Marketing
Nacist Nolde u muzeju suvremene umjetnosti
"Der Hamburger Bahnhof" je berlinski muzej suvremene umjetnosti i danas svakako priznat kao jedan od najvažnijih svjetskih muzeja tog profila. Kao što ime govori povijesno je to bio najprije željeznički kolodvor, poslije drugog svjetskog rata ta zgrada nije ničemu služila jer se nalazila na ničijoj zemlji između dva dijela podijeljenog Berlina, današnju namjenu je valjda dobila 1996. nakon obimnog renoviranja i renoviranja su joj postala, doduše iz drugog razloga, stalnog širenja, sudbina. Tako se i ovaj put npr. nisu mogle vidjeti mnoge slike iz zbirke, recimo npr. najmoćnije meni omiljenog Gerharda Richtera.
Početak svake sezone muzej obilježava besplatnim ulaskom od 14-21 sat, brojnim programima u dvorištu te posjet najrelevantnijoj izložbi trenutno od 19-21 sat, ovaj put se radilo o izložbi jednog od najpoznatijih i najuglednijih njemačkih ekspresionista Emila Noldea, ta je izložba duboko prodrmala njemačku kulturnu javnost, kasnije ću napisati par riječi o tome.
Dakle nekoliko krila zgrade je zatvoreno, čim uđeš vide se radovi, muzej dobiva neprekidno umjetničke ostavštine iz cijelog svijeta, postalo je dio prestiža biti dio stalnog postava ovdje. Tako ove godine jedan dio zbilja velikog broja posjetitelja nije vidio meni najdraže eksponate smještene u podrumu, ja sam slučajno primjetio da, iako se radi, staza uz gradilište nije zatvorena i može se proći.
S druge strane izložba Noldea je bila na katu. Izložba me, iako sam imao osjećaj da me ništa ne može iznenaditi, šokirala. Nažalost ovaj put, jer sam imao malo vremena, psima nije dopušten ulaz pa smo drugarica i ja naizmjence morali biti vani s Jinom, snimao sam umjesto posjetiteljki i slika uglavnom dokumentiranu povijest života umjetnika i njegove supruge za vrijeme nacizma. Ni u Njemačkoj većina ljudi nije znala za tamnu stranu umjetnikovog života, on jednostavno nije ni prošao proces denacifikacije koji su i mnogi progresivniji umjetnici prošli i bio je slavljen kao jedan od omiljenih slikara demokratske Njemačke.
Fakti sad pokazuju da su supruga i on oduševljeno prihvatili Hitlerov dolazak na vlast, da je bio i ostao žestoki antisemit i denuncirao režimu umjetnike židove, neke, sad se pokazalo i lažno, da su u uredima visokih funkcionera visjele slike koje im je on darivao, a s Himmlerom se i družio. Jedini problem Noldeovih je bio što je većina nacističkih kulturnih ideologa svrstavala ekspresionizam u izopačenu umjetnost. Nolde se pokušao stalno dokazivati kao režimski umjetnik, dobivao je priznanja, no nakon što je ekspresionizam ipak generalno zabranjen, zabranjeno je i njemu javno izlaganje, što mu je kasnije donijelo nezasluženu ulogu žrtve režima. On je pisao i direktno Hitleru ogorčen zbog nepravde prema njemu osvjedočenom arijevcu, postigao je jedino da ga nitko, za razliku od drugih epsresionista ne dira, a svjedočenja ovdje govore da je i u to vrijeme neometano prodavao svoje slike u zemlji i inozemstvu.
Zanimljivo da se i u zemljama "visoko razvijene demokracije" toliko desetljeća očito političkom voljom, mogu skrivati bitni dokumenti i proglašavati hulje moralnim vertikalama, za Hrvatsku to nije čudno, dapače čini mi se da postaje pravilom, doduše nikad nećemo ni saznati kako je u Jugoslaviji neprikosnoveni Krleža potjerao svog kritičara, isto velikog umjetnika, Radovana Ivšića, u francusku emigraciju, učinivši mu doduše nesvjesnu uslugu, ovaj je danas svjetski poznat. Pretjerah s dužinom posta, a još sam umoran i od puta, pa ako otkrijete neke pravopisne i slične greške u tekstu, slobodno ih zadržite.
Post je objavljen 07.08.2019. u 15:58 sati.