ISKONSKI PAG

nedjelja, 29.07.2018.

ADIO OLIVERE




- Placeš? – zove me moj skriveni prijatelj.
- Di neću plakat, ima čovika danaska ki ni pusti suzu?
- Siti san se da si živi u Vela Luku i da si mi pripovida neke anegdote iz Vela Luke i kada si reka da si ti u Pag doni pismu «Sjećanje na Vela Luku».
- Jutros san se diga sa obavezon da ću dignut slike sa karnevala, i onda me ubije vijest o smerti Olivera. Gotovo je bilo. Torna san se u Velu Luku.
- Voli si Oliverovu pismu?!
- Puno. Repertuar Horizonta oslanja se na Oliverove pisme. Lipo je ca si se siti svega toga.



Moj profesionalni životni put započeo je 1981. godine na otoku Korčuli u Vela Luci radeći u Specjalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju «Kalos» - Vela luka. Imao sam sreću da sam stanovao neposredno blizu Oliverovih roditelja. Kako je Oliver često dolazio roditeljima u posjetu, susretao sam ga u Vela Luci.
Tako se desila jedna slučajnost da sam odlazio kupiti njegov tek peti izdan studijski album «Đelozija», vračajući se svom stanu, naletio sam na Olivera koji je sa vrećom krompira na ramenima u društvu supruge i svojih blizanaca odlazio prema kući svojih roditelja.
Moji prvi susjedi u Vela Luci bili su barba Pero i teta Maja Barčot. Teta Maja je bila zaposlenik «Kalosa» i to nas je dodatno zbližilo. Jedno poslijepodne mi je barba Pero kazao: - Branimire gremo do barba Marka zvao me je da ga posavjetujem, rade ognjišće u kući, pa bi oti da mu to dobro ispadne. Barba Marko je bio Oliverov otac. Tada sam prvi puta stupio u kuću Dragojevićevih.


Kad ću opet doć da te vidin ja
Kad ću opet doć da te jubin ja

Tek sad vidin šta mi znaći, Vela Luka, more, ti
Uspomene će mi samo ostati
Za mrkinte i žale, za naš Ošjak i vale
Velu Luku mala ne zaboravi

Doć ću opet draga, budi sa mnom sretna ti
Znaj da će nas naša prošla ljubav čekati

Kad ja vidin modro more i zelene borove
Zakantat ću ovu pismu za tebe
Za mrkinte i žale, za naš Ošjak i vale
Velu Luku mala ne zaboravi

Prošle godine 24. lipnja Oliver je održao svoj koncert u Novalji prigodom otvaranja kluba «Aquarius».
Tea me nazvala sa posla i priupita me: - znaš tko je sada kupio kartu za trajekt?
- Od kuda bih to mogao znati.
- Oliver Dragojević. – odgovara Tea.
Bio je to zadnji posjet Olivera našem otoku.
Znam za druženja Olivera i Dušana Para. Oliver je jako puno nastupao sa Opatijskim Suvenirima, poglavito našim Hrvatima u dijaspori. Dušan mi je govorio da je Oliver uvijek biranim riječima govorio o Pagu.


Oliver je neponovljiv i nezamjenjiv. Vjerujem da njegov odlazak nije nikoga ostavio ravnodušnim, poglavito one koji su ga bliže poznavali.

Vjerujem da ćeš sada odmoriti i dušu i tilo, dobri naš anđele!


29.07.2018. u 23:45 • 0 KomentaraPrint#

četvrtak, 26.07.2018.

SITNOSOPSTVENIK





Judi ki se javjaju me pitaju ca ti je sa prijatejon, ne pišeš više ništa o njemu, čak san dobi i poruku da kada u Riku pijen kafu sa njin, da ca se dinjan popit i kafu sa ton prijatejicon. Ma, dajte judi moji, nima dana da se ne cujemo, baren na minutu, sve zna i tenta svaki dan. Svaki dan bi moga jedan post posvetit njemu i njegovim podmetanjima. Radi njega me je Gligora stavi u svoju kolumnu u Zadarskom listu.
- Sitnosopstveniku vidiš kako ti Gligora diže popularnost, više te nikad neću pitat ako si vidi da je dobi nagradu za sir. U Zadrski list si sverši, ali ne radi sira, nego radi čipke, sve napak.
- Neka njega i njegovog pisanja, triba imat obraza za drugoga popjucat bez da imaš razloga. Vidi si i sam da se ja u njega nisan dira, a on je mene napa koda san zadnji razbojnik, koda sam mu sir ukra. A, ca se čipke tiće, tu ću se borit do zadnje kapi kervi, a Gligora i njemu slični mogu perdit koliko god očeju.


- To Bebiću, slažen se sa Tobon za svaku besedu ku si napisa za čipku. Ja jako dobro znan u našim razgovorima koliko si ti po pitanju toga doma i tome se jedan put mora stat na kraj. Ca ti barba Ivo Madona ima manje prava zalipit čipku na sir. Baren ti se nana Kate našila tih čipki i to koliko put san doša u Studeno da san je naša kako šije. Zna san je reć:- teta Kate nikad mira nimate, ca se malo ne odmorite. Ona bi mi odgovorila:- sinu moj, ovo je meni odmor.

- Ti jako dobro znaš da svaki coban ima svoj bilig koga mora stavit na sir i to je jedina garancija da je to njegov sir i garancija kvalitete tog istog sira. Tako je i sa Parmezanon. Na Parmezanu je samo bilig ki ga je ucini, nikakve etikete na tom siru nećeš nać. Hvala Bogu svi znamo da je Parmezan jedan od najbojih ovčijih sireva na svitu.

- O tome nisan nikad misli, ali sada kada govoriš ne mogu se spametit da li oni lipiju etikete na sir ili ne. Cini mi se da si u pravu.
- Provjeri pa mi se javi.
- Uživaš u paškom kulturnom litu?!
- Imaš raznosvrsnu kulturnu ponudu pa možeš uživat, recimo brudetijada, pa etno večer, pa srednjovjekovni sajam, pa dani kolacića i baškotinov, to ti je sve kulturna ponuda na ton kako ti govoriš, paškon kulturnom litu.
- Bi si na izložbu Jelkice Mujšike.
- To je jedino ca je vridilo i Jelkici kapa do tloha. Razumin ja kako se u Pag govori, ali njoj svaka čast ca prkosi i gre naprid. Ja kulturu malo drugacije doživljavan od nabrojenoga.

- Upozna si Šibenčanina u Pag pa ti je serce namisto.
- To je velika vridnost za mene. Upoznat tog covika je više od kulturnog paškog lita. Vidiš da se oni nisu spametili ton coviku posvetit malo prostora na paškon kulturnom litu. Covik je ima svoju vecer na splitskom festivalu, a li ca je splitski festival za paško kulturno lito?!

- Bogami, kada san pročita ca je sve covik napisa, nisan verova pa san ša provjerit na Internet, jer ja tebi svaku ne verujen i stvarno sve te pisme, kako si ono malo prije reka:-kapa do tloha. Crićujen ja toga covika u Pag i vidin ga ki put u Valentina da popije bićerin kako si napisa, ali nisan zna da je to toliko veliko ime hervatske estrade. Dalmacijaaaa u mom oku!
- Di more Dalmacija bit u tvon oku kad si ćorav.
- Vidiš kako si mato-malicijozo, samo da ti je podbost i onda bi sti da te judi begenaju. I tebi će oci iskopat ako ovako nastaviš. Bebiću, pamet uglavu.
- Ne baculaj ti za mene, ja u Pag nikome nisan osta dužan da bi me moga za rukav potezat, a da su šegaviji mogli bi imat kulturni spomenik za ono ca in godišće dan nudim i ca bi svaki pametan sa oba dvi ruke uze, a oni od toga bižiju ka vrag od tamijana.

- Ca in ti to nudiš?
- Kada dojde vrime za to ti ćeš pervi znat.
- Cekan i to iznenađenjeeee, kako je reka onaj štrumfić.
- A, baš da si štrumfić sa gemištom.

- Odi ća jer te ne mogu više ćuhat.
- I, gren, jer se sam sebi cudin ca sa tobom posla imam.



26.07.2018. u 09:47 • 0 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 23.07.2018.

PERUŽINKE BOLESNIH GRLA ODUŠEVILE PUBLIKU U KNEŽEVOM DVORU





Sinoć u prepunom atriju Kneževog dvora u Pagu, članice ženske klape «Peružini» priredile su još jednu klapsku večer za pamćenje.


Neposredno pred sam početak koncerta došla me pozdraviti voditeljica klape Sanja Buljanović i požalila mi se na zdravstvene nedaće koje su ih zadesile ove dane. Govori mi dalje Sanja da su razmišljale o otkazivanju nastupa na omiškom festivalu i ovaj večerašnji koncert obzirom u kakvom se zdravstvenom stanju još uvijek nalaze. Jake doze antibiotike i ostalih lijekova omogućuju da se njihovi nastupi ne otkažu.

Podržao sam je u njihovom naumu da nisu odustale od nastupa u Omišu, jer ipak je to najveća priredba klapskog pjevanja u Hrvatskoj. U konačnici, neovisno o plasmanu, to i nije toliko loše zvučalo. Gledajući prijenos završne večeri festivala ženskih klapa u Omišu, primjetio sam da nešto nije kao uobičajeno, ali sve do ove Sanjine izjave nisam znao pozadinu tako slabijeg nastupa.

Kroz klapsku večer vodila nas je članica klape Sanja Dobrijević koja se dva puta javno ispričala nazočnima zbog «virusa» koji je odradio svoje i umanjio njihov forte. Da Sanja to nije naglasila, ne vjerujem da bi mnogobroja publika primjetila sa kakvim se problemom susreću članice klape «Peružini», iako su češće kašljale i uzimale nešto više tekućine od uobičajenog.

Koncert je potrajao nešto više od sat vremena i koncepcijski se sastojao od tri dijela. U prvom djelu su izvele program sa omiškog festivala, zatim nove uspješnice ili hitove pop glazbe koje izvode klape i u trećem djelu svojeg nastupa, klapske pjesme renomiranih tvoraca dalmatinske pjesme.

U jednoj od pauzi Sanja je zahvalila svima kojih ih prate u njihovom radu, prvenstveno se zahvalila svojim obiteljima bez čije pomoći ne bi bilo ovakvog odricanja. Zatim je predstavila i mlade snage klapskog pjevanja, čiji su članovi djeca klape «Peružini» kao vjerni pratitelji svojih roditelja. Lijepi je to početak i snaga za daljnje bavljenje klapskom pjesmom.

Oduševljena publika je na kraju koncerta svojim dugotrajnim pljeskom i ovacijama pozvala Peružinke na bis.

Zahvalile su Tonću Tičiću-Dodi na ozvučenju i svjetlosnim efektima koji daju ton više njihovom nastupu, kao i njegovom ocu Anti koji uvijek emotivno uz glasno odobravanje iskazuje svoju naklonost prema njihovom pjevanju.

Iako vidno umorne, i iscrpljene «virusom» koji je ostavio traga na njima i na njihovim glasnicama koje su najvažnije za čistoću glasa,Peružinke su koncert uspješno privele kraju. One isključivo pjevaju a capella što je najveći izazov za bilo koju klapu.

Na bisu su otpjevale pjesmu «Brist» za koju su dobile drugu nagradu na ovogodišnjem 17. Međunarodnom festivalu klapa Perast 2018. u Crnoj Gori. Time su crnogorskoj publici pokazale svoju kvalitetu na klapskoj sceni.
Uz sve nedaće hvala Vam drage Peružinke na lijepoj večeri klapske pjesme.

23.07.2018. u 15:01 • 0 KomentaraPrint#

subota, 21.07.2018.

PAG KRSTE JURASA





Na današnji dan 21. srpnja 1945. u Šibeniku se rodio hrvatski brodograđevni inženjer, doktor znanosti, stručnjak međunarodnog ugleda na polju projektiranja brodova posebne namjene, Krste Juras, nadasve pjesnik, autor s tri objavljene zbirke i tekstopisac pjesama koje su uglazbljene i koje su postale veliki hitovi.


Samo onaj tko je živo u gradovima Pagu i Šibeniku, šetao paškim i šibenskim kalama može osjetiti povezanost ova dva grada kojih je u arhitektonskom smislu obilježio svjetski poznati arhitekt i kipar Juraj Dalmatinac. Gradu Pagu sačinio je urbanistički projekt novog renesansnog grada Paga, gradu Šibeniku katedralu Svetog Jakova kao vrhunsko djelo europske arhitekture.


Šibenske kale

Zvone i sad moje kale
Koracima, dragom pismom
Ostale su iste kale
Samo ljudi isti nismo

Jedan sam od onih sretnika koji je imao tu sreću živjeti u oba grada. U Šibeniku sam nailazio na svoje Pažane, koji su živjeli u Šibeniku, kao i dio moje obitelji, ali nikada se nisam nadao da ću u jednoj od paških ulica pronaći Šibenčana koji se zove, Krste Juras.

Sada, zašto jedan Šibenčanin ne bi živio u gradu Pagu? Nema prijepora, štoviše bilo bi jako lijepo da ih je i više. Krste Juras nije bilo koji Šibenčanin. Krste Juras jedan je od rijetkih koji se može pohvaliti Nagradom Grada Šibenika za iznimno promicanje Šibenika u svojim pjesmama. Čovjek čija je pjesma, «Šibenska balada», postala himnom grada Šibenika.

O, šibenska pismo tiha
Sve si rekla u dvi riči
Napila si žedne usne
Mogu na kraj svita ići

O, šibenska pismo mila
Sve si bila, i sve jesi
Lanterna mi noćas budi
Put mi kaži i ponesi

Ovaj Varoški Šibenčanin podario nam je neke od najljepših stihova domaće književnosti, a brojne pjesme nadživjeti će ne samo autora, nego i generacije poslije njega koje će uživati u tom stvaralačkom opusu.

Dalmacija u mom oku

Vidim jata onih istih ptica
Istu zvijezdu previsoku
Opet živi stotinama lica
Dalmacija u mom oku

Znam da nije bila samo moja
Možda sam u snu duboku
Ali živi stotinama boja
Dalmacija u mom oku

Postoji li danas ikoji Dalmatinac koji ne pozna ove stihove, tko ne pjeva ovaj veliki hit još jednog legendarnog Varoškog Šibenčana, Mate Miše Kovača?!


Više puta susretao sam gospodina Jurasa u Pagu, u parku na Katinama gdje se igrala njegova unučica i moj Mateo, a nikada nisam skupio hrabrosti približiti mu se i popričati sa njime.

Ovo ljeto imao sam tu sreću da me sa gospodinom Jurasom upoznao naš zajednički prijatelj Ivo Palčić.
- Poznaš ti gospodina Krstu Jurasa? – upitao me Ivo dok smo sjedili na pijaci i komentirali netom završeno predstavljanje knjige Šime Goleše.
- Znam o kojem je čovjeku riječ, ali osobno ga ne znam.
- Sada ćeš ga upoznati.
Prema nama je dolazio gospodin Krste Juras sa svojom unučicom i pridružio nam se. Izuzetan trenutak za mene.
Stisak ruke i, pored svih mojih dragih Šibenčana koje sam uspio upoznati i družiti se njima a koji su toliko dali Hrvatskoj državi imam čast sjediti u društvu još jednog značajnog Šibenčanina u mom Pagu.

Čim je sjeo sa nama dvojicom, Ivo ga je priupitao kako je prošla retrospektivna večer na ovogodišnjem Splitskom festivalu koja je upriličena njemu u čast.
Bio je zadovoljan da Ivo prati događaje vezane za Splitski festival pa između ostalog da je i jedna večer posvećena njemu pod nazivom «Dalmacija u mom oku». Prethodnih godina, takve su večeri bile priređene samo još dvojici autora tekstova, Momčilu Popadiću i Jakši Fiamengu.


Izvor:splitski festival

Krste Juras autor je stihova nekih od najljepših dalmatinskih pjesama, za koje mnogi misle da su narodne: «Šibenska balada», «Dalmacija u mom oku», tu su i nezaboravne i klapski najizvođenije «Ludo more», «Samo moru virujen», pa do nezaboravnih «Ta tvoja barka mala», «Dobra ti večer, mati moja», «Dišperadun», «Niko neće u mornare», «Dva zrna grožđa», «Kud plovi ovaj brod», «Lanterna» i da dalje ne nabrajam.
Svoj dio dijaloga sa gospodinom Jurasom započeo sam sa nabrajanjem Šibenčana koje poznajem a koji su po vokaciji bliski gospodinu Jurasu, i za koje sam bio siguran da ih gospodin Juras i osobno poznaje, kao što su Ivo Mikuličin, Ante Barbača, Lovro Županović, obitelj Vukov, Dane Sekso i mnogi drugi, kako bismo mogli nastaviti našu šetnju Šibenikom.


Izvor:internet

Uvidio sam da nam je Šibenik obojici na srcu, gospodinu Jurasu kao rodni grad, meni kao grad u kojem sam prove tri godine svojeg života. Naravno da gospodin Juras sve nabrojene i te kako dobro poznaje.
Misleći da je gospodin Juras paški zet priča nas je odvela na to kako je gospodin Juras došao na Pag i kako je zahvaljujući tom slučajnom dolasku postao stanovnik grada Paga uglavnom ljeti.

Krsti Jurasi su strast i kvizovi znanja u kojima je sudjelova i na jednom osvojio metalik Ford Coupe, koji ga je početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća, doveo na Pag gdje je upoznao ljubav svojeg života i do dana današnjeg sa svojom suprugom, gospođom Jasminkom, dolazi u Pag u kuću koju su posjedovali njeni roditelji. To je ta poveznica Paga i gospodina Jurasa.


Izvor:splitski festival

Pet desetljeća Krsto Juras druži se sa gradom Pagom a da to u gradu nitko nije primjetio. Znam da on kao ponosni Šibenčanin to i ne očekuje, ali koja bi to gesta bila da se Pag sjetio, na neki primjeran način, svojeg tako znanog stanovnika.

Zato, štovani Krste za deset dana ću ja proslaviti svoj rođendan pa bi bilo dobro, još jedanput, uz bićerin, sjetiti se svega dobroga iz naša dva rodna Grada. SRETAN ROĐENDAN!

Klapo moja,
sve si riđa,
Sve nas život nosi,
ali srce
žešće tuče
Šta su lica bliđa,
klapo moja,
vrimenu prkosi

Klapo moja,
šta smo, di smo,
šta još nismo rekli,
čekaju nas,
evo ljudi,
ka od brata pismo,
pivajuć' im
sva smo blaga stekli.

Klapo moja,
sve si tiša
ali tu si, stojiš
potirat sa tog mista
može samo kiša,
klapo moja
vrimenu prkosi.

Klapo moja,
bit će boje,
pivaj viruj snima,
Nestane li brod u moru,
ne rodi li poje
držimo se,
još nas uvik ima.


21.07.2018. u 00:03 • 0 KomentaraPrint#

srijeda, 18.07.2018.

DA SE NE ZABORAVI - CIVERA





Sa koliko suhozida je opasan otok Pag? Da li je to ikada ki prova izracunat. To su kilometri suhozida. I sve se to lavralo na ruke. Koliko kamenja triba za ugradit jedan takav suhozid? Paški coban je između dvi mužnji, jutarnje i vecernje zna gradit ili popravjat suhozid. Za ugradit suhozid tribalo je i više ruk za pomoć.


Za prenit i parićat kamenja, coviku je tribala pomoć i kakvoga alata. Za ovaj posal tribala su «Civera».

Kako sam doša do te besede? Prije nego ca objasnim ca su to Civera, moram reć i kako san doša do te besede.
U novajskon Gradskom muzeju postavjena je foto izložba «Ćutin otok svoj…», a kako su tamo bile izložene i moje tri slike, red je bi da pojden vidit izložbu. Prvi put san u ton muzeju u kome je postavjena etno zbirka i tamo san naleti na civera. Koliko god san se trudi da najden kako je nastala ta beseda, nisan uspi nać.


Sada Van moran objasnit ca su to civera.
Civera su nacinjena od derva, ke imaju dvi stranice, dva duga debja šćapa do dva i pol metra i na njih se, prema credini ka se malo zaobli, sa sverdlon ucini se pet-šest buž u ke se zabiju poprečni šćapi ki su duži malo više od pol metra.

Pri kraju stranice su malo debje da ne skližeju kad ih dva covika, svaki sa svoje strane, nosiju. Na civera se nosi sve ca jedan covik sam ne more: velika kamenja, manju bacvu, maštel i svake druge stvari. Judi su se znali snać na svakakavi način. Kad bi se težak muci, judi su znali reć: - ca se muciš, stavimo to na civera i jedan tren će sve bit liberano.
Ali isto tako kada bi se covik zipi da ne bi zna zasebe i užali bi reć: - bi je toliko pijan da su ga na civera morali donit doma.

Dok san iska tumačenja besede civera naleti san na jedan članak u časopisu «Hrvatska pčela» di autor Rešid Selimović govori kako mu je jedan iskusni paško-riječki celar posudi civera za prijenos košnica. Ni se za cudit da su ta stara civera poslužile paškom celaru kao ideja za ucint civera za prenosit košnice. Sa tin civerima celari su više sigurniji da ih cele nećeju napast.


Izvor foto: Hrvatska pčela

Sada znamo zac su sve ta naša civera služila. U Pag ni sam ne znan kada sam i di vidi civera. Novajci su ih sacuvali za naraštaje ke dolaziju i to je lipo od njih.



18.07.2018. u 09:17 • 0 KomentaraPrint#

nedjelja, 15.07.2018.

SIR I ČIPKA, JEDAN PAŠKI GRAD, JEDNO MISTO, VIŠE SELA, I KOLUMNE IVANA GLIGORE





Nisam mogao ni sanjati da je moj vjerni čitatelj bloga Iskonski Pag i gospodin Ivan Gligora. Kako da ne zahvalim gospodinu Gligori što je moj blog dobio dimenziju više time što je jedan ugledni dnevni list, svojem piscu kolumne dozvolio da napiše jedan osvrt na blog koji se očigledno čita i koji ima svoju težinu. Htio sam regairati na pojedine tekstove koje je gospodin Gligora napisao, ali sam shvatio da je to njegov pogled na otočna zbivanja, poglavito ona iz njegovog Kolana, samo što je razlika u tome, što on ima kolumnu u dnevnom listu, a ja se trudim svojim blogom iskazati drugačije viđenje, ponekad i istih stvari.


Bez obzira što mi gospodin Gligora imputira da ne živim u Gradu Pagu, ja mu svojom osobnom iskaznicom i «krštenicom», mogu dokazati da sam rođen u Gradu, da sam živio u Gradu do svojeg odlaska na školovanje i da se trudim da svojim pisanjem mogu promovirati svoj rodni Grad. I to mi nitko ne može zabraniti niti će me u tome spriječiti, pa ni gospodin Gligora sa svojim «poučcima».

Gospodine Gligora, oni koji Vas loše izvještavaju o mom pisanju morali su Vam priopćiti da ja niti jednom rečenicom nisam vrijeđao Vas, niti Vašu osobnost, niti posao kojim se baviti. Štoviše, moje je bilo da najveći znamen Paga zaštitim na način kako autori glazbenog, likovnog ili bilo kojeg drugog djela štite svoj intelektualni rad. Kud sreće da mjerodavni u Gradu Pagu to isto tako štite. Vi ne radite Pašku čipku, nego Paški sir, a odgovor na Vaše insinuacije oko zaštite Paške čipke, dobili ste javno od Predsjednice Udruge paških čipkarica, gospođe Nede Oros. Očito da niste pročitali još jedan bitan post na blogu koji govori o tome.

Po mom sudu Vi očigledno ne razumijete ili ne želite razumjeti osnovnu stvar: jedan se otočki brend (kao ni inače bilo koji drugi) ne može reklamno obilježavati drugim (o tome također imate jedan post), tim više što su materijalno posve različiti, po načinu na koji nastaju, po tome koga predstavljaju (sirari, čipkarice). To je kao da na automobil jedne poznate marke stoji amblem neke druge marke i drugog proizvođača. To je kao da američki predsjednik Trump na zastavi njegove zemlje, uz one zvjezdice, doda i karakterističan znak Triglava, samo zato jer mu je gospođa supruga Slovenka. Ali to ne razumiju ni u Paškoj sirani, niti u Komunalijama. Nemam ništa protiv da na svoje kvalitetne i na svjetskoj razini nagrađivane sireve stavite sve svoje i ženine do devetog koljena, ali ČIPKA NA SIR NE IDE! I ni s čim me nećete u to razuvjeriti.

I prije nego me posvađate sa svim mojim dragim Kolanjcima, morati ću Vas razočarati u jednoj od mnogih Vaših insinuacija. Ja sam u rodnoj kući sestre Rozarije Gligora u Kolanu, kod njenoga brata barba Ivana bio kao kod svoje kuće. Njegov sin Vitomir bio je oženjen za pokojnu Biserku Paladina kćerku od našeg kuma Marka i njene matere Marije Likovice. Vitomir me je potaknuo da pomognem u osnivanju prvog VIS-a u Kolanu i skoro cijelo jedno ljeto sam boravio u Kolanu pomažući da ostvare svoj naum. Sa sestrom Zorkom od sestre Rozarije sam radio u sklopu riječke bolnice. Nije prošlo da me teta Zorka ne bi zvala da dođem na bolničku juhu. Znala je ona koliko je obožavam, a ujedno je bila i moja pacijentica, dolazila je na fizikalnu terapiju na odjelu na kojem radim.

Što se sestre Rozarije tiće, da su Vam savjetnici proučili i pročitali blog naišli bi na post: »In memoriam – sestra Rozarija Gligora», pročitajte ga gospodine koji nosite isto prezima kao ta časna sestra, pa da ste je još i štovali, tu jednu u nizu redovnica paškog benediktinskog samostana, kao Kolanjac i lokal patriota posvetili biste je jednu kolumnu. Ovako, Vi imate samo jednu sveticu kojoj vjerujete, a zove se sveta Kuna.
12.srpnja na otvaranju izložbe naše Jelice Batić u Pagu, neki nadobudni Pažani su mi skrenuli pozornost da bi se ja trebao kloniti Vas, jer Vi navodno radite dobro ovom otoku. Ja sam za to vrijeme razgovarao sa rođakom moje majke Šimom Fabijanićom-Telerom koji mi je pričao o svojoj sestri Branki, o njenom zdravlju. Siguran sam da znate da je ona kolanjska nevista. Gospodine Gligora dio obitelji moje majke živi u Kolanu.


Foto:Valter Maričević

I za kraj gospodine Gligora ne razumijem što to znači: «mašala», niti su meni Srbi braća, pa tako ne znam niti želim znati značenje riječi «sitnosopstvenik». Pročitajte pomno ovaj post, vidjeti ćete da sam još u toj Vašoj jednoj od prvih kolumni primjetio gdje naginjete. I hvala Vam što ste mi dodjeli pridjev malograđanin, tu riječ razumijem. Vi nažalost niste ni šejanin, i neću se poslužiti nekim drugim epitetom da ne poništim svoju «infantilnost» i svoje dostojanstvo. Moje 37. godina služenja ljudima mi to ne dopušta. Volio bih da mi skrente pozornost u kojem sam ja to postu ikome prijetio. Život je predragocijen da bi ga se potrošilo mrzeći druge. Nije to moj stil. U konačnici imam pravo po Zakonu o informiranju i na demanti Vaših objeda. Ali, čemu to kada se ovaj blog čita više od te Vaše kolumne. Molim svoje cijenjene pratioce da prije nego pročitaju moj odgovor na kolumnu gospodina Gligore, pročitaju u Zadarskom listu tekst: »Dva paška grada i dva mista» kako bi mogli donijeti svoj sud o napisanom.


Ovo je bila moja reakcija na jednu Vašu kolumnu, a ja ću spremljeni odgovor kojeg sam napisao 29. listopada 2017. objaviti sada nakon što ste me javno prozvali, pa neka naši dragi otočani i svi oni koji rado čitaju moj blog, procjene tko kako prilazi određenoj tematici, obzirom da se Iskonski Pag čita više od kolumni u Zadarskom Listu.

U Zadarskom Listu od rujna mjeseca 2017. g. čitam kolumnu gospodina Gligore koja se i naziva "Gligorin poučak". Kolumna (poučak) me potaklo na mnoga razmišljanja, jedno od tih je da se na tekst kolumne (poučka) može iskazati i drugačije mišljenje. Zato me na ovaj post potaknuo jedan od poučka Ivana Gligore u spomenutoj kolumni: "Dva paška grada i dva mista" od 19.10.2017.

Prije nego sam uopće krenuo sa pisanjem ovog posta, duboko sam promislio da li vrijedi reagirati na navedeni tekst, jer nisam mogao razaznati da li je on napisan kao provokacija ili kao podilaženje ili je napisan sa razlogom kako bi nas gospodin Gligora upozorio da su ljudi na otoku u zavisti jedni prema drugima, od demokratskih promjena u Hrvatskoj, kada su se otvorila vrata svima na otoku prema napredku, kao da žali za nekim drugim vremenima, pa nas treba svesti na jedno, da svi jednako mislimo i da svi pušemo u isti rog, (kolanjski) - "Gligorin" rog, klasično jednoumlje. Kolanjske, novaljske i povljanske secesionističke ambicije kako navodi gospodin Gligora u svom tekstu, trebalo bi držati pod kontrolom, a Pažane i stanovnike Grada Paga svrstava u drugi ešalon stanovnika otoka Paga. Gospodin Gligora time je došao do spoznaje da između otočkih mjesta postoji zavist, to bi onda značilo, da nadijevanje nadimka "šejani" kojeg Pažanima podmeće gospodin Gligora, proizilazi iz ruganja i vrijeđanja zbog vidljivog napredka, poglavito gospodarskih, te u turizmu, pojedinih sela ili mista, kojima navodno Pažani i stanovnici Grada Paga, ostale ljude na otoku drže za manje vrijedne.
Selo je jedno od tri vrste ljudskih naselja. Pripada osnovnom obliku teritorijalne, socijalne i gospodarske organizacije stanovništva koje se bavi poljoprivredom, tako nam govori definicija.
Selo je naziv za svako naselje s manjim brojem stanovnika. Pored grada, selo se može označiti kao naselje u kojem je zastupljeno samo jedno zanimanje, jedna gospodarska grana i to prvenstveno poljoprivreda. Tradicionalno, selo je zajednica zemljoradničkih, stočarskih i mješovitih domaćinstava na određenom području, pri čemu su ta domaćinstva povezana radnim, socijalnim i gospodarskim vezama.
Stanovnici sela se nazivaju seljacima ili seljanima. Riječ seljak ipak najčešće označava osobu koja se bavi poljoprivrednom proizvodnjom.
Stoga u svojim gramatičkim nepravilnostima i nepismenosti, u svom paškom idiomu, Pažani za seljaka upotrebljavaju izraz "šejani" bez namjere da se nekoga uvrijedi.

Profesor Nikola Crnković povjesničar iz Novalje, je u svom intervjuu u Novom Listu od 1. ožujka 1993. novinaru Ivi Palčiću, vezano o novom teritorijalnom ustroju koji se odnosi na grad kao jedinicu lokalne samouprave i uprave, kada je Gradu Pagu oduzet status grada, na postavljeno pitanje: "Pojasnite pobliže slučaj grada Paga", odgovorio sljedeće:
"Nema nikakve dvojbe da je Pag zaista grad. Mogli bismo pače reći onoj gospodi koja ne znaju što je grad, a što selo, neka dođu na ovaj otok pa će naučiti to razlikovati. Pag je građen kao grad, kao jedinstven urbani organizam koga su skladno ukomponirani svi sastojci potrebiti cjelini srednjovjekovnoga municipija. Ravno prije 550 godina počela je njegova planska izgradnja po nacrtu Jurja Dalmatinca. Od svih gradova na našoj obali koji su imali svoju općinsku samoupravu, jedino je on projektiran i izgrađen kao jedinstven urbani ansambl sa svim sadržajima koji su naselju takvoga ranga i takve vrsti potrebni."

Pašku zatvorenost i podcjenjivanje koju navodi gospodin Gligora, dokazujem činjenicom da u Gradu Pagu izumiru neka paška vjekovna prezimena. U Gradu Pagu je trenutno nekoliko prezimena koji su na izdisaju.
Mnoga nova prezimena u Gradu Pagu su zamijenila stara paška prezimena i time postala sastavni dio Grada Paga: Barbir, Dobrijević, Dunđer, Galić, Gubić, Herceg, Holubec, Ivančin, Jajić, Majić, Omazić, Orešković, Oros, Persola, Prtenjača, Pedišić, Peko, Rako, Skakelja, Smolčić, Uljančić, Ušljebrka, Vukojević, Vragović, Vukadin, Želehovski.
Ovdje sigurno nisu nabrojena sva prezimena koja su u međuvremenu upotpunila demografsku sliku Grada. Namjerno sam izostavio otočka prezimena, samo iz razloga da priupitam gospodina Gligoru, da li bi mogao nabrojati koliko je to novih prezimena u njegovom Kolanu koji je za razliku od Grada Paga otvoren za svaki vid napredka.
Postavši paški zet, tim činom gospodin Gligora je uzeo sebi za pravo svojatati sve što je iz Grada Paga. Sve što je paško-gradsko. Pa bez suglasnosti Udruge paških čipkarica koristiti pašku čipku kao obilježje na svojim sirevima, samo zato što mu supruga zna šiti pašku čipku.
Kako bi bilo lijepo da za vrijeme trajanja Festivala čipke u Gradu Pagu kada Pažani ne znaju raditi sir, gospodin Gligora kao «mišćanski» tajkun nazoči istom sa svojim sirevima, pa bi se barem tom gestom odužio čipkaricama, a tako ujedno reklamirao svoje sireve na kojima lijepi to znamenje. Ipak je to Međunarodni festival čipke i nematerijalna kulturna baština koju je zaštitio UNESC-o.

Nije nimalo lijepo Pažanima govoriti o nepismenosti kada je Grad Pag kako i sam navodi gospodin Gligora, podario hrvatskom narodu tvorca prve gramatike hrvatskog jezika, Bartola Kašića. Gospodin Gligora nam poručuje da nismo pravi sljedbenici oca hrvatskog jezika, nego eto pričamo nekim svojim jezikom u kojem čak ni padaže ne poznajemo.
Svim ostalim žiteljima mjesta na otoku koje gospodin Gligora navodi želim svako dobro u nastojanju boljeg življenja. Veselim se svakom njihovom napredku, njihovom blagostanju, bez obzira na govorne razlike.
Svakako da i Kolanjcima želim svako dobro. Pa u Kolanu sam kod kuma Marka Paladine dolazio kao u svoju kuću. Nikada u toj kući nisam čuo priče koje sada prepričava gospodin Gligora, niti sam osjetio bilo koji prezir, zato što sam ja iz grada, a oni sa sela.

Branko Barbir je u intervjuu Radio Dalmaciji 12. kolovoza 2014. prilikom izlaska albuma klape "Sol" koji se zove "Dota" poručio: "Kad spomenemo riječ dota uvijek mislimo na čipke, koltre, rakamane lancune i antimele koje i danas usnulo leže u starim škrinjama i po ladicama izlizanih komoda, a koje su naše bake i prabake nosile u kuću u koju bi se udale. Naša dota govori o jednoj drugoj vrsti dote, one koju su nam kao najvrijedniji dar ostavili naši stari – o ljubavi prema rodnome kraju i ljepoti u kojoj živimo, o življenju koji se temelji na poštenju, čuvanju čistog obraza i na kršćanskin kripostima."
Povijest ne počinje od nas, niti završava sa nama ali ničim nismo ovlašteni da mijenjamo i krojimo povijest po svojoj želji.
Ako je gospodin Gligora na ženinoj doti gradio stav o šejanima zasigurno je naišao na poruku Branka Barbira, o čuvanju čistog obraza.

Novinarka Novog Lista Jagoda Vukušić u svojoj reportaži o Gradu Pagu 1.rujna 1992. godine je zapisala: "U gradu Pagu žive majušne lastavice imenom chiope. Žive još samo u Hvaru i Dubrovniku. Njihova je domovina Grad. Pa ma što ljudi o njima i gradovima mislili."

15.07.2018. u 14:35 • 0 KomentaraPrint#

petak, 13.07.2018.

U SKLOPU PAŠKOG KULTURNOG LJETA - OTVORENA 10. SAMOSTALNA IZLOŽBA JELICE BATIĆ rođ. PARO-VIDOLIN





I ovo je ljeto u Kneževom dvoru u Gradu Pagu, svoju izložbu slika kao dio Paškog kulturnog ljeta, postavila Jelica Batić rođ. Paro-Vidolin.


Pažani selekcioniraju kome dati podršku, kao da nam naši nogometaši ne mogu poslužiti kao primjer, da bez podrške navijača i naroda, ni njihov uspjeh ne bi bio ovako velik. Da je otvaranju izložbe nazočilo onoliko ljudi koliko je bilo na promociji knjige barba Šime Goleše, Pažani bi dokazali da moja tvrdnja o selekcioniranju, nema uporište.

Jelica je sigurno zaslužila da bude više ljudi na otvaranju njene izložbe.
Ovaj postav je pokazao da jedina paška likovna umjetnica ima snage prkositi svim vremenima prezentirajući svoj rodni Grad, kako je i sama naglasila u svojem obraćanju nazočnim ljubiteljima likovne umjetnosti.

Za kraj moj doživljaj postavljenih eksponata. Kada boje i kistove iskoristite kako bi svakodnevnicu i život svojega Grada zabilježili na platno, osjeti se autoričin izričaj prema iskonu, prema onome što jesmo, vjekovima.

Koloritom se autorica služi kako bi formi zadanog projekta dala dojam realnosti. Osjećam da autorica iz godine u godinu postaje čvršća upravo u tom segmentu svojeg stvaralaštva.

Cjelina postavljene izložbe daje koloristički najrealniji osvrt na ambijent i atmosferu Grada Paga. Udubivši se u postavljeni opus, shvatio sam da mi je taj svijet blizak iz nekoliko bitnih razloga od kojih je jedan moja pripadnost prostoru koji je uvijek na mene uticao, prostor u kojem sam rođen, i sve ono što nosim u sebi iz tog prostora.

Jelica slikajući taj prostor poručuje da ovaj život ne prolazi tek tako.
Umjetnici su temeljni dio društva i posao kojim se oni bave, sa sigurnošću mijenja društvo k boljem. Jelica je pokazala da je prostor i slikarstvo omogućuju da preko njih spozna i uči o blagodatima života, što zorno pokazuje na svojim slikama.



Preporučam svima onima koji prođu pijacom neka odvoje pet minuta od svoje svakodnevnice i podare ih postavljenoj izložbi uživajući tih pet minuta u stvaralaštvu naše Jelice. Ne ćete žaliti za izgubljenim vremenom.


13.07.2018. u 14:18 • 0 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 09.07.2018.

PERUŽINKE UŠLE U FINALE 52. FESTIVALA DALMATINSKIH KLAPA OMIŠ 2018.




Sinoć navečer je na maloj pjaci u Omišu održana treća, izborna večer klapa u kojoj je nastupilo sedam ženskih i pet muških klapa.



Izvor:fdk

U izuzetnoj konkurenciji, klapa «Peružini» je prva nastupila. To nekada može biti dobro, a koji puta u takmičarskom djelu baš i ne. Osjetila se blaga trema i glasovna neujednačenost, poglavito u prvoj pjesmi «Žilju moj pribili», dok se u drugoj pjesmi «Vrani se konji igraju» osjetila sva glasovna snaga klape «Peružini». Upravo kako sam ustvrdio u postu o nastupu klapa na 18. smotri u Pagu, da intonativnom čvrstinom i vokalnom disciplinom Peružinke ne trebaju strepiti pred omiškim Festivalom. Sinoć su to i potvrdile. Stručno ocjenjivačko povjerenstvo dodijelilo je klapi «Peružini» (43,8) bodova što je bilo dovoljno za plasman u finale.

20. srpnja na Trgu sv. Mihovila u Omišu u završnoj večeri ženskih klapa pored naših «Peružinki», nastupati će sljedeće klape: «Oršulice»; «Skontradura», «Fjoret», «Kandelora», «Ankora», «Dišpet», «Luše», «Teranke» i «Amorin».


Izvor:fdk

Želim puno sreće našoj ženskoj klapi «Peružini» u finalnoj večeri 52. Festivala dalmatinskih klapa Omiš 2018.

09.07.2018. u 20:16 • 0 KomentaraPrint#

petak, 06.07.2018.

ŠIME GOLEŠ – «GALOPERU LIPO CVIĆE MOJE»





Sinoć je u prepunoj dvorani Kneževog dvora u Pagu Šime Goleš, predstavio svoju knjigu «Galoperu lipo cviće moje».


Moderator pri predstavljanju knjige, Ivo Fabijanić ujedno i urednik, te njen grafički dizajner, Hrvoje Magaš uveli su nas u večerašnji program. Hrvoje je ustvrdio da je čipka njegov glavni motiv u oblikovanju paških motiva, pa je tako i ovaj «Galoper» stilski izrađen od paške čipke.
Knjiga je izdana u vlastitoj nakladi autora pod pokroviteljstvom Grada Paga. Ovime je Grad Pag pokazao da mu je stalo do iskona kako bi se sačuvao dio povijesti koji pomalo ide u zaborav.

Šime Goleš je na svoj osebujan način u zajedništvu sa prijeteljem Šuljićem otvorio večer pjesmom kao uvod u predstavljanju ovog skromnog djela, ali velikog za povijest paškog pjevanja i usmene predaje po starinski.

Autor Predgovora, gospodin Hrvoje Dusper je zapisao:»Na socijalno – komunikacijskom tlu Paga zarana su se pojavili narodni pripovjedači koji su svojim, talentom sačuvali dio baštine, bilježeći stvarnost mehanikom usmenog prijenosa priča s generaciju na generaciju. Oni su odigrali ulogu drevnog interneta, šireći svojim govornim sposobnostima opise događaja svog okruženja.»

Ivo Fabijanić je zamolio autora da nam izrecitira neke od svojih pjesama koje se nalaze u knjizi. Bilo je za ne vjerovati koje selektivno pamćenje u ovako visokoj životnoj dobi posjeduje barba Šime. Pismo iz vojske pisano svojoj djevojci izazvalo je ogroman aplauz.

Kroz program bilo je lijepo čuti pjevanje brata i sestre Ante Kurilića i Jelkice Tičić, te ženski par Jelkica Tičić i Dragica Fabijanić i na kraju Ante Kurilić i Dražen Crljenko.




Nakon okončanja službenog djela programa, čekalo se u redu za kupnju ovog vrijednog djela barba Šime Goleše, koji je morao nakon svega obaviti foto-seassion sa obitelji i prijateljima, podjeliti autograme i pozdravite nazočne. Vjerujem da je sve ovo za njega bila jedna velika obveza i napor na kojeg sigurno nije bio spreman.


U atriju Kneževa dvora, autor se potrudio da pripremi domjenak na kojem su se svi mogli okrijepiti i uz čakule, a bilo je mjesta za njih, zaokružiti ovu pučku-pjesničku večer.








06.07.2018. u 19:54 • 0 KomentaraPrint#

srijeda, 04.07.2018.

18. SMOTRA KLAPA OTOKA PAGA




U lijepoj atmosferi paške «Pijace» ili Trga Petra Krešimira IV, uz mnogobrojne ljubitelje otočne klapske pjesme uživali su u 18. Smotri klapa otoka Paga. Organizator i pokrovitelj ovog događanja je Grad Pag.



Osamnaestom Smotrom klapa otoka Paga, dominacija novih klapskih modela, je zaobiđena u tradicijskom načinu pjevanja klapa koje neformalno pjevaju, iskazujući svu svoju ljubav prema dalmatinskoj pjesmi koju nam je tradicija ostavila u nasljeđe.

Siguran sam da bi ova klapska večer bila prikračena da nas kroz program nije vodila Vlatka Vučić-Marasović, koja svojom spontanošću daje dimenziju više ovom klapskom okupljanju.


U program nas je uvela ženska klapa «Peružini» sa pjesmom «Umiri se more» kako bi tim smirajem mogli uploviti u luku klapskog pjevanja koju su nam pripremile klape, čekajući svoj nastup.


Voditeljica je kao prvu klapu najavila mlade snage klape «Peružini», mješovitu klapu paške mladosti koja bi u dogledno vrijeme morali uspješno zamijeniti današnji postav klape «Peružini» ali i klape «Sol». Klapa koja je sebi nadjenula ime «Kacol», voditeljica se našalila da su to mali «kacolići». Trema se osjetila kod mladih izvođača, ali njihove dvije pjesme: «Na kušinu» i «Ribar plete mrižu svoju» nisu nikoga ostavile ravnodušnim.


Sljedeća klapa koja je nastupala bila je muška klapa «Navalia», pojačana sa Brankom Barbirom, izvodeći pjesme: «Ti si lipa moja Mare» i «Spušta se noć». Član klape «Navalia» ujedno i gradonačelnik Novalje Ante Dabo svojim temperamentnim nastupom pokazuje koliko mu je klapska pjesma prirasla srcu.


Treći po redu bio je nastup debitantske ženske klape «Mustre» iz Novalje koje postoje tek tri mjeseca kako nam je kazala voditeljica, pod vodstvom Sanje Buljanović iz ženske klape «Peružini». Trema je bila jako prisutna prilikom njihovog nastupa, ali je jako lijepo bilo vidjeti i trudnicu koja je svojom hrabrošću dala svoj obol prvom nastupu klape "Mustre". Pjesme koje su izvodile bile su: «Ja odlazim draga» i «Pere se putem falio».


Prva gostujuća klapa bila je klapa «Condura» iz Nina. Energičan nastup klape sa svoje dvije pjesme: «Ponistra je drivo» i «Murtilica lipo cviće», izmamilo je ogroman aplauz svih prisutnih.


Ženska klapa «Kandelora» bila je sljedeća gostujuća klapa. Klapa sa puno iskustva sa raznih klapskih festivala kojima je ovo klapsko druženje bilo zagrijavnje pred omiški festival klapa koje ih čeka kao i klapu «Peružini». Danas su prijateljice, u Omišu će biti suparnice. Sa svoje dvije pjesme: «Gospo ajde doma» i «Bila jesam tvoja najmilija» klapa je pokazala svu svoju umiješnost izvođenja klapske pjesme.


Za kraj ostale su dvije domaće klape, ženska klapa «Peružini» i muška klapa «Sol». Sa oduševljenjem prisutne publike dočekane su članice klape «Peružini» koje su na nedavno održanon 17. Međunarodnom festivalu klapa Perast u Crnoj Gori, odlukom stručnog žirija osvojile drugo mjesto u takmičarskom djelu i u drugoj večeri nagrađene su nagradom za najbolju klapsku obradu pjesama u konkurenciji novih skladbi.
Ovime su Peružinke bacile rukavicu svim ženskim klapama u Omišu i najavile svoj pohod na bolji rang od onog prošlogodišnjeg.
Ovogodišnje pjesme koje su izvele na paškoj «Pijaci», «Žirju moj pribili» i «Vrani konji» moći će čuti i omiška publika.
Neovisno o dilemama koje se nalaze ispred njih, intonativnom čvrstinom i vokalnom disciplinom Peružinke ne trebaju strepiti pred omiškim Festivalom klapa.
Peružinke su se već toliko poistovjetile sa svojim gradom da se bilo što desi bio bi to veliki udarac ne samo klapskom pjevanju, nego i kulturi Grada Paga. Stoga je bilo dobro da su čelnici Grada nazočili ovoj večeri, od gradonačelnika Fabijanića, do predsjednika Gradskog vijeća Vičevića i svojom nazočnošću pokazali svoju privrženost ovim vrijednim ženama.




Posljednja klapa koja je nastupala bila je muška klapa «Sol». Slobodno mogu ustvrditi, uhodani profesionalci. Sa dvije skladbe, «More snova» i «Dobar dan» zagrijali su dlanove nazočnih. Uz gitarsku pratnju, paški majstori pjevači ostavili su snažan glazbeni dojam.


Za kraj su svi učesnici 18. Smotre klapa otoka Paga otpjevali otočnu himnu, «Nima do otoka Paga», poletjevši visoko kao što stihovi pjesme govore.
Lijepo je bilo vidjeti stare paške klapaše koji su nazočili ovoj večeri posvećenoj klapskoj pjesmi.



04.07.2018. u 19:12 • 0 KomentaraPrint#

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< srpanj, 2018 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Siječanj 2019 (2)
Prosinac 2018 (6)
Studeni 2018 (5)
Listopad 2018 (3)
Rujan 2018 (6)
Kolovoz 2018 (5)
Srpanj 2018 (10)
Lipanj 2018 (6)
Svibanj 2018 (4)
Travanj 2018 (4)
Ožujak 2018 (7)
Veljača 2018 (6)
Siječanj 2018 (5)
Prosinac 2017 (5)
Studeni 2017 (7)
Listopad 2017 (6)
Rujan 2017 (5)
Kolovoz 2017 (5)
Srpanj 2017 (9)
Lipanj 2017 (6)
Svibanj 2017 (7)
Travanj 2017 (5)
Ožujak 2017 (4)
Veljača 2017 (7)
Siječanj 2017 (6)
Prosinac 2016 (6)
Studeni 2016 (4)
Listopad 2016 (6)
Rujan 2016 (1)
Kolovoz 2016 (3)
Srpanj 2016 (4)
Lipanj 2016 (4)
Svibanj 2016 (4)
Travanj 2016 (4)
Ožujak 2016 (5)
Veljača 2016 (6)
Siječanj 2016 (6)
Prosinac 2015 (5)
Studeni 2015 (4)
Listopad 2015 (7)
Rujan 2015 (3)
Kolovoz 2015 (5)
Srpanj 2015 (6)
Lipanj 2015 (7)
Svibanj 2015 (3)
Travanj 2015 (7)
Ožujak 2015 (9)
Veljača 2015 (5)

Opis bloga

Ovaj Blog isključivo će se baviti Gradom Pagom, njegovim govorom, ljudima i običajima.

Najvećim dijelom, fotografije na blogu, moje su autorsko djelo.

Fotovremeplovom - "PAG - ISTO, A DRUGAČIJE"
prikazujem usporednicu svojih fotografija nekada i danas.

DA SE NE ZABORAVI

Želja da zabilježim riječi koje se upotrebljavaju u svakodnevnoj komunikaciji u mom Pagu motiviralo me da se fotografijom - fotogovorom izrazim, sjetim i "DA SE NE ZABORAVI", a što je najvažnije sačuva jezik koji je posljednjih desetljeća toliko ugrožen.
Preko ovih riječi želja mi je potaknuti druge, poglavito one starije Pažane da mlađe naraštaje podučavaju svojem jeziku kako bi time mogli razmišljati o podrijetlu Pažana.
Davajući time važanosti starog paškog govora ne treba shvatiti kao omalovažavanje značaja i uloge književnog standardnog jezika. Bez književnog jezika nebi bilo ni nacije, ali ne treba raditi dileme dali književni ili mjesni govor, nego afirmaciju jednog i drugog kao bogastvo jedne lokalne sredine.


"SLIKOVNI RJEČNIK"

1.LOKVA
2.GUŠTERNA
3.DOMIJANA
4.UŽAL ili GROP
5.ZIKVA
6.TRGATVA
7.KJUKA
8.CIMITAR
9.MAŽININ
10.LESA
11.KOMIN i NAPA
12.LUMBRELA
13.AFITANCA
14.TORKUL
15.PEMEDEVOR ili POMIDOR
16.ŽMUJ(L)
17.ŠTERIKA
18.ŠUFERIN
19.LUMACA
20.LUMIN
21.SUKVICA
22.BULAMAN
23.ŠPAHER
24.LEROJ
25.BOTUN
26.KABAN
27.BARJAK / BANDIRA
28.SALBUN
29.ANGURJA
30.ULICA
31.PEŠKARIJA
32.FRITE - FRITULE
33.ŠANTUL
34.CIVERA
35.FUNTANA



Posljednje vrijeme često imamo priliku čitati o slavnim i poznatim ljudima iz određenih hrvatskih regija. Tako su i hrvatski otoci dali puno zaslužnih Hrvata koji su obilježili povijest Hrvatske.
Slobodan Prosper Novak napisao je knjigu: "101 Dalmatinac i poneki Vlaj" za koju autor navodi, da je iz nostalgije i znatiželje napisao ovo djelo.
Moj interes prema ovom djelu bio je, da li je gospodin Novak našao kojeg Pažanina koji bi bio zaslužan da bude uvršten među svim tim Dalmatinskim velikanima.
Pažanin Bartol Kašić, pisac prve gramatike hrvatskog jezika, zaslužio je da bude prikazan u tom djelu.
Ova ideja Slobodana Prospera Novaka, bila je poticaj pronaći 101 Pažanina koji zaslužuju biti predstavljeni javnosti svime onime po čemu su posebno bili prepoznatljivi.
Biti će predstavljeni svi oni koji su rođeni u gradu Pagu ili koji su po roditeljima Pažani, a zaslužuju da budu dostojno prezentirani.


101 PAŽANIN


1. KAŠIĆ BARTOL
2. GRUBONIĆ PETAR
3. MATASOVIĆ VID
4. MRŠIĆ IVAN
5. TUTNIĆ IVAN
6. MIŠOLIĆ BENEDIKT
7. PALČIĆ ANTUN
8. CAPPO ANTE
9. RAKAMARIĆ FRANE PETAR
10. TRASONICO PETAR
11. SLOVINJA IVAN
12. RUIĆ MARKO LAURO
13. FABIJANIĆ DONAT
14. MEŠTROVIĆ ŠIME
15. BULJETA STJEPAN
16. PORTADA NIKOLA
17. VALENTIĆ IVAN
18. MIŠOLIĆ JURAJ
19. NAGY JOSIP
20. RUMORA PETAR
21. KAŠIĆ IVAN
22. KARAVANIĆ BLAŽ
23. MIRKOVIĆ IVAN
24. PORTADA NIKOLA - kanonik
25. BUDAK FRANE
26. BUJAS ŽELJKO