online

EKSKLUZIVNI RAZGOVOR

Dr. Zoran Božić, dužnosnik Hrvatske udruge žrtava komunizma, iznosi senazacionalne činjenice do kojih je došao u razgovoru s danas pokojnim Milanom Levarom

Levar je medicinski slučaj

Dr. Zoran Božić, zagrebački liječnik, magistar medicinskih znanosti, osim intenzivnog znanstvenog rada u svojoj struci bavi se više od 20 godina istraživanjem partizanskih i komunističkih na prostoru bivše Jugoslavije. Član je više građanskih udruga, a svojevremeno je bio visoki dužnosnik Hrvatske udruge žrtava komunizma. Hrvatsku političku scenu obogatio je nizom publikacija i referata o partizanskom, komunističkom i velikosrpskom teroru. Svojim britkim i beskompromisnim tekstovima izazvao je sudski spor s partizanskim generalom Radom Bulatom, prvi u povijesti hrvatskog pravosuđa koji se bavi partizanskim ratnim zločinima. Nakon pogibije Milana Levara razgovarali smo s dr. Zoranom Božićem, koji je kao dužnosnik Hrvatske udruge žrtava komunizma svojedobno kontakrirao s pokojnikom. Zanimalo nas je njegovo mišljenje o vjerodostojnosti samih Levarovih svjedočanstava i njegovo viđenje implikacija ovog tragičnog slučaja.
...
* Ne čine li ovakve tvrdnje Levarovo duševno zdravlje upitno?
- Upravo sam to htio reći. Obmane čula ove vrste povezuju se, na žalost, s vrlo ozbiljnim poremećajem. Osim navedenog Levar mi je kategorički tvrdio "da mu stalno prijete telefonom i pismeno", "da ga stalno prate", a "noću mu svjetlosnom zrakom kroz ključanicu prosvjetljavaju glavu". U sjećanju su mi ostale Levarove tvrdnje " da ratni zločinci protiv njega plakatiraju po Gospiću", kao i da povremeno osjeća zračne udare" od kojih gubi ravnotežu. Kako Tihomira Oreškovića površno poznajem s nekih sastanaka održanih 1994. g., upitao sam Levara je li on uistinu, osobno, bio očevidac od njega razvikanog navodnog slučaja "davljenja" zarobljenika kojeg je pripisao Oreškoviću. Levar je odgovorio potvrdno, da bi potom izjavio kako mu je dotični zarobljeni Srbin ovaj podatak potvrdio u snu. S pokojnikom se navodno susreo na ulici u Gospiću, rukovao se s njim, prema njegovoj bljedoći i ledenoj ruci zaključio je da je stvarno mrtav, a pokojnik mu je se usput potužio da ga je zadavio Orešković. Levar je osim toga izjavio "da ima problema sa spavanjem", "da sanja ratne zločine" i "da mu se noću vraćaju slike iz rata". Naveo je isto tako "da je stanovite blaže psihičke tegobe imao i prije rata". Potvrdio je da su ga "glasovi više puta bezuspješno nagovarali na samoubojstvo". Tijekom cijelog našeg razgovora pokazivao je znakove jakog duševonog nemira i tjeskobe. Ne predodređujući definitivnu dijagnozu, koja kod pokojnog Levara nikada nije niti bila postavljena, treba jasno naglasiti da su osobe koje pate od pshičkih tegoba ovakvog karaktera i opsega nespojive s eventualnim angažmanom u bilo kakvom istražnom i sudskom postupku. Pritom moram posebno naglasiti da sam pokojnog
Levara, unatoč njegovim psihofizičkim smetnjama, doživio kao natprosječno inteligentnu osobu.

* Ima li u biografiji pokojnog Milana Levara elemenata koji su ga mogli kompromitirati?
- Posebno su me zanimale stvarne okolnosti tragične pogibije njegova dvogodišnjeg djeteta od vatrenog oružja u njihovoj kući, o čemu su svojevremeno pisale novine. Pokojni Levar mi je priopćio "da se dijete ubilo iz pištolja", no čitav je ovaj događaj kod njega navodno bio "pokriven amnezijom zbog šoka". Pritom mi je Levar odbio odgovoriti na pitanje može li prstić djeteta starog dvije godine povući okidač pištolja, jesu li ukućanima poslije ovog navodnog samoubojstva uzete parafinske rukavice i kakvi su bili rezultati istrage. Posebnu sumnju na zataškavanje istine u ovom slučaju kod mene je izazvala Levarova tvrdnja da su mu "taj put progledali kroz prste". Možda bi odogovorno sudsko i medicinsko rasvjetljavanje istinskih okolnosti ove obiteljske tragedije već tada promijenilo tijek nastupajućih događaja i dovelo do pružanja nužne zdravstvene pomoći tom nesretnom čovjeku.

Vesna Kljajić, Hrvatsko Slovo, 29. rujna 2000

...A bivša suradnica Hrvatskoga Slova Vesna Kljajić, novinarka koja je napustila Srbiju 1995. i u proteklih deset godina baveći se "novinarstvom" stekla dvije kuće: jednu u Osijeku i jednu u Zagrebu, poznata po pljuvanju po mrtvome Milanu Levaru, u zadnje se vrijeme neformalno angažirala na strani predsjednika Stjepana Mesića. Zamjerila je Dragutinu Frančiškoviću, poznanstvo s Marinom Tomulićem, za kojeg je izjavila da je bezrazložno išao optuživati predsjednika Mesića, a ovaj da ga je namjeravao pomilovati.

Suradnica Glasa Slavonije i voditeljica na Z1 (pomirila se sa Željkom Malnarom i Tomislavom Karamarkom), donedavno je figurirala kao kurirka premijera Ive Sanadera. Više mi je osoba posvjedočilo da su baš preko Vesne Kljajić ostvarivali osjetljivu neformalnu komunikaciju sa Sanaderom. Jedan mi je svjedok ispričao da je dokumentacija Radovana Smokvine o računima s iseljeničkim novcem u Villachu preko Vesne Kljajić došla u ruke Sanaderu.

Dakle, pitanje je na koji način se Hrvatica "izbjegla" iz Srbije nakon rata transformira od zagovarateljice ratnih zločina, preko suradnice europskoga Sanadera, do braniteljice antifašističkoga Mesića? Moguće je da ... je Vesna Kljajić, tek mnogo snalažljivija novinarka od mene.