Nakon par stvari obavljenih u ustanovi lagana šetnja prema tržnici. Na pumpi kupujem drugarici cigarete, simpatične cure rade pa ne žurim, pitam znajući odgovor, jel imaju jeger u pljoskici od 0,35, cura me iznenadi odgovorom, ne, al nemojte ni pitati na ovakvim mjestima, u Plodinama imaju na akciji, al nemojte tražiti po dućanu nego pitajte direktno na blagajni. Pukla mi naime jedna ta praktična lagana pljoskica, evo sad nabavih drugu.
Put do tržnice imate na fotografijama, na tržnici prava predstava. Javljam se bivšoj učenici, koja tu radi, samo se pozdraviti, jer vidim da nema limuna, a samo zbog limuna i kruha bez aditiva sam došao. Nakon što se izljubismo, veli ona, nemam ja, al znam tko ima. Ja kažem, ma nema problema, snaći ću se ja i gledam u pravcu jednog prodavača iz svog naselja. Veli ona, vidjela sam da ponekad kupujete, al to je metkovićki teški, nije za limunadu. Kak ti kažeš, predajem se. Mala, galami ona curi u dijagonali, stigao ti je limun, je li? Da! Dobro pazi, to je bio moj profesor. Što ti znači to moj profesor, ne bih htjela čovjeku dati robu kakvu ja dajem svojim profesorima. Ma ovaj je dobar, najbolji! U redu, izvolite vrećicu i sami izaberite, okreće se ona meni. Ja zbunjeno prihvaćam, a moja bivša učenica galami, nemoj da profesor bira, jednom sam vidjela kako bira, on se razumije u cure, ne u limune, trebaju mu za cijediti. A kako bogati ti znaš da se profesor razumije u cure, nastavlja ova, sad već pažljivo birajući. Pa ja sam mu bila draga, zar ne, profesore?!