13.02.2007., utorak
Zašto je Manolić sjeo nakon pitanja o Levaru
|
Na poseban upit punomoćnika tužitelja da li je svjedoku poznato da bi tužitelj pisao o ubojstvu Milana Levara svjedok odgovara da mu je poznato da je tužitelj obrađivao tu tematiku. Punomoćnik tužitelja (Luka Šušak) postavlja upit svjedoku da li je svjedoku poznato da bi tužitelj nudio razgovor Mladenu Bajiću i njegovom zamjeniku Draganu Novoselu vezano uz slučaj ubojstva Levara u Gospiću, a koji upit tužitelj cijeni da je od značaja za predmet spora jer se prezentacija Franje Tureka odnosila na tužiteljevo pisanje o ubojstvu Milana Levara. Ovom pitanju se punomoćnik tužene (Mladen Crnjaković) protivi. Sud (Tanja Hučera) dozvoljava svjedoku odgovor na to pitanje. Svjedok (Josip Manolić) odgovara to mi nije poznato. Dozvoljava se svjedoku da sjedne obzirom na trajanje ročišta i dob svjedoka... Josip Manolić na svjedočenju u procesu Peratović vs. SOA Manolić nije na sudu htio razgovarati o Milanu Levaru u čemu je imao potporu zamjenika zagrebačkog Županijskog državnog odvjetnika Mladena Crnjakovića. Između ostalog, Manolić i Levar su se sukobili oko priče tko surađuje sa stranim obavještajnim službama i tajno svjedoči u Haag, a laže da neće svjedočiti. Milan Levar mi je u razgovoru, a koji je i predmet tužbe Nikole Štedula protiv nakladnika Globusa, EPH, na gornju temu izjavio sljedeće: - Josip Manolić upravo je u intervjuu Globusu potvrdio da postoji video-zapis sa zločinima u Gospiću, ali je rekao da je postao dostupan i stranim obavještajnim službama. Manolić time kao da krivnju za to prebacuje na mene. Strane obavještajne službe mogle su dokaze o zločinima u Gospiću dobiti od njega, a ne od mene. Uostalom ja javno o svemu ovome svjedočim već godinama, a nedajem kao neki bivši obavještajci iskaze haškim istražiteljima u Grazu ili Parizu, ogorčen je Levar. Željko Peratović, Globus, 30. 04. 1999. Požalio mi se Gordan Malić da su haaški istražitelji zamjerili Levaru što je razotkrio da im je Manolić tajno svjedočio. Nisam u kontaktu s haaškim istražiteljima bio nikad (i Carli del Ponte, prvi put u životu, nedavno, vidio sam leđa), pa ne znam govori li Malić istinu, ali za razliku od Josipa Manolića, Levar je do istine držao kao do svetinje. Da je Levar bio u pravu potvrdilo se proše godine kad je Manolić svjedočio u haaškom procesu Praljku i petorici HVO samuraja. Manolićev dugogodišnji suradnik iz Francuske, Marin Tomulić taj je iskaz ocijenio lažnim. U to ne ulazim, ali sam sad siguran da je Manolić lagao u izjavi za Globus od 16. svibnja 1997. komentirajući razgovore Stjepana Mesića s haaškim istražiteljima: Mislim da se svjedočenju Stipe Mesića pred istražiteljima Haškog suda daje preveliki publicitet u našoj javnosti, odnosno da to svjedočenje uopće ne zaslužuje ovakvu medijsku pozornost kojoj je izloženo. Naime Stipe Mesić nije rekao ništa već nije govorio. On je, praktički, ponovio ono što već dvije-tri godine javno govori u svojim istupima na raznim tribinama, u medijima i političkim raspravama o hrvatskoj, odnosno Tuđmanovoj, politici prema BiH. Mesićevo je svjedočenje za kazneni proces pred Haškim sudom naprosto neupotrebljivo. S pravnog stajališta, ono nema onu vrijednost kakva je nužna na Haaškom sudu. Mesić, npr., spominje da su se Milošević i Tuđman susreli 48 puta, što za Haški sud, kao i za bilo koji drugi, ne znači ništa. Političko razilaženje Mesića i Tuđmana oko stvari koje se spominju u svjedočenju samo po sebi ne može biti razlogom za krivično gonjenje. Motiv i moralni aspekt - Mesić o mnogim stvarima o kojima govori nezna dovoljno, premda se, nakon čitanja njegova svjedočenja, može steći dojam da zna: i s toga se stajališta smanjuje vrijednost njegova iskaza. Mnogo je više ljudi bilo konkretnije povezano sa stvarima o kojima govori Mesić nego on sam, tako da bi njihovi eventualni iskazi bili relevantni za Haag, ali ne i ovaj Mesićev. No, postavlja se pitanje Mesićevih motiva da upravo u ovom trenutku izađe sa svjedočenjem, kao i moralni aspekt toga čina. Mislim da je motiv doista nečastan, moralno upitan. Činjenica jest da hrvatska politika nije dovoljno kooperativna prema Haškom sudu, premda postoje zakonske i političke odluke o suradnji s njime. Vjerojatno je Mesićeva prosudba bila da netko iz hrvatske politike mora postati kooperativniji s Haškim sudom kako bi dobio određene poene u inozemnim krugovima koji su nezadovoljni hrvatskim odnosom prema tome sudu. Istražitelji Haškog suda skupljaju svaku zanimljiviju informaciju, što je normalno, ali začuđuje da se netko sam javi da svjedoči protiv svoje zemlje. Mislim da to nije moralno sa stajališta bilo kojega političara u Hrvatskoj, koliko god bio u zavadi, ili se ne slagao, s predsjednikom Tuđmanom. Tajne službe nisu spavale Ja sam se svojedobno razišao s Tuđmanom baš na pitanju politike prema BiH pa, unatoč kontaktima koje su istražitelji Haškoga suda pokušali uspostaviti sa mnom, o tim problemima nisam želio ništa govoriti. Sve ono što bih ja sad mogao reći već sam govorio i u svojim javnim istupima. Budite sigurni da najveće obavještajne službe nisu spavale i da one imaju više podataka nego sam Mesić. Najmanje su tri velike tajne službe pratile događaje na ovim prostorima u tijeku rata i imaju važnije i upotrebljivije informacije nego što im može dati Mesić ili koji drugi hrvatski političar. Pokušaja kontakta, dakle, bilo je, ali to ne dolazi u obzir u ovom trenutku. Pogotovo zato što se još ne znaju prave političke i pravne funkcije Haškoga suda. Sad se preko toga suda vrši politički pritisak na Hrvatsku koji, zapravo, nema veze s ratom i ratnim zločinima. Mislim da je cijela stvar u tome da se Tuđman politički diskreditira, a ne da mu se, eventualno, sudi. Josip Manolić, Globus, 16. svibnja 1997. Listanje po starim novinama, kojima bi si i Manolić trebao osvježiti pamćenje, skrenulo mi je pažnju na još jednu tajnu o kojoj su na 45 lines svjedočili Marin Tomulić i Dragi blog: Na tajnom sastanku u Tuđmanovoj vili bio je i Josip Manolić! Josip Manolić, bivši šef svih hrvatskih tajnih službi, posjetio je nedavno predsjednika Republike dr. Tuđmana u njegovoj privatnoj kući, u Nazorovoj 57. Josip Manolić se, 1. listopada oko 16 sati, dovezao zelenim golfom u Nazorovu i parkirao pred Tuđmanovom kućom. ''Globusovi'' novinari vidjeli su ga kako žuri uz stubište, sa smeđom kožnom torbom pod rukom. Istodobno, u dvorištu vile u Nazorovoj bilo je parkirano još nekoliko osobnih automobila, što znači da je u tijeku bio neki sastanak. Zbog pojačanog osiguranja, Josipa Manolića nismo uspjeli snimiti na predsjednikovu kućnom pragu! Globus, Terminator, 09. listopada 1998. Da je Manolić održavao redovite, bliske odnose s Tuđmanom, dok je istodobo glumio da se s njim razišao, nekoliko puta mi je potvrdio i samodeklarirani umirovljeni agent BND-a, Marko Erceg, inače, osim sa Manolićem, nekad blizak i sa Josipom Boljkovcem, Tomislavom Jakićem, Stipom Mesićem, Silvijem Degenom, Željko Kekićem... |
