subota, 31.08.2019.

Pile, pas, sve na "p"



Hranimo se par dana u supermarketu, začudo, nije ni loše, pas je dapače jako zadovoljan svim vrstama piletine, drugarica malo jušne mahune, malo bolonjeze, ja eto moram najnezdravije, to mi je stil. Vidi se na primjeru drugarice, nema više bezazlenih padova u našim godinama, koliko god to spretno činili.
Jučer izdrijemali maturu, ja jako loše spavao, kolegica dobila unuku il unuka, nisam baš pojmio i isto nije spavala, nekim slučajem moje ime isprintano svim velikim slovima, pa shvatili onako bunovni da sam ja ono kao boss, pozivam i čitam sve, ispalo je da se valjda slučajno uključilo CapsLk, no dobro, kolegica je obavila sav fizički rad, ja spikerski, na kraju ona potpisala odgovornost, i to je iza nas, matematika, valjda najduže mučenje na maturi.
U Njemačkoj važni izbori u dvije pokrajine, ispunio test, koja mi stranka najbolje odgovara, odnosno s čijim stavovima se najbolje slažem, iznenađujuće Zeleni, za koje nikad ne bih glasovao, a eto, čak 29 posto stavova dijelim s fašistima, koji bi trebali osvojiti čak 25 posto glasova.
Inače ako se pitate zašto sam zapeo za ovu tetu dok sam išao po ručak, ma teta ima lijepu prozirnu haljinu koju moj fotić ne prepoznaje...
15:08 | Komentari (8) | Print | ^ |

petak, 30.08.2019.

Vešeraj



Ajd dobro, jedan od onih besmislenih dana, preživjeli.
Čitam ponovo Böllove eseje, zanimljivo o praonicama, ruši granice o bitnom i nebitnom.
Jedan sam od rijetkih što je bivšu jugoarmiju odslužio do zadnjeg dana, nisu me puštali ni za smrtne slučajeve.
Na kraju sam po kazni završio u vešeraju, što mi je bilo i najljepše razdoblje, imao sam svoj tuš, zahvaljujući radnicama, doduše nisam koristio obavezne rukavice i još danas se na rukama vide tragovi, nikad se neće oporaviti. Poslušnost je ipak mnogo veći grijeh na koji nikad nisam pristao.
20:34 | Komentari (7) | Print | ^ |

četvrtak, 29.08.2019.

Smrt fašizmu, sloboda narodu



Post mora ići mada mi se ne da, i te kako se radi u takozvano neradno vrijeme, kako budale dirigirane budalama, tumače u javnosti. Posebno sam nadrkan za sutra, kad moram naviti sat za pet, zbog dežurstva na jebenoj maturi, to bi svaki zaštitar bolje obavio. Smrt fašizmu, sloboda, narodu, šutio sam oko aktualnog rječkog slučaja, nažalost ovaj put sam znao da su desničari vjerojatno u pravu i da će to i te kako iskoristiti, teško me više dobiti i za lijeve prosvjede, hej, ja sam na referendumu bio za državu i to pravnu, koja mi je poslije ukrala stan i još štošta i sad se odjednom ljudi čude što im se događa.
18:10 | Komentari (7) | Print | ^ |

srijeda, 28.08.2019.

Žega



svi oko mene bolni
svi oko mene ludi
i pas postao destruktivan
poput ludih ptica
što poniru pred auta
i odbačene odmaraju
na vrelom asfaltu.

prvo je došlo vrijeme bolesnika
onda se razbolismo sami
tako je to kad umjesto o preventivi
pričamo o junaštvu ratnika
koji odavno nisu pri sebi
ranjavaju se poput mog psa
htjeli bi još jedan rat.

u parku naspram via rome
jebe se jedan par djece
usred vrelog dana
mi umorno oznojeni prolazimo
nitko kao ništa ne vidi
ona kao da nije izbrijana
pripada valjda manjinama.
11:06 | Komentari (14) | Print | ^ |

utorak, 27.08.2019.

Portreti s prosvjeda



Jedino što sam zbilja shvatio čitajući u njemačkim medijima o dopuštenom i zabranjenom glede fotografiranja, da ne smiješ nekoga portretirati na javnom mjestu i to objaviti bez njegovog dopuštenja, dok je dopušteno fotografirati događanja na javnim površinama, što je naravno besmisleno. Evo danas sam se zabavljao režući fotografije s jednog ovogodišnjeg berlinskog prosvjeda, ne bih li dobio portrete, koji mi se ovako čine prilično uspjelim. Inače kad sudjelujem na prosvjedima nemam običaj fotkati prosvjednike sem ako oni to izričito žele, čisto zbog neprepoznavanja od strane policije. Ovdje su na fotkama redom novinarke i snimateljice, na tom prosvjedu su me smjestili među novinare, kad sam naveo da sam bloger, iz tog razloga sam odstupio od prije navedenog pravila.
12:42 | Komentari (5) | Print | ^ |

ponedjeljak, 26.08.2019.

Tržnična storija



Nakon par stvari obavljenih u ustanovi lagana šetnja prema tržnici. Na pumpi kupujem drugarici cigarete, simpatične cure rade pa ne žurim, pitam znajući odgovor, jel imaju jeger u pljoskici od 0,35, cura me iznenadi odgovorom, ne, al nemojte ni pitati na ovakvim mjestima, u Plodinama imaju na akciji, al nemojte tražiti po dućanu nego pitajte direktno na blagajni. Pukla mi naime jedna ta praktična lagana pljoskica, evo sad nabavih drugu.
Put do tržnice imate na fotografijama, na tržnici prava predstava. Javljam se bivšoj učenici, koja tu radi, samo se pozdraviti, jer vidim da nema limuna, a samo zbog limuna i kruha bez aditiva sam došao. Nakon što se izljubismo, veli ona, nemam ja, al znam tko ima. Ja kažem, ma nema problema, snaći ću se ja i gledam u pravcu jednog prodavača iz svog naselja. Veli ona, vidjela sam da ponekad kupujete, al to je metkovićki teški, nije za limunadu. Kak ti kažeš, predajem se. Mala, galami ona curi u dijagonali, stigao ti je limun, je li? Da! Dobro pazi, to je bio moj profesor. Što ti znači to moj profesor, ne bih htjela čovjeku dati robu kakvu ja dajem svojim profesorima. Ma ovaj je dobar, najbolji! U redu, izvolite vrećicu i sami izaberite, okreće se ona meni. Ja zbunjeno prihvaćam, a moja bivša učenica galami, nemoj da profesor bira, jednom sam vidjela kako bira, on se razumije u cure, ne u limune, trebaju mu za cijediti. A kako bogati ti znaš da se profesor razumije u cure, nastavlja ova, sad već pažljivo birajući. Pa ja sam mu bila draga, zar ne, profesore?!
14:03 | Komentari (7) | Print | ^ |

nedjelja, 25.08.2019.

Doručak na kraju



Već sam zaboravio na dane poput današnjeg, debelo kasnim s dnevnom dozom interneta, jednostavno cijeli dan se preznojavam nešto fizički raditi, osim uobičajene jutarnje šetnje, i tu je Jin zapostavio nekadašnji red, ne požuruje i čini mi se da mu je svejedno, te alergije i ćeškanja ga malo izmorile. Oke, ne govorim potpunu istinu, čim sam ustao pogledao sam uz limunadu i tamnu čokoladu elektronsku poštu, otkako ne pijem kavu niti pušim to mi je već godinama prvi ritual, uz čokoladu obično već i startam s radenskom i to glede temeljnih potreba dobro funkcionira. Sad najčešće skoknem na instagram, tamo uvijek netko emitira uživo, eto jutros je upravo jedna od influencerica doručkovala. Objavila je i print screen, u jednom momentu je dobila pedesetak komentara. Zanimljiv je taj privid komunikacije, no ja se ne žalim, meni u svakom slučaju zanimljivije nego nekad kad smo bili osuđeni na jutarnje novine i neizbježnu dozu politike. Moguće da se na ovaj način i smanjuje broj starijih potpuno isključenih ljudi, ja sam inače svake godine sve asocijalniji i da nije tih mreža, tko zna kojim putem bi sve to išlo.
Drugarica plače, izgleda da napokon ide neki dobar film na teve, e televiziju već dugo ne gledam, mislim da sam tu ovisnost otresao s kavom i cigaretama, ostale su već postojanije...
15:35 | Komentari (8) | Print | ^ |

subota, 24.08.2019.

Hot&chili



Jučer na poslu sve dobro prošlo, odnosno svi prošli. Na sjednici se ponovo vidim s nekim dragim ljudima, lijepo ih vidjeti, no i neki, pomalo već mrski se ne mogu izbjeći. Zanimljivo da je Amazona istisnula kao temu stari hrvatski pozdrav.
Nakon sjednice idem u kratku šetnju prije ručka, imam izgovor, ponestalo mi limuna, a u obližnjim trgovačkim centrima nekupljiv. Nagrađen sam i opušta me šetnja na relaciji Brajda-Žabica. To je ono lijepo u Rijeci, koliko god su gadne vrućine i sparine, veseli modna osviještenost sugrađanki.
Doma čeka jedan od kućnih specijaliteta chili con carne, čini mi se svaki put još za neku nijansu bolji.
11:38 | Komentari (7) | Print | ^ |

petak, 23.08.2019.

Totalitarno tvoj



Tužni dani, Jin se izgrebao, vjerojatno neka alergija, ne mogu mu pomoći, ja sam u žrvnju, drugarica bolesna, srećom izrada kurikuluma za školu za život neće biti nepremostiva prepreka, našao sam na netu nešto što će dobrano pomoći, razmišljam jutros gledajući Jina o autodestruktivnosti, toliko ih je u mom društvu bilo, samouništavača, mnogo više od normalnih ljudi, dosta ih više ni nema, ni sam se nikad nisam štedio, al eto, bilo valjda nešto više sreće. Danas i prva sjednica, svi se opet srećemo, naravno oni koji prežive popravne prije, čitam imbecilni članak o totalitarizmu u kojem smo živjeli, jeste, danas baš ono teće med i mlijeko većini nas. Na autobusima autotroleja natpisi "štrajk", normalno voze, čitam priopćenje, kao da se ispričavaju i zbog tih natpisa, zemlja prestrašenih ljudi jer "raditi se mora", a svaki lokalni šerif ti može dati otkaz. Završavam, moram ići, samo još par mutnih fotki za ovo mutno doba.
09:20 | Komentari (7) | Print | ^ |

četvrtak, 22.08.2019.

Otvaranje dućana



Počelo je, Jin je jutros bio zbunjen žurbom, toga protekli mjesec i kusur nije bilo, al se snašao i odgovorno obavio sve što je trebalo. Nakon dugog vremena sam čekao otvaranje dućana, ne bih li munjevito obavio nužnu kupovinu, drugarica još nije dobro. Eto i to čekanje zna ponekad imati svoje draži, propustio sam mladu gospodičnu da stane ispred mene. Jučer sam štedeći majice koje su "za posao" obukao već dobrano staru majicu koju sam dobio od jednog od bivših razreda, možete misliti koliko je stara, to je bila zadnja generacija u kojoj je par njih pratilo blog. Sjećam se komentara jednog učenika "dobro ste joj spustili" na polemiku koju sam onda vodio s danas renomiranom književnicom i kolumnisticom, onda samo blogericom Zonom. To su bili klinčevi, onda kontra sad mi drage Bugenvilije, posjeti svaki dan na više stotina, nešto što eventualno ponekad danas veteran Euro dostigne. Prije ove "fuck blogs", generacije bio je razred koji je na maturalnim majicama nosio moje ime iza "svi smo mi..." kao reakciju na tada popularni slogan, stariji će znati koja su to pra vremena bila.
Matematika je dobro prošla, sutra dan visokog rizika kemija, ja naravno opet u komisiji, pucanje u bilo kojem smislu nikad nije isključeno.
15:12 | Komentari (8) | Print | ^ |

srijeda, 21.08.2019.

Pizzeria na Piketu, kod hreljinske crkve



Drugarici još noga nije najbolje pa smo se jučer odlučili, najprije u "Bajtu" na ručak, pa ćemo vidjeti kako je noga podnijela vožnju, te odlučiti, hoćemo li na haciendu. Super iznenađenje, na ulazu u "Bajtu" napis "Danas ne radimo", izvrsno, utorak usred sezone. Sad smo već bili gladni i odlučili smo se za odojak ili što već ima pečeno kod Bujana na Praputnjaku. Veselo, otvaraju u 14, a tek je bilo par minuta nakon 13. Noge već nisu bile najbolje, ali trebalo je negdje ručati. Odlučili smo riskirati i potražiti jednu pizzeriu, koja navodno postoji u Hreljinu, ali mi je već jednom, prateći putokaz, nismo pronašli. Izgledalo je da će se povijest ponoviti, odosmo mi u brdo, srećom vidjesmo gore starijeg tipa, golog do pojasa, koji je djelovao domaće i pouzdano. Lijepo nam je objasnio kako smo "falili" i kako ćemo doći, to vam je odmah do crikve.
Terasa je bila ugodna u hladovini, jedino nas je zbunilo, nigdje nikog, a vrata restorana otvorena. Radilo je, drugarica je odabrala malu pizzu, a ja, vidjevši da imaju i roštilj, piletinu na žaru, piletinu i moj drugar Jin obožava. Kad su stigla jela nismo mogli doći sebi, ogromne porcije uključujući i tu navodno malu pizzu, pola smo je na kraju spakirali i drugarica kaže da je i danas dobra. Ne samo to, jela su i izuzetno ukusna, da je pas dobio vodu možda bi nam postali i novi favoriti.
Vratili smo se preko industrijske zone, stali kod Plodina jer mi je Radenska pri kraju, i tamo super, Radenska na akciji četiri i pol kune litar i pol boca, napunili auto i zadovoljno kući, drugarica je nastavila tretman s nogom i danas je još bolje. Ja sam danas već živčan, valja meni sutra u ustanovu na popravne...
10:31 | Komentari (7) | Print | ^ |

utorak, 20.08.2019.

Zabavnik



Već sam pisao o otvorenoj knjižnici u Krku, koja eto, usprkos skepsi svih koji poznaju mentalitet naših ljudi, već godinama opstaje. Ove godine me je u stvari jedino to tamo i radovalo, naime jedno jutro u šetnji s Jinom naletio sam na komplet Politikinog zabavnika, omiljenog lista mog dječaštva i rane mladosti. Oduševilo me da još unutra caruju nekadašnji junaci Hogar strašni i Garfield između ostalih, koncepcija se nije promijenila, red zabavnog, red poučnog, odgovara se na zanimljiva pitanja čitalaca, kao što se nekad davno meni odgovorilo na pitanje o Antartiku, nemam pojma što sam pitao, pamtim da me jedino zanimalo hoće li objaviti moje pitanje, jesu, i odgovorili su mi i ja sretan. Još uvijek imaju i rubriku preko cijele stranice, u kojoj se naslikavaju ljudi sa Zabavnikom u raznim svjetskim gradovima i pozdravljaju čitatelje, eto ja poslao fotku s Krka, neću znati hoće li jednog petka biti objavljeno, ali to mi više nije ni važno, glavno da igra traje.
Pisati ne bih više znao, ali eto, čitanje tiskane ćirilice još mi ide.
11:30 | Komentari (8) | Print | ^ |

ponedjeljak, 19.08.2019.

Psi, plaža, stadion Kantrida



Pošto smo primjetili da Jinu more dobro čini za ranu koju ima na tijelu i koja ga često iritira, odlučili smo se jučer ipak uputiti na pseću plažu na Kantridi, iako mi ostali baš nismo željni mora. Parkirali smo iznad stadiona, ako ne najljepšeg, onda najljepše smještenog, ne samo u Hrvatskoj, ne bih li ga poslikao. Onda smo malo, što bi Dalmoši rekli, falili put. Ipak cilj je opravdao svo znojenje, Jin se nakupao i nadružio i dan bi bio skoro pa idealan, da drugarica nije pala i povrijedila nogu, srećom, nakon prospavane noći, to izgleda bolje. Plaža mi se činila ravnomjerno podijeljena između Talijana, Slovenaca i Hrvata. Ne bi me iznenadilo da Rijeka postane i odredište za odmor, ne samo prolazno prenoćište turistima, ovdje se ljudi, za razliku od onih na otocima, baš trude. Prvi koji se brinuo za drugaricinu povredu, Jin je bio u moru, bio je veliki bijeli pas od plažnih susjeda Talijana, kaže drugarica da je nepogrešivo detektirao mjesta gdje je bolilo. Ja sam onda usput malo isfotkao i gazdaricu.
U rano popodne smo se onda naravno uputili na ćevape u neizbježni "Marun".
12:04 | Komentari (6) | Print | ^ |

nedjelja, 18.08.2019.

Hrvatska crnohumorna priča



Pokušat ću ukratko opisati kako redovnom platiši usred sezone na otoku isključuju struju. Bili smo još u Berlinu kad nas je zatekla vijest da je na otoku nevrijeme i da su dvije prijateljice, koje su bile kod nas u gostima ostale bez struje. Valjalo je iz Berlina nazivati sve živo i poznato, intervenirati i improvizirano je uspostavljena struja, s tim da se prozor ne može zatvoriti i da su skinuta vrata od kuhinje, koja je tik uz taj prozor. Tako je stan bio nekoliko dana lopovima na izvolite, dok mi nismo došli. Dobili smo uputu da treba probušiti rupu kroz zid, da je to do nas i da će nam kroz tu rupu do daljnjeg provući žice do brojila, to smo napravili. Međutim sve je išlo ukrivo, zaboravili smo na velu gospoju i hrvatska spajanja, tako da smo prolazeći zgradom tehničke službe i uprave vidjeli mahom otvorena vrata, upaljena svjetla i nigdje nikoga. Ipak smo nakon puno dozivanja uspjeli dobiti uvjeravanje da će nam biti poslan dežurni u subotu, ne bi li barem prije povratka u Rijeku uspjeli zatvoriti prozor. Previdjeli smo normalnu nadrkanost onoga koji mora raditi subotom, primjetio je odmah da je osim rupe to trebalo i štemati. Mi smo to znali, ali eto, svugdje okolo vise žice i sezonom su zakonski zabranjeni veći radovi. Najlakše je bilo isključiti struju i tip je to napravio, tipično hrvatski, da sam mislio još ostati na otoku, da imam malu djecu ili nešto slično, valjda bi tipično hrvatski trebao likvidirati tipa ne bih li sačuvao struju.
Sad očekujemo prvo nevrijeme da nam kroz iskopanu rupu poplavi hodnik i kuhinju.
10:16 | Komentari (5) | Print | ^ |

subota, 17.08.2019.

Hrvatski blog ass



koja budala
on stvarno misli
da imamo hrvatsku.

p.s.
možda napišem post, a možda i ne, o onome što se događalo na otoku, jebote, valja procijeniti moguće rizike, banda je premoćna. inače krk je prepun orbanovaca s mercedesima, vlažan san svih naših hrvatina.
18:20 | Komentari (8) | Print | ^ |

petak, 16.08.2019.

Krčki park Kamplin



Nevjerojatne se stvari događaju, danas nisam fotkao kafkijanske prizore kad sam mislio rješavati regularno probleme spomenute u prethodnom poslu, radni dan, svjetla po kancelarijama gore, vrata otvorena, nigdje nikoga.
Smirujem se, nakon što su valjda neke veze nađene, u parku Kamplin, i Jinovo i moje omiljeno odredište. Normalno da je park, osim prepunih koševa za smeće reprezentativno sređen, tim dijelom praktično gospodari crkva, al eto, nađe se i putenih prizora.
16:55 | Komentari (10) | Print | ^ |

četvrtak, 15.08.2019.

Pseća plaža i more xD



Na otoku sam i ostajem duže nego što bih želio. Još dok smo bili u Berlinu dobili smo obavijest, da je stan tu ostao bez struje i da je HEP nešto provizorno riješio. Još uvijek ne mogu doći sebi od tog rješenja, proveli su žicu kroz stalno otvoreni prozor. Zadnji dani ferija idu k vragu. Dobro, danas se Jin iskupao i nauživao na psećoj plaži, ja eto samo pse zaboravio fotografirati.
17:01 | Komentari (5) | Print | ^ |

utorak, 13.08.2019.

Rasprava o dupetu



"Promatram, je li to ništa?"
"Kome se time pomaže?"
"Kome se može pomoći", reče Fabian.
Erich Kästner "Fabian:priča jednog moraliste"

Jučer sam stavio na instagram ovdje već objavljenu fotografiju dvije jako zgodne frankfurtske policajke, sjećam se Pozitivkinog komentara da kod nas baš zgodne i nije vidjela. Na instagramu i twitteru pišem i hashtagove objavljujem na njemačkom jeziku tako da me tamo prate skoro sve berlinske poznanice. Strogo procjenjuju pa rijetko kad dobijem koji lajk.
Tako me jučer obradovalo kad je nakon par lajkova i dva komentara lajkala baš policajke bivša piratica koju jako cijenim Christa. Išao sam se protegnuti i kad sam se vratio, imam što vidjeti, novi lajkovi, ali njenog nema. Šaljem upitnike, što se događa. Smeta joj što sam stavio lajk na jedan po njoj seksistički komentar, a i kao hashtag sam stavio #Po (dupe), što baca drugo svjetlo na fotografiju. Meni riječ dupe kao i npr. filozofu Sloterdijku izaziva uglavnom pozitivne konotacije, a komentar mi je na prvu bio dobra igra riječi: "Po-lizei", s tim da je meni kao vjerojatno i autoru "lizei" (tako napisana riječ ne postoji) bila asocijacija na licej, liceji su ako se dobro sjećam bile Aristotelove filozofske škole, a danas su srednjoškolski internati, u svakom slučaju igra riječi mi je djelovala duhovito, nikako uvredivo.
Zadnjih godina je izuzetno porasla feministička osjetljivost, prekinuta je diskusija, znam da bi mogli slijediti meni nesuvisli argumenti, biste li takve hashtagove stavljali i za policajce muškarce, pa zaboga, njih sigurno ne bih fotkao iz estetskih razloga, meni su one izuzetno simpatične i prvi put mogu tako ustvrditi za nekog iz te neomiljene branše. Hoće li uskoro i muški kompliment ženama oko fizičkog izgleda biti proglašavan seksizmom?
Na kraju za one kojima je eventualno promakla ponavljam spornu fotografiju:



p.s.
Pita od sira i prugaste talijanske pite, dobivene kao dar u Frankfurtu bila je izvrsna!
11:36 | Komentari (8) | Print | ^ |

ponedjeljak, 12.08.2019.

Mladi blog uspješnici



Danas baš nešto nisam imao o čemu pisati, kad vidjeh temu influenceri na naslovnici i jedan komentar, kao ima ih i kod nas ali ne zarađuju. To baš i nije točno, znam neke, doduše sad više ne na blogu.hr. Nas nekolicina je prije par godina i unovčila par čekova preko oglasa, ne znam jel to više ide, jer smo gotovo istovremeno došli na crnu listu zbog navodnih manipulacija.
U Berlinu jednu od najbrže napredujućih firmi vodi bivši bloger, koji se doduše bavio igricama i informatikom. Bio je u ekipi mladih koji su sudjelovali u strelovitom usponu flixbusa, no počela su međusobna prepucavanja i napustio ih je. Jednog dana je pročitao da navodno 23 posto svih kamiona po autocestama vozi prazna i eto, napravio je aplikaciju koja povezuje firme i prevoznike s udaljenih relacija, patentirao, i eto, čitao sam da će to revolucionizirati taj vid trgovine.
Pratio sam dugo berlinsku blogericu Mary Scherpe, imala je najčitaniji modni blog, postali smo i frendovi na fejsu, od reklama je počela ostvarivati velike dobiti, zaposlila nekoliko ljudi da pišu za nju i negdje je očito puklo, sad koliko vidim opet piše samo ona sama, isključivo na engleskom, a u čistki na njenoj fejs listi stradao sam i ja.
Rekoh već da poznajem mladog influencera utjecajnog na instagramu i you tube. Pomama je za reklamiranjem na njegovom instagram story, znam da bi mnogi bili spremni i platiti samo da upadnu na listu favorita, znači išlo bi to. Odgovorni na fejsu sad malo mladima otežavaju posao, navodno sve uspješnije onemogućavaju botove, koji su multiplicirali lajkove, koja smiješna civilizacija.
Ajmo malo o pravim vrijednostima, punjena paprika je bila uobičajeno odlična, nepogrešivo s psom pogađam nacionalnosti posjetiteljki supermarketa dok čekamo drugaricu i tako to, na drugoj i trećoj fotki jedna je "strana", a jedna "naša", najavljuju neko nevrijeme za srijedu pa se možda odemo napokon i okupati u moru, šokiralo me kad sam primjetio da mi idući tjedan ističe godišnji.
14:08 | Komentari (8) | Print | ^ |

nedjelja, 11.08.2019.

Opušteno politiziranje



Šefica riječkog ogranka pokreta se vratila nakon privremenog rada u Londonu, koji je dosta potrajao i pozvala nas koji se još vodimo kao članovi na razmjenu ideja. Naravno vrijeme je godišnjih odmora tako da smo se na kraju našli samo nas troje, koji uostalom i uređujemo fejs stranicu i gospodin Jin, počasni savjetnik. Dogovorili smo teme kojima ćemo se baviti na sastanku u rujnu te tekst koji bi trebao stajati na stranici. Mene naime smeta da su činjenicu da je pokret demokratski počeli zlorabiti na društvenim mrežama domaći fašisti pa će na stranici stajati:
"Riječki ogranak DIEM25 smatra se pokretom koji u dijalog stupa sa sugovornicima neovisno o godinama, spolu, porijeklu, i društvenom položaju, te otvorenim za sve inicijative i zamisli.
Međutim, oštro osuđujemo rasizam, seksizam, homofobiju, transfobiju i druge oblike diskriminacije te s tim povezano strukturalno i tjelesno nasilje. Onaj kome je cilj razoriti zajednički život i zalaže se za društvo čije vrijednosti počivaju na šovinizmu, nacionalizmu itd radi protiv moralnih temelja Riječkog ogranka DIEM25. Riječki ogranak DIEM25 stoga proglašava zastupanje rasizma i toleriranje historijskog i aktualnog fašističkog nasilja nespojivim s djelovanjem na našoj FB stranici."
Poslije je neveganski dio prisutnih naravno završio na ćevapima, a veganski na poslovnom skype razgovoru.
11:37 | Komentari (6) | Print | ^ |

subota, 10.08.2019.

Idila bijega u šumu



Dok svi hrle na more, mi se našeg otoka grozimo, naime traje krčka fešta, nešto gužvom svojom i valjda neizbježnim neukusom (samo jednom sam bio u te dane), nama potpuno odurno. Prijatelji s kojima smo se našli u Rijeci, snimili su na proputovanju našu hacijendu, izgledala je poput prašume na tim tendecioznim fotkama, bojali smo se komaraca i svašta nečega, no ništa od toga. Nikad nismo bili gore u ovo vrijeme, ove godine smo znatno ranije nego uobičajeno putovali u Berlin i vratili se, te nas je obradovalo mnoštvo malina. Zanimljivo po utabanim stazama i viđenom da ih netko očito bere, svejedno ih je bilo i više nego dovoljno. Planiramo staviti tablu s natpisom otprilike: "Privatan posjed, posjet i branje voća i povrća dopušten jedino prijateljima i medvjedima!" Inače gore je bila hladovina, disalo se punim plućima, nikad bolje, i ljuljačka stoji na svom mjestu, no slika s drugaricom na njoj mi ovaj put nije uspjela.
10:18 | Komentari (11) | Print | ^ |

petak, 09.08.2019.

O smeću i lijepom bez cenzure



U Rijeci veći dio dana provodimo u stanu pod klima uređajem, ja sam jutros imao doduše dvosatnu šetnju obližnjim parkom, na povratku nas sunce kojeg na početku i nije previše bilo, prilično iscrpilo, nije se više moglo hladom vratiti. Jučer smo se našli s prijateljima, mladim parom koji eto produženo vikendari turistički u Crikvenici, čujemo iz prve ruke o jadnoj turističkoj stvarnosti od čovjeka koji puno putuje, može i voli potrošiti, ali ovdje baš i neće previše. Odveli smo ih naravno na naše omiljeno odredište, najbolji riječki vidikovac.
I Rijeka je puna turista, supermarketi rade do daske i svugdje, baš svugdje su ispred njih iste slike kao na trećoj fotki.
O ljepšim stvarima, moja omiljena instagram plesačica, s njom sam uspio dobro upoznati Las Vegas iznutra, je objavila na instagramu provokativnu fotku cenzuriranu na strateškom mjestu. Jedna je od rijetkih instagram zvijezda koja odgovara na poruke, jednom je napisala, nemojte me pitati kako sam ili još gore, davati savjete oko šminke ili prehrane. Ako imate novaca izrazite vizualnu želju i vjerojatno ćemo se dogovoriti, ako ne, samo pišite o svojim snovima. Napisao sam da nije fer i evo, ispala je pravi drug, imam dopuštenje i da podijelim, kaže na instagramu je previše djece pa eto. Djecu blogovi ionako ne zanimaju, a na umanjenoj fotki kod mene (imam ja veću), se ionako ništa ne vidi, a ni na većoj, meni nešto nije jasno, iako je za razliku od mojih, fotografija oštra.
12:13 | Komentari (7) | Print | ^ |

četvrtak, 08.08.2019.

Povratnički mozaik



Vratio sam se u Rijeku i ovdje zbilja trenutno nema ništa zanimljivo, cijeli dan pod klimom u potkrovlju, osim dućana i obaveznih šetnji s ljubimcem. Zato sam malo razgledao neobjavljene fotografije i podsjetio se tema o kojima sam namjeravao pisati, ali su eto otpale kao neprioritetne.
Na prvoj fotki je jedna od mnogobrojnih berlinskih joggerica. Puno ih trči, puno je dućana zdrave hrane i veganskih restorana, međutim ako na ulici vidite pretile ili iznemogle osobe, to po pravilu nisu mnogobrojni turisti nego Nijemci.
Na drugoj fotki je jedna influenserica, puno ih je bilo na prosjedu na kojem sam sudjelovao, snimaju se gledajući u kamericu, pričaju uživo s mjesta događanja i jako afektiraju. To se vjerojatno sviđa njihovim mnogobrojnim obožavateljima na instagramu i drugim društvenim mrežama.
Treća fotka govori sama za sebe, još jedna popularnih zanimacija mladih, zamislio sam da na ovoj fotki otkrijete uljeza.
Četvrta fotka je trebala biti jedna od onih na postu o gradskim kvartovima. Na kraju sam samo pisao o kolodvoru Zoo i to zbog majmuna.
Zadnje fotke su iz Virovitice, na prvoj je samo jedna kuglica sladoleda za 6 kuna, nikad nigdje nisam veću kuglicu dobio. Virovitica je i gradić hrabro ofarbanih curica, odabrao sam ovdje zeleno, fotka nažalost nije najbolje uspjela, a nije mi se dalo ponavljati okidanje.
Na zadnjoj fotki je primjer koliko sastojaka po našim domaćinima barem mora imati glavno jelo, juhe, salate i deserte nisam fotkao.
Planiran je bio i jedan shopping post, no nismo se još potpuno raspakirali i trenutno mi se ni neda.
12:32 | Komentari (9) | Print | ^ |

srijeda, 07.08.2019.

Nacist Nolde u muzeju suvremene umjetnosti



"Der Hamburger Bahnhof" je berlinski muzej suvremene umjetnosti i danas svakako priznat kao jedan od najvažnijih svjetskih muzeja tog profila. Kao što ime govori povijesno je to bio najprije željeznički kolodvor, poslije drugog svjetskog rata ta zgrada nije ničemu služila jer se nalazila na ničijoj zemlji između dva dijela podijeljenog Berlina, današnju namjenu je valjda dobila 1996. nakon obimnog renoviranja i renoviranja su joj postala, doduše iz drugog razloga, stalnog širenja, sudbina. Tako se i ovaj put npr. nisu mogle vidjeti mnoge slike iz zbirke, recimo npr. najmoćnije meni omiljenog Gerharda Richtera.
Početak svake sezone muzej obilježava besplatnim ulaskom od 14-21 sat, brojnim programima u dvorištu te posjet najrelevantnijoj izložbi trenutno od 19-21 sat, ovaj put se radilo o izložbi jednog od najpoznatijih i najuglednijih njemačkih ekspresionista Emila Noldea, ta je izložba duboko prodrmala njemačku kulturnu javnost, kasnije ću napisati par riječi o tome.
Dakle nekoliko krila zgrade je zatvoreno, čim uđeš vide se radovi, muzej dobiva neprekidno umjetničke ostavštine iz cijelog svijeta, postalo je dio prestiža biti dio stalnog postava ovdje. Tako ove godine jedan dio zbilja velikog broja posjetitelja nije vidio meni najdraže eksponate smještene u podrumu, ja sam slučajno primjetio da, iako se radi, staza uz gradilište nije zatvorena i može se proći.
S druge strane izložba Noldea je bila na katu. Izložba me, iako sam imao osjećaj da me ništa ne može iznenaditi, šokirala. Nažalost ovaj put, jer sam imao malo vremena, psima nije dopušten ulaz pa smo drugarica i ja naizmjence morali biti vani s Jinom, snimao sam umjesto posjetiteljki i slika uglavnom dokumentiranu povijest života umjetnika i njegove supruge za vrijeme nacizma. Ni u Njemačkoj većina ljudi nije znala za tamnu stranu umjetnikovog života, on jednostavno nije ni prošao proces denacifikacije koji su i mnogi progresivniji umjetnici prošli i bio je slavljen kao jedan od omiljenih slikara demokratske Njemačke.
Fakti sad pokazuju da su supruga i on oduševljeno prihvatili Hitlerov dolazak na vlast, da je bio i ostao žestoki antisemit i denuncirao režimu umjetnike židove, neke, sad se pokazalo i lažno, da su u uredima visokih funkcionera visjele slike koje im je on darivao, a s Himmlerom se i družio. Jedini problem Noldeovih je bio što je većina nacističkih kulturnih ideologa svrstavala ekspresionizam u izopačenu umjetnost. Nolde se pokušao stalno dokazivati kao režimski umjetnik, dobivao je priznanja, no nakon što je ekspresionizam ipak generalno zabranjen, zabranjeno je i njemu javno izlaganje, što mu je kasnije donijelo nezasluženu ulogu žrtve režima. On je pisao i direktno Hitleru ogorčen zbog nepravde prema njemu osvjedočenom arijevcu, postigao je jedino da ga nitko, za razliku od drugih epsresionista ne dira, a svjedočenja ovdje govore da je i u to vrijeme neometano prodavao svoje slike u zemlji i inozemstvu.
Zanimljivo da se i u zemljama "visoko razvijene demokracije" toliko desetljeća očito političkom voljom, mogu skrivati bitni dokumenti i proglašavati hulje moralnim vertikalama, za Hrvatsku to nije čudno, dapače čini mi se da postaje pravilom, doduše nikad nećemo ni saznati kako je u Jugoslaviji neprikosnoveni Krleža potjerao svog kritičara, isto velikog umjetnika, Radovana Ivšića, u francusku emigraciju, učinivši mu doduše nesvjesnu uslugu, ovaj je danas svjetski poznat. Pretjerah s dužinom posta, a još sam umoran i od puta, pa ako otkrijete neke pravopisne i slične greške u tekstu, slobodno ih zadržite.
15:58 | Komentari (8) | Print | ^ |

utorak, 06.08.2019.

Frankfurtske papričice



U Frankfurtu boravimo kao gosti Matijinog tate koji u Frankfurtu živi, a kao i mnogi Hrvati tamo ima svoju kućicu slobodicu u naselju pri udruženju malih vrtlara "St.Gallus", gdje smo i mi smješteni. Život u toj prirodi kao da teče nekako paralelno u toj prirodi, sa životom grada u kojem se nalazi. Tu se druži, roštilja, međusobno pomaže, sve je puno toga što u vanjskom svijetu postaje raritet. Pravi Frankfurt, svjetsku financijsku prijestolnicu ja ne volim, ovaj put mi je bio još odbojniji, jer se baš svi muzeji koje smo planirali posjetiti preuređuju, uključujući svjetski muzej Janka Raščupanka, s primjercima izdanja te knjige iz cijelog svijeta, Hrvatsku predstavlja knjiga s mojim prijevodom/prepjevom. Osim poslovnih ljudi koji jure pravocrtno svojim putevima, grad vrvi i turistima, koji fotkaju sve živo, te trgovima koji teroriziraju glasnom uglavnom živom glazbom.
Nas je odmah prvi dan mladi Robert, bili smo smješteni u vikendici njegovih roditelja, iznenadio doručkom od svježih jaja, Matijin otac bi uglavnom dnevno više jušno kuhao, a navečer bi večerali jela s roštilja, pripremali bi ih najbolji majstori tamo. Ja sam se isto previše opustio tamo, gdje svi u svemu pomalo pretjeruju, tamanio bez mjere ljute feferone, koje najrazličitijih vrsti svi imaju po svojim vrtovima i ponose se s njima i eto, treće jutro zaredo razmišljam o smislu i krhkosti ljudskog života, organizam se, sad smo već u Virovitici, presporo stabilizira.
09:49 | Komentari (9) | Print | ^ |

petak, 02.08.2019.

Oproštajne halje i jedne hlače



Jučer smo u muzeju suvremene umjetnosti i oko njega napravili preko sto fotki, možda bude u budućnosti jedan post, sad baš i nemam vremena za opservacije, jedna izložba je čak i jednog mene uspjela šokirati. Umjesto toga lagani nepretenciozni modni post, baš me zanima vidi li se na prvu koja haljina mi se najviše svidjela, fotke su trebale ići obrnutim kronološkim redom, al eto, ne samo bug nego i blog editor ovdje ponekad ima svoju volju, vjerojatno se koji dan ne vidimo na blogu, pozdrav svima uz oproštaj s berlinskim ljetom, koje su malo kvarile samo povremene Jinove nevolje sa želucem, noćas je napokon dobro spavao i još spava uz moju stranu kreveta.
08:36 | Komentari (8) | Print | ^ |

četvrtak, 01.08.2019.

Zadnji dan Berlina



Pakiramo se, ide zadnji dan ljeta u Berlinu. Popodne i navečer besplatan posjet muzeju suvremene umjetnosti i koncert tamo za otvaranje sezone, sve neki zanimljivi gosti. Jinu noćas ponovo nije bilo dobro, sad je opet fit, namjestio se i ne svoj improvizirani krevetić ovdje, očito razumije sasvim dobro kaos oko pakiranja. Nedostajat će nam taj obližnji park, idealan za svakodnevne šetnje ujutro i navečer. Svake godine kad stignemo on ga prepozna i juri tamo. Negdje sredinom parka je bista tipa po kojem park nosi ime, s tekstom ispod koji eto ja profesor nisam razumio, al ni sve ove godine me nije ni zanimao, shvatio sam samo da je neki antifašistički junak pogubljen 1944. i da bista nije pod spomeničkom zaštitom. U Berlinu imaju običaj, kad politika otpiše smjenom vlasti nekog bivšeg junaka kao nepodobnog, spomenik se ne ruši, jednostavno grad se prestane baviti održavanjem javnim sredstvima. Kad smo se vozili prema vijetnamskom trgovačkom centru, primjetio sam da isti taj Antun Saefkow po kojem je park nazvan ima i veliki trg pa sam ga malo i guglao, i ulica u mom susjedstvu se zove po njemu, komunist, junak pokreta otpora, sastao se 1944. i s poznatim nacistom urotnikom i neuspjelim atentatorom na Hitlera, na sastanku je bio i ubačeni špijun Gestapa, pohvatani su i svi pogubljeni. Danas sam išao konačno guglati i tu frazu na njemačkom koju svih ovih godina gledam i ne razumijem, Saefkow je bio giljotiniran. Zašto ta priča, pa Jin svaki put zalegne i moramo napraviti pauzu kod tog spomenika.
Napokon smo jeli i kebab, taj jedan od ponajboljih, jedino rekli bez krastavaca, a tip nam napravio i bez rajčice, jbga, to njemu očito ide samo jedno s drugim.

12:27 | Komentari (8) | Print | ^ |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

11. 08.