razgovora s ravnateljem policije Rankom Ostojićem. Još je dodao da pozdravim tadašnju glasnogovornicu policije Zinku Bardić i novinarku Jutarnjeg lista Ivanku Tomu, jer da smo svi mi dio nekakve iste grupe«, prepričao nam je Miljuš, dugododišnji ugledni novinar-istraživač crne kronike Večernjeg lista i predsjednik Zbora sudskih izvjestitelja Hrvatskoga novinarskog društva...

Boris Pavelić, Novi list, 16.02.2005


Malić se toliko zanio kod Hloverke da je mrtav hladan izjavio kako on ne surađuje s tajnim službama već tu i tamo im smjenjuje šefove. Pametno mu je replicirao Perko Kovačević: Vi s njima ne surađujete. Samo razmjenjujete informacije. Malić je ne trepnuvši nastavio da bi rješenje situacije s tajnim službama bilo ustanovljenje pomoćnika ministra (premijera) za sigurnost. To je isti prijedlog koji je Tomislav Karamarko zagovarao još prije afere Puljiz, a podržavali ga Gordan Malić i Igor Alborghetti i Ivica Đikić.

U Vladi se tom prijedlogu usprotivila ministrica Vesna Škare-Ožbolt i od tada je na meti Karamarka koji se vidio na mjestu ministra sigurnosti.

Usprotivio sam se i ja napisavši tekst u Vjesniku koji me najviše stajao karijere:

Krugovi bliski Željku Bagiću, kasnijem Predsjednikovom savjetniku za nacionalnu sigurnost tvrde da je Karamarko u HIS-u, pored Saše Perkovića na mjestu pomoćnika, na mjestu zamjenika ravnatelja htio vidjeti Miru Lacu, ratnog pomoćnika Mirka Norca u Gospiću. Obzirom na aktualne događaje: ubojstvo Milana Levara i uhićenja "gospićke skupine" najbliži krug oko predsjednika Mesića u koji se može uvrstiti i Antu Karića, predsjednikovog kuma, uticao je da do tog zaposlenja ne dođe.

No, neke osobe iz kruga Norac - Orešković kasnije su se hvalile da je upravo Karamarko intervenirao da se oni ne moraju odazvati pozivu policije da daju iskaz na okolnosti ubojstva Milana Levara.

Tomislav Karamarko kao predstojnik UNS-a javno se opirao zahtjevima dijela nezavisnih novinara koji su bili žrtve prisluškivanja od strane SZUP-a, da iz službe otpusti Smiljana Reljića, koji je potpisivao rješenja o prisluškivanju.

Veze Karamarka s osobama bliskim Mirku Norcu i Tihomiru Oreškoviću te sa Smiljanom Reljićem, koji je kasnije svjedočio protiv Norca i Oreškovića u Rijeci, nedokučive su.

Čudno je i Karamarkovo zalaganje kod predsjednika HHO-a Žarka Puhovskog da se on i Zvonimir Trusić , dugogodišnji javni zagovaratelj lika i djela Ante Pavelića, koji je osnovao udrugu istoimenu onoj Žarka Puhovskog, dogovore oko pravnog statusa svojih udruga.

Kada je zbog pritisaka Željka Bagića morao napustiti UNS Tomislav Karamarko je dao intervju novinaru "Slobodne Dalmacije" Josipu Joviću izjavivši da je "optužnicu protiv generala Gotovine trebalo odbaciti jer ona na optuženičku klupu stavija cijeli Domovinski rat".

Mogu li do sada poznate kontroverze koje prate njegovu karijeru onemogućiti Karamarka da postane šef svim hrvatskim špijunima?

Željko Peratović, Vjesnik, 28. kolovoza 2004.

- 20:25 - Komentari (7) Isprintaj #

Pavelić vs. Opačić, Škare-Ožbolt, Adlešić


Neodgovornost umjesto politike

SDP odbija i zucnuti o poslijeračanovskoj budućnosti, ali zato Milanka Opačić bučno jadikuje da je progone tajne službe. Njezinu graju, u napadu neke falše solidarnosti – navodno feminističke a zapravo politikantski oportunističke – svesrdno potpomažu Đurđa Adlešić i Vesna Škare-Ožbolt...

Boris Pavelić, Novi list, 5.2.2007.


Ne slažem se s komentatorom Novog lista. U aferi Turekova Prezentacija i njegovo se ime spominjalo kao onoga koji širi dezinformacije o boravište odbjegloga Gotovine, a nije se odlučio ni na prijavu Vijeću i Odboru , a nekmoli na tužbu. I njemu je, kao i meni svjedokinja mogla biti Vesna Škare-Ožbolt, koja je nazočila Prezentaciji u državnom vrhu.

Uostalom, netko mu je iz redakcije sigurno rekao što se posljednih dana piše na 45 lines. Mogao je doznati pojedinosti o mojoj sudskoj tužbi, ometanju komunikacija sa Škare-Ožbolt, podmetanjima da sam kao suradnik Franje Tureka primao novac, optužbama da u Novom listu radi Pelikan, agent AID-a...

Ne bih ja baš tako olako drugima prigovarao da bježe od stvarnih problema!

- 13:40 - Komentari (2) Isprintaj #

04.02.2007., nedjelja

Stipe Mesić i smrt Marka Bezera


Primio sam noćas zanimljiv mail kao reakciju na zadnji post. Sadržaj je intrigantan, pa ću ga prenijeti u cijelosti, naravno bez o jednog podatka koji bi mogao ukazivati na pošiljatelja:

...
Vidim da ste citirali jedan dio iz knjige Ivice Đikića o predsjedniku Stipi Mesiću. U istoj knjizi imate jedan zanimljiv dio (stranice 169-170) o ponudi Stipi Mesiću da cinka Savku i Miku. To je Stipi ponudio Marko Bezer, osoba za koju ste više puta pisali da je pronađen mrtav 1991. na smetištu Jakuševac. Istraživali ste i motiv ubojstva, pa ste u vezu dovodili Vladimira Šeksa koji je mogao kriviti Bezera za progonjanje osječke Udbe. Za Josipa Perkovića ste napisali da je Bezeru u Osijeku bio podređen te da je izvijestio Josipa Boljkovca, ministra policije u vrijeme ubojstva, o naručitelju. Pročitajte navedeni dio iz knjige, pa razmislite tko još mogao imati motiv, ili ako ništa drugo barem ga zanimati pozadina ubojstva kako bi spriječio da ga njemu pripišu. Ne bi bilo zgorega o Bezerovu ubojstvu porazgovarati i s Josipom Manolićem, ali i sa Slobodanom Budakom. Budak je prijateljevao s Mesićem u vrijeme njegova sudskog progona, a poznavao je i Bezera. Sa štovanjem, ....


Pročitao sam i nisam mogao odoljeti da ne scaniram i prenesem i vama:

Godine 1972. protiv Mesića je pokrenuta istraga po članku 118. tadašnjeg Kaznenog zakona, što hoće reći da je osumnjičen za »neprijateljsko djelo propagande«. Neposredno nakon otvaranja istrage u posjetu su mu došli Mirko Bošković Puškin i Marko Bezer, istaknuti partizanski borci i komunistički moćnici u Slavoniji, te su mu obećali pomoć u pronalaženju posla u Zagrebu, ali su mu rekli da prethodno mora pomoći sam sebi.

»Ti si, Stipe, bio mlađi od Savke, Mike, Šibla...«, počeo je Bezer, »ti si njima bio impresioniran, što nije ni čudno, jer su oni bili u Zagrebu i bili su karizmatični. To je sve ljudski. Ti bi sad trebao napisati jednu izjavu da si se tu i tamo sastajao s njima i da su te oni nagovarali da formiraš ogranke Matice hrvatske po Slavoniji, a da si ti računao da je to službena politika. Trebao bi, zapravo, napisati da ti nisi imao ništa s tim, osim što si provodio ono što su oni od tebe tražili

»Ima tu jedan problem«, kazao im je Mesić. »Prvo, želio sam tu politiku. Drugo, znao sam što se događa. I treće, nitko od njih nije na mene vršio nikakav pritisak

»Čuj, Stipe, ti moraš voditi računa o ženi i djeci, oni su u Zagrebu, ti si u Orahovici i bez posla si... Sve će biti završeno ako potpišeš jednu takvu izjavu i još ćemo ti pomoći da nađeš posao u Zagrebu

»Možemo li se ovako dogovoriti: nemojte mi ništa pomagati, molim vas! Ja ću sebi nekako naći posao u Zagrebu. Dakle, nemojte mi pomagati, ali molim vas, nemojte mi ni lijepiti nešto što nisam učinio

»Tebi se, nažalost, ne može pomoći, jer sam to ne želiš. Stvari će sad krenuti onako kako moraju krenuti

Zatim su napustili Mesićev orahovički dom, a stvari su uskoro zaista krenule onako kako su morale krenuti.

Stipe Mesić pridružio se obitelji u stanu u Ožegovićevoj ulici, te mu je jednog dana u jesen 1972. došao poziv istražnog suca za saslušanje zbog kaznenog djela neprijateljske propagande.

»Bio sam jako ljut kad sam dobio taj poziv, jer sam se morao baviti najelementarnijim egzistencijalnim pitanjima - naime, kako prehraniti familiju - a za vratom mi se odjednom našao taj sudski proces. Otvorio sam poziv istražnog suca i pritom sam nešto žestoko opsovao u sebi, a moj pas - jedan kratkodlaki seter - koji je stajao pored mene u tom je momentu pao kao pokošen. Nazvao sam doktora koji mi je poklonio tog psa kad je bio mali, a s njim je došao i veterinar koji mi je rekao da je pas, jednostavno, doživio šok. Taj događaj nikad neću zaboraviti

Istraga je trajala do kraja 1972. i jedan dio 1973. godine, a Mesiću su se na dušu stavljali, uglavnom, nacionalistički ispadi prilikom osnivanja ogranaka Matice hrvatske u pojedinim slavonskim mjestima...

Ivica Đikić, Domovinski obrat - politička biografija Stipe Mesića, str. 169, 170


Nešto kasnije Mesić je ispričao i kako je sucu Zoranu Makaroviću zaprijetio da će mu se osvetiti zbog presude od 2 godine i dva mjeseca zatvora koju mu je dosudio, ali da, naravno, prijetnju nije ostvario. U knjizi se spominje nekolicina imena koji su Stipi "zagorčali" život, ali činjenica je da je samo Marko Bezer, za kojeg sam Stipe otkrivao da mu je nudio terećenje Savke Dapčević Kučar, Mike Tripala i Ivana Šibla u zamjenu za oprost grijeha, a u suprotnom zatvor, pronađen mrtav na smetištu Jakuševac u Zagrebu, 1991. i da se ni danas ne znaju okolnosti njegova ubojstva.
Doista, bilo bi važno da Stipe Mesić kao predsjednik potakne nastavak istrage o Bezerovu ubojstvu. Uostalom uza se ima Sašu Perkovića, sina Josipa Perkovića, koji je navodno Josipa Boljkovca izvijestio o naručitelju likvidacije.

Stvarno je čudno da se o ubojstvu Marka Bezera pisalo najmanje od svih sumnjivih slučajeva iz tog vremena: Mihajlo Zec, Milan Krivokuća, Ante Paradžik, Miro Barešić, Ludvig Pavlović...

Za Milana Krivokuću i Mihajla Zeca su se širile glasine da su radili za KOS, odnosno za Knin, a zapravo su obojica ubijeni jer su bili Srbi - jedan poznati mesar, a drugi sindikalni vođa na željeznici.

Paradžik, Barešić i Pavlović su ubijeni kao desna prijetnja HDZ-u, odnosno kao oni koji su mogli raskrinkati udbaše u vrhu vlasti.

Jedino je Marko Bezer ubijen jer je nekad bio partizan, udbaš i član CK SKH. Ne sjećam se ni da je Ivica Račan dizao galamu zbog "leša na smetištu". Jasna Babić je u svojoj knjizi Zagrebačka mafija, kratko notirala: Ubojstvo Marka Bezera, unutar udbaški obračun.

Hm?!

- 11:15 - Komentari (23) Isprintaj #

03.02.2007., subota

Fight Karamarko - Bagić


Autor 45 lines dobiva posvetu autora knjige Domovinski obrat - politička biografija Stipe Mesića


Više je elemenata po kojima zaključujem da su se Tomislav Karamarko i Željko Bagić našli u klinču vezano za zadnje špijunske afere.

Otkriće Jasmine Popović u Večernjaku da Milanka Opačić posjeduje dokument koji je kao prijavu protiv Zvonimira Šostara slala njegova bivša prijateljica Violeta Janjik i napomena da se još ispituje način na koji je dokument dobio oznaku POA-e, upućuje na zaključak da se ispituje uloga obavještajnog podzemlja povezanog s određenim krim krugovima u koje je spadala i Violeta Janjik.
Kako je Janjikova već prokazana kao osoba koja je pustila u javnost slike na kojima Šostar uživa u društvo striptiz plesačice, a da ga je prethodno pokušavala ucijeniti, Karamarku neće biti teško uvjeriti pretpostavljene Sanadera i Mesića da je u ovom slučaju Željko Bagić iskoristio pismo svoje prijateljice Janjikove i da ga Milanki Opačić poturi kao dokument POA-e u kojem je ona spomenuta.

Karamarko će Mesića upozoriti i na napise u Nacionalu i na blogu 45 lines o Anti Glavanu kojeg je Karamarko promovirao u SOA-i, a kojem Bagić zamjera da je uhodio predsjednika Mesića i sastavljao kaznenu prijavu protiv njega, Bagića.

Ravnatelj SOA-e još će jednom zamoliti predsjednika Mesića da zauzda Bagića. Problem će biti u tome što Bagić na previše toga o Mesiću, a i ljut je zbog Glavanog napredovanja. Predsjednik će se naći u nezgodnoj situaciji jer ga Bagić i Violeta Janjik povezuju s Lullizimom Krasniqiem, ne tako davno ubijenim navodnim bossom albanske mafije u Hrvatskoj.

Proročansku potvrdu teze o sukobu Karamarko Bagić u kome bi predsjednik Stjepan Mesić mogao postati koleteralna šteta daje nam nekoliko stranica knjige Ivice Đikića Domovinski obrat - politička biografija Stipe Mesića, (str. 48-52):

U galeriji likova što su u proteklih pet godina boravili u Mesićevu okruženju i koji su nakon određenog vremena - zbog većih ili manjih gafova ili, pak, zbog razilaženja sa šefom - odstranjeni s Pantovčaka, vidimo lica Vjere Šuman nekoć glasnogovornice u Uredu predsjednika, Damira Vargeka, bivšeg predstojnika Ureda, Zdravka Jelenovića, nekoć savjetnika za kulturu, Stjepana Zdunića, savjetnika za ekonomiju, Tomislava Jakića, nekadašnjeg savjetnika za vanjsku politiku, Branka Zebića, tajnika kabineta, pa Tomislava Karamarka, bivšeg savjetnika za nacionalnu sigurnost i predstojnika Ureda za nacionalnu sigurnost (UNS)...

Željko Bagić posljednji je u nizu onih što su otišli iz Mesićeva savjetničkoga tima i zacijelo je čovjek koji je načinio najviše štete tokom svog boravka na Pantovčaku, s tim da predsjedniku Republike nije ni u primisli da progovori o štetočinskom djelovanju svog nekadašnjeg tjelohranitelja i savjetnika. Na pitanje zašto se lišio Bagićevih usluga ako je ovaj tako revno i savjesno obavljao svoj posao, Mesić odgovara da se Bagić odlučio tako postaviti, jer je smatrao da ne bi bilo pošteno da pravi poteškoće svom donedavnom šefu zbog zabrane ulaska u EU. »Ostali smo u dobrim odnosima i ponudio sam se da mu eventualno pomognem oko zaposlenja, ali on je to odbio.« Ovakvo zborenje o bivšim suradnicima ustaljeni je predsjednikov običaj: on nikoga s Pantovčaka nije ispratio pogrdama i pokudama, a razlog tome mogao bi se možda pronaći u njegovoj bojazni od količine tajni koje su ti ljudi u svojim glavama odnijeli iz Ureda predsjednika.

Jedan Mesićev vrlo blizak prijatelj kaže da je u slučaju Željka Bagića to osnovni motiv za predsjednikove lijepe riječi o nekadašnjem savjetniku.

»Bagić bi mogao svašta znati, a predsjednikov je interes da to što eventualno zna zadrži za sebe, barem prije novih izbora. Mesiću se Bagić 'dogodio' zahvaljujući osobama iz predsjednikova najužeg obiteljskoga kruga i tako je stekao njegovo povjerenje, premda sam ga ja u nekoliko navrata upozoravao da bude oprezan prema njemu i da ga se čuva. Moje je riječi uzeo u obzir tek kad je bilo kasno.«

Premda je, dakle, pažljivo birao riječi govoreći o Bagićevu odlasku s Pantovčaka, Mesić je jednim svojim činom iz ljeta 2004. bivšem savjetniku za nacionalnu sigurnost poslao poruku koja je ovoga morala zaboljeti više od bilo kakvih riječi: paralelno s micanjem Bagića, predsjednik Republike odlučio je donekle rehabilitirati Tomislava Karamarka s kojim se definitivno bio rastao u rano proljeće 2002. godine. Stipe Mesić i glavni čovjek njegove predizborne kampanje počeli su se razilaziti nekoliko mjeseci nakon što se »građanin-predsjednik« ustoličio na Pantovčaku, preciznije, udaljavanje se - prema Karamarkovu tumačenju - počelo događati kad je u Mesićevo blisko suradničko okruženje došao Željko Bagić. Karamarko je sjedio u centrali UNS-a u Jurjevskoj ulici, dok je Bagić svakodnevno bio u kontaktu s Mesićem i uvjeravao ga da - nije osobito važno kako će zakonski biti uređeno upravljanje obavještajnim službama, budući da je on, Bagić, prijatelj s Franjom Turekom, tadašnjim ravnateljem Protuobavještajne agencije, pa će najmoćnija tajna služba biti pod utjecajem Ureda predsjednika i sve će informacije pravovremeno pritjecati na Pantovčak.

»Ja, međutim, ni s kim nisam htio biti dobar, nego sam htio da sustav bude dobar i da stvari funkcioniraju u skladu sa zakonom«, reći će Karamarko i dodati: »Mene nije zanimalo tko je šef neke tajne službe i jesam li ja s njim prijatelj ili neprijatelj: zanimalo me je da taj netko radi svoj posao i da se drži važećih zakona. Tu sam vidio da predsjednik Republike nije sasvim na mojoj strani i da su na Pantovčaku zapuhali neki drugi vjetrovi. Vidio sam, također, da su Bagić i Turek pokrenuli veliku akciju mog micanja iz Mesićeva okruženja, jer sam im valjda smetao na putu postizanja svemoći u obavještajnom sektoru«.

Sukob se žestoko rasplamsao u jesen 2001. godine, kad je Ured za nacionalnu sigurnost - tijelo koje je bilo zaduženo za nadzor zakonitosti rada špijunskih službi - pokušao obaviti redovitu kontrolu provođenja tzv. tajnih mjera u POA-inu Centru Zagreb. Franjo Turek, međutim, nije dopustio djelatnicima UNS-a da provjere koga je sve rečena tajna služba tajno pratila i prisluškivala tokom 2001. godine, a Turekov je potez - na vlastito kasnije kajanje - podržao i tadašnji ministar unutarnjih poslova, SDP-ovac, Šime Lučin. Karamarko je tada pobjesnio: nazivao je Lučina i Tureka i pozivao se na zakon koji je bio na njegovoj strani, ali spomenuti državni službenici nisu ni htjeli čuti za zakon i slične trice.

»Jednostavno, rekli su da ne možemo obaviti nadzor i to je bilo sve«, govori Karamarko koji je zatim nazvao predsjednika Mesića i zatražio od ovoga da stane na njegovu stranu u sporu s Lučinom i Turekom, s tim da je iza Tureka sasvim sigurno stajao i Željko Bagić. Mesić ga, međutim, nije podržao: odlučio se držati neutralno i ne davati glasa od sebe, a to je praktično značilo da je dao za pravo Tureku. Predstojniku UNS-a tada je postalo jasno da je vrijeme za odlazak iz državnoga aparata, pogotovo stoga što je novi Zakon o sigurnosnim službama predvidao da se UNS ima ukinuti 1. travnja 2002.

A upravo je postupak formalnog gašenja UNS-a bio razlogom definitivnog razlaza Mesića i Karamarka, razlaza nakon kojega su u dvije godine samo jedanput telefonski razgovarali. Novi zakon, naime, nije predvidio što se treba učiniti s arhivom UNS-a, pa je Karamarko - prethodno o tome obavijestivši tadašnju predsjednicu saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost Đurđu Adlešić -dokumentaciju odlučio povjeriti Državnom arhivu.

»Tada se, posljednjih dana ožujka 2002., počelo događati nešto nevjerojatno«, priča Karamarko, »jer su Bagić i Turek pustili informaciju da iz sjedišta UNS-a suklja dim i da mi spaljujemo dokumente. Agenti POA-e i policija dignuti su na noge, neprestano su dežurali u Jurjevskoj i zapravo je sve bilo spremno za moje hapšenje. Samo zato što sam poštivao zakon i što je to nekome jako smetalo.«

Željko Bagić tada je u televizijskom Dnevniku izjavio da bi se Karamarkom trebalo pozabaviti Državno odvjetništvo, e kako bi odgovorio što je uradio s UNS-ovom arhivom. Tomislav Karamarko tada je opet nazvao predsjednika Mesića i pitao ga stoji li iza riječi svog savjetnika za nacionalnu sigurnost i misli li da bi njega, Karamarka, trebalo uhapsiti zato što se drži zakona koji je još uvijek na snazi. Predsjednik mu je odgovorio da ne zna što je Bagić izjavio, da će se raspitati o čemu se radi i da se mogu čuti kad se informira o slučaju.

»Tada sam obustavio kontakte s Mesićem, jer sam smatrao da me je izdao, a i danas mislim da je morao stati na moju stranu. Jednostavno, bio sam u pravu i predsjednik je morao racionalno postupiti. Ne znam zašto to nije učinio, a ne znam, doduše, ni što su mu sve o meni napričali Bagić i Turek. Vjerojatno su mu punili glavu time da sam desničar i sličnim glupostima«, veli Karamarko koji je nekoliko mjeseci kasnije nazvao Mesića i zamolio ga da kaže svojim obavještajnim uzdanicama da prestanu širiti neistine o njegovoj, tek pokrenutoj privatnoj firmi i tako mu uništavati posao i egzistenciju.

»Rekao sam mu da te svoje cuceke makne od mene i moram priznati da je to i napravio«, kaže on i domeće da se potom s Mesićem nije čuo sve do lipnja 2004., kad je u Globusu objavljen predsjednikov intervju u kojemu je ovaj priznao da je »Karamarko bio u pravu«. »Puno mi je značila ta njegova izjava i nakon toga smo se sastali i prvi put normalno popričali poslije dvije godine. Nismo tada razgovarali ni o izborima, ni o politici, ni o bilo čemu sličnom. Htio sam da izgladimo ljudski odnos i da među nama ne ostane neka nerazjašnjena priča, jer Stipu Mesića prije svega cijenim kao čovjeka, a imamo i dosta zajedničkih uspomena do kojih mi je stalo. Nisam htio da jedno prijateljstvo koje traje više od deset godina tek tako ode u vjetar. I mislim da smo uspjeli spasiti to prijateljstvo, unatoč naporima Tureka, Bagića i sličnih da se to ne dogodi. Ali i dalje mislim da me je 2001. i 2002. trebao podržati i da Bagiću i Tureku nije smio dopustiti da mu se toliko približe i da toliko utječu na njega.«

No, Mesić - za razliku od mnogih kojima je posao da prate i analiziraju njegov rad - ne smatra da je griješio u izboru suradnika.

»Birao sam ljude za određene zadatke i u Uredu predsjednika ostali su oni koji su se potvrdili. Oni koji su se potvrdili na jednom dijelu zadatka, otišli su kad je taj zadatak izvršen i sad se bave nekim drugim poslovima. Nikome ovdje nije bila zagarantirana trajna funkcija. Kao što se mijenjaju okolnosti, tako se mijenja i ekipa koja odgovara zadacima koje treba obaviti. Osim toga, svatko tko je radio sa mnom dobro zna koja je moja deviza u radu sa suradnicima: svatko je sam svoj kadrovik.«

I ne samo da Mesić misli kako nije napravio nijednu pogrešku u izboru suradnika i savjetnika, nego je, štoviše, uvjeren da općenito nije napravio nijednu pogrešku.

»Nisam napravio nijedan pogrešan potez otkad sam došao na mjesto predsjednika Republike. Mislim da je sve što sam poduzimao bilo u skladu s očekivanjima i s mojim principijelnim stavovima. To je zaista bio mandat bez ijedne pogreške.«


Pitanje je sad je li Željko Bagić shvatio poruku i hoće li se povući ili će obavještajnom kanalizacijom nastaviti teči špijunsko smeće i pojačavati se napadi na predsjednika Mesića.
SOA zasigurno neće priznati da ima prste u špijunskim događajima sa zastupnicama Adlešić i Opačić, a moraju uprijeti prstom na nekog poznatog krivca. Slučaj Vesne Škare-Ožbolt neće ni komentirati jer su tu izravno upleteni.

- 12:20 - Komentari (12) Isprintaj #

Predstavljamo zaboravljene junake Domovinskog rata: Ivan Grbavac Cobra


Ivan Grbavac Cobra (photo by Darije Petković)


Na Pollitiki su, pored Dragutina Lesara, još neki skeptični spram mog novinarskog angažmana i misle da se radi o paranoji.
Zbog njih, ali i svih onih tipa glavnog dealera transkripata iz Ureda Predsjednika, predsjednikova propala savjetnika za nacionalnu sigurnost, danas uhljebljena u INA-i, s medijskom podrškom u Nacionalu, Željka Bagića, želio bih podsjetiti da sam prvi novinar koji je na temelju dokaza iz MORH-a odgovornost za miniranje 200 kuća u Karlovcu za vrijeme rata (uglavnom u vlasništvu Srba) locirao na pripadnike Vojne policije.

Globus prvi put objavljuje skandalozne dijelove povjerljivoga izviješća ekipe Glavnog inspektorata Hrvatske vojske, načinjenoga od 28. do 30. siječnja 1992., o počiniteljima kobnog miniranja u Karlovcu, iz redova Vojne policije, u kojem je poginulo i jedno dijete, te o alarmantnom stanju HV-a na području toga grada na počecima Domovinskog rata...


Teške optužbe na račun Vojne policije u Karlovcu: od 1991. do 1996. srušeno je 200 stambenih objekata, čak i u vlasništvu lokalnih dužnosnika HDZ-a!


Željko Peratović, Globus, 19. ožujka 1999.


Dok sam si ja ovakvim tekstovima prikrbljivao sve više neprijatelja, Dragutin Lesar se bavio globalnim sindikalnim pitanjima, Željko Bagić je predavao na Polcijskoj akademiji, Franjo Turek je uhodio po Varaždinu, a Tomislav Karamarko je primao plaću u HAK-u i trenirao borilačke vještine sa Stjepanom Mesićem, Slavenom Leticom, Antom Nobilom...

No od bivših ili sadašnjih neprijatelja, važniji su prijatelji, a jednog sam se sjetio listajući spomenuti Globus:


Ivan Grbavac Cobra, prvi zapovjednik Bataljuna Vojne policije pri Glavnome stožeru Hrvatske vojske, u intervjuu "Globusu" kom entira poznatu aferu u povodu otkrića o lažnom bombardiranju Šibenika, nepravilnostima u radu SIS-a, o agentima ubačenim u MORH koji su na stojali što više kriminalizirati Domovinski rat i kaže:

General Janko Bobetko skinuo je za šibenski slučaj odgovornost sa sebe, a Smiljan Reljić proglasio se nenadležnim za atentate i mučenje civila!

* U prošlom broju Globusa, u vezi s napisima o šibenskoj aferi, potvrdili ste vjerodostojnost dokumenta po kojem su tadašnji visoki časnici HV-a Tomislav Mičić i Stipe Botica 1991. neovlašteno "zaposjedali vojne stanove". U naknadnom razgovoru dodali ste da niste u potpunosti zadovoljni "Globusovim" tekstom. Zašto?

- Nisam zadovoljan jer niste objavili puno ime i prezime i danas djelatnog pripadnika SIS-a Rajka Perića. Naime, imam dokumente po kojima je on još u prošlom sustavu izbačen iz SUP-a zbog kriminalnih radnji.

* Zašto inzistirate baš na njemu?

- Kada ste pisali o kriminalu u VP-u Šibenik, objavili ste dokumente da je načelnik SIS-a u Šibenik Tvrtko Pašalić imao policijski dosje otprije, a obnašao je funkciju načlnika SIS-a. Postavlja se pitanje: kako su u tako osjetljivu službu primani ljudi s policijskim dosjeima?

* Tko je odgovoran za primanje ljudi u SIS i po kojim su oni kriterijima birani?

- To pitajte gospodina Josipa Perkovića koji je 1991. ustrojavao SIS.

* U vrijeme kada ste vi smijenjeni s položaja zapovjednika bataljuna Vojne policije pri GSHV, pao je Vukovar. Tadašnji zapovjednik obrane Vukovara, Mile Dedaković, tvrdio je da su ga za vrijeme istrage pretukli policajci.

- Gospodin Dedaković to je tvrdio jer je na jednoj od osoba koje su ga tukle vidio značku vojne policije s brojem 2. Njega su pretukli djelatnici SIS-a jer su oni dobili prvih 15 značaka Vojne policije. Djelatnici vojne policije, kasnije 66. bojne VP-a, dobili su značke od broja 15 dalje. Tražim da se razjasni koji su djelatnici SIS-a nosili značke VP-a te da li su i nakon prekoračenja ovlasti napredovali u službi.

* U povodu pisanja Globusa o kriminalu u redovima HV-a oglasila se Udruga branitelja dragovoljaca Domovinskog rata Branka Borkovića, Mladog Jastreba, napavši novinare, ali i neke visoke vojne dužnosnike, da svojim tvrdnjama kriminaliziraju Domovinski rat. Slažete li se vi s tom ocjenom?

- Kriminalizacija Domovinskog rata je svako zataškavanje zločina. Radi sprečavanja i sankcioniranja kažnjivih djela formiran je Zaštitni bataljun pri Zapovjedništvu ZNG-a, kojem sam ja bio na čelu, a koji je prerastao u 66. bojnu Vojne policije...

Ivan Grbavac Cobra u razgovoru za Globus, od 19. ožujka 1999.


Ivana Grbavac Cobra se nerijetko javlja u komentarima na 45 lines ostajući dosljedan u razotkrivanju mračnih struktura koje se kriminalizirale Domovinski rat.


UPDATE: Turboekskluzivno: SOA, ali i naš Nemanja na tragu obavještajnom podzemlju koje deala falsifikate POA-e o Milanki Opačić i autoru 45 lines:

@Aleluja: Čuj, Aleluja, jedna poznanica Viki Violete Janjik dala mi je neke materijale/dokumente koji su nedvojbeno autentični (budući da ja nisam stručnjak zamolio sam jednog svog poznanika, inače umirovljenog visokog dužnosnika naše obavještajne zajednice, da mi potvrdi ili ospori njihovu vjerodostojnosti) a na kojima tvoja sestra, skjuz maj frenč, puši kurac Bojleru, Dugom i Štengi...

Nemanja 31.01.2007. (22:32)


Usporedbom dijela teksta koji je Milanka Opačić pročitala u emisiji Otvoreno i teksta koji je nađen u nadzoru, pretpostavlja se da je riječ o istom tekstu. Ako je tako, onda je SDP-ovac kojim se bavi ta anonimna predstavka Zvonimir Šostar i sve podsjeća na pismo koje je u slučaju striptiz protiv njega Milanu Bandiću slala bivša prijateljica gospođa Janjik. Daljnja bi analiza trebala pokazati otkud POA u zaglavlju tog papira.


Jasmina Popović, Večernji list, 02.02.2007 18:35



- 01:50 - Komentari (0) Isprintaj #

02.02.2007., petak

Vesnu Škare-Ožbolt zasigurno obrađuje SOA


Hvale se u SOA-i da su za 24 sata obavili izvanredni nadzor i nisu ustanovili da su obraživali Vesnu Škare-Ožbolt, Đurđu Adlešić i Milanku Opačić, ali da nisu otkrili ni da li su one postale žrtvama obavještajnog podzemlja.

Pa nije valjda da Karamarko danonoćno nadzire svo obavještajno podzemlje u zemlji bez naloga, pa može reći da nitko od njih nije špijunirao zastupnice? Da dobije nalog za nadzor obavještajnog podzemlja trebala bi mu 24 sata. Dakle, nadzire ih non-stop, al oni su ovaj put dobri. Podrazumijeva se da je SOA-a najbolja, pa se interni nadzor u samoj kući nije ni provodio. zaključno, zastupnicima se ne bave špijuni (ni profesionalni, ni honorarni). One su nečija druga žrtva ili izmišljaju.

Koliko je meni poznato, zastupnica Vesna Škare-Ožbolt je žrtva SOA-e.
Poslala mi je SMS u utorak popodne u kom me pita za savjet vezano uz nastup u "Otvorenom". SMS još nisam dobio. Ne bih za njega ni znao da me u srijedu nije nazvala i pitala zašto joj nisam odgovorio i što mislim o njenom nastupu u emisija. Prisegnuo sam da nisam dobio poruku, ali da me ne čudi jer ovih dana inače na svim obiteljskim telefonskim brojevevima.

Prijatelju s kojim često komuniciram stižu moje duple poruke, a ona ponovljena se sama izbriše za desetak sekundi. Svaki drugi poziv iz inozemstva na moj mobitel bude propušten a da ga nisam ni registrirao u trenutku pokušaja ostvarenja veze. Nazivatelj dobije poruku da sam ugasio mobitel. Pozivi iz inozemstva na fiskni broj budu ometani tako što mi pozivatelja čujemo on nas ne. Dogodilo mi se da bi me dobili iz par pokušaja, pa bih čuo kako su prethodno nazvali isti broj, ali dobili neku treću osobu koja bi im rekla da su krivo nazvali.

Možda je u ovom slučaju zastupnica Škare-Ožbolt samo kolateralna žrtva SOA-inog nadzora nada mnom. Znam da ćete reći da vjerujete Vladimiru Šeksu koji je izjavio da za HDZ-ova mandata nije ni jedan novinar nadziran, ali uvjeravam vas da predsjednik Sabora ne govori istinu.

No, netko je manipulirao i sudskom poštom koja joj je jesenas stizala na adresu Cvjetno naselje 19, Velika Gorica. Sutkinja Tanja Hučera izvjestila me jesenas da se Vesna Škare-Ožbolt nije pojavila na prvom ročištu povodom moje tužbe iako postoje dvije potvrde da je primila pozive. u ponedjeljak su me ona i njen muž Zlatko uvjeravali da nije nijedan poziv za moj sud dobila. Da ju vlasnik stana koji je htjela kupiti na toj adresi nije obavijestio o sličnoj pošti. Dakle, netko je umjesto nje primio pozive i uništio ih. Tko bi osim SOA-e za to imao motiva?! Razjasniti ćemo to na ročištu 12. o.m.

Samo je SOA ovlaštena baviti se vašom poštom i elektronskom komunikacijom i ona to, za sada, efikasno čini.

- 04:54 - Komentari (6) Isprintaj #

01.02.2007., četvrtak

Sud je jedini lijek za podivljale špijune


Prije svega, hvala na podršci Nemanji, Franzu Bureku, zenujedneruke...

Ne bojim se špijunskih podvala (@križ, zahvali Tureku u moje ime što me, ako me krstio "Punišom") jer sam, još jednom ponavljam, tužio državu zbog špijunskog maltetiranja, pobrojao bivše i sadašnje žbirove koje sumnjičim da su mi kršili ljudska prava, te dokumentirao i svjedocima osnažio optužbe (iscrpnije o tužbi na linku Mladen Bajic)

Franjo Turek može biti zabrinut što me imao razloga proganjati zbog mojih spoznaja o njegovoj ulozi operativca SZUP-a u Gospiću 1991. U svezi s tim jedan je svjedok na suđenju Rijeci iskazao da je Turek bio u ekipi Tihomira i Ivice Oreškovića koji su svjedoka kao Hrvata i HDZ-ovca pritvorili i mučili u Gospiću. O toj Turekovoj mračnoj priči može posvjedočiti i Josip Manolić, koji će 12. 02. o.g. doći svjedočiti kod sutkinje Tanje Hučere na Općinski sud. Vjerojatno iz straha od tog svjedočenja optužbe na moj račun da sam Manolićev novinar i da sam drukao Levara. Uostalom, poznato je da se ja ustrajno zalažem da se otkriju Levarove ubojice, organizatori atentata, pomagači, nalogodavci i oni koji su opstruirali i opstruiraju istragu. Poznato mi je od jednog svjedoka kojem je gospićki državni odvjetnik Pavo Rukavina omogučio neovlašteni uvid u spis o predistražnim radnjama vezano za ubojstvo Milana Levara da Tomislav Karamarko, Željko Bagić i Franjo Turek imaju razloga strepiti i zbog sadržaja spomenutog spisa. Mladen Bajić i Dragan Novosel, koji za sada uspješno pomažu Pavi Rukavini u opstruiranju istrage, ne mogu to do vijeka činiti. Pomaknuo se i zastarni rok. Svjedoci i dokazi neće se stiči uništiti, a jednog će dana optužnice biti podignute. Ako ništa drugo, radovat će me da će dosadašnji opstruktivci tada biti razvlašteni.

A svjedokinja koja povezuje Tomislava Karamarka, Vladimira Fabera, Franju Tureka, Željka Bagića, Antu Gotovinu, Krešimira Krsnika, Vladimira Milankovića, Martina Katičića, Miroslava Šeparovića, Antu Gotovinu, Hrvoja Petrača, Čedu Prodanovića, Celestina Sardelića i Mladena Bajića biti će na ročištu kod sutkinje Hučere upitana zovu li je prijatelji zbog pobrojanih društvenih veza "Anakonda".

E pa, vidjet ćemo hoće li joj se itko usuditi dati imnutitet od svjedočenja kao što ste ga svojedobno dali svjedoku Levarova ubojstva M.M-u, koji se nedavno kod Jože Manolića raspitivao da li bi mu ovaj mogao srediti preko Milana Bandića problem s bespravno useljenim stanom.

Zašto Miro Laco kojeg je Milan Bandić zaposlio kao savjetnika za branitelje ne riješi problem M.M.-u već sirotog Heroja Čanka šaljete kod Manolića! Je li to nastavak dokazivanja optužbi da Joža Manolić stoji iza ubojstva Milana Levara? Lijepo se to uklapa u priču da sam ja suradnik Jože Manolića i da sam cinkario Levara. Pa što onda ne podnesete kaznenu prijavu potiv mene i Manolića. U spisu o Levarovom atentatu stoje podaci o osobi koja je cinkala Levara i svima onima koji su pružili zaštitu Levarovom judi. U taj spis dajte iskaz čim prije, ionako će vas zvati za svjedoke.

Nastavno na gornje, posebna zahvala Kreši Bilanu za komentar:

Za aleluju. Zeljko je iznio mnogo stvari na svom blogu koje bi se trebale sudski goniti po sluzbenoj duznosti ( a ako Zeljko ne govori istinu, onda bi se njega trebalo tuziti bar zbog klevete.) Medjutim nista se ne poduzima. To Zeljkovim informacijama daje tezinu. Aleluja, ako pokusavas ovo svesti na 'moja rijec protiv tvoje', onda su tvoji daljnji komentari bespotrebni. Usput, Zeljko se potpisuje punim imenom i prezimenom, tako da je ispod casti ostaviti anoniman komentar.

(Kreso Bilan 30.01.2007. 22:25)


A besramno uvlačenje mene u priču o cinkanju Đurđe Adlešić, o kojoj je čitava država brujala ono što su objavili Željko Rogošić u Pukijevu Nacionalu i Neven Baraković na Index-u, moguće da ima veze sa činjenicom da je svjedokinja u procesu protiv špijuna Andrea Latinović postala glasnogovornica Đurđe Adlešić. Prema navodima iz moje tužbe njoj je Tomislav Karamarko govorio pet sati za i poslije ručka, loše o meni.

Nisam baš ni u ljubavi s novopromoviranim Đurđinim HSLS-ovcem zaduženim za branitelje Željkom Sačićem čiju sam ulogu u nepružanju, od Haaga zatražene, a od Matešine Vlade odobrene, policijske zaštite za Milana Levara višekratno propitivao. Spominjao sam i da je Zdenku Ropcu umjesto fizičke zaštite isti taj Željko Sačić kao pomoćnik ministra policije nudio zapošljavanje djece na trošak države ako odustane od svjedočenja o ratnim zločinima u Lici. Nekoliko puta sam objavio da se Sačića spominje u bilješci djelatnika krim-policije Stipe Novakovića koji je u razgovoru s Ivicom Rožićem Rokom doznao da Željko Sačić ima spoznaje da je ministar obrane Gojko Šušak osobno u Gospiću pred Medački džep naredio etničko čišćenje Srba.

Pa sad žbiri, slobodno možete reći sam cinkario i Sačića. Jesam, ako se cinkarenjem smatra novinarskim objavljivanjem svih spoznaja o kaznenim djelima. To je moj posao istraživačkog novinara. A koji je vaš? Da sudjelujete u kaznenim djelima, da ih organizirate i prikrivate tako što ćete ocrnjivati sve koji ne odobravaju ono što ste radili ili još uvijek radite?!

P.S. @Franz Burek, još jedan tnx za podsjećanje na Turekovu ulogu u nalozima za špijuniranje po Bjelovaru koje je pokušao uvaliti Robertu Teodoru Šepaku.


- 12:40 - Komentari (13) Isprintaj #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< veljača, 2007 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28        

Siječanj 2012 (1)
Svibanj 2010 (1)
Svibanj 2008 (16)
Travanj 2008 (19)
Ožujak 2008 (11)
Veljača 2008 (22)
Siječanj 2008 (22)
Prosinac 2007 (15)
Studeni 2007 (16)
Listopad 2007 (19)
Rujan 2007 (14)
Kolovoz 2007 (7)
Srpanj 2007 (14)
Lipanj 2007 (24)
Svibanj 2007 (17)
Travanj 2007 (33)
Ožujak 2007 (37)
Veljača 2007 (32)
Siječanj 2007 (29)
Prosinac 2006 (26)
Studeni 2006 (34)
Listopad 2006 (31)
Rujan 2006 (29)
Kolovoz 2006 (25)
Srpanj 2006 (17)
Lipanj 2006 (18)
Svibanj 2006 (24)
Travanj 2006 (28)
Ožujak 2006 (34)
Veljača 2006 (35)
Siječanj 2006 (42)
Prosinac 2005 (26)
Studeni 2005 (33)
Listopad 2005 (33)
Rujan 2005 (31)
Kolovoz 2005 (18)
Srpanj 2005 (24)
Lipanj 2005 (34)
Svibanj 2005 (32)
Travanj 2005 (45)
Ožujak 2005 (15)



45 lines © 2005, Zeljko Peratovic