Ajd dobro, jedan od onih besmislenih dana, preživjeli.
Čitam ponovo Böllove eseje, zanimljivo o praonicama, ruši granice o bitnom i nebitnom.
Jedan sam od rijetkih što je bivšu jugoarmiju odslužio do zadnjeg dana, nisu me puštali ni za smrtne slučajeve.
Na kraju sam po kazni završio u vešeraju, što mi je bilo i najljepše razdoblje, imao sam svoj tuš, zahvaljujući radnicama, doduše nisam koristio obavezne rukavice i još danas se na rukama vide tragovi, nikad se neće oporaviti. Poslušnost je ipak mnogo veći grijeh na koji nikad nisam pristao.