Marketing
Snimanje u dalj
Naočale nosim na radnom mjestu ili kad čitam. Obično ih ne nosim u grad, uvijek me strah od tog gubljenja. U gradu najčešće fotkam s visine pojasa, na slijepo. Jedino kad mi se u daljini pojavi netko zanimljiv prislonim fotić uz oči. To mi ne pomaže puno jer vidim mutno, tek doma kad fotografije prebacim vidim kako stvarno izgleda fotografirani objekt. Rijetko griješim, uglavnom su to zanimljive face, ma izdaleka se osjeti ako netko poznaje samog sebe ili se pak zna posložiti.
Vjerojatno pretpostavljate zašto sam okinuo treću fotku i to vjerojatno krivo. U momentu mi izgledala lijepa prirodna pozadina, a tek okinuvši me zaintrigirao i "objekt" i malo smo ga približili, približili bismo još zbog jednog detalja, al je bilo riskantno zbog brzog dolaženja autobusa.
Čestitka blogeru Euru za 10 godina bloganja, za koji dan 6.6. isti jubilej slavim i (brojke dokazuju) vražji ja 
p.s.
Znam da se ponavljam s hranom, al organizam valjda zna što bira...
Post je objavljen 09.05.2014. u 11:25 sati.