Nevjerojatne se stvari događaju, danas nisam fotkao kafkijanske prizore kad sam mislio rješavati regularno probleme spomenute u prethodnom poslu, radni dan, svjetla po kancelarijama gore, vrata otvorena, nigdje nikoga.
Smirujem se, nakon što su valjda neke veze nađene, u parku Kamplin, i Jinovo i moje omiljeno odredište. Normalno da je park, osim prepunih koševa za smeće reprezentativno sređen, tim dijelom praktično gospodari crkva, al eto, nađe se i putenih prizora.
|