Drugarici još noga nije najbolje pa smo se jučer odlučili, najprije u "Bajtu" na ručak, pa ćemo vidjeti kako je noga podnijela vožnju, te odlučiti, hoćemo li na haciendu. Super iznenađenje, na ulazu u "Bajtu" napis "Danas ne radimo", izvrsno, utorak usred sezone. Sad smo već bili gladni i odlučili smo se za odojak ili što već ima pečeno kod Bujana na Praputnjaku. Veselo, otvaraju u 14, a tek je bilo par minuta nakon 13. Noge već nisu bile najbolje, ali trebalo je negdje ručati. Odlučili smo riskirati i potražiti jednu pizzeriu, koja navodno postoji u Hreljinu, ali mi je već jednom, prateći putokaz, nismo pronašli. Izgledalo je da će se povijest ponoviti, odosmo mi u brdo, srećom vidjesmo gore starijeg tipa, golog do pojasa, koji je djelovao domaće i pouzdano. Lijepo nam je objasnio kako smo "falili" i kako ćemo doći, to vam je odmah do crikve.
Terasa je bila ugodna u hladovini, jedino nas je zbunilo, nigdje nikog, a vrata restorana otvorena. Radilo je, drugarica je odabrala malu pizzu, a ja, vidjevši da imaju i roštilj, piletinu na žaru, piletinu i moj drugar Jin obožava. Kad su stigla jela nismo mogli doći sebi, ogromne porcije uključujući i tu navodno malu pizzu, pola smo je na kraju spakirali i drugarica kaže da je i danas dobra. Ne samo to, jela su i izuzetno ukusna, da je pas dobio vodu možda bi nam postali i novi favoriti.
Vratili smo se preko industrijske zone, stali kod Plodina jer mi je Radenska pri kraju, i tamo super, Radenska na akciji četiri i pol kune litar i pol boca, napunili auto i zadovoljno kući, drugarica je nastavila tretman s nogom i danas je još bolje. Ja sam danas već živčan, valja meni sutra u ustanovu na popravne...