četvrtak, 01.08.2019.

Zadnji dan Berlina



Pakiramo se, ide zadnji dan ljeta u Berlinu. Popodne i navečer besplatan posjet muzeju suvremene umjetnosti i koncert tamo za otvaranje sezone, sve neki zanimljivi gosti. Jinu noćas ponovo nije bilo dobro, sad je opet fit, namjestio se i ne svoj improvizirani krevetić ovdje, očito razumije sasvim dobro kaos oko pakiranja. Nedostajat će nam taj obližnji park, idealan za svakodnevne šetnje ujutro i navečer. Svake godine kad stignemo on ga prepozna i juri tamo. Negdje sredinom parka je bista tipa po kojem park nosi ime, s tekstom ispod koji eto ja profesor nisam razumio, al ni sve ove godine me nije ni zanimao, shvatio sam samo da je neki antifašistički junak pogubljen 1944. i da bista nije pod spomeničkom zaštitom. U Berlinu imaju običaj, kad politika otpiše smjenom vlasti nekog bivšeg junaka kao nepodobnog, spomenik se ne ruši, jednostavno grad se prestane baviti održavanjem javnim sredstvima. Kad smo se vozili prema vijetnamskom trgovačkom centru, primjetio sam da isti taj Antun Saefkow po kojem je park nazvan ima i veliki trg pa sam ga malo i guglao, i ulica u mom susjedstvu se zove po njemu, komunist, junak pokreta otpora, sastao se 1944. i s poznatim nacistom urotnikom i neuspjelim atentatorom na Hitlera, na sastanku je bio i ubačeni špijun Gestapa, pohvatani su i svi pogubljeni. Danas sam išao konačno guglati i tu frazu na njemačkom koju svih ovih godina gledam i ne razumijem, Saefkow je bio giljotiniran. Zašto ta priča, pa Jin svaki put zalegne i moramo napraviti pauzu kod tog spomenika.
Napokon smo jeli i kebab, taj jedan od ponajboljih, jedino rekli bez krastavaca, a tip nam napravio i bez rajčice, jbga, to njemu očito ide samo jedno s drugim.

12:27 | Komentari (8) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

11. 08.