Marketing
Frankfurtske papričice
U Frankfurtu boravimo kao gosti Matijinog tate koji u Frankfurtu živi, a kao i mnogi Hrvati tamo ima svoju kućicu slobodicu u naselju pri udruženju malih vrtlara "St.Gallus", gdje smo i mi smješteni. Život u toj prirodi kao da teče nekako paralelno u toj prirodi, sa životom grada u kojem se nalazi. Tu se druži, roštilja, međusobno pomaže, sve je puno toga što u vanjskom svijetu postaje raritet. Pravi Frankfurt, svjetsku financijsku prijestolnicu ja ne volim, ovaj put mi je bio još odbojniji, jer se baš svi muzeji koje smo planirali posjetiti preuređuju, uključujući svjetski muzej Janka Raščupanka, s primjercima izdanja te knjige iz cijelog svijeta, Hrvatsku predstavlja knjiga s mojim prijevodom/prepjevom. Osim poslovnih ljudi koji jure pravocrtno svojim putevima, grad vrvi i turistima, koji fotkaju sve živo, te trgovima koji teroriziraju glasnom uglavnom živom glazbom.
Nas je odmah prvi dan mladi Robert, bili smo smješteni u vikendici njegovih roditelja, iznenadio doručkom od svježih jaja, Matijin otac bi uglavnom dnevno više jušno kuhao, a navečer bi večerali jela s roštilja, pripremali bi ih najbolji majstori tamo. Ja sam se isto previše opustio tamo, gdje svi u svemu pomalo pretjeruju, tamanio bez mjere ljute feferone, koje najrazličitijih vrsti svi imaju po svojim vrtovima i ponose se s njima i eto, treće jutro zaredo razmišljam o smislu i krhkosti ljudskog života, organizam se, sad smo već u Virovitici, presporo stabilizira.
Post je objavljen 06.08.2019. u 09:49 sati.