05.02.2007., ponedjeljak
Sanader i Mesić u obrani Karamarka
|
Potpredsjednica SDP-a Željka Antunović oštro je krenula na Mesića i Sanadera koji se prave nevješti da ne znaju kako je izviješće Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost o provjeri navoda triju saborskih zastupnica, iscurilo u javnost prije nego li su ga oni dobili. Mesić i Sanader imaju zajednički interes štititi Tomislava Karamarka, ravnatelja SOA-e koji je izravno odgovoran za curenje informacija. Uostalom, kako vjerovati da je Ured vijeća za nacionalnu sigurnost napravio poštenu provjeru SOA-e kad je nedavno Karamarko u Ured za zamjenika postavio sebi odanog Joška Badžima, s čijim se imenom dugo kalkuliralo kao sa zamjenikom ravnatelja SOA-e. A Boris Pavelić, i briljirajući, kod Hloverke Novak Srzić u Kontaktu, Gordan Malić, koji pružaju medijsku podršku Karamarku, trebali bi se prisjetiti da je u aferi Turekove Prezentacije kao neprijateljica države bila predstavljena bivša novinarka Radija 101, bivša glasnogovornica MUP-a i trenutna PR-ovka SDP-a, Zinka Bardić. Ne znam je li Vijeće za gražanski nadzor tajnih službi uopće do danas razmotrilo njenu predstavku. Moguće je da je kolega Pavelić više informiran jer je on svojedobno pratio njen slučaj: POJAVIO SE I SEDMI NOVINAR KOJEGA JE PROTUOBAVJEŠTAJNA AGENCIJA PRATILA I PRISLUŠKIVALA HDZ posjedovao materijale POA-e još u prosincu 2003? (on english on Peratovic Net: HDZ had materials of POA) »Imamo snimku tvojih razgovora s ravnateljem policije Rankom Ostojićem«, priprijetio je Dušanu Miljušu, novinaru »Večernjeg lista« u prosincu 2003. glasnogovornik HDZ-a Ratko Maček ZAGREB – »Imamo snimku tvojih razgovora s ravnateljem policije Rankom Ostojićem, a ti pozdravi Zinku Bardić i novinarku Jutarnjeg lista Ivanku Tomu, jer svi ste vi dio iste grupe« – to je u prosincu 2003., u razdoblju između izbora i preuzimanja vlasti, novinaru Večernjeg lista Dušanu Miljušu kazao ondašnji glasnogovornik HDZ-a Ratko Maček, koji danas radi i kao glasnogovornik Vlade Ive Sanadera. Izjavio je to jučer našem listu sam Dušan Miljuš, objašnjavajući o čemu je točno bila riječ: »Bilo je to u prosincu 2003., nedugo poslije izbora na kojima je pobijedio HDZ. U kuloarima se spominjalo da je Branko Vukelić kandidat za ministra policije, pa su mediji istraživali njegovu biografiju. I ja sam želio provjeriti neke podatke, pa sam nazvao glasnogovornika HDZ-a Ratka Mačeka. Kad sam mu postavio pitanje, uzvratio je oštro, zaprijetivši mi navodnom snimkom moga razgovora s ravnateljem policije Rankom Ostojićem. Još je dodao da pozdravim tadašnju glasnogovornicu policije Zinku Bardić i novinarku Jutarnjeg lista Ivanku Tomu, jer da smo svi mi dio nekakve iste grupe«, prepričao nam je Miljuš, dugododišnji ugledni novinar-istraživač crne kronike Večernjeg lista i predsjednik Zbora sudskih izvjestitelja Hrvatskoga novinarskog društva... Boris Pavelić, Novi list, 16.02.2005 Malić se toliko zanio kod Hloverke da je mrtav hladan izjavio kako on ne surađuje s tajnim službama već tu i tamo im smjenjuje šefove. Pametno mu je replicirao Perko Kovačević: Vi s njima ne surađujete. Samo razmjenjujete informacije. Malić je ne trepnuvši nastavio da bi rješenje situacije s tajnim službama bilo ustanovljenje pomoćnika ministra (premijera) za sigurnost. To je isti prijedlog koji je Tomislav Karamarko zagovarao još prije afere Puljiz, a podržavali ga Gordan Malić i Igor Alborghetti i Ivica Đikić. U Vladi se tom prijedlogu usprotivila ministrica Vesna Škare-Ožbolt i od tada je na meti Karamarka koji se vidio na mjestu ministra sigurnosti. Usprotivio sam se i ja napisavši tekst u Vjesniku koji me najviše stajao karijere: Krugovi bliski Željku Bagiću, kasnijem Predsjednikovom savjetniku za nacionalnu sigurnost tvrde da je Karamarko u HIS-u, pored Saše Perkovića na mjestu pomoćnika, na mjestu zamjenika ravnatelja htio vidjeti Miru Lacu, ratnog pomoćnika Mirka Norca u Gospiću. Obzirom na aktualne događaje: ubojstvo Milana Levara i uhićenja "gospićke skupine" najbliži krug oko predsjednika Mesića u koji se može uvrstiti i Antu Karića, predsjednikovog kuma, uticao je da do tog zaposlenja ne dođe. No, neke osobe iz kruga Norac - Orešković kasnije su se hvalile da je upravo Karamarko intervenirao da se oni ne moraju odazvati pozivu policije da daju iskaz na okolnosti ubojstva Milana Levara. Tomislav Karamarko kao predstojnik UNS-a javno se opirao zahtjevima dijela nezavisnih novinara koji su bili žrtve prisluškivanja od strane SZUP-a, da iz službe otpusti Smiljana Reljića, koji je potpisivao rješenja o prisluškivanju. Veze Karamarka s osobama bliskim Mirku Norcu i Tihomiru Oreškoviću te sa Smiljanom Reljićem, koji je kasnije svjedočio protiv Norca i Oreškovića u Rijeci, nedokučive su. Čudno je i Karamarkovo zalaganje kod predsjednika HHO-a Žarka Puhovskog da se on i Zvonimir Trusić , dugogodišnji javni zagovaratelj lika i djela Ante Pavelića, koji je osnovao udrugu istoimenu onoj Žarka Puhovskog, dogovore oko pravnog statusa svojih udruga. Kada je zbog pritisaka Željka Bagića morao napustiti UNS Tomislav Karamarko je dao intervju novinaru "Slobodne Dalmacije" Josipu Joviću izjavivši da je "optužnicu protiv generala Gotovine trebalo odbaciti jer ona na optuženičku klupu stavija cijeli Domovinski rat". Mogu li do sada poznate kontroverze koje prate njegovu karijeru onemogućiti Karamarka da postane šef svim hrvatskim špijunima? Željko Peratović, Vjesnik, 28. kolovoza 2004. |
