Netko me prije par dana pogrešno razumio, odnosno namjeru ovog bloga. Ne trčim ja na događanja. Ne trčim ja nikamo. Hodam, bit je u što je moguće opuštenijem tonu.
Treba čitati na proljetnom suncu, usklađivati sve detalje s ljepotom okoliša, uživati i u jelu dok možeš, pokušati interakciju sa živim bićima ako ide, nešto poput svog psa. Ionako nikom ne možeš objasniti niti je to tvoja misija da je taj čovjek koji se sad opija i slikava s moćnim Putinom, taj nekad navodno moćni Schröder oduvijek bio marioneta krupnog kapitala koji je preko njega vježbao moć ismijavajući ideje socijaldemokracije.
Jadnik poput udruga poslodavaca, ucijenjenih i bijednih šefica javnih i državnih službi, ravnateljica škola i ravnih uprava, mijenjam proizvoljno spolove zarad iluzije rodne ravnopravnosti.
Dvadesetostruki zoom, slika se sporo bistri, nema čekanja, moram okinuti sad il nikad iako ne vidim, hej, dobro je, model je nepogrešivo uskladio detalj koji nas zanima
Meni sve teže uspijeva i usklađivanje zareza.