Danas konačno kod nas nema mature, po državi pišu valjda nacionalne ili nekakve druge manjine, a tih nema. Opet sam upao u organizacijski odbor jednog referenduma koji čak prihvaćam kao sredstvo nužne obrane zaposlenika od bahatosti vladajuće kaste, na osnivačkom sastanku sam za promjenu šutio, stigao sam na vrijeme iako sam očekivao kašnjenje zbog završetka jučerašnjeg blog posta. Sjetim se često Bizetove Carmen, i Rijeka nije bez romskih ljepotica, al su kak i prva fotka pokazuje skoro neuhvatljive za snimanje. Znam neke koje su se dokopale i pozicija moći i odvratne su poput većine "naših" vlastodržaca, prilika čini bandu, zato su kod nas upravljačka mjesta privlačna, možeš zadovoljiti sadističke nagone.
Čitam izjavu jednog berlinskog djeteta :"Turci su u našem razredu većina i to je dobro jer mi imamo slobodne dane i za vrijeme njihovih praznika."
Nevjerojatno, opet kasnim, dobro je dok još mogu pripadati manjini koja se zbog toga može žaliti, onih zaposlenih, a rad je koliko nam je poznato važniji od življenja.