Nachtfresser

Jednom sam na blogu napisao, prošlo je sigurno više od dvije godine jer Jin još nije bio rođen, dakle napisao sam odlazeći na jazz koncert otprilike da me Opatija asocira na Mannovu Veneciju, odnosno na smrt i da mi je u njoj prirodno vidjeti bogate izgubljene starce po hotelima s konobarima koji pizde zbog neizvjesnosti s plaćama, dobro, vjerojatno nisam tak pisao al to je bilo to. Danas smo išli tamo zbog zdravlja, naime u jednom hotelu radi jedini doktor kojem vjerujemo, stari pažljiviji čitatelji bloga će se eventualno sjetiti tko mi je pomogao u zadnjem produženju života, e taj lik zalutao u naše prostore sad ordinira po Opatiji, ovaj put smo Jin i ja bili samo pratnja drugoj tragateljici za smislom.
Čim smo je ostavili u majstorske ruke i igle, pas i ja smo ostali smeteni. Ja jednostavno nisam imao ideju kuda, a Jin koji automatski skida moje nelagode je našao prostor naspram grafita s Einsteinom i posrao se.
Čisteći mi je došla ideja, sunce malo izviruje, možda se koja Njemica skine na Lidu, tek onako meni za fotku za blog i krenusmo da ćemo prečicom uz more, ono šipak, budaletina koja je naslijedila valjda pokojnog Bevandu proširila restaurant tik uz more, ono kad se seljaci dokopaju para u banani državi i igraju se gospode. Ništa, napravili smo zaobilazak i eto nagrađen sam s par modela. Dvije cure su čak bile u moru iako je dobro puhalo. Pred Slatinom smo se okrenuli i vratili, nije mi se dalo provjeravati jel tamo tradicionalna seljačija od turističke ponude. Na klupi pred lučicom smo sjeli i čekali. Znao sam da ništa ne propuštamo trošeći vrijeme. Planirali smo ručati u Opatiji, al je svugdje parkiranje 12 kuna, toliko si već nismo dobri. Pljeskavica u Rijeci (zaključak da je Kostina zagrebačka definitivno bolja od ove banjalučke), sladoled na Korzu na kojem se promovira elektro auto budućnosti i još jedan prođe dan.

Opet nisam uspio ignorirati razgovor o pravilnoj prehrani. Ne mogu shvatiti te prosvjetitelje što žele postići time što mi pokušavaju nabiti grižnju savjesti jer obično pojedem eto desert odmah iza uglavnom mesnog često i masnog jela. Ja sam ekspert za destrukciju, a majstorstvo sam dosegao metodom stalnih pogreški. Ipak za konačnu društvenu ocjenu svog promašenog života neću biti najzaslužniji ja nego splet redoslijeda ritanja birokrata kojima sam se suprotstavljao.
Sreo sam se jutros s još jednim blogerom, jednim od onih fotoskitalica Geomirom. Par savjeta što je tražio nisam umio dati, odlazeći doma pratila me Johnyjeva "Ne mogu pomoći nikome od nas".
Neki su galamili i prosvjedovali protiv nekog Linića.

Danas konačno kod nas nema mature, po državi pišu valjda nacionalne ili nekakve druge manjine, a tih nema. Opet sam upao u organizacijski odbor jednog referenduma koji čak prihvaćam kao sredstvo nužne obrane zaposlenika od bahatosti vladajuće kaste, na osnivačkom sastanku sam za promjenu šutio, stigao sam na vrijeme iako sam očekivao kašnjenje zbog završetka jučerašnjeg blog posta. Sjetim se često Bizetove Carmen, i Rijeka nije bez romskih ljepotica, al su kak i prva fotka pokazuje skoro neuhvatljive za snimanje. Znam neke koje su se dokopale i pozicija moći i odvratne su poput većine "naših" vlastodržaca, prilika čini bandu, zato su kod nas upravljačka mjesta privlačna, možeš zadovoljiti sadističke nagone.
Čitam izjavu jednog berlinskog djeteta :"Turci su u našem razredu većina i to je dobro jer mi imamo slobodne dane i za vrijeme njihovih praznika."
Nevjerojatno, opet kasnim, dobro je dok još mogu pripadati manjini koja se zbog toga može žaliti, onih zaposlenih, a rad je koliko nam je poznato važniji od življenja.

Zanimljivo, čuo sam već negdje tu priču, prije nego što ostaneš bez posla najviše boraviš na radnom mjestu ili zvijezda čiji se sjaj najjače vidi odavno je ugašena. Barke bez mora na Korzu, ja bez kompasa od mature do sastanaka. A u pozadini mi se ruše životne kulise od karata.

Ostali šetaju. Uglavnom ružan dan danas.

Uzroci neuspjeha stranaka koje predstavljaju barem programima i akcijama neku alternativu postojećem hrvatskom dvopartitnom ili optimistički gledano tropartitnom sustavu (ako laburiste i Orah promatramo kao "realnu" treću opciju), ovdje mislim na Savez za promjene, razne pravaše i Piratsku stranku nije samo u potpunoj nesposobnosti političke elite tih stranaka jer će se postotak glasova uvijek kretati oko jedan posto, malo gore ako nešto ulože u kampanju, malo dolje ako ne, to nam govori npr. njemački poučak, s tim da su tamo mogući i trenutni veći skokovi popularnosti nakon uspješne akcije, jer postoji tkz. politička javnost. Kod nas će onaj mali dio javnosti koji disciplinirano izlazi na birališta birati HDZ ili SDP s njihovim prirepcima kojima su usisali osobnost i služe im kao udarnici za prljave poslove, jer se nadaju da će se oni pobrinuti da žive u svijetu u kojem će sve ostati onako kako jest. To je razumljiva reakcija seoskog i malograđanskog stanovništva na nesigurnosti današnjeg vremena. Oni koji su ostali bez posla nisu ostali bez stana, kuće i ili imanja, svako malo ih se podsjeća na životnim primjerima koje im servira tisak uređivan od besprizorne kopiladi koji se opravdavaju time da su profesionalci i samo obavljaju naloge svojih gazda da postoji još stvari bez kojih bi mogli ostati.
U takvom svijetu nema potrebe za "internetskim" strankama, jer internet postoji samo kao dio svjetske cjelokupnosti, sloboda interneta je neposredno povezana sa slobodom prava na informaciju i besmisleno je taj problem parcijalno rješavati. Još manje su potrebne nove lijeve ili desne partije, ima ih dovoljno egzotičnih i trajnih poput SRP-a i čistih pravaša. U Hrvatskoj postoje samo pučke stranke, ne postoje urbane iliti građanske. Ljudi koji teže pravednom napretku društva bez repova u vidu sve više stanovništva koje kopa po bajama za smeće nemaju koga birati. Ljudi koji bi samo živili svoj život i uživali u njegovoj slojevitosti a da im društvo ne nameće stalno iznova nove zabrane i trudi se preodgajati ih nemaju svoju stranku. Paradoksalno je da je uspon Zelenih ugrozio i vlasnike kućnih ljubimaca koje isto tako npr. nitko ne zastupa.
To sve su odavno primjetili berlinski pirati čiji rezultati su uvijek barem dvostruko iznad njemačkog prosjeka. Bore se za dostojanstvo svakog pojedinca konkretnim prijedlozima, žigošu javno sve pokušaje ograničenja ljudskih prava i sloboda, te jedini u Njemačkoj stalno preispituju svoje stavove interakcijom s ljudima pomoću alata koji se naziva Liquidfeedback. Na njihove sastanke dolaze i nečlanovi, mogu glasovati iako se pri zauzimanje zvaničnih stavova broje samo glasovi članova. Zanimljivo je da su iako demokratski ustrojeni izuzetno imuni na infiltracije tajnih službi i netajnih plaćenika velikih stranaka.
Ipak pirati znatno brže troše svoje najbolje ljude od ostalih. Veseli da je dosta nekad istaknutih članova prepoznato i sad na lokalnim izborima u Njemačkoj ušlo u gradske parlamente, doduše poantirajući boreći se protiv zabrane roštiljanja, zabrane ispijanja alkohola na svim javnim površinama, protiv ograđivanja elitnih naselja ultrabogatih...Drugi su pregorili, poput ove dvojice muškardina koji su se odlazeći iz stranke usput izborili za ukidanje praga na izborima pa sad npr. u europski parlament ulaze i piratica i predstavnik stranke za zaštitu životinja uz nacistu iz demokratske Njemačke.

Ne znam zašto se svi ljute na izbor gđe Tomašić, mene je izuzetno iritirala agresivna kampanja Jakovčića s jedne i Petir s druge bande u trenutku kad su svi drugi zanijemili zbog poplava, ne toliko oni nego to što sam znao i u petak pred svjedocima potvrdio da će se njihova kampanja znati cijeniti i da oni sigurno ulaze.
Raduje me da sam preferencijalne glasove dobio uglavnom od blogera, nikom iz realnog života niti stranci zbog nedostatka kampanje nisam dužan, redoslijed županija za mene je sljedeći s naravno osim prve dvije sve s jednocifrenim brojem glasova : PGŽ, grad Zagreb, Istarska, Splitsko-dalmatinska, Krapinsko-Zagorska, Zadarska, te s po jednim al vrijednim preferencijalnim : Virovitičko-podravska, Zagrebačka, Sisačko-moslavačka, Karlovačka, Varaždinska, Koprivničko-križevačka, Blelovorsko-bilogorska, Dubrovačko-neretvanska i Ličko-senjska (!), meni najprijatnije iznenađenje, prošle godine kad sam dobio trostruko više glasova, tamo ništa, hvala svima, javite se za pijaču.
U šest županija nisam dobio niti jedan glas, tek sad vidim koliko ih ima. Eto ja u duhu transparentnosti sklepah post, inače se bavim analizom tonuća njemačkih pirata, to mi je nekako zanimljivije od ove bijede, al traži malo i razmišljanja. Svaka čast onima koji su omogućili ovu ekipu za EU parlament, pa petero od 11, zovite ih lijevim ili desnim, su za mene potpuni levaci.
Danas su se za svakidašnje fotkanje nekako nametali slatki i manje slatki motivi, slava mojoj fotografskoj torbici koja je završila u domovini karijeru isti dan kad i ja pušio partijsku, prošla je poginula u tuđinskom Pragu.

Svježe oprano rublje zauzima balkone da se ljudi ne bi slučajno dosjetili iskoristiti ih za dokolicu. Sve je više pješakinja poput mene koji se truju dušičnim oksidima ispušnih plinova automobila iz kojih se smiješe oni koji još nisu potpuno propali. Svi psi iz okolice su kondiciono nadmoćni Jinu, preporučujem jučer snimljen filmić na njegovom blogu Jinov blog. Izbjegavam političke razgovore, smješkam se onima koji eto ne mogu naći vremena za izbore, iznenadio me jutros na twitteru jedan berlinski pirat možda povijesnim twittom, ako ono što je napisao nije napisao pod uticajem alkohola u ranim jutarnjim satima (otprilike onako kako je John Lennon opisao spolni odnos koji je doveo do začeča njegovog prvog sina). No koga briga za povijest, dok se ovdje ljudi u tišini ubijaju i unesrećuju (čitam doduše nepouzdan strani izvor da su u jednoj balkanskoj državi namjerno potopili nekoliko sela da bujica ne bi ugrozila grad. Je li istina ne zanima me, znam da je moguće. Pozdravljam poznanika iz susjedstva koji u smeće baca veliku hrpu sjajnih letaka političara poznatog kao lopova koji će biti jedan od pobjednika izbora, kažem mu :"Susjed bravo, imate tamo poseban kontejner za papir", kaže on :"Ma praznovjeran sam, ne bih da ovo ide ni u reciklažu."
Čitam što sam napisao, ni glave ni repa, krenuh brisati no sjetih se onog, nedobog većeg zla.

Hrvatska se već dokazala kao država u kojoj je teško razdvojiti iracionalne od racionalnih strahova. U ovoj državi sve je i nenormalno i normalno. Ne znam zbilja nijednu od država u kojoj sam boravio dulje od mjesec dana i barem ih djelimice upoznao uključujući i posve posebnu zemlju poput Švicarske, u kojoj bi više od dvoje troje ljudi palo na prvotravanjsku foru da se sprema referendum o zabrani nošenja tajica, a ovdje je nasjelo mnoštvo nimalo naivnih ljudi uključujući i mene, koji ne potcjenjuju moćne budale. Jučer je bila glavna priča kad sam stigao među šetače pasa sa svojim ponosnim slavljenikom da je vođa najveće oporbene stranke izjavio: "Bolje da je Hrvatska poplavila nego pocrvenila". Nitko nije prihvatio moju pretpostavku da je to preneseno iz "News", portala izmišljenih vijesti koji je trenutno među najuticajnijim portalima u lijepoj našoj.
Shvatio sam nažalost već odavno da u državi dirigiranih medija rastu i nove generacije dirigiranih ali i dirigirano prepotentnih mladaca intelektualaca. Mislim da osamdesetih godina prošlog stoljeća u Europi ni stanovnik najveće zabiti nije vjerovao, ako je već čuo za Che Guevaru, da je onaj koji nosi majicu s njegovim likom terorist i ubojica. No došla su druga vremena kad je drilana pamet postala općim dobrom i kad ćeš recimo odmah naći hrpe lajkera ako npr. Rubensa proglasiš pornografom ili točnije pedofilom jer mu slike obiluju golim anđelima, a jedan obnaženi Isus mu je sumnjivo mlad. Jedino neće nastradati oni koji nose majice "Ne gazi travu, puši je" jer je pušenje trenutno u trendu, naravno ne duhana, duhan je out.
U Kubi je izvorni suvenir uz cigare Che majica, u Poljskoj Solidarnosc, u Češkoj dobri vojak, u Njemačkoj fore s pivom, al vi koji još imate novaca za putovanje vratiti će se u Hrvatsku i nemojte misliti da vas neće razotkriti, dugo ste se krili vi militaristi, ubojice, komunjare, sindikalisti, alkoholičari, kafkinska gamad svake fele.
Post obavljen, a sad kad se šef naspava na čiščenje!

Jedan od bitnih razloga uvođenja državne mature kod nas je taj što živimo u izuzetno koruptivnom društvu. Borba protiv korupcije je vrlo teška i s neizvjesnim rezultatom pa je jednostavnije tražiti kirurška rješenja. Pokazalo se da naši vrli stručnjaci padaju na najjednostavnijem načelu, načelu pravednosti, ne znaju ga osigurati, zbog štednje npr. nema usmenog ispita iz stranog jezika čime se favoriziraju mutavi učenici. Vidjeli smo na primjeru poplava kako završavaju kuće na lošim temeljima.
Pogrešan projekt ko većina hrvatskih projekata kojima je cilj samo brzinsko koncentriranje novca i njihova preraspodjela u džepove nekih drugih ljudi se ne može zbog novozaposlenih ljudi bezbolno ugasiti, isto poznata hrvatska boljka. S druge strane sindikalci potpisuju loš kolektivni ugovor za zaposlene u školstvu. Potpisuju isključivo zato da budu podmireni njihovi funkcioneri tkz. komisijama za tehnološke viškove koje posreduju kod zapošljavanja. Jasno da su te komisije izuzetno važne za one koji u njima sjede i kombiniraju ljudske sudbine, o tome u drugom postu kad postanu aktivne i dođe vrijeme najvećih manipulacija i mućki ravnatelja i sindikalaca.
Znam da se ponavljam s desertom. I slatko je porok koji vjerojatno neće još dugo trajati.
p.s.
Vježbajte ispravljanje gramatike, posebno rekciju glagola tvorbu riječi i na mojim tekstovima, za to se školuje.
p.p.s.
Da mi je netko rekao da ću jutros u prebukiran dan ubaciti šetnju s psom i jutarnji post rekao bih mu...
p.p.p.s
Htio sam pisati o problemu naknadnog pisanja državne mature učenika s poplavljenih područja pa otplovih, a sad već i kasnim...

Sutra ustajem akobokda prije šest, danas sam iživcirao svog psa kasno ustajući nauštrb trajanja njegove jutarnje šetnje, prije podne sam kao i uvijek član središnje komisije na maturi, popodne nastava, pa onda obavezan treći roditeljski. Obleku sam barem za sutra kompletirao, pitam za adidaske kad počinje akcija (200 kuna popusta), kaže lik, dobro, nek počne sad, mislim da je sve spremno.
Jedino dobro je što tak dežurajući komuniciraš s ljudima i saznaš svašta nešto novo, dok oni dežurni u učionicama broje sate i minute besmislenog protoka vremena. I užasne te pri toj komunikaciji koliko se još vjeruje medijima i koliko smo svi dezinformirani i u koliko smo u drukčijim filmovima. Nitko me ne razumije kad postavim naivno pitanje usred diskusije o poplavama, jel obavezno čipiranje pasa kod nas ili konstatiram da su kod Austrijanaca među najvažnijim stvarima pri donacijama aparati koji pomažu pri isušivanju prostora, jbga, to valjda nije govoreno na teve i ništa se ne razumijemo.
Umoran sam i više nikog ništa ne pokušavam ovih dana uvjeriti. Dokrajčio me kolega koji mi je ozbiljno priopćio da je na stranici većinskog sindikata pročitao da je kolektivni ugovor koji će oni potpisati s vladom dobar. Zagrcnuo sam se od smijeha gledajući ozbiljnog čovjeka s nevjericom, a mlada kolegica mi je rekla da sam joj ja osobno simpatičan, a stranka baš i ne, pa zato je ovaj naš način biranja bolji i od njemačkog, možeš birati i čovjeka, a ne samo stranku. Npr. ona Jadranka Kosor je jučer dala pravu narodsku izjavu vrijednu barem stotinjak glasova glasača s te neke liste na kojoj je, svjestan sam da ni ovo ne bih smio pisati jer se u ovoj državi površnih i to može shvatiti kao preporuka.

Evo povodom poplava sjetih se latinskog:
Nepravilna komparacija : bonus dobar, melior bolji, optimus najbolji.
Primjena : Melioracija tla je obično potrebna nakon poplava ili sličnih elementarnih nepogoda, tlo se isušuje i sprovode se mjere za vraćanje u funkciju i poboljšanje kvalitete. Traže se optimalna rješenja za sprečavanje sličnih nevolja u budućnosti.
Ponosan sam na razumijevanje latinskog jezika jer sam na fakultetu imao izuzetno lošeg predavača, apsolutno najošijeg profesora kojeg sam imao, koji ipak nije beskoristan, jer mi eto taj suvonjavi i tihi Knezović ili tako nekako uvijek u diskusijama služi kao loš primjer.
Neki pak sumnjivog mentalnog zdravlja su ga branili kao strogog i pravednog.
Ništa pametnije mi eto danas prvog dana mature (meni automatski znači rano ustajanje svakog dana jer sam u centralnoj komisiji pa ne očekujte optimalnu kvalitetu postova) nije palo na pamet.
Ni fotke danas previše ne spašavaju :

Gledam ga, šarene dizalice u pozadini daju mu barem iz daljine ponovo dostojanstven izgled iako su mu priroda, odnosno duh vremena, iznakazili fasadu.
Kod katastrofa u poplavljenim balkanskim područjima očekivan scenarij, otežava se koliko je moguće dopremanje konkretne pomoći i apelira na slanje novca humanitarnim organizacijama s ozloglašenim direktorima.
Šalje narod, ljudi ostaju bez ičega, neki već i smrtno stradaju, a i lešinare treba nahraniti.
Ajd dobro, dio političkih stranaka će prekinuti ionako iritantnu predizbornu kampanju, dio neće i biti će nagrađen glasovima za to, i život ide dalje.
Ja sam svoj bijes ispucao odmah na početku kad se na poziv srbijanskog predsjednika odmah skupilo nekoliko stotina dragovoljaca za pomoć prvim ugroženim krajevima, dopremljeni su na teren i tamo nisu znali što bi s njima. Kontaktiram par poznatih iz ugroženih krajeva i znam da im u stvari samo viša sila može pomoći, dok im još funkcionira internet radim što mi sugeriraju. Ako netko u trenutku predaha borbe za opstanak stigne otvoriti blog mogu samo prenijeti, mislim na vas, sretno ekipa!
I uživam blagodati svakodnevnog života živeći u vremenu kad doslovce ne znaš što će biti sutra.

Ne znam tko ih plaća, ipak živimo u kapitalizmu, kažu sve besplatno ima cijenu, al ekipa mi je pozitivom, koliko iskrenom, koliko kod nekih hinjenom, uljepšala dan. Uživali su neki, vidio sam, mene nije lako prevariti, a to nema cijenu. Sjetio sam se svog iznenađenja, kad je na sjednici nastavničkog vijeća jednom davno spomenut odsutan vjeroučitelj koji je eto na hodniku zagrlio maturanticu. Naivan sam upitao u čemu je problem, nisam dobio odgovor, no uskoro smo dobili drugog vjeroučitelja koji je drobio o komunjarama. Nekako mi je odbojno kad na misama i raznim seminarskim radionicama sugeriraju: pruži onom do tebe ruku i zagrli ga, ovo je ipak nešto drugo, ili možda nije?

Pušenje košta
Zdravlje ima cijenu
Europa sad.

Nekako živim
Voliš tu darkericu
Odjebi druže.

Kupio knjigu
Sutra je već nestalo
Smrt faunizmu.

Tražio sam ključ
Cijelo božje jutro
Auto šuti.

U školama su većinski osnovo- i srednjoškolski sindikati odnosno njihovi predstavnici jučer parafirali kolektivni, u besramnoj trgovini dodatno sjebali starije generacije prosvjetara i nikome ne pada na pamet to navesti među važnije promjene bivšeg kolektivnog ugovora (relativnu zaštićenost, odnosno preporučuje se prednost u slučaju ugrožavanja radnog mjesta, uživat će zaposlenici od 56. godine života nadalje). Znam da radnici u tkz. realnom sektoru, kao ni umirovljenici nemaju nikakva prava, ali znam da je školstvo jedna od rijetkih djelatnosti gdje još uvijek ima relativno visok broj sindikalno organiziranih ljudi i jedina djelatnost koja ima snagu za sindikalne akcije. Sutra će ti sindikalci predstavljati kao svoj uspjeh da su kolektivnim ugovorom dogovorili pravo na dostojanstven odnos prema umrlim djelatnicima.
Polaganje ispita zrelosti s druge strane očekujemo od maturanata, te odricanje od divljanja na zadnji dan škole. Ne znam što to oni slave, pa čekaju ih tek ti besmisleni maturalni testovi koji će im odrediti kojoj će kategoriji nezadovoljnih intelektualaca u budućnosti pripadati, naravno ako nisu nasljednici iz tih par stotina bogatih obitelji koji će jednostavno kupiti što im treba.
Baš smo imali raspravu o tom rasipanju brašna zadnji dan škole, kad je to počelo, siguran sam da to nije upražnjavala moja generacija, a opet ne mogu potvrditi tvrdnju svog kolege da je to autentična tradicija mlade hrvatske države.

08). GDJE STE BILI 1990-1995?
09). JESTE BILI ILI JOS UVIJEK JESTE ČLAN NEKE GRAĐANSKE UDRUGE, TAJNE UDRUGE, TAJNE SLUŽBE?

Kao kandidatu redni broj 5 liste 16 na europskim izborima stižu mi razni tipizirani upiti poslani svim kandidatima i to je pohvalno jer u pristupu medijima i svemu ostalom nismo isti. Ima tu svega, ja sam do sad potpisao među prvima iz Hrvatske podršku težnji manjinskih seksualnih orijentacija za ostvarenje građanskih prava, u medijima nije naveden nitko s naše najbrojnije liste od onih koji su to podržali, već dvoje kandidata stranaka koje, već je barem kreatorima javnog mijenja izvjesno, "ulaze" u europski parlament. Potpisujem sve apele za odazivanje izborima i dodajem preporuku "bacanja" glasova jer bi i sam to napravio da se moja lista ne natječe (glasovao za odabranu kandidaticu/kandidata stranke koja "nema šansi za prolaz")
He,he, na većinu mailova sam odgovorio, ovaj s pitanjima na vrhu posta neću ali sam bio u žestokoj napasti to napraviti (još se tu traže fotografije s 15, 30 i 45 godina, osobni podaci 10 osoba koji će potvrditi tvoj životopis i slično), kako biste vi npr. odgovorili na pitanje 9, po principu "kakvo pitanje, takav odgovor" ili ?
p.s.
Lignje su bile odlične, prilog malo presoljen, od bitnih stvari još prvi put u životu probao pačja jaja, meni ništa posebno, najgore mi bilo što sam zaboravio zaželjeti želju.

Zadnje dane je barem nama kojima je virtuala drugi dom obilježio svojevrstan blogerski coming out. Iz ladica virtualnog svijeta blogeri su se djelomice pojavnili u svom drugom domu, fejs za razliku od bloga jednostavno nema smisla u potpunoj anonimnosti. Sve nas je iznenadilo kako masovno izranjanje blogera prvoboraca, tako i nekonfliktno suutapljanje i uvažavanje u deanonimizaciji tako različitih blogera. Začudo, mene je osobno izuzetno prijatno, iako sam i dosad imao samo pozitivna iskustva, iznenadila vizualizacija poznatih nickova.
Ludilo brale, i ja tako poželim staru izgubljenu ekipu između postalih Mantu i Satie i one se stvore, poželim pit sa Zibaldone i ona javi da je na putu za Rijeku, onda pomislim tko se sigurno neće objavniti, padne mi na pamet Modesti, i nevjerojatno, i ona je tu.
Znam da je druženje sa Zibaldone zaslužilo poseban post, i ovaj je trebalo to biti, ali ako u čemu uživam pri pisanju blog teksta je to što još pet minuta prije ne znam u kojem smjeru će me odvući.
Lijepo je biti dio ove priče.

Ma jebe mi se za stara vremena i bivše ljubavi. Živjelo se ludo, divljalo, pretjerivalo, kršilo pravila, mazilo, svađalo ali i beskonačno bez veze iscrpljivalo. Da smo nešto vrijedili ne bi dopustili primitivcima koji se kod kopiladi još slave ko očevi, krojenje sudbine, usput manipulirajući s nama ko zadnjim maloumnicima, umalo i ja ovoj bagri nisam dao glas, ono manje zlo, moš mislit.
Na blogu je, glede tvrdnji izrečenih uz ovo veličanstveno fejs okupljanje nekadašnjih i sadašnjih blogera, zaista nekad bilo življe, ali admini su bili veće pizde pa smo na istom, kad se samo sjetim manipulacija oko cool i almost listi, prave preteče ove drkađijske vlade.
Inače da me upravljačka govna nisu sjebala ne bih vjerojatno toliko uživao u pješačenju i lovljenju trenutaka. Što reče jučer kolegica, ma pogledaj ga samo na što sliči, zanemari kvalitetu materijala od kojeg je skrojeno odijelo, najmoćniji čovjek, neki kažu i jedan od jačih jebača u gradu.
Nekad nismo primjećivali lošu kvalitetu brava.

Sugeriraju da postoji pet stranaka
sugeriraju da smo svi ludi
sugeriraju predaju.

Možda su u pravu.

Život se može spasiti,
ali lijek je patentno zaštićen.

p.s.
Dosta poezije, jučer smo išli isprobati preporuku za pizzu u Kostreni. Na licu mjesta smo skužili da isto koštaju i pica i meso i brodet, pa nekom logikom... Zanimljiv talijanski za susjednim stolom, žena i cura u japankama besprijekorno lakiranih nokata, al eto, nisam ih uspio uloviti, te nokte, fotografirajući na slijepo. Hladno je bilo i približavalo se nevrijeme.
Jela nisu bila naročita. Valjda ako ti preporuče pizzu treba jesti pizzu, ne znam zašto se ne mirim s tom logikom. Kad smo odlazili vidjeli smo zabranu boravka psa na terasi. Jin je šutio, konobar je šutio, bar nešto. Nećemo im više ometati mir samozadovoljnog restauranta na bogomdanom mjestu uz more.
Kopka me malo, ima li prehlađenih, iako mi što kažu nije ni u džep ni iz džepa.

Lijep dan danas. Uvela me draga blog kuharica na neku novu fejs blogersku grupu, otkrih par dragih blogerica koje sam dosad znao samo po pisanju, ma baš su mi slatke. I inače nakon jednog jučerašnjeg zagrebačkog susreta koji nisam spomenuo jer i nije bio baš pozitivan sve sam ponosniji na svoju intuiciju kod procjenjivanja ljudi, te jednostavne podjele na ateiste i teiste, lijeve i desne su za amatere, ljudi se osjete, kao i psi.
Tržnica obavljena, nadam se ne predugo prelazim na solidan talijanski limun, ponestalo domaćeg mami od nekadašnje učenice koja eto sad vodi obiteljski biznis, i papričica mirišljavih danas nema, ne smetaju me ni padobranke koje mi ne baš koncentriranom upadaju u kadar.

Sastančio po Zg, mislim da je ovaj put za promjenu sindikalni susret bio plodonosan, čut će se uskoro, kratko sam se pridružio i zamislite konstruktivnom piratskom razgovoru, blogerica Andrea nas je nakon druženja odvela na po njoj najbolje ćevape u Zagrebu u "Jazz ba", podsjećam prošli put smo bili kod Koste, ma dobri su i ovi kažu po sarajevskoj recepturi, a Kemal Monteno ko kum ćevapdžinice. Rekao idem u šatoru na trgu na modnom sajmu ufotkati i dame 600, jedna isto bivša blogerica, no nije mi se posrećilo, a nije mi bilo ni naročito napeto, okinuo sam samo jednu brzinsku u prolazu. Zaustavile me i ljepotice bivše učenice sa farmaceutskog seminara, zatim se javila virovitička književnica, pa riječki mladac koji još razmišlja hoće li zaokružiti nas ili orahe, samo zločinačke organizacije kaže sigurno neće, više interakcije nego subotama u Rijeci. Sve u svemu lijep dan, šteta samo što sam po željama selektirao fotke, mrzim jbne autocenzure.

Batinaš doživljava užitak što više nije dijete
što ne mora više podmetati dupe
većina vojnika ionako ne osjeća potrebu
za nekim odnosom sa ženama
Red, rad, to su posljednji šapati Goebbelsova Michaela
koga ubijaju odroni ugljena
da se ljudi smrzavaju I da gladuju kad nemaju posla
to je periferni problem
umirati se mora gdje se sastavljaju granice
gdje se podižu granice ega.

p.s.
Uobičajeno lijep dan jučer.

Naočale nosim na radnom mjestu ili kad čitam. Obično ih ne nosim u grad, uvijek me strah od tog gubljenja. U gradu najčešće fotkam s visine pojasa, na slijepo. Jedino kad mi se u daljini pojavi netko zanimljiv prislonim fotić uz oči. To mi ne pomaže puno jer vidim mutno, tek doma kad fotografije prebacim vidim kako stvarno izgleda fotografirani objekt. Rijetko griješim, uglavnom su to zanimljive face, ma izdaleka se osjeti ako netko poznaje samog sebe ili se pak zna posložiti.
Vjerojatno pretpostavljate zašto sam okinuo treću fotku i to vjerojatno krivo. U momentu mi izgledala lijepa prirodna pozadina, a tek okinuvši me zaintrigirao i "objekt" i malo smo ga približili, približili bismo još zbog jednog detalja, al je bilo riskantno zbog brzog dolaženja autobusa.
Čestitka blogeru Euru za 10 godina bloganja, za koji dan 6.6. isti jubilej slavim i (brojke dokazuju) vražji ja
p.s.
Znam da se ponavljam s hranom, al organizam valjda zna što bira...

Za ulazak u trgovačke centre još uvijek nije potrebno platiti ulaznice. Promatranje raskoši kao trijumf demokracije. Službeno propadneš, ostaneš zvanično bez posla i izgubiš se u šarenim hodnicima. Terapija bolesnog društva.
U Rijeci su bolesni i vlasnici dva najveća centra, nije dopušten ulaz psima. Osjećaju instiktivno da će im psi doći glave.
U međuvremenu umjesto u školi ponavljačice, njišući se u ritmu jednoličnih ritmova, razmatraju opciju samoubojstva kao izlaza.
p.s.
Svaka sličnost sa stvarnim osobama slučajna, inspirirano statusom na fejsu, a općepoznato je da su ti statuti šarene laže.
p.p.s.
Jurnjavu je ionako najzanimljivije promatrati na ulazima i izlazima, svako istraživanje unutra je gubljenje vremena, ljudi su zaokupljeni svojom praktičnošću.

Čitam da su nakon izuma aviona prvi analitičari smatrali da neće više biti nacionalnih država ni ratova jer će se granice moći jednostavno preletiti. Mislilo se da će veća mogućnost mobilnosti ljudi donijeti veću slobodu. Telefonske govornice su omogućile komunikaciju s drugim krajem svijeta. Hipiji i antiautoritarni odgoj su naznačili mogućnost slobode i osobnog duhovnog razvoja.
Loše su bile prognoze.Ljudi su bili uzdrmani mogućnostima promjena i instiktivno su branili svoj red i neku kvazisigurnost. Avioni su mogućnost da na jednostavan način likvidiraš više ljudi odjednom. Kretanje je mogućnost da zaradiš bolesti drugog podneblja i kulture različite od tvoje. Preko telefona su se nesmetano mogli planirati zločini. Slobodna djeca u neslobodnoj zajednici logično svojom bahatošću i nedostatkom respekta prave probleme.
Danas je sve dobro. Prije leta skenira ti se sve uključujući i spolovila. Svaki mobitel, svako računalo čuvari sigurnosti mogu locirati i nadzirati. Vraćaju se uspješnije no prije stara ograničenja i kazne, sve je opet pod kontrolom. Otklanja se sve što može uzburkati mlaku vodu naše normalnosti.
Strah od mogućnosti da možeš stvarno birati, a ne ritualno svakih nekoliko godina.
p.s.
Jin me doveo do lokotom zaključanog prostora u dubini parka daleko od glavnih staza. Izgledalo je napušteno dok nije počeo žestoki lavež...

Znate onu foru proslavljenu u filmu "Društvo mrtvih pjesnika", ono otprilike kad ti situacija izgleda bezizlazna barem pokušaš promijeniti perspektivu, kut gledanja. Tamo je prikazan primjer uspinjanja na klupu, odmah sve drukčije izgleda. Nažalost kod nas su ipak to samo beznačajne nijanse mada kod naših političara primjećujem novi trik, ako smo već nesposobni ekonomski nešto napraviti, a jesmo, ako je i foru s partizanima i ustašama jako polako al sigurno počelo kužiti sve više pučkih podanika, ajmo se igrati klasičnih ideoloških sukobljavanja, jesi li komunist ili vjeruješ u Boga, ajme kako to pali, zaborave se namah ne samo kruh nego i kolači.

Nije lako biti državni službenik, ako država proglasi npr. da je govno genij ne preostaje ti drugo nego progutati govno i širiti službenu istinu. No volja za moć tih takozvanih vladaoca i kontrolora života za propisivanjem pravila je nezasitna i tu je dužnost mislećeg pojedinca širiti pokrete otpora.
Što je lijepo nije jednostavno odrediti, a kamoli propisati. U školama nas se pokušava dresirati i pokušava nas se civilizirati ili kad društvu odgovara samo prilagoditi duhu vremena taj uglavnom subjektivan osjećaj, nitko u konačnici nikom ne može propisati u kog će se i zašto zaljubiti.
Otkako je lukobran otvoren za javnost u mogućnosti smo grad Rijeku promatrati iz druge perspektive. Divne povijesne zgrade prkose vremenu u svom najjačem sjaju. Ipak sve iznenadim izjašnjavanjem koja me bezobrazno drsko obojana građevina najviše fascinira.
p.s.
Nakon ugodne šetnje jučer nas je s Korza dočekala grmljavina zvučnika i nedefinirane galame. Tek kad smo se približili shvatili smo tko je krivac napada na javni prostor, što rekoh bilo je pitanje dana, nema nedjeljom više sladoleda na miru, uostalom punč je proigrao svoju priliku, u subotu mi je nekako bolje prijao.

Profesor njemačkog jezika i književnosti, rođen 1959. godine u Krku, jedan od prvih hrvatskih blogera, dugogodišnji sindikalni aktivist, osnivač i predsjednik županijskog vijeća alternativnog školskog sindikata ‘Preporod’ PGŽ. Od kraja osamdesetih godina prošlog stoljeća ljeta provodi u Berlinu, surađuje s tamošnjom uvijek aktivnom urbanom scenom, prati uspon berlinskih pirata od samih početaka i sudjeluje u diskusijama na društvenim mrežama (blogovima, Twitteru…) Zastupa sve temeljne piratske principe od neutralnosti mreže do likvidne demokracije, uvijek na strani slabijih, ne prihvaća podjele na lijevo i desno, samo na one gore i one dolje. Radio i kao prevoditelj; najpoznatiji prijevod poznate dječje slikovnice ‘Janko Raščupanko’, prijevod se nalazi i u muzeju Struwwelpeter. Za vrijeme njemačkih izbora 2013. boravio u Berlinu, bio gost u izbornom stožeru berlinskih pirata te uspostavio više kontakata s tamošnjim piratima koje i dalje njeguje.

e-mail: goran.kauzlaric@pirati.hr

Blog: Nachtfresser
Facebook: Nachtfresser
Twitter: Nachtfresser
Web: Nachtfresser

Piratski linkovi : urednik na fejsu

Nakon dodira s bilo kojim dijelom biljke treba prati ruke. Na današnji dan je umro bravar i državnik Tito. Losos može biti odličan na žaru. I Putin voli biti važan. Čekam izvještaj iz Sarajeva čiji su ćevapi zbilja najbolji. Mostovi se uvijek daju napraviti, različitih rokova trajanja doduše. Nitko nije otok, ali nisam ni ja partija. Svejedno bih volio da vukovarske mažoretkinje budu proglašene najboljima. Zadnji kupljeni limuni nisu bili domaći iako je tako pisalo. Sjećate li se okusa sladoleda od punča, ja ga skoro skroz zaboravio.

Prirodno je da većina onih koji su živjeli u socijalizmu i kapitalizmu konstatira da je onda život bio bolji jer objektivno i jest. Prirodno je da se zaboravljaju ružne stvari kao što su nestašice kave i kalodonta, dopuštenje vožnje parnim ili neparnim datumima, verbalni delikt i slično.
Nisam volio titoizam, nisam imao iluzija o kapitalizmu, a o tkz. realnom socijalizmu nisam ni razmišljao, njega su sve propagande ismijavale i jadničak je krajem osamdesetih pao mirnim putem.
Mi studenti germanistike smo na fakultetu imali lektore iz oba djela tada podijeljenje Njemačke, BRD-a (Savezna Republika Njemačka) i DDR-a (Demokratska Republika Njemačka) s tim da se uz ovu drugu uvijek dodavalo tkz.. Lektori su imali moć, njihova se uvažavala kod dodjela stipendija tako da su se skoro svi čmarili zapadnjacima. Ja sam bio žestok kritičar svih sustava, istočnog, zapadnog i samoupravnog tako da sam slovio za apsolutnog outsidera oko kojeg su se okupljale samo neke čudne puknute cure.
Tako je nekoliko puta drug Ruder iz DDR-a pokušao samnom na konverzacijskim vježbama uspostaviti političku komunikaciju, odgovarao sam cinizmom i sarkazmom naučenog. Zato me iznenadio jednog dana ponudom da me predloži za istočnonjemačku stipendiju ne bih li se uvjerio da ni tamo sve nije tako crno. Ostalo je povijest o kojoj sam dužan dati par natuknica budući da propaganda uvijek mora poraziti poraženog protivnika, a DDR je na smetlištu historije, ono do jaja.
O besplatnom školstvu i zdravstvu neću, to se nije moglo sakriti ni negirati, cjelodnevni vrtići i jaslice su funkcionirali, mladi su se vrlo rano osamostaljivali i dobivali stanove, vojnici i policajci najprije, a onda ostali, najbrže su zbrinjavani mladi parovi. Odnos prema golom tijelu i seksualnosti je bio potpuno prirodan, DDR je bio jedina država u kojoj je manji broj plaža bio za tekstilce iliti odjevene, stranci su upozoravani da ne bi doživjeli sablazan šetajući po otocima.
Nas koji smo imali sreću boraviti tada u obje Njemačke iznenadilo je koliko je u DDR-u sve jeftinije tako da sam se razmetao čaščeći cure najboljim mađarskim vinima.
Naravno da je sustav morao propasti, politički protivnici su se progonili, podobni su brže napredovali i najvažnije, nije se moglo ni putovati bez dopuštenja državnih birokrata, a čovjek je po prirodi mobilno biće.
Ipak ak sad gledam isključivo po osobnom iskustvu, sustav nadmoćan i samoupravljanju i hrvatskom kapitalizmu.
Prilažem i znakovit video koji je Babl preporučio na svom blogu odhgovarajući na moj komentar, ne morate razumijeti, samo malo preletite pogledom, mada opet moram dodati ono svoje da je seks precijenjen u životu

Netko me prije par dana pogrešno razumio, odnosno namjeru ovog bloga. Ne trčim ja na događanja. Ne trčim ja nikamo. Hodam, bit je u što je moguće opuštenijem tonu.
Treba čitati na proljetnom suncu, usklađivati sve detalje s ljepotom okoliša, uživati i u jelu dok možeš, pokušati interakciju sa živim bićima ako ide, nešto poput svog psa. Ionako nikom ne možeš objasniti niti je to tvoja misija da je taj čovjek koji se sad opija i slikava s moćnim Putinom, taj nekad navodno moćni Schröder oduvijek bio marioneta krupnog kapitala koji je preko njega vježbao moć ismijavajući ideje socijaldemokracije.
Jadnik poput udruga poslodavaca, ucijenjenih i bijednih šefica javnih i državnih službi, ravnateljica škola i ravnih uprava, mijenjam proizvoljno spolove zarad iluzije rodne ravnopravnosti.
Dvadesetostruki zoom, slika se sporo bistri, nema čekanja, moram okinuti sad il nikad iako ne vidim, hej, dobro je, model je nepogrešivo uskladio detalj koji nas zanima
Meni sve teže uspijeva i usklađivanje zareza.

Svim trudbenicima koje je rad stvorio i oblikovao čestitam njihov praznik. Na njihovu žalost usprkos ratovima i drugim barbarstvima koji potiču obnove, rada će biti sve manje, roboti su sve marljiviji i pouzdaniji. Situacija u kojoj oni gore na društvenoj ljestvici orgijaju, a većina onih dolje se muči za preživljavanje postaje neizdrživa.
Zajednica, odnosno društvo treba osigurati svakom pojedincu ispunjenje temeljnih potreba.
Ako želite osigurati u europskom parlamentu hrvatskog predstavnika koji će podržati njemačke pirate u inicijativi za uvođenje bezuvjetnog temeljnog dohotka u Europi glasovati ćete na sljedećim izborima za listu broj 16, a blogeri će naravno zaokružiti i broj 5 ispred svog predstavnika na toj listi