Marketing
ADIO OLIVERE
- Placeš? – zove me moj skriveni prijatelj.
- Di neću plakat, ima čovika danaska ki ni pusti suzu?
- Siti san se da si živi u Vela Luku i da si mi pripovida neke anegdote iz Vela Luke i kada si reka da si ti u Pag doni pismu «Sjećanje na Vela Luku».
- Jutros san se diga sa obavezon da ću dignut slike sa karnevala, i onda me ubije vijest o smerti Olivera. Gotovo je bilo. Torna san se u Velu Luku.
- Voli si Oliverovu pismu?!
- Puno. Repertuar Horizonta oslanja se na Oliverove pisme. Lipo je ca si se siti svega toga.
Moj profesionalni životni put započeo je 1981. godine na otoku Korčuli u Vela Luci radeći u Specjalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju «Kalos» - Vela luka. Imao sam sreću da sam stanovao neposredno blizu Oliverovih roditelja. Kako je Oliver često dolazio roditeljima u posjetu, susretao sam ga u Vela Luci.
Tako se desila jedna slučajnost da sam odlazio kupiti njegov tek peti izdan studijski album «Đelozija», vračajući se svom stanu, naletio sam na Olivera koji je sa vrećom krompira na ramenima u društvu supruge i svojih blizanaca odlazio prema kući svojih roditelja.
Moji prvi susjedi u Vela Luci bili su barba Pero i teta Maja Barčot. Teta Maja je bila zaposlenik «Kalosa» i to nas je dodatno zbližilo. Jedno poslijepodne mi je barba Pero kazao: - Branimire gremo do barba Marka zvao me je da ga posavjetujem, rade ognjišće u kući, pa bi oti da mu to dobro ispadne. Barba Marko je bio Oliverov otac. Tada sam prvi puta stupio u kuću Dragojevićevih.
Kad ću opet doć da te vidin ja
Kad ću opet doć da te jubin ja
Tek sad vidin šta mi znaći, Vela Luka, more, ti
Uspomene će mi samo ostati
Za mrkinte i žale, za naš Ošjak i vale
Velu Luku mala ne zaboravi
Doć ću opet draga, budi sa mnom sretna ti
Znaj da će nas naša prošla ljubav čekati
Kad ja vidin modro more i zelene borove
Zakantat ću ovu pismu za tebe
Za mrkinte i žale, za naš Ošjak i vale
Velu Luku mala ne zaboravi
Prošle godine 24. lipnja Oliver je održao svoj koncert u Novalji prigodom otvaranja kluba «Aquarius».
Tea me nazvala sa posla i priupita me: - znaš tko je sada kupio kartu za trajekt?
- Od kuda bih to mogao znati.
- Oliver Dragojević. – odgovara Tea.
Bio je to zadnji posjet Olivera našem otoku.
Znam za druženja Olivera i Dušana Para. Oliver je jako puno nastupao sa Opatijskim Suvenirima, poglavito našim Hrvatima u dijaspori. Dušan mi je govorio da je Oliver uvijek biranim riječima govorio o Pagu.
Oliver je neponovljiv i nezamjenjiv. Vjerujem da njegov odlazak nije nikoga ostavio ravnodušnim, poglavito one koji su ga bliže poznavali.
Vjerujem da ćeš sada odmoriti i dušu i tilo, dobri naš anđele!
Post je objavljen 29.07.2018. u 23:45 sati.