Ne znam tko ih plaća, ipak živimo u kapitalizmu, kažu sve besplatno ima cijenu, al ekipa mi je pozitivom, koliko iskrenom, koliko kod nekih hinjenom, uljepšala dan. Uživali su neki, vidio sam, mene nije lako prevariti, a to nema cijenu. Sjetio sam se svog iznenađenja, kad je na sjednici nastavničkog vijeća jednom davno spomenut odsutan vjeroučitelj koji je eto na hodniku zagrlio maturanticu. Naivan sam upitao u čemu je problem, nisam dobio odgovor, no uskoro smo dobili drugog vjeroučitelja koji je drobio o komunjarama. Nekako mi je odbojno kad na misama i raznim seminarskim radionicama sugeriraju: pruži onom do tebe ruku i zagrli ga, ovo je ipak nešto drugo, ili možda nije?