Marketing
Strah od lebdenja
Uzroci neuspjeha stranaka koje predstavljaju barem programima i akcijama neku alternativu postojećem hrvatskom dvopartitnom ili optimistički gledano tropartitnom sustavu (ako laburiste i Orah promatramo kao "realnu" treću opciju), ovdje mislim na Savez za promjene, razne pravaše i Piratsku stranku nije samo u potpunoj nesposobnosti političke elite tih stranaka jer će se postotak glasova uvijek kretati oko jedan posto, malo gore ako nešto ulože u kampanju, malo dolje ako ne, to nam govori npr. njemački poučak, s tim da su tamo mogući i trenutni veći skokovi popularnosti nakon uspješne akcije, jer postoji tkz. politička javnost. Kod nas će onaj mali dio javnosti koji disciplinirano izlazi na birališta birati HDZ ili SDP s njihovim prirepcima kojima su usisali osobnost i služe im kao udarnici za prljave poslove, jer se nadaju da će se oni pobrinuti da žive u svijetu u kojem će sve ostati onako kako jest. To je razumljiva reakcija seoskog i malograđanskog stanovništva na nesigurnosti današnjeg vremena. Oni koji su ostali bez posla nisu ostali bez stana, kuće i ili imanja, svako malo ih se podsjeća na životnim primjerima koje im servira tisak uređivan od besprizorne kopiladi koji se opravdavaju time da su profesionalci i samo obavljaju naloge svojih gazda da postoji još stvari bez kojih bi mogli ostati.
U takvom svijetu nema potrebe za "internetskim" strankama, jer internet postoji samo kao dio svjetske cjelokupnosti, sloboda interneta je neposredno povezana sa slobodom prava na informaciju i besmisleno je taj problem parcijalno rješavati. Još manje su potrebne nove lijeve ili desne partije, ima ih dovoljno egzotičnih i trajnih poput SRP-a i čistih pravaša. U Hrvatskoj postoje samo pučke stranke, ne postoje urbane iliti građanske. Ljudi koji teže pravednom napretku društva bez repova u vidu sve više stanovništva koje kopa po bajama za smeće nemaju koga birati. Ljudi koji bi samo živili svoj život i uživali u njegovoj slojevitosti a da im društvo ne nameće stalno iznova nove zabrane i trudi se preodgajati ih nemaju svoju stranku. Paradoksalno je da je uspon Zelenih ugrozio i vlasnike kućnih ljubimaca koje isto tako npr. nitko ne zastupa.
To sve su odavno primjetili berlinski pirati čiji rezultati su uvijek barem dvostruko iznad njemačkog prosjeka. Bore se za dostojanstvo svakog pojedinca konkretnim prijedlozima, žigošu javno sve pokušaje ograničenja ljudskih prava i sloboda, te jedini u Njemačkoj stalno preispituju svoje stavove interakcijom s ljudima pomoću alata koji se naziva Liquidfeedback. Na njihove sastanke dolaze i nečlanovi, mogu glasovati iako se pri zauzimanje zvaničnih stavova broje samo glasovi članova. Zanimljivo je da su iako demokratski ustrojeni izuzetno imuni na infiltracije tajnih službi i netajnih plaćenika velikih stranaka.
Ipak pirati znatno brže troše svoje najbolje ljude od ostalih. Veseli da je dosta nekad istaknutih članova prepoznato i sad na lokalnim izborima u Njemačkoj ušlo u gradske parlamente, doduše poantirajući boreći se protiv zabrane roštiljanja, zabrane ispijanja alkohola na svim javnim površinama, protiv ograđivanja elitnih naselja ultrabogatih...Drugi su pregorili, poput ove dvojice muškardina koji su se odlazeći iz stranke usput izborili za ukidanje praga na izborima pa sad npr. u europski parlament ulaze i piratica i predstavnik stranke za zaštitu životinja uz nacistu iz demokratske Njemačke.
Post je objavljen 27.05.2014. u 10:32 sati.