drago boric

subota, 29.09.2007.

Pain-NAILED TO THE GROUND Now I`ve got something to say So just get out of my way I won`t take shit from you or anyone that stands in my way I`ve been quiet too long and now it`s out of control I`ve had it up to here and nothing`s gonna stop me now I don`t believe in god or destiny I always lived my life with one foot into the grave The world is cruel and filled with enemies I take my chances cause I know my life won`t go anywhere We`re searching,we`re burning out It`s hard to find when both feet are nailed to the ground We`re stranded,we`re all tied up We`re hammered down with both feet nailed to the ground Nothing in life is for free,everything has its price You start to pay when you`re born until the day you die They turn you into a mashine and keep you in the line If you fall out of their path they will come after you I don`t believe in god or destiny I always lived my life with one foot into the grave We`re searching,we`re burning out It`s hard to find when both feet are nailed to the ground We`re stranded,we`re all tied up We`re hammered down with both feet nailed to the ground Aaaah,I won`t go down on my knees They won`t stop until I hit rockbottom No...I won`t go down on my knees In this government controlled society NO NO NO...I won`t go down... We`re searching,we`re burning out It`s hard to find when both feet are nailed to the ground We`re stranded,we`re all tied up We`re hammered down with both feet nailed to the ground (Pain-"PSALMS OF EXTINCTION",2007.)

Gojko Beric-KONVERTIT KOJI JE PRIZNAO Goran Milic,nas stari poznanik,jos uvijek je jedna od najzanimljivijih te-ve faca na prostoru bivse Jugoslavije.Stari pacov,koji superiorno radi svoj posao.Nedavno se zatekao u Mostaru,na tribini"Javna rijec i javna laz-zasto imamo toliko razlicitih istina danas".I,ko bi tu bio u centru paznje ako ne on?Njegov sazeti odgovor na pomenuto pitanje dobio je veci publicitet nego cijeli taj skup:"Svi bi danas htjeli biti borci za istinu,i biti posteni.Medjutim,privatni interes novinara ponekad je jaci i od istine i od cinjenica.Priznajem da sam ponekad i sam znao podleci tom interesu.Ali,to je tako.Uostalom,znam sta se pocetkom rata u Sarajevu govorilo o Juki Prazini i Caci,a sta kasnije i danas.Znam sta se tada govorilo o Aliji Izetbegovicu,a sta kasnije i danas..." Nakon ovakvog ispada iskrenosti,skoro pa da mu kazemo:Milicu,sve ti je oprosteno!Valjalo je htjeti spoznati a onda i priznati da si kurvin sin.Malo je onih koji su na to spremni. Milic je u Sarajevu,pred rat,bio zvijezda odabranog novinarskog tima posljednjeg saveznog premijera Ante Markovica,osnivaca Jutela,posljednjeg medijskog uporista iz kojeg je branjena Jugoslavija i bratstvo-jedinstvo.Ta krhka tvrdjava je brzo pala,i drustvo se razislo.Milic je jednog dana otisao u Zagreb i napisao dirljivo pokajnicko pismo Franji Tudjmanu,ponizno ga moleci da mu oprosti njegove mladelacke zablude,primi ga pod svoje skute i bude mu caca kao i vecini Hrvata.Vrhovnik ga je abolirao,pa je Goran zavrsio u Francekovoj propagandistickoj tvrdjavi zvanoj HRT.Ipak,"zestoki"Hrvati,koji u disciplini nacionalizma ne trpe niciju konkurenciju,nikada mu nisu oprostili njegovu jutelovsku fazu. Goran je dakle konvertit koji je priznao da je znao biti novinarska kurva.Posteno,mada malo kasno!S njim smo sada nacisto.Na kraju krajeva,on je tek trecepozivac u poredjenju sa medijskim prvoborcima za nacionalnu stvar. Iza njihovog golemog doprinosa"zajednickom zlocinackom poduhvatu"ostali su bezbrojni lesevi,masovni progoni stanovnistva,silovanja,paljevine i pljacka,na kraju i genocid u Srebrenici.Sta cemo s tom vrstom bojovnika, morbidnih proizvodjaca dezinformacije i manipulacije,s krivcima za smrt i tragediju hiljada i hiljada ljudi,s huljama i nitkovima koji nikada nece htjeti spoznati,a kamoli priznati da su bili hulje i nitkovi?Da je pravde,njihovo bi kaznjavanje popunilo citavu jednu robijasnicu,a neki bi vidjeli i Hag.Ali,od toga niti sta ima,niti ce sta biti. No svejedno,bagru ne treba ostaviti na miru.Krenimo od vlastitog dvorista.Sarajevske redakcije,u prvom redu RTV i Oslobodjenje,regrutovale su brojno vise nego pristojnu formaciju nacionalistickih talibana,mahom Srba.Iz naseg su komunistickog sokaka ponikla i dva bosanska Gebelsa,Risto Djogo i Smiljko Sagolj,te-ve generali ratnohuskacke lazi.Djogo je u svojoj zapjenusanoj mrznji prema Bosnjacima,koje je nazivao Turcima i balijama, toliko baljezgao sa ekrana paljanske televizije da su njegove morbidne guslarske tirade zasmetale cak i njegovim gazdama,cija ga je tajna ruka jedne noci poslala na dno Zvornickog jezera.Njegov hrvatski pobratim Smiljko Sagolj, cuven po bezocnim izmisljotinama sa hrvatsko-bosnjacke bojisnice,i danas navodno prima platu na HRT-u, sagoljajuci izmedju Splita i Mostara.A PRICA SE DA JADNIK I PREDAJE ETIKU NA MOSTARSKOM SVEUCILISTU.Ta prazna moralna ljustura! Dobro je,takodje,poznato sta se dogadjalo tamo odakle je sve krenulo.Srpsko ratno novinarstvo-to je cijela bulumenta Milosevicevih poslusnika,cudesni spoj interesa jednog mocnika i onih koji su ga kao"psi cuvari demokratije"trebali kontrolisati i krotiti.Naravno,nisu mu sluzili besplatno-nagrada je stizala u vidu mnogih licnih udobnosti i privilegija.Milorad Komrakov,Krste Bijelic,Stefan Grubac i Miodrag Popov zasipali su vecernji dnevnik drzavne televizije"crnim biserima",fabrikovanim po ratistima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini,ili u samom studiju. Neizbrisivi trag u srpskoj ratnoj propagandi ostavile su dvije zene,kostunjava Mila Stula,prva novinarka koja se u TV Dnevniku,valjda zato da bi bila sto uvjerljivija,pojavila u maskirnoj uniformi,i napadno erotizovana Milijana Baletic,seks bomba srpskog ratnog novinarstva,kojoj su crnogorski dobrovoljci pjevali:"Oj djevojko Milijana,bac mikrofon,aj sa nama".One su bile tu da svojom zenskom strascu dokazu koliko su Srbi u pravu. Ali iako su dali sve od sebe,opskurni likovi iz tog mracnog filma nisu stigli daleko.Vecina ih zivi u anonimnosti, odbacena i zaboravljena.Da im se oprosti?Mozda nisu znali sta cine?Ni govora!Ubijali su ljude rijecima prije nego sto su bili ubijeni mecima,a identitet vlastitog naroda pronalazili u u mrznji prema drugima.Svi su oni i danas nepokolebljivi u uvjerenju da nista nisu izmisljali i da su se drzali cinjenica i samo cinjenica.Paradigmatican je osvrt Milijane Baletic na njenu ratnu ulogu:"NE KAJEM SE NI ZBOG JEDNE IZGOVORENE RECI."Manje poznati Rade Mutic,koji je u Omarskoj i Manjaci,u uniformi,pred kamerom isljedjivao Bosnjake i tako pripremao njiihovu smrt,danas hoda Prijedorom uzdignute glave.U kratkom razgovoru za magazin Dani Mutic je rekao:"PA STA JE VAMA,BIO JE RAT?!GLEDAO SAM DA SACUVAM SVOJU GLAVU,TU NISTA NISAM MOGAO." Strah je ljudski razumljiv.Ali ako nevini ljudi placaju glavom zbog tvog straha,onda je to zlocin. Suvise sam dugo u ovoj profesiji da bih o njoj imao bilo kakvih iluzija.Za sve te godine uvjerio sam se kako je suvise malo casnih novinara,a u proteklom ratu takvih je bilo premalo.U sjecanje mi dolazi Mladen Vuksanovic,jedan od najboljih autora koje je TV Sarajevo imalo.Vuksanovic se u proljece 1992.zatekao na Palama,gdje na katolickom groblju lezi njegova majka,a na pravoslavnom otac.Odbio je da radi na novoosnovanoj propagandistickoj Karadzicevoj televiziji,uz odlucno objasnjenje:"NISAM NACIONALNI,NEGO PROFESIONALNI NOVINAR." Izolovan,tri mjeseca je bio izlozen sikaniranju.Tada su nastale njegove zabiljeske,izvanredno knjizevno stivo,u kojem je zabiljezio i svoje ocajanje i gadjenje nad moralnim sunovratom dojucerasnjih kolega:"TO NISU NOVINARI, TO SU PROFESIONALNE UBICE.TE LAZI I PERVERZIJE NOVINARA NEMAJU DNA." Mladen Vuksanovic je zavrsio na Cresu,radeci kao nocni cuvar nekog kampa.Umro je na tom kamenitom otoku,i danas ga u Sarajevu vise niko javno ne pominje.ALI I DA JE ZIV,NIKO GA NE BI ZVAO DA STUDENTIMA ZURNALISTIKE GOVORI O ETICI U NOVINARSTVU.ZA ETIKU SU ZADUZENI SMILJKO SAGOLJ I NJEMU SLICNI. ("Oslobodjenje")

Elias Canetti VELIKE BI RIJECI,U ZNAK UPOZORENJA,TREBALE ZVIZDATI KAO POSUDE U KOJIMA SE GRIJE VODA ZA CAJ.

Mirko Kovac-KRISTALNE RESETKE ...Dok je pozirala,majka me zamoli da joj nesto citam.Uzeh GLAD Knuta Hamsuna.Taj me pripovjedac opija.Samo sam se divio,a ponekad u cudu skakao sa stolice.Gutao sam njegove recenice,pa sve te vratolomije u njima.Glasno sam s smijao.Majka je ozbiljno slusala,mozda se i cudila sto se tako odusevljavam.Prekinem citanje pa zapocenem pricu o Hamsunovom boravku u Dubrovniku 1938.godine,u vrijeme kad sam zacet.Tu je proveo sest mjeseci,imao je tada sedamdeset devet godina.Bio je to krepak starac,malo nagluh,ali vitalan i u dobroj snazi.Svakodnevno je hodao.Volio je uzbrdice, penjao se uz skaline.Kao kakav stari razvratnik osvrtao se za mladim curama.Skidao je sesir i pozdravljao sve lijepe zene.Volio je setaliste Boninovo,tu bi se podulje zadrzao i gledao more.Svuda je stizao i u svaki kutak zavirio.Obisao je sve crkve i kapele,mnoge palace i ljetnikovce.O svemu tome ponesto je zapisao,a posebno mu se dopao ljetnikovac SKOCIBUHABONDA,cak je u svoju biljeznicu unio povijest te gradjevine. Sada iznosim i jedan neobican i manje poznat detalj.To je pricao Martin Egge,norveski slavist i profesor slavenskih knjizevnosti u Oslu.Knut Hamsun je u Dubrovniku kupio lijepe i udobne cipele.Dugo su mu potrajale.U njima je posjetio Adolfa Hitlera 26.juna 1943.godine.Tu je sjedio i Goebbels.Taj je imao obicaj gledati sugovornika u noge.Sagnuo se i prstom pritisnuo Hamsunovo stopalo. -Lijepe i mekane cipele-rekao je. Knut Hamsun je jedan od rijetkih,ako ne i jedini,koji je prekidao Hitlerove monologe i rukom odmahivao na njegova blebetanja.Kada je uhicen,14.juna 1945.godine na svom imanju Norholm u Sorlandetu,u juznoj Norveskoj,bio je u tim vec prilicno poderanim dubrovackim cipelama.Odveden je u Grimstad, to je nekih sest kilometara od njegova imanja.Smjesten je u bolnicu kao politicki zatvorenik,pristasa nacionalsocijalizma.Tek u dubokoj starosti,taj veliki pisac i skitnica,imao je posla s policijom.Do tada je vjerovao,o ironije,da politicki zatvorenici postoje samo u ruskim knjigama. Knutu Hamsunu bjese ograniceno kretanje samo na bolnicko podrucje.Imao je svakodnevne setnje,uspinjao se na obliznji brezuljak.Pomagao se stapom, bio je osamdesetsestogodisnjak.Cipele mu bjehu sasvim propale,pa se jednom na vrhu brezuljka izuo.Dugo ih je okretao u rukama i zagledao,a potom ih zavitlao niz strminu. -Zbogom,moje suputnice!-uzviknuo je.-Osam godina ste me nosile,starac vam je zahvalan.Bile ste sa mnom u misiji kod Hitlera,svjedocite da sam se zalagao za spas norveske mladezi.Kako vas je sepavi Goebbels pipkao,bio je zelen od zavisti.Nikada me niste zuljale,u vama se nisam okliznuo ni zateturao.Gazio sam odvazno,svjestan svoje velicine.Hvala i jednoj i drugoj,lijevoj i desnoj,od srca hvala! Kunt Hamsun stajao je na brezuljku i promatrao svjetionike na ulasku u luku Grimstad.Ali on je gledao i dalje,citavih desetak kilometara dalje prema Skageraku.Mladici su mu mogli pozavidjeti na vidu.Svjetionici su se palili i gasili naizmjence.Dok je silazio stazom cesto je zastajkivao da bi provjerio moze li cuti kricanje galebova.To nije mogao cuti;sluh mu je jos u sedamdesetdrugoj godini zivota oslabio.Knut Hamsun stigao je bos u bolnicu.Sjeo je u trpezariju.Medicinske sestre gledale su ga onako ispotaje,smjehuljeci se.U konzervativnom AFTENPOSTENU pisalo je da je Knut Hamsun dobio slom zivaca.Kada je to starac procitao,nasmijao se grohotom. -Bog s vama-rekao je-samo sam nagluh i nista vise.Pozvao je glavnu sestru Mariju.Rekao je: -Vi u ovoj bolnici nemate zdravijeg covjeka od mene. Majka me je cudno promatrala.Mozda je mislila da sam i senuo kao moj idol Knut Hamsun.Ali ne vjerujem da moja majka moze nesto tako pomisliti.Ona se samo cudi otkuda sve to znam i kako pamtim.Meni se majka divi,osjecam to.Ona spusti svoju mrsavu ruku na moju. -Sta to volis kod toga pisca?-upita. Rekoh da volim njegov stil i kratki ubitacni opis.Volim smijeh recenica,pa te usporedbe.Ako on kaze da je mjesec izronio poput meduze mokre od zlata,onda se to drukcije ne moze reci.Tada se primaknem majcinom uzglavlju,zapocnem nesto luckasto,tragam za necim srodnim s Hamsunom.Htio bih majku uvuci u to,oh,kakva je to drskost!Te 1938.godine cvjetala je trgovina mog oca.Njegova radnja se procula,tu se kupovalo sve,od prehrambenih namirnica do skolskog pribora i alata za domacinstvo.U dodatnoj prostoriji otac je otvorio krcmu.Tu se lumpovalo.Glavni dobavljac bila je moja majka. Najmanje jednom sedmicno odlazila je u nabavku u Dubrovnik.Sada je podsjecam na to vrijeme,tako bih volio da prihvati moje ludosti,makar da se nasali i izusti ono sto bih volio cuti.Tada pocnem milovati njenu ruku. -Mozda si nekad srela tog starca?-kazem.-Bila si mlada i bujna,mozda te pozdravio?Sjecas li se takvog gospodina?Je li te gledao neko te 1938.godine u Dubrovniku?Neki cudni stranac?Kazu da ima ljudi koji posjeduju nadnaravna svojstva,mogu ocima oploditi,ili pogledom uticati na zametak.Taj potomak Vikinga imao je neceg magijskog u svojim dubokim plavim ocima.Mozda sam njegov?-rekoh...

petak, 28.09.2007.

JADRANKA REIHL-KIR-ARLOVIC JE,KAO STO VIDITE,ZIV ...Kad sve zavrsi hocete li napisati knjigu o svemu sto znadete i sto sud mozda ni po treci put nece do kraja rasvijetliti.Uostalom,upravo takav savjet svojedobno vam je dao vas nekadasnji stranacki kolega,Mato Arlovic. -Ne razmisljam o tome.Arlovic me savjetovao da napisem knjigu i rekao da bih tako nesto mogla zaraditi,NO SAVJETOVAO ME JE I DA VISE NE KOPAM PO TOM SLUCAJU.Kao sto vidite nisam odustala i necu odustati,jer sam bitku,s obzirom da je Gudelj izrucen,dobila.Hocu li dobiti rat,vidjet cemo.Kad mi je rekao da napisem knjigu, odgovorila sam:ta knjiga treba imati kraj.ARLOVIC MI,MEDJUTIM,NIKADA NIJE OBJASNIO ZASTO NIJE ISAO NA PREGOVORE TOG 1.SRPNJA,MADA JE TAKO BILO DOGOVORENO.SAMO BI ZNAO RECI-I JA SAM TREBAO BITI UBIJEN.ARLOVIC JE,KAO STO VIDITE,ZIV. ("Feral Tribune")

TUDJMANISTAN(...obratite se i vucibatini Hebrangu,kad vec ganjate pravicu!...) 22 II 1995. U uredu u Branimirovoj zaticem mladjeg covjeka,izrazito ljubicastih usana,uzrujanog.Sluzbenica mu kaze,"Ja tu nis nemrem,takav je zakon.Firma nije uplacivala,i sad je tako..."Covjek,"I ko je za to kriv?"Sluzbenica,slijezuci ramenima, "Znate ko je kriv".Covjek,"Tudjman,majku mu njegovu,srusil bum mu Banske dvore...kad smo mogli `91.rusit,mogli bumo opet!"Sluzbenica,"I Hebrangu se obratite".Covjek,"Znaci,ja sam sad u ovoj drzavi bez ustavnih prava,covjek bez ustavnih prava!"Ponavlja to gledajuci u mene,kao da trazi podrsku,a onda se naglo okrece i odlazi.Sluzbenica, drugoj sluzbenici,koja sjedi preko puta,"Evo,stalno isto i to se ponavlja i ponavlja". (Vesna Biga-"AUTOBUSNI LJUDI(Zagreb-Beograd 1991-1995-Dnevnici)"

Viktor Ivancic-HRVACKA DANAS 23.X 1995. Mama je u kuzini odmrzivala juhicu za rucak.Tata je virijo ispod kauca.Mala Damjana je drevila se dugo zavijajuce.Tata je govorijo ispod kauca:"Nti dudu irudovu i onoga ko je izmislijo!"Mama je rekla:"Mora bit tu negdi!Ne bi me bilo briga da nisam rekla da kupimo odma dvi!"Mala Damjana je zarevala zracnu.Tata je rekao:"Sta fali palcu?Sta fali palcu!?Jesmoli mi imali dude kad smo bili mali,a?I plus palca uvjek imas dva!"Onda sam ja bacijo borsu na kauc i rekao sam:"Svasta ste vi imali sta mi djeca danas nemamo!"Tata je rekao:"Jeli?A sta vam fali?Sta smo to mi imali sta vi nemate?"Ja sam rekao:"Evo naprimjer primjera peticu iz hrvackog!"Mama je rekla:"Dobro, sine,na koga si takav?Ja i tvoj tata nikad nismo imali lose ocjene iz hrvackog!"Ja sam rekao:"To zato sta niste ni imali hrvacki!Otkad mi imamo hrvacki ja imam same ase!Ja mislim da to je na politickoj osnovi!Ja sam kriv samo zato sta sam Hrvat!"Mama je rekla:"Robi,molim te,ne preseravaj se nego pravac soba da ljepo ponovis gradivo i ispravis asa!Dosta mi je vise tvojih losih vjesti!Jebate,paris`Hrvacka danas`!"Ja sam rekao:"E ali imam ja i dobru vjest!"Mama je rekla:"Opa!A koja je dobra?"Ja sam rekao:"Rekla je uciteljica da bilo bi dobro da sutra dodjes u skolu jer da ima s tobom nesto popricat!" Mama je usla u ucijonu i rekla:"Dobar dan!Sta je sad Robi napravijo?"Uca je rekla:"Nemojte mi nista govorit,jos se tresem!To ja nisam jos dozivila!"Mama je rekla:"Nti muku,ali je toliko gadno?"Uca je rekla:"Evo pogledajte sami!Dala sam im pismenu zadacu na temu`Moj uobicajeni dan`!Evo vam i procitajte,molim vas,sta je vas Robi napisao!Ja nesmijem niti u sebi!" Mama je uzela moju zadacu i pocela je citat naglas:"Moj uobicajeni dan.Moj uobicajeni dan pocinje ujutro.Najprije obrisem pizdu,onda operem ruke..."Uca je vrisnula:"Jel` vidite!A ima jos!Citajte dalje!"Mama je citala:"Onda operem zubalo,obrisem pizdu,pa onda doruckujem,obrisem pizdu,operem ruke,i onda idem u skolu.Kad vratim se iz skole,najprije obrisem pizdu,onda operem ruke,pa rucam,pa obrisem pizdu,pa se igram,pa obrisem pizdu,pa operem ruke,pa gledam Kartun cenel,pa obrisem pizdu,pa operem ruke.Onda veceram,obrisem pizdu,operem ruke,pa onda citam Dilan doga,pa obrisem pizdu,pa operem ruke,pa idem lec."Uca je kriknila:"Jestevidili?! Jestevidili!?Jesteli ikad vidili nesta tako strasno?!"Mama je rekla:"Ali draga gospodjo sve vam je to ziva istina!Robi je napisao tocno kako je!"Smilji je skocila zbunjoza na devetnajst.Onda je rekla:"Pa kakvi ste vi to roditelj?!Pa vi ste onda cjela familija totalni ludjaci!"Mama je rekla:"Ma ne!To samo otkad mi je muz presao u HDZ!"Uca je izbecila oci:"A jel?"Mama je rekla:"Aha!Odonda nam neko svaki cas na ulazna vrata napise-pizda!" Robi K.(IIIa) (Viktor Ivancic-"BILJEZNICA ROBIJA K.)

Zeljko Ivankovic-MOLITVA RATU Sad kad te mozda vise nema sad kad si samo biljeska na grobu onih sto smo ih voljeli,varljivi statisticki broj koji naplacuje tudje suze,zaledjeni strah u ocima koje vise nisu u stanju pamtiti,paprat mrznje koja sama u sebi sagorijeva, par cipela ispraznjen od smisla,Bog koji ceka psovku sto mu vec odavno pripada. Sad kad si opet odlucio vratiti se u bocu,postati omiljena djecja igra,kulisa za price iz davnih vremena, molim te,kad mi vec tebe ne mozemo,zaboravi ti nas.Kao davnu,daleku,neuspjesnu ljubav.

Ante Tomic-HRVATSKA MITOLOGIJA Sve pocne kad vas mali u drugome srednje ima,recimo,nedovoljan iz matematike.Profesor ga izveo pred plocu,a mali zaprepasteno bulji u razlomke kao da su dosljaci iz svemira.Onda se jos ustanovi da mladicu nije bas najbistrije ni sto su to neparni brojevi.Pa na kraju nastavnik s uzasom otkrije da sesnaestogodisnjak ne zna ni brojati do trideset,vec konta da nakon dvadeset devet,sasvim logicno,je li,ide dvadeset deset.Sto cete napraviti ako se ovako nesto dogodi s vasim potomkom?Ako ste vec dobar Hrvat,katolik i roditelj,zacijelo cete zakljuciti kako profesor,iz nekakva mracnog,posve nerazumljiva razloga,mrzi vase dijete."Nekakav ludjak,boze te sacuvaj", govorit cete strucnom savjetu rodbine i prijatelja,koje ste okupili da vam pomognu umilostiviti prosvjetno cudoviste sto proganja vase nevino cedo.I sada vi sjedite oko stola i zucljivo vijecate treba li se pouzdati u poznanstvo obiteljskog automehanicara i profesorove tete-majstor,naime,ima vinograd odmah do njezine vikendice-ili valja ici odmah u glavu?S markama!Uspijete li u svojemu naumu i iskemijate dvojku od nastavnika,na bilo koji od ova dva nacina,posve je svejedno,mozete biti ponosni:vas je jedinac upravo postao clanom nase lopovske zajednice u kojoj je jedini pravi put obicno samo sporedni put. Jer ono sto pocinje s necasno stecenom dvojkom iz matematike,poslije se prirodno nastavlja s potezanjem za rukav nekakvog subjekta u regrutnoj komisiji,s namjestenim natjecajem za radno mjesto,sa zivkanjem zemljaka u policiji,gradjevinskoj inspekciji ili poreznom uredu,s plavom omotnicom sto je lijecniku namigujuci gurate u dzep ogrtaca,ukratko,sa svom onom hrpom svinjarija koje je gradjanin sklon sazeti u pomalo egzistencijalisticku parolu "provlacim se nekako".Kao da je to posve prirodno i samo po sebi razumljivo,nevoljni ce se Hrvat uvijek pokusati provuci kroz nekakvu rupu u sustavu.I to bez obzira na to radilo se o sustavu obrazovanja,sustavu zdravstvene zastite ili zaposljavanja,u pravosudnom,trgovackom,komunalnom i svakom drugom sustavu-svugdje ima dobrih ili barem podmitljivih dusa. Provlacenja,dakako,ima svakakvih.Sitni ce lupezi tako biti setni s mjesec dana bolovanja na racun imaginarne kostobolje,a vrhuncem svoje karijere smatrat ce to da su se poslije brojnih intriga domogli diplome kvalificiranog kuhara. Nasuprot ovakvima stoje ozbiljniji igraci koji se nece zaustaviti prije nego izmuljaju menadzerski kredit,a zahtijev banke da pocnu vracati dug dozivljavaju osobnom uvredom.Kada su stvari postavljene tako da je prorodno ici mimo institucija,razlike izmedju kuhara i menadzera nisu u njihovu obrazovanju i sposobnostima. Dapace,KV kuhar koji u zivotu nije pristavio caj mozda bi mogao biti i bolji menadzer od onoga menadzera koji se samo s mukom sluzi dzepnim kalkulatorom i pasivno vlada hrvatskim.Samo da je beskrupuloznosti:u vecini slucajeva to je jedina prava mjera uspjeha u Hrvata.Medju bankovnim sluzbenicima mogli biste tako naci puno boljih urednika televizijskog dnevnika od ovih kimoglavaca sto ih gledamo u devetnaest i trideset.Stvar je samo u tome sto su oni za salterima uglavnom pristojna,dobro odgojena celjad. U Hercegovini je bio zanimljiv slucaj s jednim sto je krivotvorio i prodavao diplome pa se na posljetku tako umislio da je,prije nego sto bi nekome prodao uvjerenje o kvalifikaciji za stanovito zanimanje,poceo traziti od covjeka i da posjeduje nekakvo znanje o recenom zanimanju.Kao u pravoj skoli,kao da je pravi profesor,falsifikator se osilio pa uveo ispite za svoje klijente.Ti,kume,sto bi htio biti zidar,ajde ti sada nama reci sta je to stemajzla i cemu to sluzi?I nema da se itko provukao bez ispita do diplome. Osim,dakako,u slucajevima kada bi kandidat platio dvostruko. Isto tako,cini mi se,i mi bismo se uskoro mogli jos samo pretvarati kako imamo pravo skolstvo i pravo zdravstvo, prave mehanizme financijske kontrole i pravo trziste.Jer,kada se jako dugo i jako cesto provlacite kroz rupe u sustavu,lako se moze dogoditi da vam na kraju sustav zavrsi u rupi.Upravo se to nama dogodilo. Spektakularnom akcijom organa sigurnosti nedavno je uhvacena skupina lijecnika koja je prodavala invalidske mirovine.Kako se vec stjecanje invalidske mirovine na pragu cetrdesetih smatra krunom zivota u drustvu u kojemu je provlacenje vrhunska vrijednost,usluge su lijecnika bile iznimno trazene i cijenjene.Kada se proceprkalo sto svi ti ljudi imaju od nekretnina i pokretnina u osobnom vlasnistvu,ostalo je nejasno tek posjeduju li oni i takticko nuklearno oruzje. Javnost izmucena bijedom bila je ocekivano ogorcena.Po novinama se javljalo ojadjeno gradjanstvo,mogi pravi invalidi konacno su mogli ispricati kako su bili odbijeni zato jer nisu htjeli placati ono sto im s pravom pripada.No, nakon svega,to je manje zanimljiva strana ove price.Pravo je pitanje koliko je onih sutljivaca koji se nikada nece staviti na stranu inkriminiranih lijecnika,premda ih intimno drze dobrociniteljima.Ostavimo pravosudje da zavrsi s lijecnickom komisijom,posvetimo se onima koji su nezasluzeno stekli mirovinu.Koliko je takvih?Tisucu,dvije,deset ili dvadeset tisuca? Puno,u svakome slucaju,toliko puno da ja vise ne znam ima li smisla uopce govoriti o borbi protiv korupcije.Jer zar bi se onaj koji je tri godine proveo na fiktivnom bolovanju usudio grintati sto njegov sef svaki dan klopa janjetinu na racun poduzeca.Korupcija,dakako,pocinje od vrha,ona je nemoguca ako nema blagoslova odozgo,no nemojte misliti da vas to amnestira od krivice dok zovete znanca u policiji da vam pokida kaznu za pogresno parkiranje. Pomislite samo koliko je vama slicnih koji svakoga dana interveniraju zbog slicnih stvari i shvatit cete kako je cijela ova sirota drzava korumpirana od vrha do dna,premrezena brojnim nepostenim uslugama koje smo mi jedni drugima napravili,premjestajuci iz ruke u ruku prsute,boce viskija,bombonijere i marke,tako da nitko vise nije posve cist.Toga je toliko da me zapravo ne bi zacudilo da je negdje netko dobio za mito istu novcanicu kojom je nekoc davno podmitio nekog drugog.Jer to je apsurdna poanta ove price:to je oduvijek bio samo nas novac,samo sto smo ga mogli i casnije steci. (Ante Tomic-"SMOTRA FOLKLORA")

...Kuvarice manje zbori... 31.X 1994. U gradu je velika guzva zbog sutrasnjeg Dana mrtvih,ducani,poste i banke su krcati. Dolazi S.i donosi nam rakiju iz svog vocnjaka,u Zumberku,koju sam pravi...Prica da vojnici,koji grade cestu kod Zumberka(grkokatolicki kraj,u kojem se dio mjestana izjasnjava kao Srbi,dio kao Hrvati),za tamosnje stanovnike kazu da su svi cetnici.Jedan vojnik usao je u neku kucu tamo i ugledao na zidu tipicnu krpu s porukom-Kuvarice manje zbori-ali slova su bila izvezena cirilicom.Pitao je zenu otkuda joj ta krpa,a ona mu je rekla da je to jos od njene babe. "Bacaj to u vatru",rekao je vojnik.I tako je stara krpa zavrsila u peci...A postar,koji je godinama raznosio postu po zumberackim selima,jer je i sam iz tog kraja,dobio je odbitak od place jer je pisao,prirucno,kad nesto zatreba,na nekoj plocici od bugarske reklame za gnojivo,na kojoj su bila ugravirana cirilicna slova.Plocica mu je sluzila samo za to da lakse,ravno pise. (Vesna Biga-"AUTOBUSNI LJUDI(Zagreb-Beograd 1991-1995-Dnevnici)"

Zeljko Ivankovic-ISUS JE PROCITAO NOVINE I dalje miris kruha i jabuka puni dom moje majke. Novine sve rjedje u nj ulaze. A stud sveudilj ledi tvoju sjenu ponad nasih dusa. Novine odbacene znam da nisu srdzba tvoja,prije postidjenost bit ce sto je lomno tijelo tvoje iznova trpi.A tek ti se ucinilo, slutim,da i drukcije mozda moze biti.Kazem ucinilo s povjerenjem u bezgresnost tvojih cula i sa sumnjom da te jos uvijek razumijem. A mirisi svejedno traju. U svojoj vjecnosti.

...Bas u koljenu?A?I bas u koljenu?... 11.VII 1992. Svracam s mamom u jedan kafic na kavu,koji ima svega dva stola.Dvojica mladica ljubazno nam daju mjesta za svojim stolom.Potom,cujemo kako jedan mladic kaze drugom,"A onaj Istarski demokratski sabor,Dalmatinska akcija i srpske stranke,njima bi ja svima polomio noge u koljenu.Jebo im pas mater"...Kasnije,kad sam to pricala jednom prijatelju,on je neprestano ponavljao,"Bas u koljenu?A?I bas u koljenu?"... (Vesna Biga-"AUTOBUSNI LJUDI(Zagreb-Beograd 1991-1995-Dnevnici)"

Erotelova"popularnost" Zamolio Hercegovac Zagrepcanina da mu posudi 10 evra da moze otici kuci. Ovaj mu kaze: "Evo ti 100 pa povedi jos devetoricu".

...Ne moze to... 9.VII 1992. ...Navecer idemo u posjet prijatelju.On je prije tri mjeseca predao molbu za domovnicu i nema jos nikakve obavijesti o tome.Kaze da je bio prisiljen,zbog imena i prezimena,da se izjasni kao Musliman,a ne kao neopredijeljen,kako je on htio.Ranije se izjasnjavao kao Jugoslaven.Na salteru,kad se izjasnio kao neopredijeljen,jedan mu je sluzbenik,s hercegovackim naglaskom,naglasak koji on dobro pozna,rekao,"Kako neopredijeljen?Ne moze to." (Vesna Biga-"AUTOBUSNI LJUDI(Zagreb-Beograd 1991-1995-Dnevnici)"

četvrtak, 27.09.2007.

Gojko Beric-DOBA PROSLO I BUDUCE Sigurno ste primjetili da medjunarodni upravitelji Bosne i Hercegovine tretiraju domace politicare kao ljude proslosti.Jos nikome od njih nije dodijeljeno zvanje"covjeka buducnosti".Sve to,medjutim,zvuci kao parodija zivota, naprosto zato sto je sadasnjost zaboravljena.Za ovu bi zemlju naime bilo mnogo bolje da je vode ljudi posveceni sadasnjosti,oni koji ce uciniti sve da nam ovaj,sadasnji trenutak,jedini u kojem zivimo,bude sto privlacniji.Ali,narod takve ne bira za vodje,pa i ne zasluzuje nista bolje od ovog sto ima. U komunizmu smo zivjeli u"svijetloj buducnosti".Bilo je to vrijeme kolektivistickog zanosa i vladavine krutog,ali stabilnog i ideoloskog rezima.Ideja pravde i jednakosti bila je omamljujuca poput opijuma a radio,stampa i televizija gromko su najavljivali zoru velikog prosperiteta,bas kao sto glasi cuvena Sidranova recenica"Svakog dana napredujemo sve vise u svakom pogledu",izgovorena u Kusturicinom kultnom filmu"Sjecas li se Doli Bel".Nije ta misao bila bez ikakvog pokrica u tadasnjoj stvarnosti,u kojoj je,ako nista drugo,nadanja i snova bilo u izobilju.Ivo Andric je u "Znakovima pored puta",ne bez izvjesne ironije,posvetio sljedeci zapis tadasnjoj medijskoj propagandi: "U Sarajevu.Lozac Camil Kurtovic zivi sa zenom Sahom i dve kceri ucenice u malom stanu i sanja o boljem i vecem.Kaze novinaru:-Kad god hocemo da cujemo kako nam je dobro,mi navijemo radio...Nigdje nema selameta kao na radiju." Svijetla buducnost komunizma svanula je mnogo godina kasnije u svoj svojoj nakaznosti-kao Apokalipsa!Ali ostalo je sjecanje na to dirljivo naivno doba,kada je drzava brinula o tebi od rodjenja do smrti-davala ti je posao i stan, besplatno te lijecila i svakom omogucavala da se obrazuje u skladu sa svojim ambicijama,od osnovne skole do najvisih akademskih zvanja. Cinican prema svemu postojecem,pa i prema buducnosti,genijalni Luj-Ferdinand Selin,koji je obozavao Hitlera i nacizam,ali kome je Francuska sve to oprostila u ime njegove literature,kaze u romanu"Putovanje nakraj noci": "Onaj koji govori o buducnosti,mangup je,samo sadasnjost se racuna.Govoriti o potomstvu isto je sto i drzati govor crvima." Andric je pisao da je od svih covjekovih slabosti"nesumnjivo najveca i najtragicnija njegova nesposobnost predvidjanja".Buducnost nikada ne pripada savremenicima,niti je u njihovoj moci da predvide kako ce svijet zivjeti poslije njih.Danas se mnogi hvale kako su predvidjeli kada ce komunizam pasti,ali im ne treba mnogo vjerovati. Sredinom osamdesetih,nekoliko antirezimski raspolozenih slovenackih intelektualaca jedne je veceri prijateljski caskalo za stolom ljubljanske gostilne"Kod Mraka"o tome kada ce komunisticki sistem dozivjeti krah.Jedni su tvrdili da ce se to desiti za 150,drugi za 200,a neki cak za 300 godina.Ali svi su se slagali u tome da ce komunizam pasti u ogorcenoj borbi na zivot i smrt.Cetiri ili pet godina nakon tog disidentskog sijela komunizam se srusio kao kula od karata. Na prelazu izmedju proslog i ovog milenija objavljeno je na hiljade novinskih tekstova kojima su se futurolozi oprastali od"najkrvavijeg stoljeca u povijesti".Gotovo svi,cak i najpoznatiji medju njima,hrabro su najavljivali 21.vijek kao"vijek mira,planetarne tolerancije i prosperiteta".A onda je dosao 11.septembar.Nastavak price je poznat.Danas se najavljuju nuklearni i vjerski ratovi,koji bi,uz globalne promjene klime,mogli unistiti zivot na nasoj planbeti. I kao sto je komunizam bio pokusaj da se izvedu proleterske revolucije bez proletera,tako je i postkomunizam pokusavao uvesti demokratiju bez demokrata.Nije islo,a ne ide ni danas.Zato umjesto gradjanske demokratije imamo vladavinu nacionalistickih elita koje su cijele narode vratile u daleku proslost.Etnicke procesije konjanika i barjaktara jasu unazad,trazeci svoj ekskluzivni identitet u prohujalim stoljecima,kako bi razlike medju narodima bile sto dublje.Vjerske institucije upregnule su se u ta kola punom snagom.Uz masovni nacionalizam,one su drugi najvazniji stub postkomunistickih rezima.Ova cinjenica zahtijeva da se podsjetimo na misao Hane Arent da"nema demokratije bez emancipovanja od religije". Kad su se nasli izgubljeni u rusevinama komunizma,a uskoro potom i u ratnom paklu,ljude je bilo lako uvjeriti da je sve prije dolaska Crvene Sotone bilo idilicno i da se treba vratiti u proslost.Iz muzeja su izvadjene stare zastave i grbovi,ozivjeli su davno zaboravljeni lokalni mitovi i svetilista,a glavna narodnjacka atrakcija ponovo su postale borbe bikova.Politicare cete uvijek naci na tim mjestima.Brisana je istorija koja je vazila u socijalizmu,a izmisljena i napisana nova,prepuna falsifikata.Jedan od njih,u interpretaciji sljedbenika fasistickih pokreta,glasi da su ustase i cetnici bili borci za nacionalnu slobodu,a partizani-ratni zlocinci.Voljom klerofasista,iz istorijskog mraka izronile su spodobe i stupile na pozornicu kao nacionalni velikani. Ali,gdje je tu sadasnjost?U njoj nikada nismo zivjeli.A ona je savremenicima najvaznija.Kad ce zivjeti ako ne u sadasnjosti?Govoreci o dijaloskoj cirkulaciji izmedju proslosti,sadasnjosti i buducnosti,Edgar Moren u knjizi"Zemlja domovina"navodi rijeci Sv.Augustina:"Postoji sadasnjost proslosti,sadasnjost sadasnjosti i sadasnjost buducnosti." Sustina je dakle uvijek u sadasnjosti.A sadasnjost koju zivimo nudi sumoran,vec mnogo puta i u ovim kolumnama predocen opis.U fojnickom"Reumalu",gdje sam ovih dana boravio na reparaciji,prepoznalo me je i prislo mi bar dvadesetak nasih ljudi koji zive u Svedskoj,Norveskoj,Danskoj ili Njemackoj.Nakon kratke pocetne konverzacije, gotovo svi su me,tihim glasom i osvrcuci se oko sebe,pitali jedno te isto:"Gospodine Bericu,recite mi hoce li ovdje ponovo biti rata?Nas je toga strah..."Eto kakva nam je sadasnjost! Jedini nacin da nekog dalekog dana udjemo u Evropsku uniju jeste da pocnemo uredjivati sadasnjost.U tome je sva mudrost.A upravo je to ono sto nacionalistickim elitama ne odgovara.Nasi politicki prvaci,od malih provincijskih mocnika do clanova stranackih politbiroa,cesto prati glas"prljavih ruku",umijesanih u gomilu nerasciscenih afera. Takvima odgovara samo ona policija i sudstvo koja ce biti pod njihovom kontrolom,sto ce reci bezakonje.Soj koji cine gro politicara,tajkuni i vodeci kriminalci uredio je sadasanjost tako sto ju je u potpunosti prilagodio vlastitoj udobnosti i vlastitim potrebama.Nama ostalima,sadasnjost izmice zajedno s nasim zivotima. ("Oslobodjenje")

Peter Handke,slobista-SRBI SU MOJA DIJAGNOZA ...PA,DUBROVNIK NIJE BIO UNISTEN.GADJANI SU RUBNI DELOVI GRADA.U STAROM DELU GRADA NIJE SRUSENO VISE OD NEKOLIKO CREPOVA SA KROVA... ("NIN")

Manuela Sorensen-BOSANSKI PROTESTANT DAN TRECI U samo svitanje bosanski ratnik je trazio da mu pomognem da ustane iz kreveta.Ogrnut vojnickom vrecom za spavanje krenuo je prema izlazu iz zemunice oslanjajuci se na mene.Svjetlost nas je nakratko zaslijepila.Sa prve linije,u ritmu na koji smo vec navikli,cule su se eksplozije minobacackih granata i reska mitraljeska paljba.Strah me je vukao prema mracnoj supljini zemunice. - Ne boj se,ne pogadja svaka-umirivao me je,trazeci pogledom nesto na sjevernom dijelu planine. -Moramo jos malo izaci,vrhove zaklanja ovaj grm kleke-rekao je,a ja ga nisam razumjela. Pokazao mi je u daljini kamene litice obojene rumenilom jutra.Poput vatrenih jezicaka crvene stijene su zasiljenim kamenim liticama lizale plavetnilo neba,bas kao da i njega zele pretvoriti u vatru. -To je Paklijes-rekao je pokazujuci put crvenih visova.Bila sam zatecena svijescu o tome da me je u stvari zelio povesti u jutarnju setnju primanja u bogumilsku vjeru,bas kao sto je nekada did Jeremija primio Gorcina. Neprijateljska ofanziva nije prestajala tog dana.Bosanski borci su uspijevali zaustaviti pokrete pjesadije pucajuci u zive mete kada im pridju blizu.Municiju su stedjeli jer je nisu imali,nova nije pristizala.Jedina rezerva bila im je municija neprijateljskih vojnika poginulih na prvoj liniji.Nocu ili uz zastitu vatre suboraca jedan bi istrcao,pokupio rapove sa municijim ili neku pusku i rucnu bombu i brzo se vracao nazad. -Ili su pijani ili su ludo hrabri,ali jurisaju pravo na nase puske-govorio nam je komandantov zamjenik. -I to su Bosanci,prijatelju,ista je to pamet i isto srce,ali im je snaga tudjeg oruzja,velikosrpska propaganda i komanda srbijanskih oficira dusu uzela.Hrabri su,naravno,ali njihova hrabrost se ne zasniva na uvjerenju da cine dobro,nego na osjecaju fizicke sile,tezini topovske vatre i pohlepi da otmu nase.Slicni su nam i po tome sto se ni oni ne odredjuju po onom sto jesu vec po onom sto nisu.Za njih je mnogo bitnije to sto nisu muslimani ili Turci,kako nas pogrdno nazivaju,nego to sto jesu Srbi.I za nas nije bitno ko jesmo,bitno je da nismo kao oni.Svi znamo da su Bosanci za Srbiju bili i ostali"glupi Bosanci",a za Hrvatsku"ere"... -Kako ti je rana?-prekinuo ga je zamjenik. -Pustimo moju ranu,rana Bosne je sad veca.Lupoc cuvajte i otvorite oci da vam ne dodju iza ledja. -Iz komande javljaju da su neprijatelji pokrenuli ofanzivu na sirokom frontu i da nasi ne mogu da se probiju do nas, ali cim okolnosti to dozvole poslace helikopter po tebe i dansku novinarku-obavijestio ga je zamjenik. Kada smo ostali sami bosanski ratnik mi je u polumraku zemunice ozivljavao lik posljednjeg bosanskog kralja...

Svetlana Slapsak-FIJAKERSKA LOGIKA NA PILECIM NOGAMA-Pokusaj predstavljanja knjige KULTURA I POLITIKA(1989)Zeljka Simica,dobitnika Vukove nagrade-2 ...MOZDA NAJLEPSI PRIMER,A SVAKAKO NAJUPECATLJIVIJI ZA DUBINU PROBLEMA KOJI ZELJKO SIMIC IMA SA SOBOM,JESTE OVAJ: "OSNAZUJUCI NASU TEZU DA SABINA NE KRITIKUJE JEDNU IDEOLOGIJU SUPROTSTAVLJAJUCI JOJ NEKU DRUGU I DA ZBOG TOGA NJENE PRIMEDBE NISU IDEOLOSKOG KARAKTERA,KUNDERA..."(str.91). KUNDERA,DAKLE,PISE,DA BI POTVRDIO(OSNAZIO)TEZU ZELJKA SIMICA!NO TO JOS NIJE SVE:ARISTOTEL I NE POKUSAVA DA IZBEGNE PITANJA ZELJKA SIMICA,na str 25: "U SVOJIM FILOZOFSKIM MEDITACIJAMA ARISTOTEL NIPOSTO NE IZBEGAVA DA SE SUOCI SA OVIM NEUGODNIM I LOGICKI VESTO POSTAVLJENIM PITANJIMA,NITI POKUSAVA DA MINIMIZIRA I OBESNAZI NJIHOVU TEORIJSKU ZASNOVANOST I DALEKOSEZNOST..."KAKO NIJE NAVEDEN AUTOR PITANJA, OSTAJE ZAISTA JEDINO DA ARISTOTEL ODGOVARA NA PITANJA ZELJKA SIMICA. NO IMA JOS: "IZ PERSPEKTIVE OVAKO POMNO I VISESTRANO ANALIZOVANOG KONTEKSTA I VREDNOSNOG POLOZAJA NEKIH KNJIZEVNIH LIKOVA..."(str.110)."PRE NEGO STO POKUSAMO DA,KORISTECI KONDENZOVANI JEZICKI INSTRUMENTARIJ I PRIKLANJAJUCI SE TEORIJSKOM POJMOVNO-KATEGORIJALNOM APARATU,ODREDIMO PRIRODU I OSNOVNE KARAKTERISTIKE ODNOSA DRUSTVENE SVESTI I KRITICKE KNJIZEVNOSTI..."(str.117)."AKO SE IMAJU NA UMU NASA TEORIJSKA UPOZORENJA O PLATONOVOM RETROGRADNOM,ARISTOKRATSKOM I KONZERVATIVNOM ODREDJENJU UMETNICKOG CINA..."(str.233). "PRIVODECI KRAJU NASE OBIMNO RAZMATRANJE ODNOSA DRUSTVENE SVESTI I KRITICKE KNJIZEVNOSTI I POKUSAVAJUCI DA EKSTRAHUJEMO JEDNU SUSTASTVENU KONTEMPLACIJU OVIH DVAJU FENOMENA KOJE SMO PODVRGLI BESPOSTEDNOM KRITICKOM ISPITIVANJU,VALJA NAPOMENUTI DA JE NASA SVEOBUHVATNA I SMISLJENA ANALIZA POKAZALA...(str.125). O ORIGINALNOSTI ZELJKA SIMICA KADA TUMACI PLATONA,ARISTOTELA I MARKSA NE VREDI TROSITI HARTIJU:ONI SU NAIZMENICNO ZNAMENITI I VELIKI,NENADMASNI I NEIZBEZNI AUTORI SVOJIH NAJVAZNIJIH DELA,SA POSEBNIM AKCENTOM NA TOME DA JE PLATON VELIKI UCITELJ ARISTOTELOV,A DA JE OVAJ POTONJI,LOGICNO,VELIKI UCENIK PRETHODNOG.KAKO SE ZA GORGIJU ZELJKO SIMIC NIJE MOGAO PRISETITI NEKOG VRLO POZNATOG DELA,ILI PREZVAKANOG EPITETA,ZLOSRECNI RETOR JE POSTAO ANTICKI GOROSTAS GORGIJA(str.8) Ko voli udvaranje danasnjem srpskom vodjstvu,naci ce dovoljno lepih primera.Ko voli pljuvanje po Slovencima i Hrvatima,jos i vise.Stoga jos samo nekoliko primera idejnih i stilskih preferencija:"IDEJE SLOBODANA MILOSEVICA SU IDEJNA BASTINA SVIH NAS"(str.275).O Danu mladosti:"oko poimanja jedne izazovne i slojevite scenske umetnicke predstave koja je nedavno izvedena u Beogradu"(str.245),"ili jedna savezna proslava od prvorazrednog znacaja u kojoj su ravnopravno ucestvovali pripadnici svih nasih naroda i narodnosti"(str.235). O NIZIM RASAMA ZELJKO SIMIC MISLI SLEDECE: "IZ TIH RAZLOGA JE VISE NEGO IZVESNO DA BI URODJENICI SA NEKOG UDALJENOG OSTRVA NA PACIFIKU I TAKVE SIMBOLE KAO STO SU BETOVENOVE I MALEROVE SIMFONIJE ILI HENDLOVI I HAJDNOVI ORATORIJUMI DOZIVELI KAO NESUMNJIVE NAGOVESTAJE NADOLAZECIH ELEMENTARNIH NEPOGODA." (str.161). ZELJKO SIMIC VOLI POETICNE ZAVRSETKE: "ILI BAR U JEDNOM BLAGOM I RUMENOM SNU,O RAJU."(str.149);"I UTEHU KOJE NEMA,NIGDE."(str.167); "SAMO JEDAN UTESAN SAN,O RAJU."(str.190);"SVE SU UTEHE SAMO PRAZNE RECI."(str.196). OMILJENA SLIKA ZELJKA SIMICA JE VLAZNOST.VLAZNOST OCITO UZBUDJUJE SIMICEVU MASTU I RETORICKI ZAR,PA TAKO MOZEMO PROCITATI I SLEDECE: "OVE OSTROUMNE I TOPLIM ASOCIJACIJAMA OVLAZENE RECI..."(str.110);"KOCBEKOVOJ,SOLIPSISTICKIM NEMIROM OVLAZENOJ PROJEKCIJI..."(str.238);"NEDAVNI,VIDNOM USPLAHIRENOSCU`POSKROPLJENI` TEKSTOVI JELENE LOVRIC..."(str.261);"DOK U USIMA JOS UVEK PODRHTAVAJU OVE STREPNJOM I NESPOKOJEM OVLAZENE RECI..."(str.262). UZ SVE TO,SUVISNO JE PRIMETITI DA BELI LAVEZ NIJE CONTRADICTIO IN ADJECTO,VEC SINESTEZIJA: AUTOR KOJI UPOTREBLJAVA IZRAZ ISTINOSNO ZAISTA NE TREBA DA BRINE OKO OVAKVIH SITNICA. PITANJE KOJE SE POSTAVLJA KAD JE JAVNOST SUOCENA SA OVAKVOM KNJIGOM,I OVAKVOM PODELOM VUKOVE NAGRADE,JESTE PITANJE ODGOVORNOSTI.ONI KOJI SU FINANSIRALI I ONI KOJI SU STAMPALI NE MOGU SE SAKRITI,IMENA SU IM U KNJIZI.MOZEMO,NARAVNO,KRIVITI I SKOLSKOG PSIHOLOGA KOJI NIJE NA VREME I DOVOLJNO EFIKASNO REAGOVAO.NO PERVERZNI UKUS CELOJ OVOJ STVARI DAJE UCESCE NIKSE STIPCEVICA,KOJI,ZA RAZLIKU OD DRUGIH,NIJE MORAO DA AKTIVNO UCESTVUJE U SKANDALU.NIKO NE MOZE SPRECITI ENERGICNO DELOVANJE NEKOGA KO JE NANJUSIO BUDUCNOST,POLITICKU BUDUCNOST;NA KRAJU KRAJEVA,NIKSA STIPCEVIC TO RADI SVOME IMENU NA STETU.ON JESTE ISTA LICNOST KOJA SE OTIMA O ZASTAVU NA SPONTANOM PROTESTU PROTIV SLOVENACA U BEOGRADU,A KOJI DAN DOCNIJE,SAV POSVECEN I RADOSNO IZOLOVAN,SEDI SA JOZETOM SMOLEOM U LJUBLJANI,NA PRIJEMU POVODOM SEDAMDESETOGODISNJICE LJUBLJANSKOG UNIVERZITETA(DOK SVI DRUGI NA PRIJEMU STOJE),POSTO JE PRETHODNO IZREKAO NEKOLIKO UCTIVIH RECI O SLOVENCIMA NA SVECANOJ AKADEMIJI.GLEDANO U SVETLOSTI TIH PODATAKA,NIKSI STIPCEVICU SE MOZE PRE SVEGA ZAMERITI STO MLADOGA SIMICA JOS NIJE IZABRAO U AKADEMIJU. UOSTALOM,KADA BUDE ZRELO,MOCI CEMO NA PRIMERU STIPCEVICA DA VIDIMO KOLIKO TO I KOSTA. UZGRED,FIGURA IZ NASLOVA NALAZI SE NA STR.93. (Svetlana Slapsak-"OGLEDI O BEZBRIZNOSTI")

Branislav Lecic povodom napada na Mirjanu Karanovic Ne secam se da je iko ikada cuvenom nemackom glumcu Brunu Gancu zamerio sto je igrao Hitlera.Napad na glumicu Mirjanu Karanovic dogodio se zato sto se stara kulturna matrica,koja nas je delila na"patriote"i"izdajnike" prosvercovala,i dan danas je na vlasti.Malogradjanski duh i primitivizam,koji su carevali gotovo dve decenije,koji su Srbiju i doveli na"kraj sveta",i sada su prisutni na sceni,namerno nisu demontirani. Da nije tako,medijska kulturna javnost morala bi da zna da je zadatak glumca da igra apsolutno sve,i da su jedini razlozi zbog kojih treba da odbije ulogu,pre svega,kreativni-ako je uloga losa,i ako tu nema sta da uradi. Treba se upitati da li hirurg,kada mu dodje bolesnik na operacioni sto,prvo pita koje je rase,vere,nacionalnosti. Glumacki posao takodje je"hirurski",mora da se"operise"sve,bez obzira koje su rase,vere i nacije njegove"uloge". Ali,to primitivno ponasanje koje osudjuje Mirjanu Karanovic sto igra Albanku je preteca ili predigra govora mrznje,a govor mrznje je,kao sto znamo,uvod u zlocin.Upravo zbog toga,gradjanski zadatak Srbije je da ukaze na to, i da pokaze da vise ne pristaje na prostotu i mrznju,bez obzira na to ko je u pitanju.Ali,onima koji vode politiku ove zemlje,uvek su potrebni problemi koje sami izazivaju i podgrevaju,samo da bi ostali na vlasti.Zbog cega se i Kosovo tako tretira.Razvija se mrznja,umesto da se traze drugi putevi.A to je odlika malogradjanskog duha,koji se i dalje razvija,jer su sve retrogradne vlasti u Srbiji samo menjale imena,ali je njihov koren ostao primitivizam,skucenost, mrznja,deoba,netolerancija.Ovde,nazalost,i dalje nema sirine,nema otvorenosti,nema pozitivizma. ("Vecernje novosti")

srijeda, 26.09.2007.

Svetlana Slapsak-FIJAKERSKA LOGIKA NA PILECIM NOGAMA-Pokusaj predstavljanja knjige KULTURA I POLITIKA(1989)Zeljka Simica,dobitnika Vukove nagrade-1 Priznajem da i pored najbolje volje nisam uspela da sacinim koliko-toliko citljiv i sazet prikaz ove knjige:ona, jednostavno,pripada onoj vrsti knjiga koje treba procitati da bi covek poverovao kako su napisane i stampane. Naslov prikaza je jedna od figura iz knjige koje se nikako ne daju opisati,vec samo citirati.Stoga,umesto prikaza, prilazem licni izbor citata,u najvecoj mogucoj meri istrgnutih,i minimum obavestenja o sastavu knjige:sa podnaslovom STVARALASTVO POD OKRILJEM IDEOLOGIJE,KNJIGA IMA PREDGOVOR IZ PERA NIKSE STIPCEVICA,KOJI NIKADA NIJE USTUKNUO KADA SE TREBALO ULIZIVATI VLASTI,PA TO NE CINI NI PRED OVIM DOSTA NADUTIM POLETARCEM.Pogovor je napisao Nikola Kovac.Odlomci pogovora objavljeni su i na koricama,a knjiga jos sadrzi i uvod samog autora,tri rezimea(na srpskohrvatskom,francuskom i engleskom),kolor fotografiju autora na koricama,sa popisom dela i zasluga.U prvoj polovini knjige autor se bavi epohalnom svescu i sudbinom umetnosti,uglavnom u diskusiji sa stavovima Platona,Aristotela i Marksa,u drugome delu bavi se pojedinacnim primerima odnosa kulture i politike,a zatim sledi niz polemickih clanaka iz domena dnevne politike.I tu je najbolje pustiti pisca da govori:Osim toga,iako polemicki uobliceni,a katkad i neobicno temperamentno intonirani,potpisnik ovih redova mozda i nesamokriticki i neskromno,u nekakvom narcistickom pijanstvu,smatra da ovi tekstovi nisu pisani tako da predstavljaju brutalne i neodmerene napade ad personam na pomenute kulturne i politicke poslenike,niti da odisu duhom ideoloskih diskvalifikacija i etiketiranja,vec da ovaplocuju,ili bi bar trebalo to da cine,one ponajbolje,ali zapravo zapretane vidove nase polemicke tradicije koji(vidovi)postuliraju duh tradicije i misaonog pluralizma i po kojima je postavljanje umnog i relevantnog filozofskog pitanja znacajnije i teorijski delotvornije od svih krutih,apodiktickih i makoliko argumentovano obrazlozenih stanovista.Metodski pristup autora ovih redova krasi i obelezava naizmenicno postavljanje,obrazlaganje i opovrgavanje teza,duh skepticizma i neophodnog filozofskog relativizma u razmatranju svekolikih knjizevnih problema i stalna upitanost spram slozenog bica knjizevnosti,upitanost koja,nadam se,nije dekorativnog vec gnoseoloskog karaktera.(str.13) I dalje,o sebi: "Svojim polemickim nabojem i koncetracijom nepovrgljivih argumenata,svojim temeljitim i analitickim pristupom nasoj kulturnoj praksi i moralnoj genezi danasnjih previranja,ova knjiga na gore postavljena pitanja pruza izrazito odrecan odgovor."(str.14) Pa jos: "Dakle,moje obespokojavajuce procene sudbine umetnosti pod okriljem ideoloske svesti pre su posledica jednog dubljeg uvida u arhetipske konstante ljudske strukture i saznanja...(str.15).Privodeci kraju ovu brizljivu i teorijski neophodnu analizu Platonove utilitarne filozofije.."(str.49) I najzad,ali ne na kraju: "Medjutim,iako je nakon ove kondenzovane i akribicne analize Marksove lucidno formulisane teorije alijenacije uspostavljena ocigledna i nepobitna misaona sprega izmedju antickog i novovekovnog filozofskog misljenja,iako je posle ovog sazetog ali misaono bogatog i podsticajnog ukazivanja postalo jasno..."(str.65)-uz jos SEDAMNAEST redova slicnog razmatranja,a sve u istoj recenici. Za citaoce koji jos nisu dobili predstavu o takoreci klinickoj uverljivosti teksta,evo jos nekoliko procena autora o sopstvenom mislenom dostignucu: "Ako smo ovom opseznom,dubinskom analizom Marksovog fundamentalnog shvatanja bica uspeli..."(str.69). "Medjutim,ovim suptilnim dijalekticko-ontoloskim obrazlozenjem odnosa marksizma i umetnosti mi ipak nismo uspeli da odgovorimo..."(str.71)."Da li je navedena meditacija koju smo tako temeljito rasclanili...(str.80)... (Svetlana Slapsak-"OGLEDI O BEZBRIZNOSTI")

Manuela Sorensen-BOSANSKI PROTESTANT U SVOJOJ VJERI,NA SVOJOJ ZEMLJI ...Bosanski ratnik je bio opcinjen likovima Radina i Gorcina Humskog.Do detalja mi je opisivao njihov izgled, Gorcinovo skolovanje u Milima kraj rijeke Bosne,zenidbu i svatove u Palezu.Opisivao mi je njegovu izabranicu Jelenu,sina Iliju i kcerku Bosiljku.Objasnjavao mi je da je bio hrabar muz i dobar knez.Opisivao je bitku sa Turcima 1463.godine u kojoj je poginuo.Hrabro,bez velikih sansi za uspjeh,borili su se Bosanci uz vojvodu Tvrtka Kovacevica u Podrinju i izginuli.Turci su isli na prevaru,obecali mir uz placanje danka,a onda iznenada napali sa dvadeset hiljada konjanika.Kao sto uvijek rade silni,prvo su ubili vlastelu obezglavivsi narod.Gorcin Humski je pao braneci Bosnu.U Bobovcu su Turci ubili i kneza Radaka,a u Kljucu iz Jajca izbjeglog kralja Stjepana Tomasevica Sa gorcinom je govorio kako je Evropa i tada izdala Bosnu.Bosanski kralj je trazio pomoc i pisao pisma na sve strane znajuci da Turci,poslije osvajanja Srbije i dijela Bosne,nece ostaviti na miru preostali dio Bosne.Znao je da Turci spremaju osvetu Bosni za poraze koje su od nje pretrpjeli 1389.i 1463.godine,ali i zato sto su Bosanci predvodjeni Vlatkom Vukovicem jedini pritekli u pomoc Srbima na Kosovu 1389.godine,boreci se na lijevom krilu.Izvukli su se iz boja kad je bilo jasno da je dalja borba uzaludna.Znali su Bosanci tada da se Bosna brani na Kosovu,za razliku od ostalih Evropljana.Bosanski kralj je trazio od pape oruzje,krunu i ratnike,ali nije dobio nista.Turci su vijekovima osvajali dijelove Bosne. -Osvojili su i dio Podrinja i izgradili prvu dzamiju u Ustikolini na Drini dok su se pripremali za osvajanje Jajca.Evropa je spavala,Vatikan je spavao-objasnjavao je tadasnju zavjeru protiv Bosne."Vatikan se vise bojao bosanske hereze nego Turaka",procitala sam kasnije tvrdnje historicara. Kao u bunilu govorio mi je o pismenosti bogumila prije osam vijekova: -Muskarci i zene su napamet znali Jevandjelje na bosanskom jeziku.Katolici su se tada molili Bogu na latinskom,a pravoslavci na staroslavenskom,a vjernici nisu znali ni jedan ni drugi jezik.Zato su bosanski bogumili govorili da je vjera jezik.Zivjeli su u ravnopravnosti kojoj se vi tek sad ucite.Pogledaj i studiraj stecke,takve ostavstine nema na svijetu. "To vrijeme mi Evropljani nazivamo vremenom mraka kojem su humanizam i renesansa nekoliko vijekova kasnije upalili svjetla.Istina je da smo i mi krivi za taj mrak zbog inkvizicijskog progona sopstvene pameti.Jedini prostor u kojem je pamet bila dobro dosla bile su bosanske planine i bosansko kraljevstvo.U Bosni je renesansa pocela cijelih pet vijekova prije"nase",a bosanski stecci su nezaobilazan i jedini svijetao trag tog vremena.Ta kultura i nacin zivljenja jesu znacili protest za krscansku inkviziciju i tumacenje krscanstva od strane katolicke i pravoslavne crkve.Zato tvrdim da su bosanski bogumili inspirisali protestantizam na zapadu i da su oni zapravo prvi evropski protestanti"-rekao mi je historicar,uvjeravajuci me da nije neophodno navesti njegovo ime,jer ga svako ko hoce da traga za cinjenicama moze naci. Fasciniran snagom bosanskih bogumila,nesudjeni hrvatski nobelovac Miroslav Krleza je zapisao:"Neka oprosti gospodja Evropa,ona nema spomenike kulture.Pleme Inka ima spomenike,Egipat ima spomenike kulture.Neka oprosti gospodja Evropa,samo Bosanci imaju spomenike.Stecke.Sta je stecak?Olicenje gorstaka Bosanca!Sta radi Bosanac na stecku?Stoji uspravno!Digao glavu,digao ruku!Ali nigdje,nigdje,nikad i niko nije pronasao stecak na kome Bosanac kleci ili moli.Na kom je prikazan kao suzanj." Tragajuci po bibliotekama pronasla sam da je patarenstvo ili bogumilstvo zaista bio snazan pokret,u nekom obliku i religija,koju pravoslavni izvori vezuju uz ime svestenika Jeremiasu(Jeremija)Bogumila,koji je zivio u Bugarskoj izmedju 900.i 1000.godine.U Bugarskoj su ih zvali bogomili,u Bosni bogumili i patareni,u Italiji patrini ili pathariste,u Francuskoj kathari ili albigenzi.Pojacan crkveni progon i zlostavljanje suzio im je prostor za opstanak na teritoriju Bosne.U Bosni su se nazivali"dobrim Bosnjanima","pravim kristjanima"iako su odbacivali kriz kao simbol vjere.Svoju crkvu su nazivali narodnom"bosanskom crkvom",a krscanska crkva ih je nazivala hereticima,antikristima, krivovjernicima i progonila ih je.U Bosni su se zadrzali sve do dolaska Turske. Interesantno je da su stecci pronadjeni iskljucivo na prostoru Bosne.Od preko 66000 registrovanih cak 80% ih je na prostoru danasnje Bosne i Hercegovine.Pouzdano se moze tvrditi da su stecci kao kulturni fenomen trag duhovnosti jednog prostora,prostora Bosne. Nasla sam podatak da je biskup Furnier pokrenuo inkviziciju protiv"bogumilskih jeretika"u periodu izmedju 1319.i 1324.godine.Svirepi progoni,spaljivanja na lomaci i unistavanje njihovih tragova,karakterise vrijeme pokrstavanja ljudi koji su na drugi nacin vjerovali u Boga.U sustini Bog je bio izgovor za pljacku i progon onih koji su se suprotstavljali vlastima.

Vesna Biga-AUTOBUSNI LJUDI 8.V 1992. U citavoj mucnini ovog rata,mozda je i izvjesna prednost to sto putujem,izlazem se podjednako otrovu medijske mrznje,sa srpske i hrvatske strane?...Na jednoj i drugoj strani ekrana-raskomadani lesevi,perverzno ubijeni stari i mladi ljudi,muskarci,djeca,zene,silovane zene,imena mrtvih,zarobljenih,mucenih..Dokazi o zlocinima Drugih... "Autobusni ljudi",koje na svojim putovanjima srecem,zive negdje izmedju te dvije mrznje i zato su prisiljeni,makar privremeno,oduprijeti se strastima,potisnuti trenutke"zanosa",kako bi medju jednima i drugima mogli opstati,cesto nastojeci da napadaju ili opravdavaju obje strane podjednako.Polozaj tezak za one koji nisu naucili odmjeravati svoje misli i osjecaje,a takvih je na ovim putovanjima ponajvise,no,s druge strane to je donekle i"udoban"polozaj za konformisticku svijest koja se odavno naucila"zlatnoj sredini",jalovoj relativizaciji i praksi uvjezbanoj u bivsem rezimu da je sve zajednicko pa i krivnja te da se dakle i ona dijeli na ravnopravne dijelove.Ali,sad vise ne zadugo.Ostrascene strane,zapravo,sve teze podnose"nesvrstane",tako da je i provjerena formula ostajanja"po sredini"postala gotovo jednako teska i rizicna kao i nemati izbora,odnosno zateci se nacionalnom manjinom na nekom od bivsih jugoslavenskih prostora... (Vesna Biga-"AUTOBUSNI LJUDI(Zagreb-Beograd 1991-1995-Dnevnici)"

Midhat Ajanovic-Ajan-SINISA (Sokolac,mjesto u istocnoj Bosni.Ljeto 1996.Biljeske iz razgovora s Radomirom M.,minobacaclijom srpske vojske u Bosni.) Kako je pucati na covjeka? Lako!K`o na ticu,ribu ili kakvu ovecu zvijer.To ti je slicno lovu.Treba se samo malo naviknuti. Narocito ovo kako smo ratovali u Sarajevu.Pogotovo mi,minobacaclije.Pravo da ti kazem,to nije bilo nikakvo ratovanje.To ti je potpuno drugaciji osjecaj.Vremenom postane slicno zabavi.Nalazis se na sigurnom,ukopanom polozaju,a dole ispod tebe je grad.Ponekad ga i ne vidis od magle,za hladnih dana cijela se sarajevska kotlina pretvori u sivo jezero. I,tako,povlacis kanap potpuno nesvjesan da si mozda,ne mozda,vec vrlo vjerovatno,nekog ubio,a sasvim sigurno nesto srusio... Jednostavno,ne osjecas da si u ratu,da ubijas... Nije to bas isto k`o kad gledas u oci covjeka na kojeg pucas. Sjecam se da je,ko god bi nam dolazio u posjetu na polozaje oko Sarajeva-iz Beograda,Rusije i Grcke,pisci, novinari,politicari,pa cak i oni sto su dijelili humanitarnu pomoc-povukao kanap poneki put... Tako,raspolozenja radi. Da li se neko od njih osjecao ubicom?Sumnjam!Ipak su dole bili pretezno muslimani.A oni Srbi koji su se zadesili s njima?Pa,sta im ja mogu?Gdje su im bile oci i usi,dje im je bila pamet da vide,da prepoznaju sta se dogadja, kakva se velika gradjevina pocela praviti-nasa,samo nasa,srpska drzava!Cista,bez Turaka,bez dzamija i hodzinskog arlaukanja...Zlo mi je kad se samo sjetim tog odvratnog zvuka sto para usi,ono kad nesto mrmljaju, nesto na arapskom,obracajuci se svom Bogu na dzenazama,tim njihovim sahranama...Vala smo im u ovom ratu pruzili priliku da zazivaju tog njihovog Boga,do mile volje!Kad ih se samo sjetim kako se naguraju u dzamiju u vrijeme nekog njiovog sveca,pa poljube celom zemlju.Kad proviris kroz vrata,samo im guzice vidis..Ama,muka mi je vec od pomisli da sam s njima zivot proveo! A znas od cega mi je najveca muka?Od toga sto smo se mi Srbi morali pretvarati da zivimo u ljubavi s njima,sto smo morali izigravat nekakve dobre komsije,glumit...Ma,nijesmo mi glumili,covjece!Vjerovali smo u to,u taj komsiluk!I ja,ovaj,imao sam prijatelja medju njima,volio sam neke od njih vise nego rodjenog brata.Eto,tako ti se taj balija zna pod kozu zavuci! Ali,eto,hvala Bogu,dosli su ovi nasi mudri ljudi,i u Beogradu i na Palama,i u crkvi,i u vojsci,i u miliciji...Oducili su nas od tog zla na koje smo skoro bili navikli.Nasi su politicari znali kako se narod u tor uceruje,znali su kad treba podviknuti,kad sta obecat,a,bogami,i kad je vrijeme da se sta masno slaze,narocito kad bi ko iz svijeta dos`o da brani naseg neprijatelja.Vojska nam je dala oruzja koliko volis,nikada nijesi mor`o brojat granate i municiju,bilo je i uniformi,i hrane,i cigara,i odradili smo ovaj pos`o. Posteno,ljudski.Pustili smo krv balijama,rascerali ih,i sad je sve ovo nase.Pogledaj naokolo:dokle ti pogled puca, sve je samo srpsko!Nigdje neces vidjet ni dzamiju,nit ces sresti kakva muslimana.Nema ih vise ovdje. Nema da brines:bice ovdje i fabrika i skola,bice i sud i drzava,bice i reda i zakona,ali samo za nas,Srbe.Za koju godinu vise se niko nece ni sjecat da je ovdje ikad bilo Turaka.Imamo mi svoje ljude od pameti koji ce znat napisat knjige o ovoj zemlji,a da se-ne samo Turcin!-ne spomene ni u jednom slovu,vec da se i rijec Bosna zagubi i sakrije da je vise niko nikad ne pronadje. Kad ti ja ovo ovako pricam,sve ti,mozebit,izgleda lako,ko da smo mi ovu nasu srpsku zemlju i drzavu dobili na tanjiru,bez i da smo se oznojili za nju.Nije bas bilo tako.Branile su se balije i jos uvijek nesto pokusavaju. Srecom,nijesu imali cime na nas pucat.Niko im ne doturi oruzje.I na tome hvala nasim mudrim vodjama,i to je njihova zasluga...A bilo je i medju nama onih koji nikad nijesu,ovako kao ja,prelomili i rekli sami sebi:dosta!Zaboravi da si ikakvog baliju znao,sret`o se s njim,da ti je,mozda,i drag bio!Prema njima nema milosti i njima jedino s nase strane sleduje metak u celo,ili kama u vratnu zilu. Takav kolebljivac ti je bio Sinisa,taj za koga me pitas.Jasta radi,znao sam ga,ratovali smo u istoj jedinici,na Sarajevu.On je bio otuda,iz grada.Zavrsio je puno skole i,mozda,je zato je bio onako mekan.Imao je i rezervni oficirski vojnicki cin,pa ga komanda nikad nije cerala u vatru.Ne bi se mog`o zakleti,ali mislim da on svojom rukom nije smak`o nijednog muslimana.Jos ih je branio kad bismo doveli zarobljenike u zatvor na Kuli.Kad je on bio komandant straze nije dozvoljav`o da se balije degenece,niko nije smio ni pipnut njiove zene,a jos im je i hljeba davo!Kazu da je gore,na Kobiljaci-gdje smo sa Hrvatima posteno bili dogovorili da bude granica i da se ne napadamo medjusobno-Sinisa vise puta pustio autobuse pune muslimana da pobjegnu iz Sarajeva... Ma,odma sam znao da je on rodjeni dezerter.Trebalo ga je davno ucmekat,ali nijesu ga dali oni iz komande. Jednu mu stvar moras priznat.Te njegove skole sto je izucio,nije to bilo zadzaba.Nije bilo boljeg od njega da isplanira kuda treba kopat rovove i transeje oko Sarajeva.Ne znas sta je bolje poznav`o-teren oko grada ili svoj zanat?Jos u jednome je bio pravi majstor.Znao je bolje od svakog drugog napravit nacrt za one zemunice na Trebevicu.Kako ih je Sinisa dobro pravio!Ma,bilo mi je ljepse u onoj njegovoj zemunici nego u rodjenoj kuci!Sve ukopano u zemlju,samo cijev viri.Balija ti ne moze nista.Sjedis i rokas po gradu.Sve si imao u zemunici:i cigara,i toplu pec,i hrane,a Sinisa je nacrt`o i kako da se struja sprovede.Fino sjedis u toplom i na suhom,morebit gledas televiziju,pijuckas rakiju i samo,s vremena na vrijeme,opalis pokoju granatu dole po balijama.Lijepo im cujes zube kako cvokocu,ne znas samo jel od straha ili od zime. Eto,to su bile Sinisine zasluge zbog kojih mu se medju vojskom gledalo kroz prste i oprastala ta njegova popustljivost prema balijama.Znam ja i zasto je on bio takav.Dok je isao u te svoje skole,a dugo je to trajalo,mora da se puno druzio s njima,navik`o se na njih,a ti gradski Srbi su se,inace,suvise srodili s muslimanima,pa im je bilo tesko da ih prezale,isto kao kakvom pusacu da ostavi duvan.Osim toga,Sinisa je im`o i zenu druge vjere.Pobjegla mu je odmah s pocetka rata,ali ni to ga nije opametilo.Umjesto da shvati da je na jednoj strani Srbin,njegov brat,a da su na drugoj strani svi drugi(pa,makar bila i tvoja rodjena zena!)sami srpski dusmani,on je nastavio po svome.Ako si htio kakvom zarobljenom baliji da prebijes kosti,da ga naceras da progovori, saznas gdje su im polozaji i sta imaju od oruzja,ili da ga izmlatis onako,da olaksas sebi dusu,mor`o si se skrivat od Sinise. Slagao se on,nije da nije,s nasom srpskom politikom,ali ja mislim da je nije bas razumio do kraja...Im`o je obicaj reci kako mi Srbi treba da stvorimo nasu drzavu,ali da se ne smijemo sluzit zlocinima.Ama,kakvim zlocinima?Kako mores napravit zlocin nad Turcinom?Drugo je kad ubijes Srbina,ali mi smo,slavom ti se kunem, ubijali samo muslimane,a to nikakav zlocin nije.Pokazalo se da mi nijesmo trebali popustat ni prema mekim Srbima.S njima je trebalo isto k`o i prema balijama.Drugog nacina nema. Bilo je jal druge,jal trece godine,ne sjecam se vise dobro,kad smo ono posli s helikopterima da uzmemo Igman.Tu su nam javili da je Sinisa izdao.Na mjestu gdje su on i njegovi trebali drzat polozaje bila je rupa.Nigdje nikog.Vojska nije znala gdje se treba ukopati,jer nijesu dobili nikakvu naredbu,a komandir jedinice dezertir`o. Uvatili su ga u Zvorniku kad je htio da predje u Srbiju s laznom licnom kartom.Sve je priznao.Rekao je da mu je dosta rata i da je pokusao da pobjegne u Svedsku,da trazi tu njegovu zenu,sokicu.Sudjeno mu je po kratkom postupku.Kako i treba.Pravo da ti kazem,krivo mi je sto nijesam bio u stroju koji ga je strijeljao.Ja mislim da se Sinisi ni za grob ne zna.Bio je izdajnik srpstva i sto bismo ga pamtili?Imamo mi Srbi koga da pamtimo i kome spomen da dizemo... (Midhat Ajanovic-Ajan-"USELJENIK")

Adolf Rudnicke-LE MARCHAND DE LODZ ...Neprestano me je progonio takvim pricama.Zasto se Zidovi ne pobune?Zasto se ne bore?Zasto ne idu u partizane?Zasto Nijemci s pravom mogu reci:Die Juden sind die billigsten und willingsten Arbeiter?Takva vam pitanja postavljaju oni koji su kamena srca i ledena pogleda... (Gallimard)

Pierre Goldman U Poljskoj me je obuzela zelja za djelovanjem,san i zudnja za povijescu,htio sam da se ta povijest sastoji od nasilja, da se u njoj oslobodim rane sto sam Zidov.Mislim da sam istodobno tragao za danima svoga oca,svoje majke.

Richard Marienstras-ETRE UN PEUPLE EN DIASPORA ...Narodima se dogadja da izgube svoje sinove:dakako,gubitak je velik i nije ga lako prezaliti;ali evo doktora Soifera s njegovim gubitkom...Naime,on je od onih sto upravo gube narod...Kako?...Sto gubi?...Tko je ikada cuo za takav gubitak!... (Maspero,1974.)

Andre Spire I kad bi otac djeteta primjetio neku od onih dobro poznatih rijeci ili pokreta sto potjecu od njegovih predaka,govorio bi mu:Ne cini to,to je zidovsko.

Arnulf Overland-IDEM UOKOLO Idem naokolo i dodirujem stvari s kojima su moje ruke prisne- staru lulu i svijecnjak. I plavu sam kablicu skrio; najstarije su to stvari koje imam. One vracaju trene mojega zivota. Dodirujem stolicu,cesto sam u njoj sjedio u sanjarenju i mozganju do duboko u noc. I iznenada osjecam da vrijeme je ono sto je bilo,i sto se vratiti nece. Sad je vecer. Dodirujem stvari.Oprastam se. Gledam u nju i u djecu nasu. Mnogo je toga sto htio bih reci. Ne polazi mi za rukom.Prolazim pokraj njih,i polako ih milujem po kosi.

utorak, 25.09.2007.

LET3-KAZNENA PRIJAVA Prosle godine u prosincu smo svirali u Varazdinu.Koncert je bio na otvorenom prostoru ispred zgrade gradskog poglavarstva.Nakon silaska s bine u nasu je garderobu usla policija i zatrazila osobne karte.Zbog toga se nismo mogli vratiti na pozornicu iako je publika to od nas trazila.Rekli su nam da ako se netko od gradjana bude nasao uvrijedjen,morat ce nas tuziti.I eto,nakon vise od pola godine stigla je tuzba.Zalili smo se... Ako odemo u zatvor jebat ce nas svi u guzicu.Mi se toga ne bojimo jer vec duze vrijeme u guzici nosimo cep.On potjece iz drevnog Japana,a izradio ga je veliki filozof i mislilac Turimtiga.Cep potvrdjuje i to da zahvaljujuci njemu nismo bili potpuno goli vec su nam guzice bile ukrasene ovim umjetnickim i korisnim predmetom. Posto sa ovog koncerta nemamo niti jednu fotografiju koja bi potvrdila ovu cinjenicu molio bih cijenjeno pucanstvo da ako netko ima bilo kakvu sliku sa koncerta koja ukazuje na cep u guzici,da nam je posalje jer se nadamo da bi nas takva fotografija mogla spasiti od ove nehumane presude. (let3.blog.hr)

MILAN KUNDERA ...San je stvarnost,ispisivali su po zidu studenti;cini se,medjutim,da ce istina prije biti suprotna:ta je realnost(barikade,sasjecena stabla,crvene zastave)bila san... (Milan Kundera,LA VIE EST AILLEURS,Gallimard)

Majda Omerov-SILOVALI SU DA BI UNISTILI SRZ PORODICE-2 ...Slusali ste tragicne i tuzne price traumatiziranih,medju kojima je bilo i Srebrenicana.Kako se moze pomoci tim ljudima? -Svi koji su bili izlozeni traumi ne znaci da se kod njih razvio posttraumatski stresni sindrom.On je krajnji i to je najteze sto se dogadja.Mnogi su se mogli"izvuci"samo time sto su imali nemire,depresije,teske snove i razne tjelesne senzacije.Medjutim,u strucnoj literaturi do sada nije opisan tako visok procenat razvijenih klasicnih posttraumatskih sindroma masovnog karaktera,kao sto je to u BiH.Jer,te su traume bile ekstremne.Preko 50 procenata ljudi koje sam srela imalo je posttraumatski stresni sindrom. Kako se on moze lijeciti? -On se nikada ne moze izlijeciti,ali se kroz psihoterapeutske seanse,kroz treninge ponasanja,moze pomoci da se zivi sa svojom traumom,da se sjeca tih slika,ali da one u njemu ne stvaraju svaki put teski nemir i"ubacuju"ga u ponor i depresiju.Osnovno je pomoci tom covjeku da se nauci zivjeti sa traumom,a ne uprkos traumi. Da li ce po Vasem misljenju nesto pomoci takvim ljudima prikazivanje inserata uzasa masakra nad Srebrenicanima? -Apsolutno da.Veoma je vazno da se to ne zaboravi.Da se pominje,da se solidarisemo s njihovom boli,sa njihovim gubitkom.I to je ono sto je zdravo i sto je veoma vazno.Ono sto ne treba jeste osjecaj-potreba za osvetom.To je ono sto covjeka moze destruirati,unistavati njega samog.Nazalost,posto je covjek biolosko bice koje u sebi nosi jednu magicnu vjeru da ako se osveti i to neduznom,djeci onoga koji je bio krivac,misli da ce se osjecati bolje. No,to nije tako.Osveta je najgora moguca destrukcija koja destruira onoga ko je nosi u sebi.Toga se moramo okaniti.Ljude treba savjetovati da je to opasno po njih same.Vazno je da se uvijek sjecamo toga sta se dogodilo, kakve su se svireposti dogadjale...Vazno je da se zapamti i na osnovu toga stvori iskustvo koje ce se koristiti u buducnosti,a ne da se pamti radi osvete. Da li se covjek radja ubicom ili zlocincem? -Covjek se radja sa agresivnim impulsima.Civilizirano drustvo uspjelo je da tu agrsivnu energiju transformira u nesto pozitivno.Puno sefova na visokim funkcijama koristi agresivnu energiju da bi se penjali na vise polozaje. Medjutim,u nekoj teskoj situaciji agresivnost svakog covjeka dolazi do izrazaja.Pazite,tu su ogromne razlike;ako covjek nailazi na opasnost,bioloski se mora braniti i to se zove defanzivna agresivnost.Ona je benigna,bezopasna. Ona prestaje onog momenta kada nestane strah.Ali,maligna agresivnost,koja pocinje primarno,sa namjerom da nekog unisti,da oduzme prostor,da dobije korist koju zeli,jeste instrumentalna agresivnost koje nema u ljudskoj prirodi i ne mozemo je kontrolirati.Ona je u karakteru covjeka.Mnogi ljudi koji misle da je agresivnost bioloska, varaju se.To je agresivnost koja se nosi u karakteru.Namjera da se ratuje,da se oduzme novac,da se neko zarobi jeste instrumentalna agresivnost.Ona je klasicna u svakom ratu.Svi ratovi se baziraju na principu instrumentalne agresije.

Midhat Ajanovic-Ajan-DAIDZA RAMO (Göteborg,zima 1994.Rekonstrukcija Colicevih dnevnickih zabiljeski) ...Tih dana gledao je na televiziji slike iz Sarajeva.Granata je pala na pijacu gdje su ocajni ljudi,ne obaziruci se na rizik koji donosi masovno okupljanje,tragali za necim cime bi nahranili svoju djecu.Ko zna koliko je bilo mrtvih?Pedeset, sezdeset,mozda stotina?Obogaljenih i ranjenih bezbroj.U dvominutnoj reportazi,sto se tog dana ponavljala u svim vijestima Svedske televizije,vidjelo se kako ljudi pokusavaju sastaviti rasute dijelove leseva i potom ih tovariti na kamione,slazuci ih jedan na drugi,poput balvana.U jednom trenutku kamera se priblizila licu cije je ugasene oci Colic odmah prepoznao. Nije bilo greske.Jedan od tog dana izmasakriranih Sarajlija bio njegov daidza Ramo! Colic nije bio od ljudi koji pridaju neki narocit znacaj familiji.Moglo bi se reci da nije previse mario za svoje rodjake,niti je od njih ocekivao da oni mare za njega.Osim njegove majke postojao je jos samo jedan izuzetak. Jedino prema svom daidzi Rami Edin Colic je gajio iskrene osjecaje familijarne bliskosti.Majcin brat,neizrecivo drag daidza,covjek bez hinle,bio je djecaku koji je svog oca jedva zapamtio i vise nego nadomjestak za bioloskog roditelja.Zvao bi ga on i svojim babom,ali mu je ono"daidza"ljepse pristajalo.Ta je prekrasna bosnjacka rijec za ujaka svojom bojom i muzikom potpuno opisivala tu plemenitu osobu,uz koju je vezano sve lijepo sto je ostalo u Colicevom sjecanju na djetinjstvo. Nijedanput daidza Ramo nije dosao,a da djecaku,sirocetu i sirotinji,nije donio veliku cokoladu sa suhim grozdjem.Iako ga nikad nije pitao znao je da mali Dino bas tu vrstu slatkisa najvise voli. Nikad Dinina majka,udovica,nije morala brinuti kako da popravi neku pokvarenu stvar u kuci,kako da nabavi ugalj ili nacijepa drva za ogrijev,kako da zamijeni ispucani crijep na kuci ili kako da uradi bilo kakav drugi posao sto je trazio musku snagu.Nikad se nije brinula gdje ce uzajmiti malo para kad bi je oskudica pritisla.Uvijek je tu bio daidza Ramo. Colic ga nije samo volio,vec je osjecao golemo postovanje prema tom covjeku-ljudini,cija razboritost nije dolazila od nauke(daidza je imao malo skole),vec od njegove prirode i cija cestitost i principijelnost nije bila usporediva ni s jednim ljudskim bicem koje je Colic ikada sreo. Daidza Ramo bio je iskreni vjernik,pravi musliman,koji redovito obavlja sve vjerske duznosti sto je,vjerojatno,bilo uzrokom njegove blage naravi i nekakve dostojanstvene nezainteresiranosti s kojima je durao sve zivotne muke. Svoju blagost sirio je i na druge.Sve sto je Colic naucio o vjeri,tradiciji i obicajima svojih djedova,potjecalo je od daidze.Samo zahvaljujuci njemu Colic je odolio iskusenju da prezre svaku religiju,posebno islamsku,da izgubi svaki smisao i osjecaj za duh naroda i zemlje kojima je pripadao.Da bude bas onakav kako se to ocekivalo od nekog obrazovanog u skolskom sistemu jugoslavenskog socijalistickog drustva,koje je glavnu opasnost za sebe,ne bez razloga,vidjelo u nacionalizmima naroda koji su sacinjavali Jugoslaviju.Pritom se,vremenom,izgubila svaka mjera pa je,u neko doba,svako ispoljavanje nacionalnog ili vjerskog osjecaja bilo oznacavano kao neprijateljski i antidrzavni akt.Na tom se narocito inzistiralo u dijelu Jugoslavije koji se zvao Socijalisticka Republika Bosna i Hercegovina. Osobito pripadnici tamosnje najmnogoljudnije nacionalne skupine bili su ohrabrivani da se odvoje od svojih korijena. U Bosni je vazilo nepisano pravilo:najkraci put do uspjeha u javnom zivotu za svakog Bosnjnaka jeste-da ne bude Bosnjak! Daidza Ramo nije hajao ni za uspjeh niti za javni zivot,a ideologiju,politiku i drustvena ponasanja njima diktirana nije uopce primjecivao.Svojim rukama,koje su bile vjeste u nekoliko zanata,mogao je uvijek prehranjivati svoju obitelj a da istovremeno ne mora prodavati dusu.Od malehna,od prvog pamcenja,Colic je znao za daidzu.Uvijek je bio tamo gdje ga trazis,uvijek blizak s njim i majkom,uvijek na usluzi i pomoci,nikad na teretu.Daidzi se nisu posrecila muska djeca,sto je za jednog mehkog patrijarhalca,kakva je vecina Bosnjaka,obicno bilo-ako bas ne velika nesreca-a ono,ipak,nesto kao baksuz.Nisu Bosnjaci mrzili svoju zensku djecu,niti ponizavali svoje zene i sestre,ali muski nasljednik je za svakog od njih predstavljao ni sa cim usporedivu radost.I to je bila jedina mrva u ukupnom objasnjenju razloga zbog kojih je daidza sestrinog sina prigrlio kao najrodjenijeg. Daidza je bio taj koji je Colicu ispricao najljepse price njegova djetinjstva,daidza je djecaka uvijek obasipao sitnim a tako dragim milostama,daidza nije dopustao da mali Dino bude zeljan icega od onog sto druga djeca imaju.Daidza je tacno znao sta treba Dini i,kad se ovaj zamomcio,kako da mu da malo para da pocasti djevojcice ili jarane,a da ga time ne uvrijedi,da mu pomogne da kupi knjige za skolu,poticao ga je-na isti,nenametljiv nacin-da nastavi studirati,jer je vidio da je Dino dovoljno bistar,da voli nauku pa bi bila steta da se ne domogne kakve visoke skole. Daidza nije postavljao nikakve uvjete,niti trazio bilo sta od Dine.Nije mu zamjerao sto je-cak i na Bajram!-zaobilazio dzamiju,ni kad se Dino propio,ni kad je doveo kuci snahu druge vjere.Colic je imao osjecaj da bi za sve to dobio cak i podrsku svog daidze,samo da mu je takva podrska ikad zatrebala. Sve to vrijeme,daidza je zivio zivot na isti nacin kakav se njemu svidjao.Kao uzoran vjernik,musliman i cist,cestit covjek.Imao je daidza oko da vidi kako Colic,iako nije mrzio komunizam,nije bio bas do kraja zarazen njime,za razliku od njegove scerke.Cinilo se da mu je to bilo dovoljno,da vec time Colic,ako i nije do kraja ispuno daidzina ocekivanja,a ono ga,makar,nije razocarao. Daidza je izbjegavao da prica o razlikama u pogledima na zivot izmedju njega i Colica...Samo jednom mu se omaklo.Bilo je to na Bajram,prvi nakon sto su komunisti izgubili vlast.Kao i uvijek,Colic je otisao u daidzinu kucu na rucak i bajramsku baklavu.Daidza se-pola u sali,pola u zbilji-zalio kako toga dana,kao nikad ranije,nije mogao da nadje mjesta u dzamiji da klanja,jer su sad tamo nagrnuli donedavni"komunisti".Oni koji o komunizmu juce nisu nista znali kao ni danas o vjeri.Komunisticku partijsku knjizicu drzali su na vidnom mjestu radi uspjeha u poslu i svakog drugog selameta koji je isao uz clanstvo u jedinoj partiji u Jugoslaviji.Isti ti karijeristi i protuhe,tvrdio je daidza, odjednom su osjetili da im se sad isplati ici u dzamiju i klanjati,kao sto je do juce korisno bilo pljuvati po vjeri i obicajima.Colic je htio biti duhovit govoreci kako on nece jos poceti posjecivati dzamije,ne samo zato sto ga ni nova vlast ne zanima kao sto nije ni stara,vec zato sto je premlad.Ucinice kao i vecina Bosnjaka.Cijeli zivot ce provesti u lumpovanju i derneku,a onda se-nekoliko godina pred smrt-smiriti,ostaviti se grijeha,smjerno klanjati,kako bi izmolio oprost od Allaha Milostivog i zasluzio Dzennet. "Ih,svako bi tako radio,pa i ja,kad bih znao kad je propisan moj umrli cas,ali to zna samo On,Allah dzellesanuhu!"-rekao je daidza.Colic nije mogao razabrati da li su sala ili zbilja pretegle u njegovim rijecima. Zadnji put Colic je vidio daidzu na dzenazi svoje majke.Bio je jedini koji je dosao. Daidzina dzenaza bila je pusta.Nije bilo nikoga da isprati njegovu dusu na putu ka Dzennetu.Posljednji zivi muski potomak iz loze Colica sjedio je u dalekoj zemlji i gledao na televiziji,koja govori nerazumljivim jezikom,oci svoga mrtvog daidze,drzeci u dzepu pismo njegove silovane i osramocene sceri... (Midhat Ajanovic-Ajan-"USELJENIK")

Fadila Nura Haver-SUZIVOT,RAJ ZA SUZIVOTINJE U KAMERU JE PROSIKTAO DA JE U BANJA LUCI DOBRI DOBRICA KNJIZEVNIK,A NE POLITICAR COSIC Kad je na periferiji jednog bosanskog gradica Zajko B.srusio svoju polovicu kuce,nije bilo covjeka koji je naisao a da nije zastao na cesti,gledao i cudio se.Rat jos nije bio na pomolu,pa je nekako jos bilo nezamislivo da covjek moze napraviti djelidbu od koje niko,pa ni on sam,nema nikakve koristi.Tako mi stojimo u nadrealnom prizoru zabezeknutih promatraca,kao statisti u kadru filma ciji scenarij ni najmastovitiji pisac jos nije u stanju smisliti,i kroz ogromnu razjapljenu rupu na sredisnjem pregradnom zidu,kao kroz durbin gledamo jednu privatnu tragikomicnu scenu:Zajkina bivsa supruga Rasema brise i slaze oprano posudje u kredenac.Time nam odasilje poruku da je u njenoj polovici kuce sve u redu.Od prethodnog predvecerja,kad je Zajko,uz pomoc kafanskih pajdasa i bagera,po vertikali srusio prostorije koje su nakon razvoda upisane na njega,Rasema jos nije prosla na ovu stranu epicentra zbivanja,nije se izmakla iz kadra kako bi mogla vidjeti ono sto mi vidimo.A mi vidimo da i njena polovica kuce samo sto nije legla u blato. Nekoliko godina kasnije,beogradski knjizevnik Dobrica Cosic poslat ce poruku Kongresu srpskih intelektualaca u Sarajevu:"MI,SRBI,MUSLIMANI I HRVATI,UVAZAVANJEM ISTORIJSKIH ISKUSTAVA I SADASNJEG STANJA MEDJU NAMA,MORAMO SE STO PRE RAZDELITI I RAZGRANICITI DA BISMO OTKLONILI RAZLOGE DA SE MRZIMO I UBIJAMO,DA SUTRA MOZEMO SA STO MANJE PREPREKA DA SE UJEDINIMO U SVEMU STO NAM JE OBOSTRANO RAZUMNO I KORISNO..."Tako je otpocela"deoba"pjega na tigrovoj kozi Bosne i Hercegovine,s ciljem da se u nekom buducem vremenu(sto bi moglo biti nase sada i ovdje)napravi sugavo prase suzivota. Jos se sjecam,mada sve bljedje,Darvinovih teorija prema kojima zivotne vrste ili teze uzajamnom mijesanju ili unistenju.Nema u prirodi zivotnih oblika koji naprosto mirno egzistiraju,jedni pored drugih,trckaraju svako svojom poljanom,medjusobno se ignorirajuci k`o gluha krmad.Ostavimo li po strani Darvina,imamo prvu sliku suzivota u raju,gdje cak ni Gospodar svih svjetova nije ogradio prvi stvoreni ljudski par u zaseban rezervat,u kojem bi bio zasticen od zloceste zmije.U ovom slucaju,barem se meni cini,zmija i jeste i nije od razlicite vrste.Ako je nagovorila Evu da proba jabuku,a kaze da jeste,to bi znacilo da je u tadasnjem poretku stvari bio moguc interaktivan odnos izmedju covjekolikih i zmijolikih bica.Razlika je samo u vanjskom izgledu,odnosno liku.Kako se zmija pokazala mudrijom od ljudi(valjda je mudriji od tebe onaj koji te uspije na zlo navesti),logicno mi se namece zakljucak da je zmijolika vrsta u raju bila superiornija od covjekolike.Te mi ovo izgleda kao prvi pokusaj da se sa zajednickog zivotnog prostora(prevarom)istisne slabiji.Konacan rezultat znamo,i jedni i drugi su ispali iz igre.No,ovo su tek male spekulacije,zabave radi.Mada mi sam spomen pojma suzivot nikad nije bio zabavan.Naprotiv,to je jedna od rijetkih rijeci koje totalno uzbunjuju moj misleci aparat.Mogu razumjeti da neko govori o suzivotu covjeka sa kucnim ljubimcima.Ali,cak ni u jednom neboderu,gdje su stanari mehanicki spojeni i gdje na pocetku zaista zive jedni pored drugih,ipak postoji svijest o tome da su pod istim krovom i da trebaju zajednickog upravitelja.Od pocetne brige o zajednickom kosturu,kratak je put do raznih oblika interakcije i preplitanja zivota po principu spojenih posuda.Kad smo vec kod spojenih posuda,i uopce posuda,evo nas i danas i poznatom nam kadru.Samo sto sad u jednoj polovici kuce mi,nekadasnji zabezeknuti promatraci,i dalje poput Raseme brisemo i u kredenac slazemo posudje,a tamo gdje je nekad bio dio iste kuce,knjizevnik Dobrica Cosic sa politickim liderima Republike Srpske analizira prah i pepeo suzivota Srba,Muslimana i Hrvata u BiH.Jos mu se ne da umrijeti,barem ne dok na samom popristu vlastite ideologije,po kojoj je u djelo provedena dioba tigrovih pjega,ne vidi finalnu izvedbu ujedinjenja"svega sto nam je obostrano razumno i korisno". Potom,u kameru Federalne televizije,prosikce da u Banja Luci nije politicar Cosic,nego je dobri Dobrica knjizevnik.A zivot,sto bi se reklo,taj nepredvidivi majstor rezije,daje nam priliku da mozda posljednji put vidimo svog grobara u njegovom rajskom zmijolikom izdanju.Naime,mozda je sam Gospod tako zelio,Cosic ustaje sa stolice i napusta prostoriju sa jabukom u ruci.PREKASNO JE DA KAZEMO DABOGDA SE UDAVIO.ZMIJA JE VEC UCINILA SVOJE, SVI SMO ISPALI IZ RAJA. ("Oslobodjenje")

Biljana Srbljanovic ...Vazdusni napadi NATO-a postigli su u jednom danu ono za sta se Milosevic godinama borio:nezavisni mediji su ucutkani-jer je rat;nikakva ljudska prava ne vaze-jer je,dakle,rat;opozicija se u strahu od posledica raspala-jer,na kraju krajeva,u ratu smo;ionako vec veliki broj leseva koji se ovde vec godinama gomilaju sada je jos veci-jer,ukoliko ste zaboravili,mi smo u ratu!...

Mirjana Karanovic ...Veoma je ruzno to sto se dogodilo.Drago mi je sto je mnogo onih koji su reagovali protiv tog napada.Bitno je ko vas napada,ali je jos vaznije ko je u tim trenucima na vasoj strani.I kada sve to sagledam,mogu da kazem da sam srecna osoba,jer su me moje kolege podrzale.Kada sam bila mala ucili su nas pristojnosti,a to znaci da ne cenimo ljude prema poreklu,bogatstvu,boji koze i nacionalnoj pripadnosti.Jako me boli kada vidim da se u mojoj zemlji siri osecaj mrznje.Kao da neki jedva cekaju da se nekome dogodi nesto lose,umesto da gradimo lepe stvari,da se radujemo uspesima u svetu onih koji su na strani dobra.Cesto govorimo o demokratiji i mnogi se predstavljaju kao velike demokrate,a kriju se iza lazne demokratije.Apsolutno sam na starni slobodoumnih,koji su protiv fasizma. Moramo nesto da uradimo da se takve stvari ne dogadjaju... ("Vecernje novosti")

CIORAN KUSNJE BICA KOJE JE PATILO MOZETE SJECKATI,SVRSTAVATI I OBJASNJAVATI KOLIKO GOD HOCETE: ONO STO JEST,NJEGOVA STVARNA PATNJA,NADILAZI VAS.STO MU SE VISE BUDETE PRIBLIZAVALI,TO CE VAM ONO BITI NEDOSTIZNIJE.

Isaac Deutscher,boljsevik pa potom trockist ...Da sam u godinama 1920-1930-umjesto da iznosim argumente protiv cionizma-pozurivao europske Zidove da odu u Palestinu,mozda bih bio pridonio tome da se sacuvaju zivoti ugaseni u Hitlerovim plinskim komorama... (Isaac Deutscher,ESSAIS SUR LE PROBLEME JUIF,Payot,str.138)

Rune Christiansen-SNATRENJE BLAGOG VREMENA Oblaci su psi,grizu jedni druge za rep i laju. Otac spava skupljen pod drvetom, majka otvara postu uzasa. Dan ide i noc. Ekser izbija iz zida i jos jedan i jos jedan. Dani idu i noci. Kad snijeg padne on je mrtvi galeb ponad krova,kad nestane prokaplje gustisem nijemosti: Zbogom,zbogom.

ponedjeljak, 24.09.2007.

Majda Omerov-SILOVALI SU DA BI UNISTILI SRZ PORODICE-1 Psihijatar Majda Omerov(Hasic)dosla je u Svedsku davne 1968.godine iz rodne Banja Luke,u prvoj grupi ljekara koje je Svedska tada"uvezla"kao strucnjake.Zivi s muzem Asimom,ljekarom(iz Sarajeva)internistom,u Stockholmu.Decenijama je radila u poznatoj Danderid bolnici u ovom gradu,a pocetkom rata u BiH,odmah se preko udruzenja bh.ljekara,ukljucila sa Asimom u nesebicno pruzanje pomoci BiH.Organizator svih tih akcija bio je profesor Suad Efendic.Ovo udruzenje je prikupljalo i slalo novac,sanitetski materijal,krevete,sve sto je moglo pomoci i ublaziti patnje covjeka pogodjenog ratom.Tada dolazi i do inicijative da se bosanskim ljekarima omoguci rad s traumatiziranim izbjeglicama iz BiH kako bi se lakse uspostavio kontakt s njima na bosanskom jeziku,pa se pocelo sa realizacijom"Bosanskog projekta"koji je finansirao Invandrarverket.Sef projekta bio je profesor Lars Jakobsson,a u njemu je od pocetka radila i psihijatar Majda Omerov. Komitet za Istocnu Evropu,cijim clanom postaje i Majda Omerov,zapoceo je jedan novi projekat 1997.godine.Cilj ovog projekta,vecim dijelom finansiranog od SID-e,bio je da se educiraju kolege ljekari i ostali personal koji radi sa traumatiziranim osobama u BiH.Nekoliko godina je organizirana edukacija ljekara u BiH po principima moderne psihijatrije.Pokrenut je na taj nacin rad vise centara za mentalno zdravlje na podrucju cijele BiH.Nijemci i Italijani su finansirali lokale centara,a Svedska je najvise ulagala u edukaciju a nakon toga i superviziju. Poslije zavrsetka rada na edukaciji,Majda Omerov je zajedno sa Ljiljanom Kaleb(dvojezicne kompetencije), radila na superviziji,sa grupama ljekara i ostalog osoblja,koje su opet radile sa tesko traumatiziranim bolesnicima. Projekat je zavrsen krajem prosle godine.BiH je jedina zemlja sa podrucja bivse Jugoslavije koja je ostvarila principe moderne psihijatrije-po svedskom modelu.Smanjio se broj zatvorenog nacina lijecenja,a povecao broj otvorenih ambulanti-poliklinicki rad.Majda Omerov i sada(stalno)odrzava kontakt sa BiH."Uvijek me zanimalo, zanima i zanimace kako je s Bosnom",rekla je psihijatar Majda Omerov,koja sada radi privatno i drzi nastavu iz psihijatrije. Kako ste se osjecali kao covjek,Bosanka i ljekar,slusajuci ispovijesti silovanih zena? -Kad smo dobili sredstva za BOSANSKI PROJEKAT bila sam zadovoljna i usla sam sa velikim entuzijazmom. Medjutim,na poslu sam se nekako i mogla savladati,ali sam se u privatnom zivotu veoma lose osjecala.Nisam bila u ratu,ali sam cula price ljudi koji su direktno dosli iz rata.Posto sam emotivna osoba,sve sam to tesko podnosila, jer ja nisam samo psihijatar,nego i covjek,tako da je i meni bila potrebna pomoc-supervizija.Svake sedmice dva puta bila sam na superviziji i to u toku radnog vremena.Morala sam ventilirati emocije koje su bile produkt svega sto sam dozivjela i kako sam reagirala na te tragicne i tuzne ispovijesti. U ratu najvise stradaju nevina djeca i zene kojima se silovanjem oduzima ponos? -To mi je bilo najteze.Nijedna zena ne otvara vrata ordinacije i kaze"dobar dan,ja sam silovana,hocete li mi pomoci?"Tu se zahtijeva veliko strpljenje.Najvaznije je ostvariti dobar kontakt sa takvim zenama da bi one pocele postepeno da pricaju.To je najvazniji terapeutski dio.Nikad se ne smije inzistirati,nego laganim i sistematskim uspostavljanjem kontakta,ostvarenjem obostranog povjerenja,zena postepeno pocinje da prica.To su specijalne terapuetske seanse koje zahtijevaju vrijeme,a koje mogu biti veoma rizicne.Imala sam slucajeva da su zene nakon ispovijesti dozivljavale sokove i upadale u psihoticno stanje,te sam ih morala zadrzavati na bolnickom lijecenju. Mozete li navesti neke karakteristicne primjere? -Najtezi je osjecaj srama zbog toga sto mi dolazimo iz kulture gdje je uopce taj seksualni zivot,odnos muskarca i zene,fizicki odnos muskarca i zene-tabu tema.Nase zene ne pricaju o tome.Jedna zapadnoevropska zena nema poteskoca da o tome prica.Nase zene,medjutim,imaju osjecaj srama,osjecaj krivice i bez obzira na to odakle i iz koje civilizacije zena dolazi,zena ima stalno pitanje:zasto bas mene,da li sam ja na neki nacin"provocirala"tog covjeka,dala mu povoda...Bez obzira na to kako se to silovanje dogodilo,svi znamo da cesto,nazalost,vojnici koriste silovanje kao jednu od ratnih strategija.Jer,silovanjem zene unistava se jezgra porodice. Smatram da je zena centralna figura u porodici i upravo je to strategija rata da joj se silovanjem unisti dusa.Fizicka ostecenja,koja sam,nazalost,vidjela-bili su izmasakrirani ogromni dijelovi njihovih unutarnjih organa,nisu bila toliko teska koliko razbijanje njihove duse.Dakle,unistavanjem zene,majke,zenke,centralne figure u porodici,unistava se cijela porodica.To je najveca tragedija. Mislite li da je bilo i prisiljavanja vojnika na silovanje imajuci u vidu strategiju rata? -Da.Tu zenu cesto imam pred ocima.Na takvu zenu moze svaka zena biti ponosna-kako je ona dozivjela silovanje. Imala je oko 60 godina.Izrodila je dvoje ili troje djece.Njen 17-godisnji sin bio je u istom"zatvoru"gdje i ona,te su mogli cuti krike zatvorenika-logorasa i prepoznati glasove.Ona je vise puta cula glas svoga sina.Silovao ju je vrsnjak njenog sina,drhteci i sa suzama u ocima,jer je iza sebe imao svoga nadredjenog koji je imao pistolj usmjeren u njega.To je ono sto me najvise potreslo,a istovemeno sam bila imponirana snagom jedne takve zene.Ona je kod mene to komentirala ovako:"Zao mi je bilo tog mladica koji je imao samo 17 godina.Izgledao je barem tako.Steta je da svoj zivot i svoj prvi seksualni kontakt dozivi na takav nacin.Njegov nadredjeni nije bio svjestan da je unistavajuci mene unistio i njega.I on ce biti defektan citav svoj zivot."...

JASMILA ZBANIC O MIRJANI KARANOVIC JA MISLIM DA JE MIRJANA KARANOVIC RODJENA U AMERICI DA BI BILA NEKA NOVA MERIL STRIP.ONA JE JEDNOSTAVNO IZABRALA DA ZIVI NA BALKANU KOJI NIJE UVEK POGODAN ZA TAKVU VRSTU POSLA.MI NA BALKANU PONEKAD NE ZNAMO DOVOLJNO CIJENITI SVOJE UMJETNICKE VRIJEDNOSTI.MENI JE ZAISTA BILO ZADOVOLJSTVO SURADJIVATI SA TAKVIM PROFESIONALCEM.

MIRJANA KARANOVIC-ODABRALA SAM SLOBODU ...Prvo,ja bezim od klisea i nacina kako se zene iz naroda prikazuju u nasim filmovima,a drugo-ja volim"kontra osobine"jer verujem da u coveku uvek ima puno vise od onoga sto se na prvi pogled vidi.Ako je osoba arogantna,mene uvek zanima sta tu ima ranjivo,nezno i ugrozeno,dok s druge strane znam da iza velike ljubaznosti cesto stoji jedna uzasno zla osoba...Kombinacije su bezbrojne i za mene kao glumicu to je beskonacan prostor u kome je naravno bitna logika psiholoske analize.Postoji i nesto sto se zove poticaj;ja imam potrebu da svojom ulogom i onim sto radim dam neki mali znak onome ko to gleda i da ga ohrabrim;da kazem nekoj zeni da je moguce biti cvrst,savladati nevolju u zivotu i razmisljati drugacije... ...Ja sam odabrala slobodu jer ne mogu da izdrzim pritisak bilo kakvog sistema,i pravila postujem samo ako su ona na mojoj strani.Onog trenutka kada me pravila ugrozavaju,jako tesko ih prihvatam.Neprestano se svadjam sa policajcima,carinicima i saobracajcima jer se svi oni sa mnom ophode na"ti"i ne postuju me kao osobu i deru se na mene.Kada sam umorna zelim da se utopim u masi i da sam pokorna,ali na duzi rok lazi i sve te komplikacije ja ne mogu da podnesem... ...Ja imam potrebu stalno da nesto dajem,stalno delim ceduljice,ali na njima nista nije zapisano jer ja ne volim sentimentalna secanja.Sentiment postoji kod mene samo u tome da se ponovi autenticna akcija i originalna emocija,zato ne volim muzike na koje placemo.Znam da to sto je bilo ne moze se ponoviti,ne mogu da te volim kao sto sam te nekad volela,znam da je tesko biti zaljubljen u pedesetoj godini,ali bolje je biti nezaljubljen nego kukati kako je nekad bilo divno.Zivot se ne moze zapisati,on je stalno u promeni,zato cu deliti ceduljice do kraja zivota jer znam da ce biti barem jedna osoba koja ce te ceduljice da cuva. ("Feral Tribune")

Paal Brekke-AFRODITINA PJESMA Krvav u travi lezao je tvoj ljubavnik mrtav drvo,iscupano rukama razjarena Arisa Nek san,neka san prezivi u tvom krilu Sumama je ojesenjen kricao tvoj krik i poput rujanskog lisca pod nebom kovitlali smo se prema Hadu Krvav u travi lezao je Adonisov les Nasi su sni vjetar,travka je sve tijelo Uz nas sto k mraku smo isli svjetlo ce se ukazati Prezivi li san,samo je smrt mrtva Iz noci pjesme se penju.Je li se tako peo morski vjetar bicujuci tvoj san?U placu ce se zora okupati Krvava je sva zemlja lezala nakon izdaje boga rata I poput morskog vjetra lutat ces dolinom smrti vratit ces se svijetleci,jer nas se san mora razjasniti Prezivi li san,tvoje ce krilo procvjetati ti,u moru pjesmom rodjena,koja je skut tvojega plasta milovala k usnama ljubavnika u gomili koja pjeva! Krvav u travi lezao je Adonisov les Ali prezivi li san,jos je zemlja bogata

Jadranka"Vojvotkinja"Seselj,supruga Vojislava Seselja Vojina uloga i ovde i dok je bio u opoziciji,malo na vlasti i sada u Hagu,sigurno je veoma znacajna.I sve ove stvari se ne bi dogadjale na ovaj nacin da oni Voju dozivljavaju kao nekog beznacajnog lika.VOJA JE VEC NEGDE OBEZBEDIO SVOJE MESTO U ISTORIJI.

CRNOGORSKI"SIN" Rodi se u nekoj bogatoj crnogorskoj porodici sin... Kako vrijeme prolazi,mali se razvija izuzetno brzo,uz veliku paznju svih ukucana i uz sve sto oni pomisle da mu mozda treba. No nikako da progovori...Prolaze godine.Roditelji djecaka vodise od ljekara do ljekara,od vracare do vracare,nema gdje sve nisu pokusali da mu nadju lijek. No uzalud,mali ni da bekne... Za djecakov 12-ti rodjendan napravise oni trpezu punu svega i svacega...Posjedase za sto da se ugoste sa malim,kad iznenada mali rece: "A nu,dje je odjena so?" Roditelji popadase od iznenadjenja,pocnu vriska i ovacije,djed izadje napolje i opali iz puske,ukratko opsti haos u kuci... Kad se povratise od iznenadjenja,roditelji zapitase malog: "A nu,sine nas,pa ti govoris?!Zasto si do sada toliko cutao?" "Dosad nijesam imao primjedbi."

subota, 22.09.2007.

BORA"PROHUJALO S ALKOHOLOM I VELIKOM SRBIJOM"DJORDJEVIC-CORBALINO,"KULTURNA LEGENDA SRBIJE XX VEKA"-OCVALA CETNICKA KLJUSINA ...Ne bih bio preterano srecan da se pesma koju vam nudim ovog puta na uvid obistini.Iskreno se nadam da gresim,mada bi to obradovalo ove sto kande,Lukovice i ostale.Nakotilo se tih govana mnogo u poslednje vreme. Sve sto je srpsko im je strano.Njih ce ova pesma obradovati: NASE SUNCE JE PRERANO ZASLO Nase sunce prerano je zaslo svakog jutra najavljuju kisu ne shvatamo sta nas je to snaslo pobednici istoriju pisu Svakodnevno pada brojno stanje Srbe danas mnogo lakse broje a vec sutra bice nas jos manje pobednici istoriju kroje Vec se zveri zlokobno cerekaju skupljaju se copori hijena ne moraju dugo da cekaju Srbija je skoro ubijena Poruseni nasi spomenici vagabundi s konopca i koca koji sebe zovu pobednici od zle majke i jos goreg oca Deca ce se odreci predaka uce ono sto zvanicno vazi tesko da ce izmedju redaka prepoznati pobednicke lazi Bilo jedno neposlusno pleme bilo jednom i nema ga vise srpsko ime progutace vreme Srbija je prestala da dise ("Politika",19.IX 2007.) ...U jednom momentu,kad je stvarno trebalo zastititi srpsku nejac u administrativnim granicama Hrvatske,ja sam pristupio Arkanovoj Srpskoj dobrovoljackoj gardi.Pusku nisam nosio,ali sam im pripadao svim bicem... ("TV Revija",1991.) ...Naravno,ja sam u sustini ostao roker... (news/beograd.com) ...Za ovo sto sam postao cinicna matora drtina-nisam ja kriv... PETAR LUKOVIC,publicist&knjizevnik: ...BORA DJORDJEVIC JE FASISTA-TU NAPROSTO NEMA SPORA!...

Manu Chao,antiglobalist ...Da,mi imamo odgovornost.Imamo pristup mikrofonu,a mnogi ljudi nemaju.Zato je,mozda,nasa odgovornost da damo taj mikrofon ljudima i glasno kazemo ono sto vecina ljudi ne sme glasno da izgovara.Ja imam francuski i spanski pasos,i u obe zemlje predsednici takodje nisu bas sjajni.Ali,siguran sam da bi u Francuskoj ili Spaniji predsednik poput Busha svake nedelje ispred svoje kuce imao po sto hiljada protestanata.A ispred Bele kuce ih ima nekoliko svakog dana.Zasto?...

Franz Kafka Moram uci u posjed svega,ne samo sadasnjosti i buducnosti,vec i povijesti,te stvari koju besplatno nasljedjuje svaki covjek;i nju moram steci sto je mozda najtezi pothvat.Okrece li se zemlja nadesno-ne znam je li tako-ja moram nalijevo,da uhvatim proslost.

petak, 21.09.2007.

Peter"Pravda za Srbiju"Handke,slobista-UVEK SAM HTEO DA BUDEM JUNAK ...Vi sami sebe zovete prijateljem Srbije.Vas putopis kroz tu zemlju nosu podnaslov"Pravda za Srbiju".Ali,sam je srpski narod smenio Milosevica i dobrovoljno ga je izrucio Tribunalu za ratne zlocine u Hagu. -On je izgubio na izborima.Izrucen je u Hag i ovo ostaje vecna sramota za Srbiju. Srpska spisateljica Biljana Srbljanovic tvrdi da vi nemate pojma.Milosevic je organizovao ubistva clanova opozicije i to usred bela dana,nasred ulice. -To ne odgovara istini.U Jugoslaviji je vladala potpuna sloboda stampe.Protiv Srbije je,medjutim,sproveden privredni embrago.Tako je nastala mafija,i njene strukture.Mafija je izmedju sebe vodila rat.Kako covek moze sve to da dovede u vezu sa Milosevicem? Ja samo pitam. -Tvrditi tako nesto predstavlja bezobrazluk.Ta devojka je dobila zadatak od nemackog"Spigla"- a ovaj list je podrzavao NATO rat-da vodi dnevnik.Tu je,izmedju ostalog,pisala-dok su bombe padale po Srbiji-da je NATO rat potpuno bezopasan.Samo tu i tamo razbije se neko staklo.Istina je,medjutim,da je u NATO ratu poginulo preko hiljadu Srba.Ova zena je obicna drolja u sluzbi Zapada.Tako ja to zovem. Ona zali sto Vi niste ucestvovali na beogradskom kontramitingu i sto niste imali u ustima pistaljku.To bi bio znak da Srbija nije u zalosti.No,vi ste otisli na Milosevicevu sahranu i tamo ste govorili. -Znate sta,trebalo je da ona tu svoju pistaljku... Kako,molim? -Nista. Zasto niste izrekli recenicu do kraja? -Jednostavno,stavite tri tacke... ("NIN")

Philip Roth-THE GHOST WRITER ...Vidio sam sebe kako na povratku u New Jersey objavljujem svojoj obitelji:"Upoznao sam prekrasnu djevojku u Novoj Engleskoj.Volim je i ona mene voli.Vjencat cemo se.""Vjencati se?Tako brzo?Nathan,je li ona Zidovka?""Da." "Reci nam tko je ona.""Anne Franck"...

Prof.Dr.Resid Hafizovic-SILOVANJE BOSNJAKINJA JE KOZMICKI ZLOCIN-2 ...U polju moralno-eticke vrline zenska priroda potpuno razbremenjuje svoju raskosnost,bogatstvo svoga simbolizma i uzvisenost svoje zivotne svrhovitosti i zadace.Ondje je zena ponajmanje predmet ljudske pozude i nagonskog praznjenja.U tom kontekstu zena je pravo egzistencijalno domiste u kojemu je rastao svaki glasonosa Rijeci Bozije i svaki covjek Boziji na Zemlji i najmocniji svjedok Boziji koji je pripravljen da bude punina bozanske Istine,Dobra, Ljepote,Milosti,Pravde,Plemenitosti i Blazenstva,a poglavito da bude Zastupnik Boziji na Zemlji i najmocniji svjedok Boziji s ovu stranu zvijezda.Zena je kozmicki hram u cijoj utrobi,kao u svetinji nad svetinjama,pulsiraju sazvucja svekozmicke liturgije sto dopiru iz sredista uglacana ljudskog srca,sa sjajnih visoravni gorostasnog ljudskog uma i iz blazenih zaravni njegovane ljudske duse.Zena i njena temeljna priroda su rijeka zivota u kojoj se prepoznaje mladost,zenitna dob i blagorodna jesen ljudskog roda.Ona je djevojcica,netaknuta djeva,krotka udomljena zena i,najzad,starica;ona je majka,supruga,sestra,kcerka,unuka i nana.U svakoj zeni miruje Hava(Eva),Merjema(Marija), Hatidza,Fatima i Ajsa,te najcasnije zene u ljudskome rodu.Stoga,ko nedostojno takne bilo koju zenu,na ma kojoj tacki na globusu,takao je,povrijedio i unedostojio svaku od gore recenih casnih zena.I jos gore!Ko god povrijedi tudju kcerku,sestru,suprugu i majku,povrijedio je svoju kcerku,svoju sestru,svoju suprugu i svoju majku.Stavise,takav je povrijedio samo dostojanstvo bozanskog Nauma koji je u svojim krunskim planovima bas kroz zensku prirodu ocitovao velicanstvene tajne u rasponu Boga,svijeta i covjeka.K tome jos,upravo kroz zensku prirodu,Duh boziji je ocitovao i do kraja Dana ce ocitovati i promicati sve krunske darove naumljene ljudskoj dusi,svakom ljudskom licu i svakoj ljudskoj osobi:dar zivota,dar istine,dar ljepote,dar milosti,dobrote,plemenitosti,pravde i blazenosti.Zato je povreda dostojanstva zenske prirode izravna povreda dostojanstva Duha Bozijega koji je zenu obdario tako plemenitim i velicanstvenim svrhama i castima. Tragicno i tegobno stradanje zene Bosnjakinje u ove nase dane je vrhunac kozmicke tragedije.Bosnjakinja je napastvovana,silovana,obescascena,taknuta u svome netaknutom djevicanstvu,materinstvu i u svojoj zavjestanoj i cestitoj zenstvenosti,ni od koga drugog doli do najcasnijeg Ademova potomka na zemlji i njegova sotonskog sjemenja,i to pod temeljnim znakovljem njegove vjere,u ime njegove nacije,uz blagoslov njegovih svecenika i uz zlocinacku predumisljajnost i bolesni,umobolni poticaj njegovih politickih i vojnih vozdova.Tragicnost i gnusnost tog cina veoma pojacava cinjenica da motiv za tako necastan cin,cin silovanja zene Bosnjakinje,samo zato sto je Bosnjakinja,nije goli seksualni nagon,vec etnicka mrznja i motiv da se razorenjem autenticnog gena zene Bosnjakinje i prisilnim odrzavanjem grjesno i nasilno zacete trudnoce zatre cijela jedna etnicka grupa,jedan narod,i to bas onaj ciji religijski genij svjedoci da je rijec o muslimanskom narodu,to jest narodu koji jest po mjeri bozanske Volje,kako o tome jasno svjedoci i sama etimologija pojma,kojim se taj narod oslovljava muslimanskim.No,ta cinjenica previse i ne iznenadjuje kada znamo da su silovatelji zene Bosnjakinje pripadnici naroda koji svojom religijskom mitomanskom raspomamljenoscu-sto je rezultat procentualno tako niskog broja krstenih Srba,njih tek 7%- nacionalnom povampirenoscu,politickom kriminogenoscu i vojnom necascu,svjedoce da su pripadnici naroda koji prvi put u ljudskoj povijesti posvjedocuju da moze postojati i da postoji odgovornost,kriminogenost,povampirenost i kolektivna zlocudnost cijelog jednog naciona.Ta cinjenica predstavlja jedno sasvim novo i do sada nepoznato iskustvo u svijetu psihijatrijske i drugih srodnih znanosti,pa ce stoga i biti predmetom nadolazecih pomnih znanstvenih propitivanja,jer umnozi li se takva vrsta pogubnog i razornog virusa,ljudska civilizacija ce bezuvjetno biti izlozena pogibelji,velikom stradanju i temeljitom metafizickom,etickom i moralnom obescascenju.Kao sto je tesko ocekivati,poslije tragedije koju je dozivjela zena Bosnjakinja tokom protekle srpsko-crnogorske agresije na Bosnu, da ce u srpskom narodu ikada izrasti vitez koga ce krasiti moralna vrlina i smisao za zastitu i dostojanstven odnos prema zeni,pa ma ko ona bila,jednako tako je tesko ocekivati da ce se SRPSKI ETHNOS ikada moci uzdici na razinu metafizickih,religijskih,kulturnih,civilizacijskih i moralno-etickih vrijednosti suvremene civilizacije.Stavise,dogadjaji koji upravo snalaze taj ethnos u ove nase dane,jasan je znak da je sav civilizirani svijet izgubio nadu da u krilu recenoga ethnosa danas uopce postoji ono sto bozanski Naum oduvijek oslovljava muskarcem kao takvim i zenom kao takvom.

Emmanuel Berl-INTERROGATIORE ...Jednog dana sam ispracen od skole Carnot do svoje kuce uz povike"Dolje Zidovi!"Ali odgovarao bih udarcima saka i potom bismo posli dalje,ruku pod ruku.Upravo nas je to prevarilo u Hitlerovu antisemitizmu.Bio sam naviknut da antisemitizam smatram realnoscu.On je naprosto postojao,cemu da se cudim,ta u Francuskoj postoji germanofobija, a sjever zemlje prezire ljude s juga... (Patric Modiano,Gallimard,str.16)

Mirko Kovac-KRISTALNE RESETKE ...Pratio me do bolnicke ograde,tu smo se rastali,ali samo zakratko.Onda je dosao septembar;blag i mahom suncan,a kratkotrajne naoblake nisu uticale na promjenu vremena.U petak,1.septembra,tacno u deset sati pocela je Konferencija vanblokovskih zemalja,a istog dana popodne otvorena su dva restorana GRADSKE KAFANE.Na Univerzijadi su Sofiji vaterpolisti Jugoslavije pobijedili su Madjare i osvojili zlatnu medalju.U kinu Balkan davao se film PRODAVACICA LJUBICICA.Beogradjani su ovacijama pozdravili predsjednika Vrhovnog vojnog savjeta Sudana,Ibrahima Abuda.U ponedjeljak,4.septembra,Tito je priredio prijem za drzavnike i sudionike Konferencije, toga dana zasadjen je i prvi platan u PARKU PRIJATELJSTVA.Vec 8.septembra festa je protutnjala,a posljednji je otputovao Sukarno.Iz zatvora su pusteni svi oni koji su mogli nekim svojim ispadom narusiti ugled idealnog drustva.G.Adam izasao je iz bolnice na dan neuspjelog atentata na De Gaullea,a vec navecer sjedili smo u kavani hotela SLAVIJA i cavrljali o svemu.Smijali smo se glasno i do suza,mnogo smo pili,a g.Adam bjese popusio dvije kutije cigareta i vec naceo trecu.On se nije razmahivao onim odbijanjem dimova,niti su ga zabavljali kolutovi koji su se dizali prema stropu,jer on je pusio otmjeno.Potrajala je ta nasa zabava,frcale su dosjetke,katkad i crnohumorne,a i ja sam postao lajav i uznio se uz g.Adama,samo ne tako visoko,tako se niko ne moze uzdignuti. Pricali smo i o Sukarnu,jer su se u Beogradu sirile fame o potenciji tog indonezanskog drzavnika.Nismo mnogo podvajali politiku i razvrat;ta zar to nije jedno te isto? Tada je blizu nas sjeo neki covjek.Bjese naculio usi.Povremeno bi nas pogledao,a onda ponesto zapisao u svoj mali notes.G.Adam nije se uzrujao,nije se obazirao na tog zbira,stavise,zelio mu je pomoci i olaksati posao,pa je sve glasnije psovao i grdio rezim.Znao je g.Adam da je taj udbas bio zaduzen za pisce i da je imao neke svoje cudne metode;rijetko je kad stupao u razgovor s onima koje prati,ali ih je pismeno upozoravao i ostavljao razne ceduljice.Ponekad su bile tek opomene u prijateljskom tonu,ali cesce prijetnje,bogme krvolocne i pune sadizma. Pisao ih je cirilicnim krasopisom,kaligrafskim slovima i poeticno.Katkad se koristio i metaforama,cak i onda kad su njegove poruke bile sazete i ubitacne.G.Adama nikad nije privodio,niti ispitivao,ali mu je zato ostavio cijelu zbirku ceduljica.ZA NJEGA SE ZNALO DA JE STUDIRAO PRAVO I DA JE CRNOGORAC,DA NOSI NA DUSI OCEUBOJSTVO,JER JE ZA VRIJEME RATA,KAO SESNAESTOGODISNJAK,PO NAREDBI CRNOGORSKIH CETNIKA,MORAO STRIJELJATI OCA. I sada je g.Adamu dostavio prijetece pisamce,a ovako je glasilo:ISCUPAT CU TI TAJ POGANI JEZIK I IZBITI IZ GLAVE TE TVOJE POKVARENE I ANTIKOMUNISTICKE MISLI.IZVADIT CU TI SRCE IZ TVOJIH TUBERKULOZNIH GRUDI I REZATI GA NA KOMADE.BUDES LI LAJAO PROTIV SUKARNA,STAVIT CU TI BRNJICU NA USTA.ZAUVIJEK CES ZASUTJETI,TI MORALNA NAKAZO!Oneraspolozilo je to g.Adama,jadno se i stijesnjeno osjecao,ne toliko zbog ceduljice i onoga sto je tamo napisano,koliko zbog beznadja jednog nesretnog svijeta koji ce potonuti u svojim manijama i niskim strastima.G.Adam htio je castiti tog udbasa,izustiti neku ljudsku rijec kao protutezu tom ludilu,ali tamo njega vise nije bilo. -TO SU CRNOGORCI!-UZDAHNU G.ADAM.-DZELATI I PJESNICI U ISTO VRIJEME.ONI JEDINI PISU SONETE SVOJIM ZRTVAMA.GRUBIJANI S LIRSKIM POGLEDOM NA SVIJET.UVIJEK SU NA STRANI LUDOSTI.ONI SU RDJAVA BESKONACNOST!...

NAPOLEON NEKA ZIDOVI SVOJ JERUZALEM POTRAZE U FRANCUSKOJ!

Julien Benda-LA JEUNESSE D`UN CLERC ...Ovdje ponovo uocavam koliko se zidovska ideja,barem ona tadasnjih Zidova,prirodno ukljucivala u duh Revolucije.S kakvom su lakocom,kakvom spontanom harmonijom prihvacali dogme koje su odvracale tolike Francuze... (Gallimard,str.29)

Bernanos-LA GRANDE PEUR DES BIEN-PENSANTS Vec stotinu godina Zidovi nam neprestano prikazuju Gluhoga i Bogatoga Krcmara,Izrael se s nama poigrava nudeci nam neprimjerene odgovoore: -Kako je moguce da se u samo nekoliko godina gotovo citavo francusko bogatstvo naslo u rukama nekolicine Zidova? -Sto?Nesretnice!Htjeli biste nas,u ime predrasuda iz nekog drugoga doba,sprijeciti da obozavamo Jakobova Boga,sprijeciti nas da slavimo Jom Kipur i pashu? -Navalili ste na ovu nesretnu zemlju kao jato skakavaca.Podrovali ste je,iskrvarili,doveli do bijede,organizirali ste najstrasnije financijsko iskoristavanje sto ga je svijet ikada vidio. -Smeta vam praznik Sukoth?Sukoth,poeticni blagdan lisca!...Hajde,molim vas,idite ukorak s vremenom,dopustite svakome slobodu uvjerenja! (Livre de poche,str.180)

četvrtak, 20.09.2007.

Yusuf Islam-I THINK I SEE THE LIGHT I used to trust nobody,trusting even less their words, Until I found somebody, there was no one I preferred, My heart was made of stone; my eyes saw only misty grey, Until you came into my life,I saw everyone that way. Until I found the one I needed at my side, I think I would have been a blind man all my life. I think I see the light- I think I see the light,I think I see the light I used to walk alone,every step seemed the same. This world was not my home, so there was nothing much to gain. Look up and see the clouds, look down and see the cold floor. Until you came into my life, I saw nothing,nothing more. Until I found the one I needed at my side, I think I would have been a blind man all my life. I think I see the light- I think I see the light,I think I see the light I think I see the light, Coming to me,coming through me, Giving me a second sight So shine,shine,shine... I think I see the light (Yusuf Islam-"AN OTHER CUP",2006.)

Manuela Sorensen-BOSANSKI PROTESTANT MIROSLAV HUMSKI I VUKAN NEMANJIC ...-Ah psi,psi-saputao je bosanski ratnik dok smo ulazili u zemunicu poslije nekoliko trenutaka provedenih na zraku u neobicnom drustvu.Njegovi borci su zarobili devet neprijateljskih boraca.Neopazeno su presli liniju i usli u prve neprijateljske rovove.Tamo su zatekli raspojasane,rakijom opijene vojnike koje su zarobili.One koji su pokusali uzeti oruzje ubili su,a devetoricu su zarobili.Zamjenik mu je prenio iskaze zarobljenih vojnika cija je lica zelio vidjeti.Gledao ih je trazeci medju njima poznata lica.Bosanski borci su htjeli odmah da ih ubiju,jedan je cak predlagao da ih zakolju. -Zasto bismo ih zaklali?-pitao ga je. -Kolju i oni nas-odgovorio je onaj sto je to predlozio. -I ti bi da nam oni budu ucitelji?-pitao ih je nastavljajuci. -Ako su krivi,posteno ih kaznite,a ako nisu,razmijenite ih ili pustite. -Ko zna pjevati onu nasu"Bosno moja"?-trudio se da pronikne kroz strah u njihovim ocima.Zgledali su se i odmjeravali ga s nepovjerenjem. -Znam da je znate.Mi branimo i vasu domovinu,a vas neko puskom goni da pucate na nas i na svoju Bosnu.Ha`jmo sad lagano zajedno.Bosno moja... Planinom je prvo tiho,pa sve glasnije i glasnije odjekivalo:"Bosno moja,divna,lijepa,gizdava..." -Eto,vidite da je znate i nastavite je pjevati i kad dodjete kuci.Pjesma je ljepsa od topovskih granata koje nam saljete, od kojih ni mi,ni vi,nemamo miran san-govorio je prikrivajuci bol.Nisam ni primijetila da je jedan od njegovih boraca sve snimao kamerom.Taj snimak sam vidjela nakon nekoliko godina,on mi ga na trenutak od smrti otrgnuo.

Midhat Ajanovic-Ajan-ZLOCIN U COLICIMA (Göteborg,zima 1993.Rekonstrukcija dogadjaja uradjena na osnovu Colicevih dnevnickih biljeski i privatnih pisama.) ...Aprila 1992.u Colice se uselila strepnja i strah. Malo ko je tamo pratio politicke vijesti i brinuo se za bilo sta drugo osim za golo prezivljavanje.Vecini mjestana Colica nije bilo uopce briga u kakvoj zemlji zive i kojem drustvenom sistemu pripadaju.Takve stvari nisu nikad bile predmet njihovog interesa i niko nije obracao paznju na pojavu opasnog nacionalnog lidera u susjednoj Srbiji,koji je vatrenim govorima pokretao srpske mase,zaveo diktaturu u obje srpske pokrajine,Vojvodini i Kosovu i u Crnoj Gori. Cinjenica da je Jugoslavija,drzava u kojoj su se Colici tada nalazili,pocela da se raspada,u normalnim prilikama bi svakog ostavila ravnodusnim.I prije su se ovdje mijenjale drzave i carstva,ali ne pamti se da se ikad iko iz Colica mijesao u to.Ljude je brinulo ponasanje Srba iz Madjera.Oni vise nisu isli kroz Colice kao prije,zurno i pognute glave. Naprotiv.Vise su se setali kroz selo,upadljivo zagledajuci u avlije i kuce svakog domacinstva.Nije proslo mnogo vremena kad su poceli,prolazeci kroz selo,da podvriskuju i pjevaju pogrdne pjesme o"Turcima"i"turskim bulama". I bas kad su se seoski momci bili dogovorili da sljedeci put kamenuju drznike,Srbi su poceli da,hodeci Colicima, pucaju u zrak.I to ne iz obicnih pistolja,vec iz oruzja sto se oglasava rafalima. Najugledniji domacini iz Colica sisli su u carsiju i trazili pomoc od policije,ali u milicijskoj stanici nije bilo nikog da ih ozbiljno saslusa.Potom su pozvali vojsku u pomoc.Vojnici su dosli,ali samo u Madjer,gdje su dovukli jos oruzja, topova,bombi i municije i podijelili Srbima. U Colicima je nastala panika.Ljudi su se skupili na Diljki,livadi smjestenoj usred sela,da vide sta im je ciniti.Neki su predlagali da svi saberu mal,ovce i goveda,svoju sirotinju potrpaju na kola i bjeze.Ali,ni oni koji su bili spremni da drage volje ostave sve svoje i krenu u bijeg nisu znali reci na koju stranu da se bjezi?Nigdje nije bilo slobodnog puta koji bi ljude odveo iz Colica do bilo kojeg mjesta u kome nema cetnika.Ni u Sarajevo nisu mogli.Sirile su se vijesti da ce uskoro i ono pasti cetnicima u ruke.Svi su se suglasili da jedino sto im je bilo preostalo jeste da izaberu nekolicinu vidjenijih domacina iz sela i posalju u Madjer na pregovore,da se ispita ima li kakvih sansi da ih komsije ostave na miru i koju cijenu bi morali platiti za to.Medjutim,nije bilo vremena ni za kakve pregovore.Uskoro se Madjer spustio u Colice. Do zuba naoruzani i obradatili muskarci iz Madjera,divljacki urlikajuci nasrnuli su sa svih strana,pucajuci i bacajuci bombe.Neki insani su presvisnuli od straha i prije nego su osvajaci usli u selo. Sve kuce i stale u Colicima su zapaljene,zene iz Madjera su sabrale hajvan i kokosi i otjerali uz Dubravu,a stanovnici Colica su natjerani na onu istu livadu,Diljku,gdje su dan ranije zlosretni Bosnjaci vijecali trazeci nacina kako da spasu glave i imanja. Sve musko vece od puske je sto zaklano,a sto ucmekano metkom u potiljak,a zene i djevojke,ne izuzimajuci ni odraslije djevojcice,bile su silovane,ako prije toga nisu uspjele da se objese. Kad je monstruozno izivljavanje,koje je potrajalo satima,konacno zavrseno,i zene su postrijeljane.Samo maksumima i djuturumima dopusteno je da pokupe onoliko prnja koliko moze stati u jednu najlon kesu i upute se preko planina,put Tuzle. U Colicima vise nije bilo Bosnjaka. Fatima je u prvi mah bila zgranuta svim uzasom koji je navalio na selo.Potrcala je prema cetnicima,raspoznajuci u nekim od njih svoje bivse drugove s partijskih sastanaka,videci u njima zrnce nade za spas sela.Njeno dozivanje, molbe i plac naisli su samo na zid neobuzdanog,okrutnog cerekanja.Jedva je u iscerenim bradatim spodobama,u uniformama opasanim redenicima,prepoznavala tragove njihovih nekadasnjih lica dok su je silovali,javno,na ledini,da je svako-i staro i mlado,i Bosnjak i cetnik-moze vidjeti unizenu do dna. Na kraju joj je prisao Stevan,drzeci je svojom zdravom rukom za gusu i silujuci je onom sakatom,cerececi svojim patrljkom njenu utrobu.Fatima je vapijuci cekala metak koji ce je odvesti u tamu i nistavilo,metak koji ce ugasiti svjetlost i crnim mrakom prekriti ovu sramotu. Zene oko nje jaukale su u samrtnom hropcu,pucnjava pusaka i tupi udar celika u ljudsko meso mijesali su se sa zvjerskim ciktanjem kreatura koje su nekad imale ljudsko oblicje.Medju svim tim zvukovima Fatima je razabrala glas Nikolin,svog bivseg partijskog sekretara: -Pusti je da ide s babama i djecom!Neka uciteljka zivi i neka se pati! Fatima se pitala zasto,radi kojeg je vrazijeg razloga odlucila da nastavi zivjeti,kad vise nije imala nista?Ni casti,ni Ferida,ni sela koje je toliko voljela,niti je igdje oko sebe,na cijelom dunjaluku,u cijelom vremenu koje traje,mogla da nasluti bijeli dan? Dvanaest su dana preostali zitelji Colica pjesacili do Tuzle.Tri mjeseca nakon toga Fatima je bila na granici izmedju zivota i smrti,u snu bez sna,u stanju koje lijecnici zovu sokom,a obicni svijet za takve osobe kaze da su skrenule s pameti od silnog jada i zuluma. A onda se Fatima trgnula.Dugo je pisala pismo svom rodjaku Edinu Colicu u Sarajevo,nasla nacina da mu ga posalje,potom obukla dimije i samiju i prvi put u zivotu otisla u dzamiju... (Midhat Ajanovic-Ajan-"USELJENIK")

Prof.Dr.Resid Hafizovic-SILOVANJE BOSNJAKINJA JE KOZMICKI ZLOCIN-1 Svo Bogom dano mi udivljenje je u zeni,mirisu i radosti oka u molitvi. (Hadis) Moja dusa je zena. (Annemarie Schimmel) U muslimanskoj konstitutivnoj i interpretativnoj tradiciji zenska narav zauzima znacajno i znakovito mjesto i veoma razudjeno znacajsko polje.U svom kozmickom raspirivanju Duh Boziji je za sebe uzeo naslov ar-Ruh,rijec koja medju nekoliko rijeci arapskoga i hebrejskog jezika u svom znacenjskom polju sukusira hermafroditske,dvospolne, dvoredne gene,a u svakidasnjoj jezickoj upotrebi gornjeg naslova prevladava simbolizam zenske prirode.Cak pojam Duha Svetoga,koji se upotrebljava unutar konstitutivne i interpretativne tradicije sva tri primordijalna religijska toka abrahamovskog duhovnog naslijedja,takodjer u sebi bitno smiruje simbolizam zenske prirode.Kada se gornji naslov svede na razinu makrokozmickog bozanskog Bitka,tad temeljnu simboliku zenske naravi prepoznajemo u pojmu Univerzalne duse(an-Nafs al Kulliya)kao idealne primateljke u kojoj se smiruju sva egzistencijalna i sapijencijalna sazvucja bozanskih Imena i Atributa.Na razini mikrokozmickog bitka simbolizam zenske prirode dobiva na intenzitetu i izrazava krunsko odredjenje zenske naravi.U cvorisnom prostoru ljudske osobnosti,naime,simbolizam zenske prirode se bitno razlijeze unutar onih dimenzija ljudskog pojedinacnog bitka koje prepoznajemo u smislu horizontale(Nafs)i vertikale(Ruh)ljudske osobnosti,uz napomenu da se pod pojmom horizontale podrazumijeva ljudska dusa kao najzenstveniji segment covjekove duhovne fizionomije,a pod pojmom vertikale se podrazmijeva ljudski duh ili um u kojem obitava uravnotezeni simbolizam muske i zenske prirode. Najzad,sjetimo li se kazivanja o drami u Raju i dramatski zamisljenom izgonu odande prvog ljudskog para,o cemu svaka na svoj nacin kazuju judeo-krscanska i islamska religijska tradicija,tad cemo se,svakako,prisjetiti da je hazreti Hava,kao metafora za sveukupnu zensku narav,izvedena iz sredista ljudske,cak bi se reklo muske osobnosti.Bremeniti simbolizam takovrsnoga kazivanja na dostatan nacin posvjedocuje profinjenost i plemenitost zenske prirode koja ustrajno zaziva muski ETHOS da prema njoj gradi najdostojniji i najtrezveniji,viteski odnos, pojedinacni ili komunitarni svejedno je,unutar svake religijske tradicije,kulture,civilizacije i drustvene zajednice. Unutar svih ezoterijskih tradicija svijeta,poglavito onih koje pripadaju polju objavljenih,narocito semitskih monoteistickih religija,zenska narav se uporno poistovjecuje sa ljudskom dusom u svakom njenom kozmickom obziru i egzistencijalnom licu:mineralnom,biljnom,zivotinjskom,ljudskom ili racionalnom i andjeoskom.Ukoliko,u ovom kontekstu,zensku narav motrimo iz perpektive onog samoraskrivajuce Bozanskog,Bozanskog kao DEUSA REVELATUSA,tad cemo gotovo redovito u ezoterijskoj,teozofskoj literaturi Zidova,krscana i muslimana,zensku prirodu pronalaziti kao bremeniti sinonim i vjecnu metaforu za bozansku Mudrost koja se kroz vijekove,unutar brojnih svetopovijesnih razdoblja,svetogeografskih prostora i svetojezickih mentaliteta raskriva ljudskome duhu, dusi i srcu kao stanovita SOPHIA AETERNA,MADONNA INTELLIGENZA,PURPURNI ANDJEO,HIKMA LADUNIYA, MA`RIFA ILAHIYA,a svaki od recenih naslova u sebi opseze temeljnu simboliku i metaforiku zenske prirode kao takve. Na profinjenost i njeznost zenske prirode dostatno ukazuje i simbolika rebra,kao tradicionalnog simbola za rodoslovlje zenske prirode,blago savijenog poput duginog luka,cija ravnoteza ne dopusta ni da se savija niti da se ispravlja,jer ce i jedno i drugo izazvati tragican i bolan lom,egzistencijalni potres savrseno uravnotezene zenske prirode.Drugim rijecima,zenska priroda ne tolerira bilo koju vrstu nasilja nad njom,jer je nasilje povrjedjuje, remeti njeno dostojanstvo,pomucuje njenu ljepotu i razara njeno svjetlosno oblicje.Tako je i sa ljudskom dusom koja,kao i zenska priroda,trazi puno njeznosti,naklonosti,ljubavi i plemenitosti.Poremecaj njene ravnoteze izaziva svekozmicku tragediju,jer ljudska dusa,kao drugo ime za ono najzenstvenije unutar svakog ljudskog bica,je simbol ravnoteze svih kraljevstava na kozmickoj ljestvici bozanskog Bitka.Zenska narav je takodjer u kontekstu ljudske civilizacije sinonim za savrsenu ravnotezu,pa je njena povreda i nasilje nad njom znak sveljudske tragedije i ponizenja.Povreda zenske prirode ne izaziva posljedice samo na razini njenog mikrokozmickog,ljudskog dostojanstva,nego kobne posljedice nasilnickog cina nad zenskom prirodom pogadjaju sva dostojanstva zenske naravi:ljudska,andjeoska,bozanska.Ogrijesenje o zensku prirodu je znak nedostojnog ustanka i podle pobune protiv Duha Bozijeg koji je zeni povjerio radjanje covjeka,tog krunskog oblika unutar svekolikog bozanskog stvorenja,u cijoj intimi zizi neugasiva iskra samog bozanskog Duha.Ponizenje ili upropastenje jednog zenskog bica ravno je razaranju mineralnog,biljnog,zivotinjskog,ljudskog i andjeoskog kraljevstva i civilizacije bozanskog Kozmosa,bas kao sto je neduzno ubijanje jedne ljudske duse,jednog ljudskog primjerka jednako totalnom razorenju Kozmosa,cije se postojanje biba i otprajava na talasima zivih bozanskih Imena i Atributa...

...Svi klece,cijeli svijet kleci pred Srbijom.I Rusija vec mora slusati Srbiju... 22.XII-23.XII 1992.Put Zagreb-Beograd,preko Ljubljane ...Cekamo.Motor vise ne radi tako da je u autobusu sve hladnije.Povremeno nam otvaraju vrata da izidjemo van pusiti ili vrsiti nuzdu.Na ekranu se vrti film Lethal Waepon. Izlazim popusiti cigaretu,do mene je grupica ljudi,u kojoj jedan stari Bosanac kaze bucno,"Muslimane smo likvidirali". Popracuje izjavu psovkom.Kazem zgranuto,"Boze",on se okrece prema meni i veli,agresivno,"Sto Boze,sto Boze! Karadzic je naredio.Cak i mijesane brakove protjerati!"Ja kazem,"Uzas".I sve vise osjecam tjeskobu,nelagodu,ne znam tko su ni kakvi su ljudi oko mene,javlja se strah da bi se mogli svi protiv mene okrenuti.Starac agresivno bulji u mene.Pitam se da li je pijan ili samo razmetljiv i primitivan,govori li istinu ili ne,hoce li mu se netko pridruziti,podrzati ga?Ali,svi sute,cak i mladji muskarci,po govoru takodjer Bosanci.Jedan nakon izvjesnog vremena pocinje pricu o necem sasvim drugom...Ali,strarac opet,"Mi smo svi naoruzani do zuba,imam jos oruzja iz proslog rata".Jedan mladic dobaci tiho,"Nase je selo u obrucu Muslimana"...Starac opet,"Milosevic je njima pokazao".Mladic na to,"A Panic nek vozi bicikl"...Iz starca kao da izbija neka cudna pomama,hrs,nastavlja,"Mi smo slobodni ljudi,mi mozemo kud `ocemo.Svi klece,cijeli svijet kleci pred Srbijom.I Rusija vec mora slusati Srbiju...Karadzic sve protjeruje,a onaj Koljevic ide okolo i prica da se to ne moze,da se izbjeglice moraju vratiti"...Osjecam se tuzno i ponizeno,dok stojim tako,zapecacenih usta,a kad bih i govorila nikakve koristi od toga,naravno,ne bi bilo,osim nesto vise spasenog ponosa... (Vesna Biga-"AUTOBUSNI LJUDI(Zagreb-Beograd 1991-1995-Dnevnici)"

Stein Mehren-LABUDOV PJEV Gle,kako slabudi se,labud Klizi u raskriljenu hrljenju,tamo tamo preko vode zaledjene Tako mirno presavijen ponad svoje krilate slike brijega spreman otvoriti zrcala S krilima tako bijelim da ona postaju slika na svjetlu koje iz noci u zemlju ulijece Smrt se i djetinjstvo zrcale istim zarom kao i ono sto upjevavamo u zadnji veliki pjev labudji Ali ma sto s labudom cinili,njegova je velicina u tome da ostane labud koji jest (Stein Mehren-"IMPERIJA SE ZATVARA",2004.)

srijeda, 19.09.2007.

Yusuf Islam-IN THE END You can`t bargain with the truth `Cause whether you`re wrong We`re gonna know what you`ve done We`re going to see where you belong in the end You can`t bargain with the truth Whether you are black or you`re white We`re going to know who`s right We`re going see you in the light-in the end O and every little thing you do You`d better know it`s coming back to you You can`t bargain with the truth `Cause one day you`re gonna die And good`s going high, And evil`s going down-in the end You can`t bargain with the truth Whether you`re old or young We`re going to see what you`ve done There`II be nowhere else to run-in the end You can`t bargain with the truth `Cause whether you`re rich or you`re poor You`re going to meet at the same door; You`re going to know the real score-in the end And if you want to help your fellow man You better start with what is in your hand You can`t bargain with the truth `Cause whether you`re right or you`re wrong We`re going to know what you`ve done We`re going to see where you belong- in the end You can`t bargain with the truth; `Cause if the world you chose No further than your nose Will be where the doors will close- in the end You can`t bargain with the truth `Cause for those who were deceived There`ll be no reprieve There`ll be no time to believe-in the end O and every little thing you do You better know it`s coming back to you You can`t bargain with the truth `Cause one day you`re gonna die And good`s going high, And evil`s going down-in the end (Yusuf Islam-"AN OTHER CUP",2006.)

Enver Kazaz-RATOVI ZA PROSLOST Opcepoznata je cinjenica da su za nedavne krvave ratove na prostoru bivse Jugoslavije ideolosku pripremu izvrsile nacionalisticki orijentirana kultura i drustvene nauke,prije svih ideoloski utemeljena historiografija.Bez svijesti o svom epistemoloskom preispitivanju,o cemu je argumentirano pisao Ugo Vlasavljevic u knjizi"Univerzitet i Lepoglava",ovdasnje drustvene nauke su jos uvijek u sluzbi nacionalistickih ideologija.O tome zorno svjedoci i nedavni istup Milorada Ekmecica,jednog od najistaknutijih utemeljivaca velikosrpske ideologije u historiografiji,na naucnom skupu u Banja Luci,sto ga je organizirao Milorad Dodik za potrebe svoje secesionisticke politike u BiH. Ekmecic u nekoj vrsti ideoloski zasnovanog historiografskog eseja daje nacrt nove forme velikosrpske ideologije i njenih strategijskih ciljeva u buducnosti.On nastoji,kako je to cinio i ranije u ideoloskoj pripremi bosanske klaonice, da toboznje ekspertsko znanje pretvori u istu onu ideolosku moc koja ce se pamtiti po konclogorima,genocidu nad Bosnjacima i bosnjackim,hrvatskim i srpskim ratnim grobljima. IZRAVNI ULAZAK DRUSTVENIH NAUKA U PROSTOR NACIONALISTICKE IDEOLOGIJE I TVORBU DESNICARSKIH POLITICKIH KONCEPCIJA OTPOCEO JE U FORMI RATA ZA JEDNU JEDINU I NEUPITNU, APSOLUTISTICKI ZASNOVANU INTERPRETACIJU NACIONALNE PROSLOSTI.ZATO SU HISTORIOGRAFIJA I NACIONALISTICKI ORIJENTIRANI KVAZIHISTORIJSKI ROMANI UTEMELJENI NA COSIC-ARALICINOM ROMANESKNOM MODELU POSTALI KONCEM PROSLOG STOLJECA IDEALNIM SREDSTVIMA POMOCU KOJIH JE NACIONALIZAM RAZVIJAO SVOJE KSENOFOBICNE,RASISTICKE KONCEPTE POVIJESTI I SPUSTAO IH U MASU KAO NEKU VRSTU LAZNIH RELIGIJSKIH SLIKA. Jos od Niceovog objasnjenja da se historiografija utemeljuje u tri osnovna koncepta(kritickom,arhivarskom i monumentalistickom),preko koncepcija povijesti francuskih analista,do obrata sto ga je izvrsila teorija novog historicizma,traje znanstveno nepovjerenje u sisteme historiografskih predocavanja proslosti.Historiografija kao pobjednicka ideoloska naracija i ne radi nista drugo do podredjuje slike proslosti zacrtanom ideoloskom cilju. Paradigmatican primjer u tom pogledu jeste Ekmecicev banjalucki istup u kojem je na osnovu niza pazljivo biranih i ideoloski interpretiranih historijskih fakata dat ideoloski okvir nekog buduceg osamostaljenja Republike Srpske i njenog pripajanja Srbiji.Ekmecicu je,ocigledno je to iz njegovog referata sto su ga u pretproslom broju objavili sarajevski"Dani",stalo da izborom jednog,a potpunim izostavljanjem drugog,suprotnog niza cinjenica,zacrta nove ciljeve velikosrpske ideologije.Ideoloska historiografija i zivi upravo od takvog manipuliranja nizovima historijskih dokumenata i fakata,te od teorije fikcionalno uspostavljenih teleogenticnih historijskih zapleta.To znaci da historiograf izlazi iz podrucja znanstvenog u narativni diskurs,ciji krajnji rezultat jeste fikcionalizacija historije i postavljanje vlastite ideologije za telos,odnosno cilj cijem ostvarenju su upravljena sva povijesna zbivanja. Otud su subjekt Ekmeciceve historiografske naracije iskljucivo bosanski Srbi,koji po njemu nisu radili nista drugo u povijesti do borili se za ostvarenje utopijske predstave velike Srbije.Na toj osnovi on esencijalisticki reducira povijesni identitet bosanskih Srba,tvrdeci da oni tokom historije nisu realizirali niti jednu drugu politicku ideju i ideologiju do velikosrpske.Takav koncept srpske nacije kao povijesnog subjekta Ekmecic puni razlicitim fobijama, pretvarajuci njegovu borbu protiv osmanskih osvajaca i austrougarskog kolonizatora u rasisticku i ksenofobicnu povijesnu naraciju kojoj je zadatak da pokaze kako nikada u povijesti Srbi nisu uspostavljali nikakvu vrstu saveza i saradnje s drugim bosanskim etnijama,nego su toboze samo sanjali velikosrpski san.Takva historiografska naracija nastoji ubijediti bosanske Srbe da su stalne povijesne zrtve drugih bosanskih nacija i negativno postavljene medjunarodne politike prema srpskim politickim teznjama,te da ne mogu opstati u buducnosti izvan granica velike Srbije.Tako se na osnovu lazne slike proslosti gradi utopijska konstrukcija buducnosti,pri cemu lazna proslost biva osnovom utopijske konfiguracije koja postaje,kako bi rekao znacajni ruski knjizevni teoreticar Mihail Epstejn,okupatorom ukupne individualne i kolektivne sadasnjosti,ali i buducnosti. Ekmecic je,ustvari,jedan od rodonacelnika ideoloske historiografije u BiH,a tri nacionalisticki postulirane historiografije,bosnjacka,hrvatska i srpska,nalaze se danas u stanju rata za proslost.U onoj mjeri u kojoj su ideologizirane,one su i fikcionalizirane.Otud se namjesto znanstvenim diskursom one sluze razlicitim jezickim figurama,pri cemu historiograf postaje losa kopija romansijera.Ekmecicev primjer je u tom pogledu paradigmatican.On nikad nije uspio doseci stil ni najlosijeg romansijera,a kamoli Andrica,kao tvrdi Nenad Filipovic proglasavajuci ga u proslonedjeljnoj"Slobodnoj Bosni"za jednog od najvecih srpskih historicara.Za razliku od Andricevih,Ekmeciceve historiografske metafore su ubijale.Iznova pustene u ideoloski opticaj,one ocrtavaju zlokobnu buducnost BiH i njenih etnickih zajednica. ("Oslobodjenje")

Midhat Ajanovic-Ajan-KNJIGA RODICE FATIME-3 (Göteborg,zima 1993.Slobodna rekonstrukcija Colicevih pisama i dnevnickih biljeski) ...U ovoj drugoj Bosni nije bilo mijesanja nacija i vjera,nezapamcen je bio srpsko-bosnjacki brak,a neko ko bi imao nonsalantan odnos prema naciji i vjeri,kakav je bio uobicajen u gradu,ovdje je nailazio samo na prezir. U Istocnoj Bosni gotovo da nije bilo Hrvata.Taj prostor su naseljavali vecinom Bosnjaci i,u nesto manjem broju,Srbi. Ta dva naroda u ovim selima razdvajala je psiholoska barijera,sacinjena od netrpeljivosti,straha i,prije svega,rana iz bivsih ratova koje nikad nisu zacijelile.Ti su ratovi samo predkidani,a nikada zavrseni.Stariji ljudi bi na sijelima pricali o zvjerskim zlocinima koji su,ne tako davno,desetkovali stanovnistvo ovog kraja,o bivsim monstruoznim koljacima koji su,niotkog kaznjeni,mirno docekali starost,poneki primajuci cak i boracku penziju od drzave protiv koje su se u mladosti borili!? Ziveci godinama u susjedstvu sa svojom zrtvom,covjekom ciju su sestru mozda silovali,a brata zaklali,ovi ostarjeli zlikovci ucili su svoje potomke zlu i mrznji.Srbi su s gadjenjem i prezirom govorili o Bosnjacima kao o"Turcima",za koje su,opet,Srbi bili samo"Vlasi"koji su se tamo naselili niotkog pozvani i nikad dobrodosli.Zasto bi bilo toliko uvredljivo nazivati jedan narod imenom drugog naroda,osim ako se time nije zeljelo reci da taj ne pripada ovdje, ovoj zemlji,vec dolazi odnekud iz daleka-Vlaske,Turske ili odakle god hoces!-samo ne iz Bosne,zemlje koju je onaj drugi smatrao samo svojom.Iznad Colica nalazila se mala planina Dubrava,obrasla pitomom hrastovom sumom, na cijem se vrhu,bas oko izvora potoka Krusevlje,zgurilo srpsko selo Madjer.Srbi iz Madjera bi svaki put,kad bi isli u carsiju,prolazili kroz Colice,gledajuci tom prilikom u zemlju i izgovarajuci samo kratak,ostar pozdrav ako bi koga susreli na putu.Nista od one srdacnosti koja se mogla susresti u bosanskim gradovima,Sarajevu,Tuzli ili Mostaru, gdje se za svakim kafanskim stolom moglo naci ljudi iz svih bosanskih nacija i vjera,od kojih mnogi nisu ni znali da im je najbolji prijatelj,kum ili susjed pripadnik drugog naroda ili drugacijeg vjerozakona,a skoro niko tome nije pridavao osobitu vaznost. Ovdje su se,medjutim,odnosi izmedju Bosnjaka i Srba zasnivali na cistom racunu.Neko bi iz Madjera iznajmio svog konja u Colice,kad bi koji tamosnji domacin htio da vrse zito,i to bi posteno naplatio.Ili bi vjesti majstori iz Colica prodavali drvenu gradju,krosnje,grablje,vile,belegije i kose mjestanima Madjera.Kad bi se posao svrsio popila bi se pokoja rakija i na tome se sav zajednicki zivot komsijskih sela zavrsavao. Fatima je pisala Colicu o njenom svijetu,koji se toliko razlikovao od njegovog,mada to ona tako dugo nije htjela ni vidjeti,a kamoli prihvatiti.U selu Madjer zivio je Stevan,bivsi radnik pilane u carsiji,kome je jos kao mladicu elektricna pila odsjekla lijevu ruku,od koje je ostao samo patrljak.Ali Stevan je,zacudo,bio neobicno vjest s onom preostalom rukom pa se uspijevao prehraniti cijepajuci drva ili praveci plotove komsijama.U Madjeru mu je bilo premalo posla da je silazio i u Colice nudeci svoje usluge.Ponekad bi mu Fatima platila neki dinar ili kupila flasu rakije i cigara da joj pomogne oko domacinstva. To njeno potpuno odsustvo osjecaja da pravi razlike medju ljudima po vjeri ili naciji selo joj nije oprastalo.Fatima je, usto,bila jedini clan Komunisticke partije iz Colica.Tamo su je primili jos davno,u Sarajevu,kao odlicnog ucenika uciteljske skole.Odlazila je na partijske sastanke u skolu gdje se sretala s ostalim komunistima,odreda Srbima iz okolnih mjesta.Fatima je uvijek nosila haljine ili suknje,nikad dimije,a kao komunisti bilo joj je zabranjeno da ide u dzamiju.Njen Ferid,dok je bio ziv,nikad od nje nije trazio da obuce dimije i stavi samiju na glavu,a u dzamiju je isao sam. Sve to ucinilo je da,s vremenom,izolaciju kojom su je Colici bili kaznili Fatima pocne osjecati kao otvorenu mrznju koja je okruzuje sa svih strana. Bila je usamljena i uplasena.Druzila se jedino s djecom,svojim ucenicima i knjigama. A onda se naglo,cinilo se u jednom danu,sve okrenulo tumbe.Svi su prestali da pricaju o Fatimi.Zene je vise nisu tracale dok su ispijale svoje kahve,a muskarci su imali mnogo vazniju temu za razgovor,nego su to bili Fatima ili fantasticne seksualne izmisljotine vezane za nedostupnu uciteljku. (Midhat Ajanovic-Ajan-"USELJENIK")

Jovica Acin-SANJIVA ZEMLJA Zavicaj,izgleda,jedino mrtvog izgnanika moze priznati za jednu od svojih dusa.Zavicaj se onda sastoji od mrtvih dusa. Zivi izgnanici su za rodnu zemlju ne-licnosti.Ona nikada nije cula za izgnanstvo.Ne poima ona da joj je izgnanstvo poslednja sansa da vaskrsne,da zasluzi oduhovljenje posle svih greha siromastva i ideoloskih,i politickih,i klasnih,i verskih,i rasnih progona...No,mozda se ona boji tog oduhovljenja koje bi je ucinilo univerzalnom i lisilo je ugodne samozivosti provincijalnog?Pa ipak,i zacudo,ona zudi za globalom gde je sve ujednaceno;ona mrzi ono sto bih mogao biti kao razlicit,kao neuhvatljiva,promenljiva materija.Iako vecno sanjiva,dotle da vise ni ne opaza sopstveni hropac,nasa otadzbina proklinje snove. Nece ih voleti ni kada ugasi svecu.Posve je utrnula od mraka. (Jovica Acin-"GATANJA PO PEPELU(O izgnanstvima i logorima)")

Manuela Sorensen-BOSANSKI PROTESTANT DAN PRVI Bolnicar mu je u zemunici dao injekciju za umirenje bolova i previo ranu,gledajuci me zabrinuto.Na licu su mu se oslikavali strahovi od srpskih granata i ozbiljnosti povrede komandanta.Ubrzo mu je dosao i zamjenik.Govorio je o zestini neprijateljskog napada,gubicima na prvoj liniji i moralu boraca. -Mozda jakom vatrom odvracaju paznju od glavne linije napada.Ako zauzmu Lupoc imace kontrolu nad cijelom Trnovskom dolinom,a i sire-govorio je zamjeniku nagnut nad topografskom kartom.Zamjenik ga je stegao za ramena i prosaputao: -Bice dobro,sa Allahovom pomoci,bice dobro-okrenuo se i izasao. -Jesu li Bosanci ranije bili tako religiozni?-pitala sam ga kasnije.On se nasmijao i upitao: -Osjecas li okus straha u ustima i zraku? Bila sam zatecena i pitala se:Moze li strah stvarno imati okus? -Strah,lose vodje i lakomislenost su natjerali one tamo da pucaju na nas.Strah je i nas priblizio jedne drugima,a nase zelje sveo na malo:da svojim zivotima zastitimo najmilije,da spasimo sebe,svoj ponos i ponos Bosne. -Ali tvoji borci se pozivaju na Allaha,s ponosom isticu da su muslimani? -Ako jedan Bosanac kaze da je"musliman"za vas sa zapada to znaci da je on u Evropi strano tijelo,da je isto sto i Arapi i ko zna na sta vas jos asocira ta rijec,a nama znaci samo to da nismo isti kao oni koji pucaju po gradovima, pale kuce,siluju zene,nas gone u logore ili zvjerski ubijaju i kolju.U mojoj jedinici nisu svi muslimani,cak ni vjernici, ali kad je potrebno one tamo uplasiti i nama dici moral,svi zajedno,koliko nas grlo nosi,vicemo"Tekbir!".U pocetku je i meni to smetalo,a onda sam shvatio da je to borcima samo ratni poklic prkosa i nista vise-tiho je ponovio"i nista vise",kao da ni samom sebi ne vjeruje. -Mene si upoznala,djelujem li ti kao Arapin?Djelujem li ti kao vjernik?-pitao je dizuci ton,kao da je zelio odagnati nasu sumnju i sam odgovorio: -Ne.Ja znam da smo svi rodjeni da bismo umrli,prije ili poslije,i tu smo svi isti.Pitanje je kako i cime ispuniti zivot izmedju dvije tacke;one kad dolazimo na ovaj svijet i kad sa njega odlazimo.Po tome se kao ljudi medjusobno razlikujemo.Ne vjerujem u druge svjetove.Moj svijet je ovaj i ovakav,u njemu sad,i ovdje,imam ulogu,a trudim se da ta uloga bude sto vise ljudska,sto vise moja.Da bi shvatila Bosnu,pa i mene,trebalo bi da upoznas uloge u kojima sam vec bio u ovom svijetu,ovom bosanskom svijetu,bjezeci od kaveza u koje su nas htjeli staviti,poput flotela "Europa"u kopenhaskom kanalu. -Imam li ja neku ulogu u tvom svijetu?-pitala sam.Nasmijao se umjesto odgovora.Ono sto je pricao,a ja snimala i zapisivala preslusavala sam deset narednih godina,citala ispisano i tragala.Danas pokusavam sa strepnjom,uz boziju pomoc,opisati Bosance,ozivjeti likove iz njegovih prica,otrgnuti ih od zaborava i uvezati u bosansku sudbinu.

Slobodan"Srbija nije u ratu"Milosevic ...Granice jos uvek povlaci vojnicka cizma.Dokle ona stigne,tu se ispravlja granicni kamen... (u jednoj od brojnih predratnih"vezbi"(Tata Sloba trenira strogocu!)uzivo pred dr Jovanom Raskovicem-Jovom Lecnikom)

CRNOGORSKA"HITNA POMOC" Stoje dva Crnogorca pored mora i jedan kaze drugome: "O,coce,zena se gusi,a mi stojimo". Kad ce drugi: "Pa da sjednemo?!"

utorak, 18.09.2007.

Yusuf Islam-MIDDAY(AVOID CITY AFTER DARK) I like to take a walk out in the Midday Checking life out in the park I like to take a walk in the Midday But avoid city after dark O I love to see the children playing in the rain Splashing boots;kicking mud I love to see the kids playing in the rain But avoid city after dark I love to feel the ocean blowing in my face Wave as the old boats depart I love to feel the wind blowing in my face But avoid city after dark -and- I thank God for all I`ve got Mind,body and heart I thank God for all I`ve got And pray to keep me from the dark (Yusuf Islam-"AN OTHER CUP",2006.)

Midhat Ajanovic-Ajan-KNJIGA RODICE FATIME-2 (Göteborg,zima 1993.Slobodna rekonstrukcija Colicevih pisama i dnevnickih biljeski) ...Zbog blizine Drine,granice sa Srbijom,tog susjeda oduvijek gladnog bosanske zemlje,istocna Bosna je najvise stradavala u svim bunama,ratovima i drugim frtutmama,sto su bile redovne pojave u ovom dijelu svijeta.Kad bi se sve smirilo,ljudi bi oplakali mrtve,zalijecili rane,ponovo podigli spaljena imanja i vratili se svojoj zivotnoj kolotecini,ali uvijek bi se na njihovim licima mogao procitati pritajen strah i nekakvo iscekivanje.Kao da su neprestano pokusavali predosjetiti kad ce se zlo ponovo dogoditi.Zbog svega toga ljudi su odatle bjezali,tako cesto i tako rado. Kad bi se jednog dana neko docepao Sarajeva,dozivljavao je to kao izbavljenje iz bijede,zaostalosti i neizvjesnosti svake vrste.Osim za ljetnih praznika-da bi se malo sepurio pred rodbinom svojim autom,modernim cipelama ili zeninom suknjom,koja je u gradu odbacila dimije-ovi se ljudi vise nikad nisu vracali u svoja sela. Fatima je bila izuzetak.Jedini za koji je Colic znao. Mnogo cesce nego je to bilo uobicajeno odlazila je u Colice-koristeci svaku priliku-zimski i ljetni skolski raspust, praznike i vikende-i ostajala tamo duze nego bilo koji drugi Sarajlija ciji su prvi preci dosli iz Colica.Kad bi se sreli Fatima je ushiceno govorila rodjaku o zadovoljstvu koje joj je pricinjavao zivot na selu.O ljetu,kad su se ljudi okupljali da pokupe plodove zemlje,pokose djetelinu,rashlade se u bistrom potoku;o jeseni,kad selo zamirise od zrelih sljiva, tek ispecene rakije i kuhanja bestilja;o voznji saonicama,koje vuku volovi kada metar visok snijeg prekrije selo;o proljecu,kad se sve rascvjeta i izbehara... Colic bi odlazio na selo samo na nekoliiko dana tokom ljeta.Selo je bilo udaljeno od male carsije nekih dva sata hoda,kako se duzina i dalje mjerila u tom kraju,gdje su pjesacenje i voznja volovskom zapregom jos uvijek bili najcesci nacin putovanja.Na automobil,kojim bi se dovezao neki Sarajlija rodom iz Colica gledalo se kao na nedostizni luksuz,a staromodni,razdrndani seoski autobus(koji je,ionako,isao neredovno!)zbog nepodnosljive guzve i truckanja bilo je,u svakom slucaju,bolje izbjegavati.Colic bi obicno,nakon sto bi stigao autobusom iz Sarajeva do carsije,krenuo put sela,pjesaceci neasfaltiranim drumom gradjenim jos za turskog vakta.Volio je da se umori i oznoji,jer se na istom putu,na nekih kilometar prije Colica,nalazio zaselak Kula,s cesmom sagradjenom na izvoru najhladnije i najcistije vode,koju je ikada i igdje pio.Nauzivao bi se vode,usput nabrao pokoju zrelu jabuku,od neke posebne vrste koju su mjestani zvali"mehkulja"ili sitne,ukusne kruske poznate u tom kraju kao"jerbasma".Za tih nekoliko dana koliko bi ostajao kod rodbine obavezno bi dobio na tezini,neumjereno jeduci ogromne kolicine svih vrsta sireva,kajmaka,pure s tek ukiseljenim mlijekom,najrazlicitijih pita(s krompirom,kupusom,iznutricama ili mesom)te drugih jela kojim su ga domacini neprestano nutkali,a on halapljivo gutao,usljed blagotvornog utjecaja friskog planinskog zraka na njegov apetit. Medjutim,Colic bi se,za razliku od Fatime,brzo zasitio seoske camotinje.Njega je grad definitivno bio uzeo pod svoje i on bi zacas pozelio da umjesto laveza pasa i blejanja ovaca cuje buku automobilskih sirena,a miris pokosenog sijena zamijeni gradskim smogom.Zato bi on,vec nakon kratkog vremena,nabavio u selu nekoliko flasa surutke ili rasola koji su bili najbolji lijek za njegove mahmurluke,majci bi ponio sirceta od divlje jabuke zukve,pekmeza i drijenjaka,i odjurio u Sarajevo.Colic ce,tek kasnije,saznati da glavni razlog Fatimine ceznje za selom ipak nije bila puka nostalgija za zavicajem,vec(mnogo vise!)stvar njenog srca. Bas na putu za Colice,kod one cesme na Kuli s cuvenom vodom,srela je nekog ljetnjeg dana Ferida,seoskog momka,jedrog,punog snage i zdravlja,s rukama i ramenima koje su oblikovali dani provedeni za plugom i u kosenju livada.Desila joj se ljubav kojoj nije mogla odoljeti,ljubav zbog koje su snaga i magnetizam s kojim je veliki grad usisavao ljude u svoju utrobu,prestali djelovati na Fatimu.Cim je zavrsila uciteljsku skolu Fatima se pokusala zaposliti u Cadovini,selu koje je imalo skolu sto su je pohadjala djeca iz svih okolnih zaselaka,poneki od njih pjesaceci po sedam ili osam kilometara.Nije joj bilo tesko da dobije posao oko kojega se ionako niko nije otimao.Svi su se,osobito oni koji su imali kakvu diplomu,iz petnih zila upinjali da nekako pobjegnu u grad. Mlada uciteljica zauvijek je otputovala iz Sarajeva i udala se za Ferida. Ali,covjek je proklet i,ako mu je uopce dato da u ovom zivotu uziva u sreci,to rijetko kad traje duze od treptaja.Drugo ljeto nakon zenidbe Ferid je umro.Onako,nazdravo.Kosio je u dolu ispod svoje kuce,iznenada je osjetio neuobicajen umor i zedj,otisao je do hladovine,sjeo,napio se vode i-ispustio dusu.Imao je samo dvadeset i sest godina.Niko nikad nije saznao sta je prouzrocilo smrt jednog mladog covjeka koji je naoko pucao od zdrave muske snage.Nije bilo nikakve autopsije.Lijecnici su u istocnobosanskim selima bili jos rjedja pojava od ucitelja.Prerano postavsi udovica Fatima je odlucila da ostane na selu,uz mezar svog Ferida.Mlada i lijepa uciteljica brzo je postala predmet seksualnih zelja.I starog i mladog tog kraja.I momaka i ozenjenih ljudi.Mnogi od njih nisu se zadovoljili samo time da mastaju o njoj,vec su joj poceli i drsko dobacivati,slati tajne poruke,a nije bilo proslo ni sest mjeseci nakon Feridove smrti kad su joj u sitne sate poceli kucati na prozor. Kako ih je Fatima sviju redom odbijala seljaci su joj se poceli svetiti sireci o njoj najrazlicitije traceve,izmisljajuci najbesmislenije lazi u kojima je uciteljica predstavljena kao razvratnica i kurva,koja u kucu prima samo"Vlahe",kako su pojedinci pogrdno nazivali Srbe.Ljude je uvijek bilo lakse uvjeriti u laz,nego u istinu i selo je ubrzo okruzilo Fatimu zidom sutnje.Njena izolacija bila je potpuna.Izbjegavali su je cak i njeni rodjaci,a pogotovo familija rahmetli Ferida. Izbacili bi je i s posla,samo da se nasao ikakav ucitelj spreman da dodje u njihovu vukojebinu i uci im djecu. Fatima se nije udavala i seljacima-ukljucujuci i one sumnjicave medju njima koji obicno vjeruju samo u ono sto vide-to je bio dokaz da su sve price o uciteljicinom kurvanju tacne.Jer zna se:zensko tijelo ne moze dugo izdurati bez muske ruke.Drugi razlog,puno vazniji,bio je Fatimin odnos prema ljudima,vjeri,naciji,koji je i dalje bio isti onakav s kakvim je dosla iz Sarajeva. Odbacena od svoje okoline i osudjena na samocu,Fatima je pocela da upoznaje jednu drugu Bosnu,onu o kojoj Colic nije nista znao.O tome mu je pisala u pismu... (Midhat Ajanovic-Ajan-"USELJENIK")

Florence Hartmann-MIR I KAZNA ...TREBA TAKODJER URONITI U KULISE HAASKOG SUDA,SICI U UTROBU ZIVOTINJE DA BI SE VIDJELO KOJI OTROV POKUSAVA DA JE PARALIZIRA ILI UNISTI... (2007.)

Josip Vricko-A GDJE JE ISTINA?!(Haag:drugo lice pravde) U cijelom"slucaju Hartmann",sto je proteklih dana,iako samo nastavak stare price o americkom tajnom dealu s Karadzicem,izazvala burne reakcije mozda je najbitnije razrijesiti dvojbu:je li,dakle,bivsa glasnogovornica Carle del Ponte svoju knjigu"Mir i kazna"pisala"svojim rijecima",ili je brizna redaktorica bila njezina sefica? KNJIGA S PREDUMISLJAJEM? U izjavi za zagrebacki"Jutarnji list"haaska celicna lady tvrdi kako nije sudjelovala u pisanju knjige.No,u sredistu Ujedinjenih nacija nemali je broj onih sto su skloni vjerovati kako se Hartmannova pera latila u dogovoru s glavnom haaskom tuziteljicom.Poklonici ove teze tvrde kako je"Mir i kazna",u biti,dio strategije Del Ponteove,ciji je ugled, nedvojbeno,okrnjen zbog cinjenice da su Radovan Karadzic i Ratko Mladic na slobodi.Sa zbilja malim izgledima da ih Tribunal udomi u Scheveningenu.Stovise,glasovi s Ist Rivera vjeruju kako bi nekadasnja Carlina desna ruka bila jos provokativnija,odnosno konkretnija da njezina bivsa sefica nije-bas u vrijeme kada je knjiga nastajala-dobila,produzetak mandata,a-kada se knjiga dovrsavala-uhljebila se u svicarskom veleposlanstvu u Argentini.Ipak, bez obzira na to je li Hartmannova"Mir i kaznu"pisala"s predumisljajem",njenu temeljnu poruku da su"medjunarodni cimbenici"paljanskog glavosjecu pustili da krstari od Pala do Bjelorusije i natrag,po svekolikim"srpskim zemljama" s obje strane Drine,rodnoj Crnoj Gori...da bi se skrasio tko zna gdje,a da su Gotovinu lovili svim silama,treba zapamtiti.Na novinarsku konstataciju kako cinjenice koje je iznijela u svojoj knjizi sugeriraju da je deal postojao, autorica odgovara:"Vise nego sugeriraju,demonstriraju".I tu je,dakako,kraj svakoj dvojbi da je Haaski sud (is)politiziran.Uostalom,Hartmannova je samo potvrdila ono sto je vec davno kazala Radovanova"bijela udovica",a sto je,zapravo,visegodisnja javna tajna. MOSKVA KOMPROMITIRANA I bez"Mira i kazne"postojala je,dakle,opravdana sumnja da se paljanski vozd dogovorio s onima s kojima se o takvim stvarima jedino i moze dogovarati,sada,medjutim,vise gotovo da i nema nikakve dvojbe.Unatoc tomu sto,pimjerice,ruski veleposlanik u Zagrebu zurno demantira bivsu glasnogovornicu.Vjerodostojnost Moskve u"slucaju Haag"visestruko je,naime,kompromitirana:iz Tuziteljstva su jos prije tvrdili i dokazali kako se general Vlastimir Djordjevic,prije uhicenja u Crnoj Gori,krio u Rusiji.Bas kao sto je majcica Rusija prigrlila i Mladiceva pobocnika,generala Zdravka Tolimira,koji je,sjecamo se,u svibnju ove godine priveden Haagu,ali se jos sa sigurnoscu ne moze kazati gdje ga je pravda stigla.Ili,sto reci na fakat da je focanski zlocinac Gojko Jankovic cetiri godine mirno zivio u Moskvi i tamo dobio rusko drzavljanstvo?! Dakle,bez obzira na motive koji su rukovodili Hartmannovu da presavije tabak,njezine se tvrdnje demonstriraju gotovo svakodnevno.Pritom je,jasno,znakovit i"slucaj Gotovina".Ali,ne samo zbog toga sto aktualna knjiga svjedoci kako tzv.medjunarodnoj zajednici nije bilo bitno na optuzenicki stolac posjesti simbole zlocina,dvojicu najtrazenijih zlocinaca,nego i zbog toga sto i prica o ovome hrvatskom generalu govori o politizaciji Tribunala.Taj je,naime,gotovo mitski branitelj Zadra dobro stajao-SAD su ga odlikovale poslije"Oluje"-sve dok Zagreb nije odbio pristati na famozni clanak 98.,odnosno zahtijev za neizrucivanje americkih vojnika medjunarodnim sudovima. Hartmannova u"Miru i kazni"svjedoci kako je na"izvlacenju"Gotovine svesrdno radio neimenovani specijalni americki izaslanik za Balkan.Bivsa glasnogovornica,doduse,ne tvrdi kako je ta osoba X za ovaj posao imala sluzbene akreditive Pentagona i(ili) Bijele kuce.Ali,cinjenica je kako je hrvatski general u drugoj polovici devedesetih prosloga stoljeca bio americki miljenik. (NE)IZRUCIVANJE AMERIKANACA Hrvatski poznavatelji haaskih(ne)prilika sumnjaju kako je Gotovinin (tajni)patron bio Robert Gelbard.Mada se sumnja i na Charlesa Redmanna te,u ovakvim poslovima nezaobilaznoga,Clintonova specijalca Richarda Hoolbrokea.No,povijest nam govori da je Haasko tuziteljstvo 2001.podignulo optuznicu protiv Gotovine,a vec ubrzo je pocela bjesomucna potraga za njim.Tijekom koje Del Ponteova nije prezala izravno optuziti cak i Vatikan kao njegova glavnog jataka?!Ocekujuci novi mandat glavna tuziteljica nije,dakako,u to doba spominjala njegove(navodne)americke pokrovitelje.Bivsi sef hrvatske diplomacije,Mate Granic,koji inace drzi da je Hrvatska pogrijesila ignorirajuci americko inzistiranje na clanku 98.,uopce ne dvoji kako je,zapravo,to bilo kobno za Gotovinu.Lako je, medjutim,to tvrditi iz(duboke)opozicije.Ali sto da radi Ivo Sanader u trenutku kada je njegova Vlada,zaneseno zagledana ka Bruxellesu,promovirala krilaticu locirati-uhititi-izruciti.Gotovinu,zna se! Pitanje je,medjutim,nakon ove knjige,cija smo,u biti,neka poglavlja zivjeli svih ovih godina dok se u Haagu presudjivalo(europskim)perspektivama drzava s ex-jugoslavenskog prostora,ima li Tribunal uopce smisla?Jedan analiticar,primjerice,tvrdi kako se,da nije bilo Haaskog suda,zemlje bivse Jugoslavije nikad ne bi sasvim ozbiljno suocile s odgovornoscu za strasne zlocine pocinjene u ratovima od `91 do`95.godine.Mozda...Ali,usred polemika izazvanih uratkom Hartmannove,umjesto suocavanja s odgovornoscu,iz Beograda stize novi cinizam.Srbijanski premijer Vojislav Kostunica trazi od najvisih duznosnika Europske unije da pomognu u pronalaznju rjesenja da se vladici milesevskom Filaretu dozvoli da udje u svoju eparhiju u Crnoj Gori.RIJEC JE,DAKAKO,O JEDNOM OD DEKLARIRANIH JATAKA ZLOCINACKOG DVOJCA KARADZIC-MLADIC. Nije valjda i to jedna od stecevina Tribunala?! ("Oslobodjenje")

ZELJKO KOMSIC,predsjedavajuci Predsjednistva BiH ...Entitet nije samo njihov.On je i moj,isto kao sto je i Sarajevo svih tih ljudi iz Republike Srpske.Ja cu sve uciniti da im dokazem da se ne mogu samo Milorad Dodik,jedna stranka i jedan narod pitati o tome sto se zove Republika Srpska.Nije to njihov ratni plijen.To je dio moje zemlje.Moje je koliko je i njihovo.Kako misle da mi to oduzmu?Ne dam!To je moje i ne moze otici iz ove zemlje i uvijek ce biti njezin sastavni dio. Kako ce ova zemlja administrativno biti organizovana to je stvar nas koji zivimo u njoj,kako cemo se mi dogovoriti. Ali,evo poruke:TO JE MOJE I BICE MOJE DOK SAM ZIV.MI SE OVDJE CESTO PONASAMO TAKO DA PRIHVACAMO DA JE REPUBLIKA SRPSKA"VLASNISTVO"MILORADA DODIKA.E,NECE BITI.ISTO KAO STO SU SARAJEVO I MOSTAR DODIKOVI I SVIH LJUDI U REPUBLICI SRPSKOJ.TAKTIKA POLITIKE KOJU PREDVODI MILORAD DODIK ZASNIVA SE NA TOME DA BOSANCIMA I HERCEGOVCIMA OGADI OVU ZEMLJU I DA JE NE DOZIVLJAVAJU KAO SVOJU NECE PROCI.NE MOZE ON MENI OGADITI MOJU ZEMLJU.JA MU PORUCUJEM DA MOGU"PROGUTATI"MILORADA DODIKA I MILORADA DODIKA KOLIKO GOD JE POTREBNO.BORILI SMO SE I IZBORILI SA"VELIKIMA",KAKAV JE BIO SLOBODAN MILOSEVIC,PA PROCI CE I OVO...

Manuela Sorensen-BOSANSKI PROTESTANT JA,MANUELA SORENSEN-2 ...Na zidu je i Njegov lik prije nego sto je bio ranjen,snimljen mojom"Minoltom":kratko osisan sa razdjeljkom na desnoj strani,jasnog i prodornog pogleda,usana razvucenih u blagi osmijeh,u bijeloj majici i vojnickoj kosulji.Nije volio da ga oslovljavam sa"komandante". -Ja sam samo bosanski ratnik,u dusi bogumil,ako ti to nesto znaci-govorio je da bih ga razumjela,ali nisam.Znala sam sam da je ratnik i to bosanski.Po ulozi koju je imao medju vojnicima shvatila sam da je omiljen,hrabar,postovan i voljen komandant. Bila sam pored njega kada je ranjen.Osjetio je opasnost po fijuku granate u zraku,bacio se prema meni i viknuo: -Lezi! Sve je trajalo nekoliko trenutaka.Bila sam na zemlji.On me je zastitio tijelom sa strane odakle se cuo prasak.Gledala sam ga preplaseno. -Ne boj se,proslo je-tjesio me je.Kad je pokusao da ustane vidjela sam mu grc na licu.Na dlanu sam osjetila njegovu krv,krv bosanskog ratnika koji je imao dusu bosanskog bogumila.To danas znam,jer vjerujem u njegove snove ili imam povjerenja u njih,kako je on volio reci. Pozvala sam pomoc.Pritrcalo je nekoliko vojnika koji su ga odnijeli do prvog zaklona,raskopcali mu kosulju i stavili zavoje nastojeci da zaustave krvarenje.Rana je bila mala,sa lijeve strane ledja,odmah ispod grudnog kosa.Prenijeli su ga do zemunice udaljene od prve borbene linije.Bila je to jedina tada ispaljena granata,zalutala ili vjesto navodjena. Od tada se stalno pitam da li nas je neko odnekud posmatrao i navodio minobacac?Da li je granata bila namijenjena njemu ili meni ili je bila samo cudo?Bosna je puna cuda,to sam definitivno shvatila.Svojim tijelom ratnik je tada zastitio zenu,sto pravom ratniku i dolikuje,a tada nismo ni znali da je ta zena bila trudna. Prava ofanziva srpskih generala otpocela je sest sati kasnije.Bio je to pakao pracen vatrom sa planinskih visova i puscanom i mitraljeskom vatrom iz neposredne blizine.Hiljade minobacackih,topovskih i tenkovskih granata je padalo po rovovima i duboko po pozadini na put kojim je trebalo da bude evakuisan i prebacen u bolnicu,put kojim bi eventualno mogla stici pomoc. Bolnicari su uradili ono sto su mogli i cekao se transport.U zemunici su bila tri improvizovana lezaja od kojih sam ja koristila jedan.Zeljela sam da budem uz Njega,a on me ubjedjivao da bjezim prema Sarajevu cim prestane granatiranje. -Hocu da ostanem uz tebe-molila sam ga,potiskujuci strah od granata koje su potresale zemunicu. -Ovo nije za tebe.Ti nisi dio ove bosanske price.Tvoj zivot ima neki znacaj,nas nema.Da se tebi nesto dogodi,cijeli svijet bi znao i ko si i odakle si,cemu si se radovala,a cega plasila.A mi smo samo brojke u vasoj statistici,bez imena i bez ljudskih obiljezja.Idi kuci i cuvaj mir i demokratiju tamo gdje imaju neku cijenu. -Sad je vec kasno-odbijala sam prestrasena i ljuta istovremeno sto u meni vidi onu drugu stranu ljudske savjesti, odgovornu i za posljednju golgotu Bosne. -Sta ako se mir i demokratija moje Danske i vaseg Sarajeva brani na ovim planinskim liticama?-pitala sam ga. Umjesto odgovora ispricao mi je historiju Bosne-svoju historiju. Narednih deset godina prikupljala sam dokaze za pricu koja je bila njegova oporuka kojoj i ja dodajem svoju.Danas ja,Manuela Sorensen,dusom bogumil,prvi danski bogumil,zelim svjedociti sta se dogadjalo u zemunici u kojoj sam provela sedam dana uz ranjenog bosanskog ratnika,cekajuci da se promijene vremenski uslovi i ratne prilike,kako bi ga helikopter transportovao do bolnice,a mene izvukao na sigurno. Danas sam sigurna da On nije umro,On naprosto zivi svoju besmrtnost mijenjajuci oblike,likove,generacije,svoju Bosnu.U zivotu u kojem sam ga srela bio je andjeo zarobljen u ljudskom tijelu.Onog bijelog konja koji mi se javlja u snu mozda bas on jase,a ja ne mogu da ga vidim.Boze,da li on vidi mene? Helsingor,Danska 8.maj 2004.

ponedjeljak, 17.09.2007.

Yusuf Islam-WHEN BUTTERFLIES LEAVE When butterflies leave their silk palaces And the scent of the garden blows Towards heaven`s way Like the toils of man Those who worked for tomorrow day Will not miss the dreams of yesterday (Yusuf Islam-"AN OTHER CUP",2006.)

Manuela Sorensen-BOSANSKI PROTESTANT OVU KNJIGU POSVECUJEM SVIMA ONIMA KOJI SU SE PREPOZNALI U IDEJI I SUDBINI BOSNE I HERCEGOVINE MANUELA JA,MANUELA SORENSEN-1 I jutros sam ustala rano,ne mogu da spavam.U san mi dolaze konjanici,masu u trku i zovu me.Iza njih bijeli,osedlan konj,bez jahaca.To se ponavlja iz noci u noc,cim zatvorim oci,a oni...U snove ne vjerujem,ali cesto razmisljam o bijelom konju i izgubljenom jahacu,koje cesto i budna sanjam.Usula sam vodu u bakarnu dzezvu i stavila da se kuha.Kroz prozor gledam Hamletov dvorac cije se zelene bakarne kupole isticu na plavetnilu neba poput usidrenih brodica koje cekaju ladjare.Sunca na nebu jos nema,iako svjezina i rumen na istoku najavljuju njegov skori izlazak.Prvi trajekti iz Helsingora krecu prema Helsinborgu,a pisak sirena kao da razgoni galebove ili ih budi usnule. U ovaj mali gradic na danskoj obali pobjegla sam sa kcerkicom iz Kopenhagena.Pobjegla iz jedine metropole u Skandinaviji koju Evropljani smatraju od Evrope otrgnutom,u gradic u kojem je Hamlet nekad provodio najljepse dane.Vise ne podnosim guzve,velike gradove,ratove,reportaze pune krvi i pranja savjesti.Bosna je sve preokrenula u mom zivotu,tacnije planina Treskavica i On.On je promijenio moj odnos prema sebi i svijetu oko mene.Bez namjere,slucajno,sasvim slucajno sam usla u njegovu biografiju,a eto i on u moju,a oboje u biografiju nase Tine. Ogledalo u kupatilu je mjesto susreta sa svojim likom.Vrijeme dugogodisnjih novinarskih izvjestavanja sa svjetskih ratista na licu mi je ostavilo uspomene.Kad bih ga malo jace zagrebala nasla bih tragove dima iz Kuvajta,prasine iz Afganistana i mirise planinskih trava iz Bosne.Bore me ne zabrinjavaju,one se dobrom sminkom mogu pokriti; zabrinjavaju me nasanica,cudni snovi i sve cesce nekontrolisano poigravanje lijevog ocnog kapka.Ljekari kazu da jedan nerv igra igru s ocnim misicima,a da mi se slike prezivjelih ratova pojavljuju u snu kao nocne more.Na kapku oni mogu intervenisati,ali sa slikama rata moram sama na kraj izaci.To me je umirilo.U ljekare inace imam povjerenja.Ovo povjerenje,a ne vjerovanje,je nauk iz Bosne,kojeg se drzim vec skoro deset godina.Zapisala sam ga iznad svog radnog stola: U ljude bi trebalo imati povjerenja,a ne vjerovati im.Ono "po"dobice kada i ako zasluze.Vjerovati znaci iskljuciti sumnju.Sumnjati znaci biti oprezan,tragati za istinom,biti u aktivnom odnosu sa stvarnoscu,sa sobom. Na istom papiru sam dodala olovkom:To je privilegija hrabrih.Samo hrabri smiju vidjeti sopstveni lik gledajuci se u ogledalu,samo hrabri mogu sumnjati. Oblacim svoj roze bademantil.Iz ormarica pored sporeta vadim kutiju sa naljepnicom"bosanska kahva",zasipam vec vrelu vodu u onoj bakarnoj dzezvi i stavljam je na okruglu tacnu sa fildzanom i rahatlokumom.Dok u kompjuteru otvaram postu komadic rahatlokuma zalijevam vrucom kafom.Bosanska kafa je uspomena na Bosnu i Njega-bosanskog ratnika. Ja,Manuela Sorensen i danas,skoro deset godina poslije iskustva sa Treskavice i iz male vojnicke zemunice,tragam za korijenom bosanskog ratnika-patarena,bogumila,protestanta;odgonetam njegovu sudbinu i sto je najcudnije u njoj pronalazim sopstvenu,trazim njega a pronalazim sebe. Zidovi su mi oblijepljeni tekstovima koje sam tada objavljivala.U njima trazim i ono sto urednici tada nisu htjeli objaviti.Do njih su slike prepoznatljivih bogumilskih kamenih stecaka skupljane po bibliotekama,tekstovi historicara, pisaca i putopisaca,avanturista i novinara poput mene.Tu je i fotografija Hansa Furuhagena,svedskog historicara, kopirana sa jedne od njegovih knjiga i njegov tekst na danskom i bosanskom jeziku:"Protestantizam na zapadu je inspirisan bosanskim bogumilstvom." Pored Furuhagena je crtez u olovci nesudjenog hrvatskog nobelovca Miroslava Krleze,covjeka koji je bio opcinjen ljepotom i stvaralastvom bosanskih bogumila,kao i fotografija engleskog arheologa Arthura Evansa,poznatog po otkricu Minoske palate kod Knososa na Kritu,najzasluznijeg sto je svijet napokon nesto doznao o bosanskim bogumilima i sto sam ja uspjela sklopiti pricu o njima,Njemu,Bosni i sebi. Pored Evansa je bosanski pjesnik Mak Dizdar i danski Sören Kierkegaard.Makovu knjigu pjesama"Kameni spavac" znam skoro napamet.Kad god mi je tesko,kad mi lijevi ocni kapak zaigra jace,kad osjetim nostalgiju za Bosnom,kad setam obalom Oresunda ispod Hamletovog dvorca ili kad me obuzme samoca,iz mene govori neki od Makovih kamenih spavaca.Sören je savjest i nada Danske i nasa zajednicka ljubav...

Midhat Ajanovic-Ajan-KNJIGA RODICE FATIME-1 (Göteborg,zima 1993.Slobodna rekonstrukcija Colicevih pisama i dnevnickih biljeski) Otkako je usao u svijet novinarstva Edin Colic se uvijek iznova cudio naivnosti ljudi koji citaju novine ili gledaju televiziju.Zapanjujuca mu je bila njihova lazna predodzba o toboznjoj moci koju ima javno izgovorena ili napisana rijec.Desavalo se mnogo puta da neki njegov kolega,ili on osobno,dozivi da ga ljudi vuku za rukav,zaleci se na nepravde koje su im,u pravilu,nanosili oni koji su imali realnu moc u drustvu.Ljudi su djelovali iskreno u svom uvjerenju-koje,inace,nije imalo nikakve veze sa stvarnoscu!-da ce vec samo objavljivanje istine u medijima o onome sto ih tisti(korumpiranom sudiji koji je donio nezakonitu odluku,politickom tiraninu koji ih terorizira, kriminalnim poslovima u upravi njihovog preduzeca ili,ko zna sta vec)pokrenuti rjesavanje problema ili,mozda,cak i njegovo uklanjanje.Pobjedu pravde nad nepravdom.Ko ce znati jesu li ljudi doista nesvjesni ogranicene moci novina,odnosno njihove cesto neogranicene nemoci?Ili se radilo o tome da im je bivalo lakse dusi ako bi se,barem, javno govorilo i pisalo o njihovim jadima.Kad bi se ponekad i nasao neki hrabar novinar da ukaze na zlo,nepostenje i nepravdu u drustvu,i neka redakcija se usudila da sve to objavi,obicno se nista bitno ne bi promijenilo.Izuzetak su bili slucajevi u kojim je pisanje samo dio nekog mnogo sireg procesa,usmjeravanog od onih koji stvarno drze u svojim rukama sve poluge mehanizma kojim funkcionira drustvo,medju njima i novinarstvo.Kao kad su sredinom osamdesetih sve jugoslavenske novine pisale o procerdanim radnickim parama u nerealne investicije,vile za politicare i njihove sluzbene automobile,o privrednim i politickim mocnicima ogrezlim u lopovluku,o njihovom nepotizmu koji je usporedjivan s azijskim dinastijama,o bahatoscu s kojom vladaju...Mnogi neupuceni citaoci smatrali su to zvjezdanim usponom novinarskih sloboda u Jugoslaviji.No,skeptici su se,vec tad,mogli pitati:kako to da se pise o zloupotrebama politickog polozaja i kriminalu vladajuce oligarhije u samo jednoj od sest jugoslavenskih republika? Kako to da se pise samo o Bosni? Novinarstvo je i tada,kao i mnogo puta u svojoj povijesti,bilo samo instrument u ostvarivanju politickog cilja,u ovom slucaju pocetku unistavanja bosanske drzave.Novinarstvo,nazalost,nema moc da pokrene promjene u drustvu ili,u najboljem slucaju,ta je moc mnogo manja nego sto se uopceno misli.Slike Bosne i Sarajeva,okupanih u krvi,obisle su jos 1992.cijeli svijet.I,sta se dogodilo?Svijet je umirucima poslao paketice suhe vojnicke hrane ciji je rok upotrebe-davno istekao!? Posljednji ko je od Colica trazio da pomogne njegovoj nesreci,da upotrijebi svoju novinarsku moc(koju nije imao,a tada vec vise ni obicne ljudske snage)bila je njegova rodica Fatima.Desetak dana prije nego sto je napustio Sarajevo primio je njeno pismo poslano iz Tuzle,iz tamosnje sportske dvorane pretvorene u kolektivni smjestaj za brojne izbjeglice iz istocne Bosne.Pismo je putovalo do Sarajeva tri mjeseca i doslo je do Colicevih ruku samo zahvaljujuci dobroti jednog pripadnika neke medjunarodne humanitarne organizacije.Dovoljno hrabrog ili,mozda, samo nedovoljno informiranog o stanju u Bosni,da riskira glavu svercujuci postu kroz cetnicke polozaje i barikade kojima su bili opkoljeni bosanski gradovi. Svaka rijec iz Fatiminog pisma usijecala mu se u srce i gusila ga.Kako zbog njegovog sadrzaja punog bola kondenziranog u toj zeni-mucenoj na najsvirepiji od svih nacina koje je zvijer u covjeku sposobna zamisliti kako bi ponizila drugog pripadnika ljudskog roda!-tako i zbog toga sto je bio slab,majusan,mrva od covjeka koja nije mogla ispuniti ni djelic onoga sto je Fatima od njega ocekivala. "Dragi rodjace! Pisem ti ovo pismo,jer vise nemam nikog drugog da mu pisem,jer nekom svom,kome vjerujem i koga postujem, moram isplakati ovaj cemer,jer znam da je sav moj jad i sva nesreca nasih Colica nista do nekoliko odsjecenih vlati trave na nepreglednoj livadi naseg naroda koju je dusman pokosio.Pisem ti,rodjace,jer ti znas za nase lijepo selo,jer si dolazio i hodio nasim stazama,slusao zvuk zvona i blejanje ovaca po nasim poljima,jer je makar dio uspomena iz tvog djetinjstva rodjen ovdje,za zarkih ljeta,kad smo se igrali u nasim vocnjacima i sakrivali u njivama kukuruza... Pisem tebi zato jer smo svi mi,tvoja svojta,bili toliko ponosni na tebe kad bismo te vidjeli na televiziji,kad bi sta tvoje procitali(makar mnogi od nas nista od toga nismo razumjeli)i zato sto su mi jos ziva sjecanja na radost,i starog i mladog u selu iz kojeg si nikao,kad bi ponekad dosao da nas obidjes.Pamtim tvoju zbunjenost zbog silne paznje i radoznalosti kojom si bio okruzen.Kao da nisi razumio koliko smo te voljeli. Pisem ti jer znam da ces jedino ti tugovati za nasim selom i znati da ucinis nesto kako bi ga pamtili,makar ono i ne bilo vise nase,i ne bilo vise selo.Neka ga pamte oni koji pamtiti umiju i neka zlocin ne zaborave barem oni koji se zlocina stide!" Tako je pocinjalo njeno pismo,ispisano kao mala knjiga u teku kakvom se obicno sluze djaci za svoje zadace. Fatima je bila nekih tri godine starija od Colica.Kao i on rodila se u Sarajevu.Njeni su roditelji dosli u grad, napustajuci rodno selo Colice u potrazi za poslom i meksim kruhom,iste godine kad se i Colicev rahmetli babo spustio u grad.Taj put,dug nekih stotinjak kilometara od Sarajeva do istocnobosanskih carsijica,sela i zaselaka,bio je u stvarima civilizacijskih razlika dug svjetlosnu godinu.Neko iz istocne Bosne dozivio bi veci kulturni sok i zivot bi mu se promijenio radikalnije kad bi stao na sarajevski asfalt,nego sto bi Sarajlija bio zacudjen bljestavilom Pariza ili Madrida. Svaka vlast koja je dolazila u Bosnu zbog neceg bi zaboravljala na dio te zemlje,pojas smjesten uz istocnu obalu Drine,tako da se tamo sve do kasne faze jugoslavenskog socijalizma zivjelo jedva nesto malo razlicitije nego u srednjem vijeku.Prometne veze s ostalim dijelovima Bosne gotovo da nisu postojale.Nije bilo nikakve industrije, poljoprivredna djelatnost se obavljala na isti nacin kao i prije tri stotine godina ranije,sva dostignuca znanosti i tehnike zaobilazila su taj kraj.Covjek se ispeo na mjesec,a tamo je televizija bila cudo.Tek su za Tita,i to pred sam kraj njegove vladavine,u selima istocne Bosne zasvijetlile elektricne zarulje i,napokon,zamijenile petrolejske lampe. Seljaci su na neplodnim parcelama gajili po koju njivicu jecma i kukuruza,prehranjivali se mlijekom jedne,najvise dvije krave ili s nesto ovaca.Ono malo radosti i zabave bili su seoski teferici i zimska sijela.Tad su se mladi sastajali,zagledali i birali sebi partnera za zenidbu.Ljude iz tog kraja karakterizirala je neobicna dugovjecnost,ali jedan stogodisnjak,koji je sav vijek prozivio u istocnoj Bosni,upoznao bi manje od svijeta i zivota nego kakav mladic rodjen samo kojih stotinjak kilometara zapadnije. Gotovo da je sve od evropskih civilizacijskih blagodati i nacina zivota-sto je u Sarajevu oduvijek bilo prisutno i vidljivo vec na prvi pogled-zaobilazilo taj kraj.Jedino sto je remetilo monotoniju zivota u istocnoj Bosni bio je zlocin, koji se ponavljao kontinuirano,u gotovo pravilnom historijskom ritmu... (Midhat Ajanovic-Ajan-"USELJENIK")

ZELJKO KOMSIC,predsjedavajuci Predsjednistva BiH ...Ako govorimo sa aspekta drustvenih odnosa u BiH,smatram da je u BiH i do 80 posto ljudi svjesno da su Bosanci i Hercegovci.I gdje god da odu,tako su tretirani.Taj bosanskohercegovacki identitet koji se provlaci kroz to da vas prepoznaju kao Bosanca i Hercegovca trajna je kategorija i to se ne moze unistiti preko noci. Bilo je takvih pokusaja da se unisti ono sto je sustina drustva u BiH.Imali smo takvih pokusaja u ratu,a imamo ih i danas,jer Milorad Dodik aktivno radi na unistavanju toga identiteta.Po mom misljenju,on to radi za Vojislava Kostunicu i u punoj koordinaciji s njim.Cini mi se da on pokusava ono sto u ratu nije uspjelo,a to je destrukcija BiH. Koliko je to besmisleno raditi pokazao je upravo rat.Kada u ratu niste uspjeli raskomadati ovu zemlju,nece to uspjeti ni u miru.Ne postoji mogucnost da se to dogodi.Ima dovoljno ljudi koji nece na to pristati...

RAIF DIZDAREVIC ...Jedinu buducnost vidim u Evropi.Sad se vrlo cesto prica o tome da moramo u Evropu.A BiH je u Evropi od kad postoji.Po mnogim elementima zivota ovdje,mi smo bili Evropa prije Evrope.Razlicitosti koje su u pojedinom periodima nastajale u Evropi,ovdje su se tolerisale stoljecima prije.Zato mislim da je ispravna formulacija da BiH treba u EVROPSKE INTEGRACIJE za sto je preduslov da se ovdje uspostave standardi koji vrijede u evropskim integracijama,a ti standardi ce onda rusiti nacionalne barijere.Drugo:BiH nema sigurne buducnosti ako se maksimalno u mogucoj mjeri ne okrene obrazovanju stanovnistva u svemu,svugdje i svim sredstvima.Za BiH je to imperativ,a ovi u Skupstini se vec nekoliko godina svadjaju oko Zakona o visokom obrazovanju koji su sad usvojili,ali krnjav...

CRNOGORSKI"PORODJAJ" Bila Crnogorka trudna.Mjesec,dva,devet,dvanaest mjeseci. Zabrinu se svi u kuci zasto dijete nece da"izadje". Pokusa prvo otac: "Ajde djeticu,izlazi,dacu ti 5000 evra." "Djeticu,izlazi,kupice ti striko mercedes." Mali cuti. Kada su svi poceli da ocajavaju,javi se djedo da pokusa da namami malog napolje. "Djeticu,izlazi!Ako izadjes,bices djeneral!" A mali ce: "A jel`u penziji?"

subota, 15.09.2007.

Turbonegro-WELCOME TO THE GARBAGE DUMP Welcome to the garbage dump.It`s a Sodom-by-the-Sea.Dogs fucking in sun.You`re on the list but it ain`t for free.Welcome to the garbage dump.To the toxic merry-go-round.There`s something in the air tonight.Where the poison meets the town.Rope burns!Turn the boy loose!Retox!And turn the boy loose!Welcome to the garbage dump.Welcome Boys Gone Wild.Sweating,laughing,screaming.On the rollercoaster ride.Welcome to the garbage tip. Where the ocean meets the trash.Tonight we`re gonna let it rip.Let it burn before we crash.Rope burns!Turn the boy loose!Retox!And turn the boy loose!Freak out!Turn the boy loose!Dehab!Have you heard the news?We can take a hike.We can fly a kite.We can bronze our buns.In the sun.At the garbage dump.Welcome to the garbage dump.That sums is up in one big lump. (Turbonegro-"RETOX",2007.)

Nenad Canak,predsjednik Lige Socijaldemokrata Vojvodine-SVI U NOVI SAD&LETVE U SAKE! ...SEDMOG OKTOBRA SVI U NOVI SAD,LETVE U SAKE I DA JEDNOM ZAUVEK RESIMO PITANJE NEONACISTA U VOJVODINI,AKO VEC POLICIJA TO NE ZELI UCINITI,IAKO JE PLACENA ZA TO... (na Konvenciji LSV-a u Backom Petrovcu)

Marko Perkovic-Thompson-ZA DOM-SPREMNI! IZ IZVJESTAJA VANJSKO-POLITICKOG ODBORA EUROPSKOG PARLAMENTA: ...Osudjujemo koncert Marka Perkovica-Thompsona koji je nedavno odrzan u Zagrebu,a na kojemu su se mogle naci insignije i vidjeti pozdravi ustaskom rezimu iz Drugog svjetskog rata.Pozorno pratimo informacije prema kojima je vise visokih hrvatskih duznosnika prisustvovalo tom koncertu,ukljucujuci ministra znanosti,prosvjete i sporta Dragana Primorca,dok je drzavna televizija emitirala snimku koncerta u vrlo gledanom terminu...

CRNOGORCI U LOVU NA PUZEVE Rano ujutro,oko 10 sati,krenuli Crnogorci u lov na puzeve. Vracaju se oni kasno poslije podne bez ijednog ulovljenog puza. Pita zena jednog: "Coce,dje su vam puzevi?" "Muci zenetino,to divlje,bjezi!"

petak, 14.09.2007.

MATE PARLOV,LEGENDA ...JA NE MOGU BITI NACIONALIST.JA SAM PRVAK SVIJETA!!!...

ZDENKA CUHNIL,zastupnica ceske i slovacke manjine u Saboru Republike Hrvatske-DOGOVORENI GENOCID U DARUVARU! ...Stanje u Daruvaru moze se nazvati dogovorenim genocidom.Imali smo slucaj da nisu postivana prava na dvojezicnost,pa gradonacelnik ohrabren time ide dalje. Ogranicavanjem broja djece u ceskom vrticu,ogranicava se i broj djece u ceskoj skoli,cime se onda smanjuje i broj Ceha-jer,ako ne mozete govoriti svojim materinjim jezikom,dolazi postupno do asimilacije.To se upravo dogadja u Daruvaru.Dogadja se jos nesto:jedan gradonacelnik moze ogranicavati koliko ce ceska manjina imati djece!Konkretno,on izjavljuje:U vrtic moze ici 18,9 posto djece.Znaci i to je genocidan cin,jer ogranicavati nekome koliko ce djece imati nije nista drugo nego genocid... ("Feral Tribune")

EROTELI 9.VII 1992. ...Kuci stizem s elefantiticki otezalim nogama...M.kaze da me trazio u Petrinjskoj,ali nije me u onoj guzvi uspio ugledati.Tamo je gledao kako se jedan covjek gura naprijed,preko reda.Sluzbenik mu je na to rekao,"Nemojte ici preko reda".A on,"ALI JA SAM HRVAT".Sluzbenik na ovo,"I HRVATI MORAJU U RED",a covjek,"ALI JA SAM HRVAT IZ HERCEGOVINE"... (Vesna Biga-"AUTOBUSNI LJUDI(Zagreb-Beograd 1991-1995-Dnevnici)"

Viktor Ivancic-TENK-VAN-DO 21.VIII 1991. Zvrrrrn...zvrrrrn...zvrrrrn...U hodniku je zvonijo telefon.Tata je hica skocijo do njega.Onda je on dignijo sluju.Sluja je rekla:"Dobar dan,ovdi Cedo!"Tata je rekao:"Koji Cedo,jebate medo?!"Sluja je rekla:"Hm,ovaj...Jel doma Ujo?"Tata je rekao:"Koji Ujo,jebate Mujo?!"Sluja je pitala:"Jel to neki novi vic o Muji i medi,a?Ili vi to meni spikate o suverenoj Bosni?"Tata je rekao:"Meni se parilo da je to redalica!Al ako mislite da je to vic o suverenoj Bosni,onda okej!"Sluja je rekla:"Aj,aj,puno mi se nesto pravis pametan!Daj mi Uju i otkaci se sa sluje!"Tata je rekao:"Ma nema ovdi nikakvog Uje,covice!Skini mi se vise s kur...s telefona!"Samo onda sam ja viknijo:"Jel to Cedo?Tata,jel to Cedo?"Tata je rekao: "Je,kaze da je!Al trazi nekog Uju,jebem ga u sluju!"Ja sam rekao:"Sori,to je za mene!"Tata je samo izbecio oci i dao mi je sluju.Ja sam u roku odma viknijo:"Alo,cetnjikos!Jes to ti?"Cedo je rekao:"Ja sam,da ko ce!Jes to ti ustasinjo?Koji ti je ono degen sta se javio?"Ja sam rekao:"Ma jedan moj predak!Pa kako si mi cetnjikos,sta ima novo?Cujen da su oni vasi i Gorbija zbicili u bajbuk!Sad se sirite na istok,a?"Cedo je rekao:"Pa sta fali,jebate,Gorbi je zivi ustasa!A nikakav borac!"Ja sam rekao:"E,jace su vam borilacke vjestine!Tenk-van-do!"Onda je Cedo rekao:"Ej,Ujo,znas ti onu novu bazu o porodicnom vaspitanju!?"Ja sam rekao:"Ne znam!"Cedo je rekao:"Mene moja naucila mati,ustase cu temeljito klati!He-he-he...jel dobra?"Ja sam rekao:"Prva liga!A znas ti onu novu o svrabu?"Cedo je rekao:"Ne znam!" Ja sam rekao:"Svak se cese tamo di ga svrbi,mene svrbi cetnjikos na vrbi!Hi-hi-hi...jel okej?"Cedo je rekao:"Okej, veri mac!A Ujo,a znas onu sa dunjom u fijoci?"Ja sam rekao:"Neam pojma!"Cedo je rekao:"Istrule mi dunja u fijoci,a ja sibam po ustaskoj vojsci!Ho-ho-ho...je li da je ispaljenzi?"Ja sam rekao:"Ispaljenzi for gas!A znas ti mozda onu sa dunjom na ormaru?"Cedo je rekao:"Niks paradajz,znam samo onu sa fijokom!"Ja sam rekao:"Istrule mi dunja na ormaru,dodje cetnik da mi sisa karu!Hu-hu-hu...je li da je fajn?"Cedo je rekao:"Veri fajn!A Ujo,a jel ti mozda poznata ona o ljutoj vatri?"Ja sam rekao:"Totalikus mi je nepoznata!"Cedo je rekao:"Nad Pakracom ljuta vatra seva,ustas gine,a meni se zeva!Ha-ha-ha...je li da je gromovicin?"Ja sam rekao:"Ma gromovicin na kvadrat!A jel tebi mozda u spoznaji ona sa bananama?"Cedo je rekao:"Ou nou!Skroz mi je u nespoznaji!"Ja sam rekao:"Na Baniji porasle banane,to cetnici vise nam sa grane!Ho-ho-ho...je li da je ludilo?"Cedo je rekao:"Ludilo u cetvrtu!"Onda sam ja pogleducnio u moje roditelje.Roditelji su sjedili u kuzini i objesili su usta.Tata je nesto vrtijo sa prstom kao da ja sam malo na kvasinu.Samo onda je Cedo viknijo u sluju:"Alo,Ujo,a vidi ovu!Ustasu sam mladog priupito,jel ga zanjem ko slavonsko zito!Hu-hu-hu-hu..."Ja sam dreknijo:"A vidi ti ovu!Slavonska je zapjevala snaja,da cetnici ostase bez jaja!Hi-hi-hi-hi..."Cedo je viknijo:"Sta se ono orilo po Lici,srpska pesma i ustaski krici!Lu-lu-lu-lu..."Ja sam arlauknijo:"Dzemper plela Hrvatica mlada,a vuna joj od cetnickih brada!Jak-jak-jak-jak..."Cedo je urliknijo:"Kad Dragana sretne kapetana,mlad ustasa postace salama!Uau-au-au-au.."Ja sam zadrecao:"Skupile se tri cetnicke trupe,pa sve dosle da mi ljube dupe!Pijou-pijou-pijou-pijou..."E ali onda je moja tata copijo telefon i zafrljacnio ga u zid.Cedo se vise nije cuo iz sluje.Meni je uletilo tupilo od nekuzenja.Tata je dreknijo:"Pa dobro,jesi ti normalan?!Jesi ti,djete,imalo normalan,a?!"Ja sam rekao:"Jesam,zasto ne bi bijo?!"Tata je rekao:"A os mi onda objasnit sta je ovo bilo na telefon?"Ja sam rekao:"Sori,nemam sad vremena!Moram poslat izvjesataj za Hinu!"Tata je pitao:"Za koga?" Ja sam rekao:"Za Hinu,jebemu strinu!"Tata je rekao:"Za Hinu?Sta ti imas s Hinom?"Ja sam rekao:"Kako sto imam! Stalni radni odnos!"Tata je pitao:"Pa sta je onda bilo ono na telefon?"Ja sam rekao:"Razmjenjivao sam informacije s kolegom iz Tanjuga!" Robi K.(IIIa) (Viktor Ivancic-"BILJEZNICA ROBIJA K.")

Milosevic&Martic 9.VII 1992. ...Na salteru pitaju sto ste o nacionalnosti,po zanimanju itd...Potom se ide na drugi kat i tu se predaju slike na jednom salteru,dok se na drugom daje otisak prsta i potpisuje formular.Ispred treceg saltera opet se ceka.Tu izvikuju imena onih koji su dosli na red i daju legitimacije...Jedna se mlada djevojka sasvim zajapurila kad su uzviknuli njeno prezime-Milosevic.Svi se okrecu prema njoj i gledaju je.Muskarac,stariji,ocito u njenoj pratnji,kaze joj,"Hajde,kaj se sramis".Jedan mladic,s krizem oko vrata,kaze,kad je cuo njeno prezime,"Oho,ja sam Martic"... (Vesna Biga-"AUTOBUSNI LJUDI(Zagreb-Beograd 1991-1995-Dnevnici)"

AnteTomic-MALA MOCNA MUZIKA Kultura je nase oruzje,govorilo se s jeseni `91,u onome bunilu prvih dana rata,pa su se cak i postrojavale nekakve jedinice slikara i aforisticara,karikaturista i glumaca.Umjetnicke satnije,kako se to zvalo,bile su sjajan izgovor da ne fasujes geler u glavu,a da ipak polozis nekakvu"zrtvu",makar sonetic,dvije kvartine i dvije tercine,molit cu lijepo,"na oltar domovine".Stanovito smo vrijeme zbilja vjerovali da u takvim budalastinama ima istine i da bi,sto ja znam, imalo smisla da prvaci nasega glumista sokole momke u rovovima recitirajuci im Matosa.Ili,jos bolje,da im recitiraju na megafon pa da Matosa cuju i Srbi s druge strane,pa da shvate kako smo mi kulturni do zuba i kako se s nama nije saliti. Onda smo se,srecom,otrijeznili,skontali kako je cetnike ucinkovitije gadjati teskim projektilima nego Zlatkom Vitezom,a umjetnicke satnije su raspustene.Rat su na posljetku,kako je i red,dobili oni sto Glembaya znaju samo kao vinjak,a na spomen Picassa zakljucuju kako je zacijelo rijec o novome modelu RENAULTA.No,u narodu je ostalo neumrlo vjerovanje kako je kultura ono podrucje u kojemu smo apsolutno superiorni svojim istocnim susjedima,siljastim lubanjama,sto bi kazao Djodan,koji jedu prstima,hodaju u opancima,rijetko se peru i slusaju nekakvo zavijanje sto ga zovu NOVOKOMPONOVANOM narodnom muzikom.Posljednje iz ovoga paketa predrasuda bilo je mozda najsnaznija potvrda teorije o razdjelnici civilizacija na Drini. Doajeni sovinisticke antropologije pritom su osobito pazili da,pod jedan,s prezirom podcrtaju ono NOVOKOMPONOVANA i,dva,nikada ne kazu NOVOKOMPONIRANA.Kao da u hrvatskome jeziku ne postoji rijec za nesto tako gadno kao sto je lelekanje uz dugmetaru.Srpska je novokomponirana narodna muzika tako dosta dugo bila obiljezena kao nevidjeni primitivizam.Priznati da vam nije mrsko poslusati Draganu Mirkovic bio je gaf kao da ste na pozornici nekakve svecane akademije cesali jaja.Ako vas vec ne bi optuzili za izdaju hrvatskih nacionalnih interesa.Cijela ta histerija na posljetku je otisla tako daleko da su i one natapirane estradne umjetnice u lasteksu s gnusanjem zborile o PEVALJAKAMA I KAFANAMA,kao da i one same hidrogen svoj nasusni ne zaradjuju tezgareci s jednakim glazbenim smecem po hrvatskim lokalima u Njemackoj i Austriji. Ugostiteljska,KAFANSKA-i opet,s primjerenom dozom prezira i nikada KAVANSKA-narav ove muzike prikazivala se kao njezin najstrasniji grijeh.Oklopljenim umovima pritom je bilo uzaludno objasnjavati da je i Edith Piaf pjevala u bistroima,a Billy Holiday u HONKY TONK barovima ciji ugled gdjekad nije bio nista bolji od ugleda kavane u najcrnjoj srpskoj provinciji.U govoru slijepe mrznje kafane su bile krucijalni dokaz o nevrijednosti novokomponirane narodne muzike.Kao da ona,u golemoj vecini slucajeva,nije nevrijedna sama po sebi,praznoglava i banalna.Protiv narodnjackog bofla razumni su argumenti bivali gotovo zaboravljeni,kao sto uostalom sovinizam i inace nije PER TU s razumom.U ovome slucaju za to je postojao i poseban razlog:golema vecina onoga sto se naziva hrvatskom estradom,naime,jednako je praznoglava i banalna kao i hitovi iz majstorskih radionica gospodja Zmijanac i Raznatovic. Onda su se u medjuvremenu stvari stubokom promijenile.Kroz otvorene prozore automobila zaustavljenih pred semaforom novokomponirani decibeli izlijecu slobodno kao kakvi,usudio bih se primijetiti,golubovi mira.Narodnjaci su ponovno stekli pravo gradjanstva,javni ih ukus tolerira.Ako znamo da je ta muzika i prije rata bila getoizirana u krcmama u predgradju i provincijskim diskotekama,sve je zapravo kao nekada.Ili,ako vam se tako vise svidja,LIPE CVATU,SVE JE ISTO KO I LANI.Nakon svega moramo biti sretni sto je vatrena moc kulture,na koju smo onomad ozbiljno racunali,bila samo budalastina,jer bismo u tome slucaju rat svakako izgubili.Arkan ne bi morao dolaziti sa svojim koljacima u Slavoniju,dosta bi mu bilo da je poveo sa sobom onu pjevacicu koju je ozenio. Umjetnost,kazu,ne poznaje granice.Meni se cini da to u jos vecoj mjeri vrijedi za losu umjetnost ili neumjetnost. Los ukus je univerzalna pojava:mi,evo,ponovno slusamo srpsko glazbeno smece,a Srbi,Bogu hvala,od nasega nikada nisu ni otpocinuli.I tko se sada jos usudjuje ustvrditi kako su srpski i hrvatski toliko razliciti,kada vidimo kako se jedan cestiti Hrvat i katolik nasao ponesen,pa case lomi,a ruke mu krvave,puca u strop,a zbuka ga zasipa,dok na njegovu stereokasetofonu gospodja Raznatovic,na jeziku kojemu ju je majka ucila,cvili za svojim imaginarnim draganom? Neugodna situacija.To prije sto oni sto slusaju narodnjake nisu uvijek nekakvi izrodi,prodane duse,sumnjivi elementi i tome slicno."Ko meni ista more rec?!Nema veceg ustase od mene",kazao je jednom u novinama vlasnik lokala u okolici Splita u kojemu svira iskljucivo novokomponirana narodna muzika.Slican takav lokal postoji i u Zagrebu i nosi slavno ime OLUJA 95.Dodajmo k tomu kako su slavne CAVOGLAVE,jedina autenticna ratnicka pjesma,bile autenticni narodnjak koji se vrlo lako mogao prearanzirati s harmonikom.Uostalom,pogledajte malo te ljude iz cijih automobila na semaforima zavijaju piratske kasete s novokomponiranim hitovima:ili imaju naljepnicu NDH na sasiji,ili im s retrovizora visi zastavica s Poglavnikovim likom. Prije osam godina smatrali smo kako nacionalni osjecaj treba biti uzemljen u Gundulicu,Hektorovicu i Jurju Dalmatincu,a danas se suocavamo s cinjenicom da visokoosvijesteni Hrvati ne samo da ne znaju za te velicine, vec u dokolici konzumiraju losu krivotvorinu srpske glazbene bastine.Za nasu pricu manje je vazno sto treba biti dijelom nacionalnog osjecaja,o osjecajima se,uostalom,ne bi smjelo ni govoriti.Ovdje i sada pravo je pitanje kako to da onim dvotaktnim mozgovima sto funkcioniraju po principu LJUTA RANA-LJUTA TRAVA pase upravo muzika njihovih bioloskih neprijatelja Srba? Ja ne znam sto bih rekao na ovo.Zapravo,mogao bih se napraviti pametan pa kazati kako svaki fasizam pociva na losem ukusu,a los ukus je,kako smo vec kazali,univerzalan.U prilog ovome mogao bi se pozvati na notorni primjer kako je Hitler bio mizeran slikar.No,cini mi se da bi ovo bio previse jednostavan odgovor,a i on sam smrdi na fasizam,tako da najbolje zaboravite da sam vam ista rekao. Jer trebamo biti zadovoljni povratkom narodnjaka.Takva muzika,u prvome redu,dokida vrlo nezdravo vjerovanje u nasoj kulturnoj superiornosti i demantira vrlo ruznu tvrdnju da je kultura oruzje.Pod dva,glazbeni se ukus nikome ne smije nametati:covjek ima pravo sam izabrati kakvu ce muziku slusati,ma koliko njegov izbor bio imbecilan. (Ante Tomic-"SMOTRA FOLKLORA")

USTASIJADA 11.V 1994. ...Na televiziji,sudac Crnic prica o"nerazjasnjenim"slucajevima,za koje je,veli,i sam Tudjman trazio obrazlozenje.To su-ubojstvo Reichl-Kira(izdana je,veli,potjernica),zatim,ubojstvo srpske porodice Zec.Petoro optuzenih za ubojstvo ove porodice oslobodjeno je zbog,navodno,proceduralne greske,jer su djelo priznali bez prisustva advokata.Novinar kaze da se javnost pita jesu li oslobodjeni zato sto je porodica Zec srpska,a Crnic odgovara da nisu zato oslobodjeni i da je s pravne strane sve cisto u njihovom oslobadjanju.Za ubojstvo sindikalnog vodje Krivokuce kaze da se jos traga za potencijalnim ubojicom,kao i za ubojicom Kira,dakle,sve je u fazi potrage,veli,"u ta dva slucaja gnusnog ubojstva"...Za istjerivanje ljudi iz stanova i miniranja kuca kaze da su takve pojave u opadanju.Na pitanja novinara, sudac odgovara samouvjereno,bez kolebanja,vidno samozadovoljnog drzanja. (Vesna Biga-"AUTOBUSNI LJUDI(Zagreb-Beograd 1991-1995-Dnevnici)"

CRNOGORSKI PRDEZ U prepunom autobusu gradskog saobracajnog preduzeca korpulentan Crnogorac prne iz sve snage. Okrene se,kad ono iza njega crnac. Crnogorac mu veli: "U jado,al`te ja sagoreh."

četvrtak, 13.09.2007.

BANJALUCKI CETNICKI"BIZNIS" Srpske su vlasti u Banja Luci( i ne samo u Banja Luci,princip rada je bio isti na cijelom teritoriju koji su Srbi okupirali)od progona nesrpskog zivlja napravile unosan biznis,cak unosniji od sverca naftom i cigaretama.Iz Banja Luke se nije moglo otici tek tako.Trebalo je platiti da bi bio-protjeran.Svako je morao da plati nebrojeno nekakvih odjava i papira i tek je sa tom gomilom uredno placenih priznanica mogao da izadje iz grada.Primjerice,CAK SU I BEBE OD MJESEC DANA MORALE DA IMAJU POTVRDU I NEKAZNJAVANJU I POTVRDU DA SU OSLOBODJENE VOJNE OBAVEZE.Sve te potvrde su se placale.Potom je trebalo platiti mjesto u autobusu kojim prognanik krece do Novske i do punkta UNPROFOR-a.U autobusu je obicno oko sedamdesetak ljudi,a karta je kostala oko stotinu maraka.U Bosanskoj Gradisci su Srbi radili na dva nacina.Jedan je bio da izvedu sve iz autobusa,potom krece sistematsko pretrazivanje i oduzimanje novca.Drugi nacin je bio,da svaki putnik da po dvadesetak maraka i novac se onda predaje vojnicima.Dakle,oko 1500 maraka su kupili po autobusu i taj novac su dijeli vojnici na mostu.Zanimljiva je bila i uredba srpskih vlasti kojom je zabranjivano da se iznose fotografije i video kasete.Uredba naravno nije imala za cilj da sprijeci moguce spijunske radnje,nego da nesrbe i na taj nacin natjera da potpuno zaborave svoj grad.Taj rad na brisanju sjecanja bijase doista impozantan.Svako ko je sa sobom ponio neku fotografiju,bilo kakvu i iz bilo kog perioda svog zivota,riskirao je da bude vracen u Banja Luku i da bude uhapsen i proglasen za spijuna.Ne treba ni napominjati sta takva optuzba znaci. (Amir Osmancevic-"SMRTISTE")

Fra Petar Andjelovic-KO SU SLAVNI GUBITNICI? "Bio sam musliman"napisat ce Alija u svojim SJECANJIMA,"i to cu ostati.Osjecao sam se borcem za stvar islama u svijetu i time cu se osjecati do kraja zivota.Jer islam je za mene bio drugo ime za sve sto je lijepo i plemenito i ime za obecanje ili nadu u bolju buducnost muslimanskih naroda,za njihov zivot u dostojanstvu i slobodi,jednom rijecju za sve ono za sto je po mom uvjerenju bilo vrijedno zivjeti." Vjera mu pomaze,cesto to kaze,da ne pada u ocaj ni u najtezim trenucima zivota.Ne smatra se herojem,ali zeli biti dosljedan.Citav zivot govorite nesto,mislite da vjerujete u to,no za svakog dodje trenutak istine.Rat je smatrao trenutkom istine za sebe i za svoj narod. BORBA ZA OPSTANAK "Nas je narod vjernicki narod,iako ne obija dzamijske pragove,mi to dobro znamo.Nemojte mu dirati u svetinje.Nas se narod bori za slobodu,ili vise od toga,za opstanak.Takva se borba obicno tesko vodi,ali i tesko i gubi."Misli,i od toga nije odustajao,da je"za sudbinu Bosne odlucujuci stav Bosnjaka,a nas je stav jasan:mi necemo dati Bosne". Stoga u svoje najvece zasluge ubraja,izjavio je to u lipnju 2000.godine,sto je,kada je 1991.i 1992.postojala realna opasnost da Bosna postane provincija Velike Srbije,to sprijecio."Ja sam to sprijecio",samouvjereno kaze Alija,"i to smatram svojom najvecom zaslugom",no nece zaboraviti reci da mu je najveci neuspjeh"spor proces uspostavljanja cjelovite,demokratske i prosperitetne BiH u miru". G.Izetbegovic sve tako misli i kad treba pred javnoscu izjavi:"Ja necu muslimansku Bosnu,ja hocu cjelovitu Bosnu...u kojoj nece vise nikada biti moguc genocid nas bosnjackim narodom",da bi u razgovoru sa Sidranom 1996.godine izjavio kako vjeruje"da ce 2030.godine BiH biti ziva i zdrava!Bez toga,bez takvog uvjerenja,ne bih mogao da radim". Da se gospodin Izetbegovic upozna,treba listati njegova"Sjecanja",no ni tada nece covjeku biti jasno tko je Alija i kakva je njegova Bosna.Bio je uvjeren u svoje poslanje,u ulogu pojedinca. ANTIGONA,SOKRAT,ISUS Tako na jednom mjestu u svojim "Sjecanjima"kaze:"Zemlje,koje su sebe nazivale socijalistickim,dozivjele su razlicit razvoj.Ono sto se odmah moze zapaziti jest snazan upliv vodecih licnosti na realno stanje u tim zemljama.Iako su u osnovi imali istu ideolosku matricu,stvarni uvjeti zivota vecine gradjana razlikovali su se od zemlje do zemlje,sto je ovisilo o licnosti na njihovom celu:Zivkov-Enver-Causesku-Tito,cetiri razlicita covjeka,pa i cetiri razlicita rezima.Ali to nije mijenjalo autoritarnu sustinu sistema." Koliko je sam uspio,koliko je utjecao na tijek dogadjaja?!Alija i o tom razmislja.Pita se je li bio gubitnik,pa kaze: "Postojalo je jedno pitanje koje me uvijek zaokupljalo vise od ostalih:to je pitanje slavnih gubitnika",da bi to pitanje odmah prenio u religioznu sferu,proglasavajuci ga"najdubljim religioznim problemom". UMOVANJA I MUDROSTI Na istom se mjestu pita:zar su Antigona,Sokrat,Isus,gubitnici?Ako jesu,zasto su slavni u nasim ocima?Kakvo je porijeklo naseg divljenja za pale heroje koje nas prati od prahistorijske"Ilijade"i"Gilgamesa"? Alija nije"pao",no na neki nacin je bio zrtva,sto mu je pribavilo puno simpatija.Sam kaze"da simpatiju prema zrtvi ne mozemo naci u umu,nego samo u dusi,hocu reci u jednom principu koji nije od ovog svijeta.Kazem simpatiju,a ne razumijevanje,jer to nije i ne moze biti razumijevanje",da bi zakljucio da"sva nasa umovanja i mudrosti ne bi mogli objasniti,niti opravdati jedan jedini slucaj zrtvovanja zivota za pravdu i istinu". G.IZETBEGOVIC JE,U TO SAM SIGURAN,TROSIO SVOJ ZIVOT"ZA PRAVDU I ISTINU"NARAVNO KAKO IH JE ON SHVACAO.NEKI CE RECI"UMOVANJEM I MUDROSCU".ALIJA I NJEGOVA BOSNA OSTAT CE TAJNA,BAREM MENI,ZATO NE ZNAM"ODAKLE PORIJEKLO NASEG DIVLJENJA"ZA TOG COVJEKA?! (Fra Petar Andjelovic-"FRATAR I NJEGOVA BOSNA")

BANJALUCKA PISTA SMRTI Pista auto-moto drustva je jedna od onih epizoda koja pokazuje svu bestidnost srpskih vlasti u Banja Luci.Cetiri godine su podsticali zlocin nad nesrbima u Banja Luci,stavljajuci te ljude van zakona,proganjajuci ih puskama, medijima i pendrecima,a onda su pred sam kraj rata dopustili da ono staraca sto je ostalo u Banja Luci bude ostavljeno doslovno na cesti.Zatim su im velikodusno dopustili da se grupiraju na tom poligonu gdje se obavljala automobilska obuka.Pri tom,jasno,nisu se potrudili da pokazu ni najmanje samilosti.Za razliku od nacisticke Njemacke gdje su logorasima barem dali krov nad glavom,i barem su im dali da piju vode,Srbi su ove ljude doslovno ubacili u neku vrstu tora,te 1995.,i tu su ih drzali bez vode,hrane,lijekova,na otvorenom.Ali,u povijesti srpske okrutnosti,od Bijeljine i Kozarca 1992.,preko opsade Sarajeva do srebrenicke epizode 1995,toliko je slicnih i grubljih primjera,da oni primjeri u kojima krv ne tece potocima,jednostavno ne stizu biti obradjeni.Mehmedova prica o tom poligonu u centru Banja Luke samo je podsjetnik da ce mnogi slicni dogadjaji ostati zauvijek u prasini zaborava i za njih nikada saznati necemo. (Amir Osmancevic-"SMRTISTE")

Mile Stojic-ANTOLOGIJA ZLA-2 Samo godinu dana kasnije,pocetkom ozujka 1997.nazvao me prijatelj s kojim sam suradjivao u jednoj zagrebackoj redakciji da mi saopci da je Alija Isakovic umro.Pitao me je bih li bio voljan napisati novinski"in memoriam".Odgovorio sam da ne mogu.Vijest me je posjekla jer sam se posljednjih godina redovito vidjao s njim,najcesce u kavani Westend,u neposrednoj blizini beckog zapadnog zeljeznickog kolodvora."Mi bosanski pisci smo ljudi s kolodvora", rekao je jednom.Isao je cesto u Sarajevo,najcesce autobusima koji su do Sarajeva morali prelaziti cijeli labirint granica i koji su nekako stizali,nakon cijele vjecnosti.Razmjenjivali smo knjige i stampu.Ponekad bi me zvao u sitne nocne sate da provjeri koji podatak,ili tek onako.Nakon jednog posjeta Sarajevu rekao mi je: "Znas sta,prvi put sam osjetio da moj sarajevski stan kao da vise nije moj,da knjige u biblioteci kao da nisu vise moje." Ali,on se tesko privikavao na emigrantski zivot."U Becu je ljepse,ali u Sarajevu je bolje",jednom je rekao.Zajedno smo sastavili i u Becu objavili panoramu sarajevske ratne knjizevnosti pod naslovom IN SCHMERZ MIT WUT,zajedno ponekad nastupali na humanitarnim priredbama o Bosni.Na jednoj takvoj manifestaciji,odrzanoj u beckom Volkstheateru,sjecam se i ovakvih njegovih rijeci:"Ta Bosna,sto treperi kao zelen list kukuruza..." Bio je agnostik,moderan tip,uzasnut pojavama vjerskog konzervativizma kod Bosnjaka."Da bozji Poslanik danas zivi,vozo bi se BOEINGOM,komunicirao internetom i pio whisky",jednom se,komentirajuci tekst jednog zagrizenog teologa u listu Ljiljan,gorko nasalio. Cinjenica njegove smrti ubacila me u vremenski tunel,dug kojih dvadesetak godina.Kao mladi pisac u njemu sam gledao ucitelja,kasnije smo se druzili cesto i posjecivali porodicno.Bio je lijep i mudar covjek.Ratno siroce,odrastalo po internatima bivse drzave,djelovao je suzdrzano i oprezno,kao da uvijek drzi nevidljivi obrambeni stit oko sebe.Ne znam smijem li napisati da sam bio covjek njegova povjerenja,jer mi je,kazem,ponekad izgledao kao vuk samotnjak. Jednom sam mu u picu rekao:"Mnogi te ljudi dozivljavaju kao neiskrena i potmula covjeka",a on se samo nasmijao: "Pa ja i jesam takav,bar ti to znas." Umro je za jednog posjeta Sarajevu i pokopan je uz najvise drzavne i vjerske pocasti,u groblju Ferhadije-dzamije u Sarajevu.Vijest o njegovoj smrti docekao sam s unutrasnjim sramom,jer su moji zemljaci i etnicki ocistili njegov rodni Stolac.Proslog ljeta sam posjetio njegov mezar i ja,nikakav vjernik,prisjecao sam se zaboravljenih molitava za mrtve.Na um su mi onda pali Solzenjicinovi stihovi:nokti bi do krvi prekopavali crnu zemlju,ali uzalud. Ozujak 1998. (Mile Stojic-"JUTRO U POMPEJIMA")

Napad na Kozarac Misli se na Sesnaestu krajisku brigadu-ova bosanskokrajiska srpska brigada je dovedena iz Slavonije pred napad na Kozarac kako bi bili udarna igla za unistenje tog gradica.Srbi iz te brigade su vec bili iskusni jer su bili mjesecima u borbama po Hrvatskoj.I kasnije,znacaj ove brigade,kao i broj zlodjela koje su napravili,veoma je bitan.Uz paravojne odrede,Sesnaesta brigada je bila jedan od glavnih oslonaca srpskog rezima. (Amir Osmancevic-"SMRTISTE")

CRNOGORSKI"SOKOLOVI" Prepricavaju dva Crnogorca dozivljaje iz rata...i kaze jedan: "Oni nas gonili ka`gamad,mi bjezali ka`sokolovi..."

srijeda, 12.09.2007.

KRALJEVICI I TITICI Kraljevici i titici-trazio sam od Mehmeda da mi objasni sta to znaci.A Mehmed mi je rekao kako je to cuo nekoliko puta,bas od tetka i jos nekih starijih ljudi.Pod"kraljevici"se mislilo na Srbe koji su poslije 1918.dobijali zemlju i sve moguce beneficije od Kraljevine Jugoslavije,vodili se kao solunski borci.Bio je to prvi nalet na Banja Luku."Titici"su, medjutim,ona druga generacija Srba,partizanska,koji su u vrijeme komunisticke Jugoslavije sisli u Banja Luku.Tako su u ta dva demografska naleta,Srbi postali vecina u Banja Luci. (Amir Osmancevic-"SMRTISTE")

Fra Petar Andjelovic-EUROPA U BOSNI I BOSNA U EUROPI Svaki pojam nosi u sebi barem dvije karakteristike,koje,na odredjenim mjestima i u odredjenom vremenu,znaju na neslucen nacin iskazati dramatiku jedne stvarnosti.Te dvije karakteristike su obicno:sadrzaj(intenzitet)pojma i njegov opseg(extensio).U tom slucaju sve se svodi na to hocemo li neku stvarnost definirati po sadrzaju ili po opsegu;sto,naravno,vrijedi i za stvarnosti o kojima je ovdje govor,za Europu i za Bosnu. Zapravo nam se postavlja pitanje je li Europa u Bosni svojim opsegom(ekstenzijom)ili je u njoj i svojim sadrzajem(intenzitetom).Isto se pitamo je li Bosna u opsegu Europe onim sadrzajima koji bi mogli garantirati njezinu pripadnost pojmovnom sadrzaju(intenzitetu Europe). Opcenito je poznato da je pojam Europe u svom sadasnjem sadrzaju nastao u doba njezine laicizacije.Inace,ona je poluotok Azije s kojeg su podrucja Fenicani imenovali mitoloskim imenom Grcku.U toj"Europi"susrecemo najprije nastanjeni dio"oikumena",jer svijet,po ondasnjem shvacanju,moze biti samo ono sto je nastanjeno. Pokrstavanje Europe donijelo je tome podrucju naziv"Orbis christianus",sto mu je ostalo nazivom sve do prosvjetiteljstva,tamo do 1750.godine. GRCKI UM I BICE Za Grcku kazemo,bez razmisljanja,da pripada Europi,a zasto toj Europi ne bi pripadala i Bosna koja joj je bliza. No,tu treba stati:Grcka pripada Europi zato sto Europa jos uvijek zivi od"nousa",od grckog uma i bica.Taj um, naime,i danas predstavlja temelj svih onih oznaka koji cine sadrzaj pojma Europa.Znamo da je taj um dosao iz Rima,pokorio ga,a onda se latinizirao. Poslije su na europske prostore dosli kao"nous"tako i"logos"kristijanizacijom sa svim svojim filozofsko-teoloskim sadrzajem.I upravo u tom se procesu duhovnih,drustvenih,krizarsko-ratnih pohoda,revolucija i evolucija,nasla,kako kaze Porfirogenet,horion=zemljica Bosna Opet se moramo vratiti logici i pitati se da li je potrebno praviti distinkciju izmedju sadrzaja i opsega pojma kada se radi o Europi?!Cini se da ne,jer su u Europi te dvije vrijednosti gotovo jedna stvarnost,stoga ih u Europi,kao pojmu, mozemo samo adekvatno razlikovati.Tomu je vise razloga.Bosna je bila bogata zemlja i svojom tranzitnom vrijednoscu prema Europi i Istoku nije bila samo most nego je svojim granicnim polozajem i europskim sadrzajem pripadala Europi.Zato su se za Bosnu otimali s Istoka,Zapada i sa Sjevera.To otimanje dokazuje da je Bosna pripadala Europi najvise svojim sadrzajem koji nas prisiljava da je ekstenzivno stavimo u Europu.U brdima oko najstarijeg samostana Bosne pronadjeni su tragovi gotskog stila i slike ondasnje razine Europe. Ovo pokazuje da je Europa svojim sadrzajem bila u Bosni i zato je opravdano kazati da je stoljecima pa sve do danas prisutna na tim prostorima koji se lome nastojeci dokazati da pripadaju Europi.Pripadanje Europi u smislu geopoliticke pripadnosti opravdava se kako zatecenim sadrzajem tako i perspektivom zivota u opsegu Europe.U tom smislu grcki i latinski genije nudi,jos uvijek,svoje bogatstvo. Ova je refleksija bila potrebna da bi cjelokupnim razmisljanjem kazao i to da sam predstavnik stoljetne sadrzajne vrijednosti Bosne koja pripada Europi i da sam predstavnik onih duhova koji su zivjeli u Bosni i bili nacistu da pripadaju Europi.Nije samo moje odijelo staro,staro je i moje svjedocanstvo kako j Europa prezentna u Bosni i da Bosna,centrifugalno,pripada Europi.Nasa crkva danas,sa svojim prezbiterijem i redovnistvom,dokazuje nasu vertikalnu i horizontalnu nazocnost Europe u Bosni i Bosne u Europi. DOKAZ PRIPADNOSTI Pokret,pak sv.Franje,izrastao u ondasnjoj crkvi,dospio je s njegovim sljedbenicima u Bosnu prije vise od sedamsto godina.Franjina braca bila su uvijek dokaz pripadnosti svemu onome sto pojam Europa intenzivno i ekstenzivno iskazuje.Zato nitko ne moze zanijekati da katolicizam kao europska komponenta nije kroz stoljeca nazocan u Bosni.A kao komponenta predstavlja Europu sa svim njezinim sadrzajima. Nista nemamo protiv toga da danas svaka vjeroispovijest dokazuje svoju nazocnost s obzirom na prostor i vremena.Medjutim,tu nazocnost Europe u Bosni dokazujemo sigurno mi koji smo u Bosni nazocni,kako se kaze, "ab immemorabili". (Fra Petar Andjelovic-"FRATAR I NJEGOVA BOSNA")

Mile Stojic-ANTOLOGIJA ZLA-1 U prosincu 1991.sarajevska Svjetlost objavila je antologiiju hrvatskog pjesnistva,koje sam autor,i koja se zvala kranjcevicevski i sarajevski IZA SPUSTENIJEH TREPAVICA.Knjiga je pocinjala stihovima Goranove JAME, stihovima zapecacenim krvlju pjesnika,njegovim bezimenim grobom negdje u hladnim bosanskim planinama. U ozujku 1992.izdavac(tad najmocniji izdavac na Balkanu)organizirao je predstavljanje antologije.O znacaju hrvatskog pjesnickog genija i nacinu na koji je on prezentiran govorio je tad Alija Isakovic.Prezentacija se odrzala u prepunoj dvorani kluba knjige,a medju prisutnim licima vidio sam i tadasnjeg ministra u Vladi BiH Velibora Ostojica. Isakovic je govorio nadahnuto,onako kako knjizevnik znade govoriti o velikim knjizevnim djelima,s udivljenjem,ali i sa znakom plemenite zavisti zasto on sam nije sve te sjajne pjesme napisao.I sam antologicar,isticao je kako je publiciranje izbora iz jedne knjizevnosti uvijek mac s dvije ostrice.Ali,idealno bi bilo kad bi svaki pisac mogao objaviti svoju antologiju,tako da bi se na koncu mogla objaviti jedna antologija antologija,jedna idealna knjiga u kojoj bi duh suvremenosti pulsirao u ritmu duha tradicije,govorio je. Mozda u sveukupnoj bosnjackoj literaturi nema pisca za kojeg je knjizevni pojam"antologija"tako determinantan, kao sto je to za Aliju Isakovica.Shvativsi antologicarski poziv u grckom znacenju te rijeci,ali i u poziciji bosanskog knjizevnika,suocen s nepoznanicama i vrtlozima vlastite knjizevne tradicije i jezika,Isakovic je cijeli zivot bio antologicar vlastite kulture,onaj sto sakuplja i poredi,onaj sto otkriva i revalorizira,razmisljao sam tad.Objavio je vise antologija,medju kojima je zacijelo najcuvenija antologija muslimanske knjizevnosti BISERJE(1972.).Ovo je prvi sveobuhvatni izbor iz jedne knjizevne tradicije,u kojoj od HASANAGINICE(i prije)do Selimoviceva DERVISA(i poslije)traje emanacija osobene duhovne komponente i osobenog kontinuiteta,lome se osjecanja,pretacu voljenja,teku zelje i ljubavi.BISERJE je vec tad bilo baceno pred svinje-zbog same cinjenice da je na jednom mjestu sabrao duhovno blago Bosnjaka,na autora su podigli nevidjenu hajku tadasnji zatocenici bratstva i jedinstva,od kojih ce mnogi dva desetljeca kasnije napustiti grad i obrusiti se na nj svom silinom svojih topova.Sjecao sam se i drugih Isakovicevih antologema:u zborniku HASANAGINICA skupio je cijelu jednu komparativnu zbirku tekstova napisanih u povodu stare bosnjacke balade,a u antologiji HODOLJUBLJE prezentirao je dosege putopisne literature o Bosni i Hercegovini.Uz to,objavio je i zbornik,takodjer svojevrsnu antologiju O NACIONALIZIRANJU BOSANSKOHERCEGOVACKIH MUSLIMANA,u kojoj se pokazuje cijelo stoljece jednog fenomena osporavanja i prezivljavanja,fenomena odricanja i opstajanja. U travnju 1992.pocela je agresija na Bosnu,na Sarajevo.Jedan od protagonista te agresije bio je i Velibor Ostojic, covjek koji se snishodjivo smjeskao na prezentaciji moje knjige.On i drugi brojni sarajevski pisci srpske nacionalnosti,predvodjeni Radovanom Karadzicem,vec u prvim mjesecima rata neopisivim nasiljem nasrnuli su na grad.Univerzitetska biblioteka izgorjela je aleksandrijskim plamenom.Magazin knjiga sarajevske Svjetlosti pretvoren je u prah i pepeo,a s njime,medju mnogobrojnim drugim naslovima,i moja antologija.Vrijeme kulture bilo je potisnuto vremenom zla.Bosna je sa svih strana bila prevarena i ostavljena. Sestog travnja 1992.,dok gleda kako njegove antologije doslovno nestaju u plamenu,Alija Isakovic pocinje pisati svoju novu antologiju-antologiju zla.Ovaj dnevnik o pokusaju destrukcije Bosne autor zapocinje rijecima:"Mozda ce ostati zapisano da je danas pocela agresija na republiku Bosnu i Hercegovinu,ali pocela je davno,davno." ANTOLOGIJA ZLA(Ljiljan,Sarajevo-Ljubljana,1995.),iako formalno ustrojena kao ratni dnevnik,zapravo je jedna knjizevna kronika o krvavoj sadasnjosti kroz koju se ogleda proslost,o proslosti koja je trajala predugo,o kulturi kao izvoristu mitologije zla.Sintagmom"divljaci s Pala"Isakovic metaforicki odredjuje:"Srpsku akademiju nauka i umetnosti,s knjizevnickom ispostavom u Francuskoj 7(kao ideologe),Srpsku pravoslavnu crkvu i njenu"literaturu" (kao podstrekace),srpsku politicku nauku,srpsku politicku"knjizevnost",politicku publicistiku,politicku kucnu(guslarsku)i skolsku(epsku)pedagogiju(kao propagatore),te vojne sile,ovaj put"JNA"i paravojske(kao izvrsioce). Naravno,terminoloski se svuda podrazumijeva i crnogorska poslusnicka komponenta."Ova sintagma ponekad ce,u kontekstu paklenih dogadjanja djelovati blago,kao kamilica. Knjizevnost bosanskih pisaca u trenutku se pretvorila u samu negaciju knjizevne umjetnosti.Eros teksta preobratio se u thannatos,razgranate mreze knjizevnog stvaranja su pokidane,dokolica i igra su ugasle a sve se pretvorilo u znatizeljno oko sto gleda i pamti."Bosna gori-gledamo i pamtimo",reci ce Ivan Lovrenovic u jednom intervjuu u ljeto 1992.,a Isakovic pise:"Osjecam da je ovaj prljavi rat,da je ova brutalna agresija,ispraznila moj raniji duhovni i fizicki sadrzaj,i sad se punim nekim novim sadrzajem.Kao da cu od sada biti neko drugi,ne vise nikako onaj isti,onaj onakav.Ne sjecam se vec,vec se ne sjecam kakav sam bio.A nije ni vrijeme da budem kakav sam bio." Tragedija naroda u Bosni je tragedija biblijskih razmjera.Za mog nedavnog boravka u Sarajevu,dr Nada Zjuzin mi je rekla da je sarajevski ratni sindrom nepoznat medicinskoj znanosti,te da su kanadski lijecnici objavili da ce psihijatrija imati dosta posla dok nekako sistematizira dusevne muke Sarajlija.Ne radi li se tu upravo o promjenama na rubu Isakovicevih razmisljanja:ne sjecam se vise kakav sam bio."Vec danima,ne znam tacno koliko dana,ni cemu to znanje,nema struje,nema vode,nema kruha.Moja porodica ne prima kruh ni po kom osnovu,dobijemo nesto vise brasna.Emina zamijesi kruh,ali ga nemamo cime ispeci.Ponekad djeca skupe nesto drva u okolici." Nije li i ovaj cin pisanja o knjizi Alije Isakovica nesto nedostojno,nesto slicno inicijativi kanadskih lijecnika?Neki okusaj sistematizacije pjesnikovih iskustava u trenutku dok propada njegov svijet?Mogu li se uopce razumjeti rijeci njegove opomene,kad kaze:"Zapamtite,ovaj rat je pobrisao i u prah samljeo sve sto je bilo nase,pojedinacno i zajednicko,i nista nece biti onakvo kakvim bijase.Niti onakvim kakvim zamisljasmo da je bilo...Niko izvan nas ovo ne razumije.Ovome su davno izumrli svi univerzalni uzroci,posljedice i razumijevanja.Zato je ovo samo nase.Ove kukavicke i ove junacke generacije koje ne pomilova ni priroda ni bog.Nema ovome rijeci u tudjim jezicima,nema ni svih medijskih slika u oku,ni sucuti u srcima." U sijecnju 1996.,imam cast promovirati Isakovicevu knjigu ANTOLOGIJA ZLA,kao uzvrat njegovim rijecima na moju davnu sarajevsku promociju.Obojica smo danas u Becu,izgnanici sto jedva hvataju dah u huku jednog tudjinskog jezika.Nakon godina izgnanstva posjetio sam nas grad.Na zgaristima gradova i biblioteka dogodila se entropija jezika.Nitko nas nikad nece razumjeti,jer se sami nismo mogli razumjeti sve dok svoja nakazna lica nismo ugledali u antologiji zla. Sijecanj 1996. (Mile Stojic-"JUTRO U POMPEJIMA")

Banjalucki"VISAK STAMBENOG PROSTORA" Ovdje Mehmed aludira na jednu banjalucku epizodu-1992.i 1993.dok jos u Banja Luci nije pocela opca pljacka,srpske vlasti su oduzimale ljudima stanove,pod izgovorom da imaju"VISAK STAMBENOG PROSTORA",prebacivali ih u male stanove a velike dijelile borcima i ljudima koji su bili uz vlast.Bio je to odlican nacin da kupis covjeka.U drugoj fazi su nesrbi istjerivani i iz tih manjih stanova. (Amir Osmancevic-"SMRTISTE")

Ilja Sijaric-OSTALO JOJ SAMO IME(U Srebrenici,jednog cetvrtka)-2 ...Ipak glavni gradski trg skoro sav zatrpan automobilima.Nekad je bio korziraliste u sjenci hladovita parka i prodavnica.Sam park,sad bezmalo sav posjecen,go,do rata je bio ugodna ljetna basta u vijencu poslovnih i stambenih zgrada.Sad te poslovne zgrade,poput one ENERGOINVESTOVE i FEROSOVE,zjape studenim mrakom razvalina,a iz stambenih bije zapustenost i oskudica.Na uglu,na zidu nekadasnjeg gradskog bioskopa,jos stoji tabla na kojoj pise:Trg bratstva i jedinstva.Kako to sad ovdje zvuci uvredljivo!Bolna sprdnja s parolom u koju su mnogi od nas do nedavno slijepo vjerovali.Je li na svijetu bilo grada u kojem je bratstvo i jedinstvo bilo nepatvornije,cistije i snaznije nego u Srebrenici?Nije!Ima li sad pod kapom nebeskom mjesta da je zvjerskije kaznjeno bas zbog toga sto je stoljecima bilo toplo gnijezdo raznih vjera i naroda?Nema!NEJMA!Da nije tako,ne bi bilo onih mezara u Potocarima.Da nije tako,mogli biste iz Srebrenice poslati razglednicu s markom Federacije i telefonirati s karticom Federacije.Ali sipak!Ne daju to oni iz Banja Luke.Koja sebe smatra drzavom u drzavi.Da nije tako,ne bi na zajednickoj fotografiji ovogodisnje generacije maturanata mjesne gimnazije u izlogu fotografske radnje medju 43 imena samo jedno ime bilo bosnjacko,Alma Muratovic;sva ostala srpska:(Do propasti Srebrenice ta radnja je bila svojina Adema Latifovica;gdje li je sad vazda osmjehnuti Adem,njegova Olga i njihovo troje djece?)A prije rata u samom gradu Bosnjaka je bilo skoro tri cetvrtine,ostalo su bili Srbi i ostali.Danas"ostalih"nema ni od zakletve,a Bosnjaka kanda jedan na stotinu Srba,ako i toliko... Sa trga se upucujemo prema Guberu.Ni traga od skromne Osmine kahve,na koju se nekad rado svracalo.Ni traga od stare dzamije preko puta.Od kuce porodice Hadzimujagic stoje samo gole zidine,zarasle u zbunje.Gdje li su sad lijepe sestre Hadzimujagic,Azra i Amra,njihova dva brata i roditelji?Na vratima susjedne kuce smrtovnica Avde Bakalovica,mladog ljekara,pokopanog tek pretprosle srijede,11.jula,na groblju u Potocarima,12 godina nakon pogubljenja.Isto kaze i smrtovnica Rize Parica na telefonskom stubu.Neke nove kuce pored rusevina.Kao svugdje po BiH,Srbi ne popravljaju te razvaline,vec grade svoje kuce pored njih.Mozda im je to jeftinije?Ili vjeruju da ce se vlasnici porusenih kuca vratiti jednog dana,pa je,za svaki slucaj,mudro imati svoj krov.Hoteli,sva tri,u kojim je nekad bilo tesko naci slobodan lezaj,sad lice na bezivotne mracne pecine.Takvo je i prenociste na padini ispod Starog grada,s cije terase se nekad,od snjegova do snjegova,razlijegao gradom medeni poj saza.Gostiju bilo odsvakud.Dolazili i budzovani,ne samo bosanski.Ko,pa,ne bi iskoristio priliku da se nadise vazduha sto mirise na borovinu i minerale,da okrijepi svoju krvnu sliku i lice na izvorima guberskim!Jedan lijeci malokrvnost.Drugi, imenom Ocna voda,vraca vid.Treci,tzv.Ljepotica,uklanja bore,podmladjuje. Samo Srebrenica je to imala.I ima! Ali tim izvorima,nadaleko cuvenim,jos od domavijskih i argentarijskih vremena Srebrenice,to jest ilirskih i rimskih, sad bas niko ne prilazi.Kao da su najednom izgubili svoju moc.Pa staze do njih zarasle u travu i siblje.Motel na zaravni,duboko u zimzelenju,sav ruina,a nekad se tu rojilo od izletnika cak i zimi,slavile se maturske veceri,svadbe i rodjendani.Prosto da u to posumnjas dok gledas tu pustos oko sebe i slusas sum potoka cije dno je voda presvukla barsunastim talogom svojih minerala.Eto,cak ni taj kutak ove drevne bosanske kasabe cetnici nisu postedjeli,nego su ga zestoko"oslobodili".S blagoslovom efenovskih velmoza imenom Butros Gali,Jasusi Akasi, Filip Morijon i Toni Karemans,komandant holandskog bataljona u Potocarima,ciji su vojnici bdjeli-kobajagi-nad mirom u Srebrenici. Na istom onom mjestu gdje je bila baza tog bataljona sad pocivaju zrtve cetnickog genocida.Zbog svega toga, Srebrenica je danas jedna prazna,sumorna,uboga varos,kao nikad i nikad u svojoj dugoj povijesti.Nista tu sad nije kao sto je bilo.Zivo je jos jedino njeno zvonko ime.Ali cak i po njemu se polako hvata rdja.

RADO IDE SRBIN/CRNOGORAC U PLJACKASE-3 Kako je srpsko osvajanje u Slavoniji privodjeno kraju tako je pljacka dozivljavala svoj vrhunac.Gomile opljackane robe su se slijevale u Banja Luku i ostale gradove koje su kontrolirali Srbi.Cijena bijele tehnike je padala i sve se to budzasto prodavalo. (Amir Osmancevic-"SMRTISTE")

CRNOGORCI&RADNI TJEDAN Sastali se Crnogorci da bi donijeli vaznu odluku,tj.koji ce dani u sedmici biti radni,a koji neradni. Kada su se usaglasili,iznijeli su prijedlog na glasanje: "Subota i nedjelja su svakako neradni dani.Ponedjeljak je odmor od odmora,a utorak je priprema za rad.Srijeda je radna,cetvrtak je odmor od rada,a petak je priprema za odmor." Nakon izlaganja,javi se jedan glas iz pozadine: "Aaa,jel`coce,hoce li svaka srijeda biti radna?"

utorak, 11.09.2007.

NA PODRUCJU OPCINE PRIJEDOR-SAMO 17 LOGORA!!! Ova Mehmedova opaska je istinita,doista se o toj sveopcoj pljacki ne zna nista.Mozda se ta pljacka toliko podrazumijeva da o njoj nije potrebno pisati?Kako god,taj ogromni prostor,pocevsi od bosnjackog sela Jukupovici, koje je nadomak Omarske,pa sve do sela iza Sanskog Mosta,je bio opustosen.Ali doslovo-opustosen.Sve je odneseno.A sta se odnijeti nije moglo to je zapaljeno i unisteno.Tu je rijec o basnoslovnom bogatstvu koje je zavrsilo u srpskim rukama.Taj je prostor u najdoslovnijem smislu te rijeci-oglodan.Takodjer,Mehmed pominje logore Omarsku i Keraterm,i obicno se pominju samo ta dva logora,a na podrucju opcine Prijedor Srbi su formirali 17 koncetracijskih logora:Omarska,Keraterm,Manjaca,Tomasica,Brezina,Tukovi,Kratelj,Karan,Cela,Kevljani,Brezicani,Sportski centar u Prijedoru,Sivac,Senkovac,Majdan,rudnik Ljubija(u koji su Srbi pred poraz 1995.prema nekim svjedocenjima,dovozili kamione kostura i bacali ih u stare kopove i zatrpavali). (Amir Osmancevic-"SMRTISTE")

Kemal Kurspahic-PRIJEDOR PRED SUDOM SAVJESTI Pisao sam vec o Patriku Makartiju(Patrick McCarthy),direktoru univerzitetske biblioteke u St.Luisu(Louis),onda kad je-2000.godine-objavio knjigu NAKON PADA:PREZIVJELI SREBRENICANI U ST.LUISU.Ta knjiga bila je i osnova jednogodisnje izlozbe u istorijskom muzeju drzave Mizuri(Missouri)o bosanskim izbjeglicama u St.Luisu.Makarti je od prvih dana ubijanja Bosne i Hercegovine bio alarmiran spoznajama o genocidnom progonu pred kraj stoljeca u kojem je svijet svecano obecao da se takvo sto nece ponoviti"nikad vise"i bio medju prvima koji su rasirenih ruku docekivale prve bosanske prognanike u St.Luisu jos 1993.godine.Osnovao je Bosanski studentski projekt, obezbjedjujuci skolarine za prognanu bosansku djecu;pomagao u smjestaju srebrenickih majki i djece;postao oslonac i kucni prijatelj mnogima u bosanskoj izbjeglickoj zajednici koja je samo u ovom gradu narasla na vise od 50000 ljudi.I licno sam bio njegov gost u St.Luisu nakon izlaska moje prve knjige u Americi(AS LONG AS SARAJEVO EXISTS/SVE DOK SARAJEVO POSTOJI)1997.godine i tada mi je organizovao vise predavanja na univerzitetima,intervjue u lokalnim medijima,susrete sa tamosnjom jevrejskom zajednicom koja je-kao i drugdje u Americi-iskazivala posebnu uznemirenost progonom ljudi samo zbog toga sto jesu u dalekoj Bosni,a iznad svega bio sam dirnut susretom sa Srebrenicankama koje su nasle prvo americko zaposlenje u hotelu u kojem sam odsjeo.Uprava hotela uprilicila je i prijem s posluzenjem u povodu tog susreta prognanica iz Srebrenice s gostujucim bosanskim autorom. Svih ovih godina izmijenili bismo poruke i dobre zelje,ali ovih dana dobio sam i nov dokaz da Makartijeva zaokupljenost zlocinima u Bosni i Hercegovini nije splasnula ni petnaest godina nakon sto je pocela:stigao mi je njegov najnoviji istrazivacki izvjestaj pod naslovom"Prazna sela i prepuna groblja-ocuvanje sjecanja u`etnicki ociscenom`Prijedoru". PRILOG ZA ISTORIJU NASILJA Ovog ljeta,sa istrazivackim timom-u kojem su bili jos i direktor udruzenja Prijedorcana u St.Luisu Amir Karadzic i profesor dr Bendzamin Mur(Benjamin Moor)koji je zajedno s dr Dzekom Luzkovim(Jack Luzkow)razvio univerzitetski predmet BOSANSKA IMIGRACIJA:PRICA,SJECANJE I IDENTITET-Makarti je,naime,obilazio prijedorska ratna mucilista da bi za jesen pripremio izlozbu u Muzeju holokausta u St.Luisu pod nazivom: PRIJEDOR:ZIVOTI IZ BOSANSKOG GENOCIDA.Profesori Mur i Luzkov u pripremama za tu izlozbu snimaju video zapise sa sjecanjima prognanih Prijedorcana u St.Luisu. Makarti je s istrazivackim timom posjetio Prijedor da"zaviri ispod povrsine normalnosti u mjestu koje je(prije 15 godina)bilo epicentar genocidnog nasilja u Bosni". Za razliku od realpoliticara i kvazinaucnika koji svu pricu o zlu sto se srucilo na BiH devedesetih svode na neki "lokalni genocid"u Srebrenici,Makarti dokumentovano prikazuje zbivanja u Prijedoru u sirem kontekstu genocidnog projekta"etnicki ociscene"Bosne i Hercegovine.Ta zbivanja samo u ovom gradu rezultirala su progonom vise od 40000 ljudi i masovnim ubijanjem nesrpskog stanovnistva. Makarti u opisu tih dogadjaja citira hasku optuznicu u kojoj se kaze:"Tokom ranih jutarnjih sati 30.aprila 1992., bosanska srpska policija i vojne snage preuzeli su fizicku kontrolu nad Prijedorom.Nakon nasilnog preuzimanja Prijedora,Krizni stab zaveo je ostre restrikcije na sve aspekte zivota nesrpskog stanovnistva,posebno bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata,ukljucujuci kretanje i zaposljavanje.Prema optuznici,bosanske srpske vlasti u prijedorskoj opstini nezakonito su odvojile,pritvorile i drzale(u zatocenju)vise od 7000 bosanskih Muslimana, bosanskih Hrvata i drugih pripadnika nesrpske nacionalnosti iz prijedorskog podrucja u logorima Omarska, Trnopolje i Keraterm izmedju maja i avgusta 1992.godine". POKUSAJ PONISTENJA SJECANJA Istrazivacki tim iz St.Luisa u Prijedoru je intervjuisao desetine neposrednih svjedoka nasilja,ukljucujuci dr Minku Cehajic,ciji je muz Muhamed,kao predratni predsjednik opstine"nestao"u logoru Omarska;pjesnika i novinara Rezaka Hukanovica,koji je o vlastitim mukama u Omarskoj i na Manjaci objavio knjigu DESETI KRUG PAKLA: SJECANJA NA ZIVOT U LOGORIMA SMRTI U BOSNI(koja je prevedena i na engleski);Muharema Murselovica, bivseg zatocenika Omarske,koji prica o nastojanjima za obnovu neiskljucive politicke kulture u Prijedoru;Muhidina Sarica,direktora skole u Kozarcu,koji svjedoci o svojim danima u Keratermu i temeljitom unistenju Kozarca;a razgovarali su i s banjaluckim nadbiskupom Franjom Komaricom i-mnogim drugim. Americki istrazivaci zapazili su kako u zloglasnim prijedorskim logorima gotovo i nema nekakvih obiljezja stradanja. U Trnopolju,odakle su u ljeto 1992.godine otisle u svijet sokirajuce slike izgladnjelih logorasa,vidjeli su samo spomenik srpskim zrtvama rata;u Keratermu,gdje je stotine zatocenika brutalno muceno i pobijeno,ima tek obicna oznaka na uglu parkiralista;u Omarskoj ponudjena im je tek posjeta pod nadzorom,bez fotografisanja i uz obecanje da nista o tome nece pisati.To su odbili.Kao sto,uostalom,Makarti evo vec deceniju i po ne pristaje na nastojanja da se poniste sjecanja na zlo.On,jednostavno,vjeruje da je obnova Bosne i Hercegovine moguca samo na temeljima obznanjivanja zlocina i kaznjavanja zlocinaca.

ED VULLIAM,novinar koji je otkrio"Omarsku" ...U DRUGOM SVJETSKOM RATU,POSTOJALI SU NJEMACKI LOGORI U KOJIMA SU UBIJANI JEVREJI.TO SU DAHAU,AUSVIC I MNOGI DRUGI,I MI DANAS IMAMO MEMORIJALNE CENTRE U TIM GRADOVIMA I TO TACNO NA MJESTIMA GDJE SU SE LOGORI NALAZILI.NE SMIJEMO ZABORAVITI DA TE MEMORIJALNE CENTRE NAKON RATA,NISU IZGRADILI JEVREJI,NEGO NIJEMCI,DAKLE UPRAVO ONI KOJI SU TOKOM RATA GRADILI LOGORE... (obracanje bivsim logorasima u Omarskoj)

RADO IDE SRBIN/CRNOGORAC U PLJACKASE-2 Negdje koncem rata se pojavila informacija da je tokom rata u Hrvatskoj i Bosni,Italija smanjila sjecu svojih suma za 85 procenata.Vrhunsko drvo je preko Beograda eksportirano u tim ratnim(ali i poslijeratnim)godinama za Italiju.Bio je to jedan od vrlo unosnih poslova srbijanskog rezima. (Amir Osmancevic-"SMRTISTE")

Ilja Sijaric-OSTALO JOJ SAMO IME(U Srebrenici,jednog cetvrtka)-1 Namjerno smo udesili da u Srebrenicu stignemo u cetvrtak,na pazarni dan.Ali se ama bas nipocemu nije vidjelo da je tu danas pazarni dan.Kao da je kalendar nesto pobrkao.A nekad,za titovine,cetvrtkom su u Srebrenicu vodili brojni putevi:od Bajine Baste i Ljubovije,od Loznice i Sapca,od oba Zvornika,od Kalesije,Nove Kasabe i Vlasenice,od Osata, da se"opaki"komsija Bratunac i ne pominje...Gradska pijaca bila pretijesna za toliki svijet,pa se prodavalo i van njene kapije i zida.Robe bilo za svaku potrebu i merak.U svako doba godine.Tako to islo sve dok se oko grada nije sklopio cetnicki obruc generala Mladica.Od tada je cetvrtak u Srebrenici-mrtav dan...kao,uostalom,i ostali dani nedjelje.Ljeto u jeku,sezona voca i povrca u Podrinju rodnom,a trznica srebrenicka prazna.Nikome se sad tu ne dolazi.Pust stadion na ulasku u grad,prazna benzinska pumpa na Baratovi,gdje se podigla nova gradska mahala,nikoga ni na autobuskoj stanici.Tek u nekadasnjoj glavnoj ulici,kojom je danju vrvilo od vozila i prolaznika,a uvece od setaca, susrecemo covjeka kome nije jasno,po pogledu se njegovom to vidi,sta ova dva tipa u kolima svajcarske registracije traze danas u Srebrenici... A sta mi to zbilja trazimo?Srebrenicu koje nema?Koje vec odavno NEJMA?Uspomene iz mladih profesorskih dana u ovdasnjoj gimnaziji?Da,ali i DANASNJU Srebrenicu.U kojoj smo zadnji put bili u zimu dvijehiljadite.U pratnji bijelih unproforskih dzipova.Ni korak van dogovorene putanje.Sto prije natrag,u Tuzlu.Grad bio sav kao ledenica.Sada, sedam i po godina kasnije-nema velike razlike,sem sto zari vrela julska zvijezda,i sto nas niko ne prati.To je krupno dostignuce,ipak:sloboda kretanja,mozda i zbora i dogovora,stigla najzad i u sirotu Srebrenicu.Znaci,moci cemo da je prodjemo uzduz i poprijeko.Moci cemo cak da stanemo na casak i ispred daskama zakovanih vrata nase nekadasnje garsonjere na sestom spratu u soliteru.(Nijesu to jedina zakovana vrata,ima takvih u Srebrenici podosta,i u samom soliteru takodje.)Hodnici bez svjetla,mracno.Pri ulazu na zidu satrula,polomljena postanska sanducad,malo dalje sprejom ispisano prezime onog Milorada iz Banja Luke.Latinicom,ako je to vazno.Po zidovima spolja rupe i ogrebotine od gelera i granata koje su pljustale po gradu pred njegov pad u krvave ruke Mladicevih soldata.Ima li uopste zida,u cijelom gradu,osim onih novih,da nije isaran? General je svoj ulazak u Srebrenicu-sjecate se,sjetite se-nazvao njenim oslobodjenjem.Od tog"oslobodjenja" Srebrenica sad dise kao na slamku.Jer njena dusa je skoncala u jamama diljem Podrinja.Dosad je otkriveno trideset devet tih jama.Za svega pet dana i noci sredinom jula 1995.ubijeno je preko osam hiljada ljudi.Sam Drazen Erdemovic,Hrvat ozenjen Srpkinjom,priznao je na sudu da je njegova grupa za samo pet sati strijeljala oko hiljadu i po srebrenickih muskaraca.Proslo je od tada dvanaest godina.I sta?Gotovo nista.Glavni zlocinci,osim dvojice-trojice,i dalje su van domasaja zakonske ruke.Poneko,uglavnom starci i starice,vratio se u svoj grad,kao,primjerice, buregdzija Begic,ali mnogi od njih opet okrenuli otkud su dosli.Jer u Srebrenici je"mucno zivjeti,a zao umrijeti". Istina,postoje neke opstinske vlasti,nekoliko ducancica,nesto skolstva,ali koja vajda od svega toga kad Srebrenica, koja prije rata imadjose cak i svoje novine i radio,nekoliko snaznih preduzeca,znanih cak i u inostranstvu,odavno nista ne proizvodi,vec zivi uglavnom od dotacija i donacija.Tu je danas pet maraka krupna para,mada se s tim moze napraviti tek sitan pazar.Mozda je i zbog toga cuvena srebrenicka pijaca sad prazna cak i cetvrtkom.Nikom se ne isplati put do nje,kad se zna da Srebrenica zivi od milostinje...

RADO IDE SRBIN/CRNOGORAC U PLJACKASE-1 Slusao sam Mehmeda i prisjecao se 1991.i 1992.godine.Pored moje kuce u Banja Luci prolazio je put kojim su Srbi neizostavno morali proci na putu za svoja sela.Bio je to jedini put prema Bukvaleku,Kolima,itd.Svakodnevno su u autima i kamionima prevozili opljackanu robu.Kamioni,obicno mali tamici,bijahu prepuni kuhinja,trosjeda,fotelja,bijele tehnike,i uopce svega sto se moglo u kuci naci.Jednom sam na nekom kamionu vidio skupocjenu zeljeznu ogradu od kovanog zeljeza-sjetio sam se svega kad je Mehmed pominjao ograde-a ta ograda je lezala na nekakvom starom,sasvim iskrzanom otomanu.Cudom sam se cudio da nekom i takav stari otoman moze biti plijen?Shvatio sam da je sve plijen,da je sve sto se moze uzeti za njih slatko. (Amir Osmancevic-"SMRTISTE")

CRNOGORSKA"MUSKARCINA" Crnogorcu se ne da leci sa zenom.Obrazlaze joj: "Mrsko mi se penjat,a znas dobro da nikom ne dam na se."

ponedjeljak, 10.09.2007.

PROF.DR.SMAIL CEKIC,direktor Instituta za istrazivanje zlocina protiv covjecnosti i medjunarodnog prava BiH Moze li se reci da je genocid u Srebrenici,deportacija civila iz Potocara,operacija zarobljavanja,zatocenja i likvidacija bila unaprijed isplanirana akcija? -APSOLUTNO SE RADILO O PLANIRANOJ AKCIJI.BROJ UBIJENIH I KRATKOCA VREMENA LIKVIDACIJE GOVORI DA SE U PRIPREMI I IZVRSENJU GENOCIDA RADILO O VEOMA DOBROJ ORGANIZACIJI SA MNOGO ORGANIZOVANIH I DISCIPLINOVANIH IZVRSILACA,ZAPRAVO CIJELI POLITICKI,UPRAVNI,POLICIJSKI I VOJNI POTENCIJAL SRPSKIH SNAGA.IDEOLOSKI I POLITICKI NOSILAC GENOCIDA BIO JE SRPSKI REZIM SLOBODANA MILOSEVICA,A GLAVNI IZVRSIOCI SRPSKA DEMOKRATSKA STRANKA BiH,TE ZAKONODAVNA, IZVRSNA I SUDSKA VLAST REPUBLIKE SRPSKE. ("Oslobodjenje")

Predrag Matvejevic-SREBRENICA,NASA SAVJEST PREZIVJELI MORAJU TRAZITI VISE OD ONOGA STO MOGU DOBITI Tezi mi je bio put u Srebrenicu nego i u jedan drugi grad bivse Jugoslavije.Dvanaest godina nakon genocida-genocid je mozda prisutniji nego u casu kad je pocinjen.Ukorijenio se u osjecaje,pamcenje,svijest.U pogled na svijet oko sebe i sebe sama. Stanovnici Srebrenice i njezine okolice,koji su nakon svega sto im se dogodilo ostali u svome kraju,kao i oni koji su izbjegli i skrasili se drugdje,ne vjeruju vise nikome,cak ni vlastitim predstavnicima u Sarajevu,a pogotovo onima u Republici Srpskoj kojoj sluzbeno pripadaju,koju bez ustezanja nazivaju"genocidnom tvorevinom".Onaj tko prodje ono sto su oni prosli ni ne moze lako vjetovati drugome. VISESTRUKA IZDAJA Pratim nesretnu sudbinu toga grada kad je francuski general Morillon gromko i pateticno izjavio da se Srebrenicani ne trebaju bojati jer ce ta zona ostati"zasticena".Pokazalo se da nije bila,da obecanje nije istinito. Srebrenicane su,reklo bi se,svi izdali:izdao ih je spomenuti general i oni u cije je ime obecavao zastitu,izdali su ih holandski vojnici pod zastavom Ujedinjenih nacija i komandom generala Janviera,koji su ih prepustili ubojicama; izdao ih je na neki nacin i bosanski vojni vrh koji im,makar i uz rizik,nije pritekao u pomoc;izdali su ih brojni politicari koje su sami izabrali;izdala su ih medjunarodna sredstva informiranja koja su njihovim zrtvama posvetila premalo paznje. Srebrenicani nemaju vise sto izgubiti-ne treba se cuditi ako traze i ono sto ne mogu dobiti. Povijesnu stvarnost,napose onu politicku,nije lako uobliciti i usmjeriti.Odjedjuju je i namecu drugi i drugaciji interesi ili zahtjevi-"opci"i"visi",kako sami sebe kvalificiraju-koji ne vode dovoljno racuna o onima kojih se ta stvarnost najvise tice.Mnogo je onih koji govore o tome kako treba pomoci Srebrenici,malo onih koji joj doista pomazu.Na trenutke ne znamo ni sto bi bilo najbolje uciniti,ni kako. POVRATAK U DJETINJSTVO Dosao sam do Srebrenice,ali nisam prisustvovao manifestacijama i obredima na mezarju,u Potocarima,u samom gradu i oko njega.Vidio sam dugu kolonu zena,nesretnica koje izgubise muzeve,sinove,bracu u najvecem pogromu koji se zbio u Evropi nakon holokausta.Tesko je zadrzati prisebnost pred tim prizorom.Ne znam jesam li uspio. Za Srebrenicu je vezan dio moga djetinjstva.Otac mi je,uoci Drugog svjetskog rata,bio premjesten u taj grad.Dosli smo do njega po krivudavim,prasnjavim cestama-asfalta u tim krajevima jos nije bilo.Stanovali smo u starinskoj kuci s velikom bascom,iznad Crnoga Gubera(pitao sam se zasto ga zovu"crnim",a tako je bistar). Tu sam pohadjao prvi razred osnovne skole.Ucitelj mi je bio stari musliman,zavolio me,potaknuo da citam price za djecu,cak i neke iz"Tisucu i jedne noci".Kupao sam se u objema rjecicama koje se sastaju u srebrenickoj dolini,u Cicavcu i Crvenoj rijeci,koja zapravo nije crvena.Bilo je,sjecam se,mnogo sljiva,jabuka i oraha po obliznjim brezuljcima.Cudio sam se,naivno,sto nema sipkova i smokava,kao u Dalmaciji i u Mostaru. Sokolac,Bratunac,Suceska i Rogatica,Zlovrh i Vrhpolje-ta su mi se imena urezala u sjecanje zajedno s nekim maglovitim obrisima oko njih:crkvica ili dzamija,park,trznica.Gradski lijecnik koji se,ako se ne varam,zvao Vasic, imao je mali automobil;jednog je dana odvezao moga oca i mene sve do Visegrada i"Cuprije na Drini"koja ce postati slavnom zahvaljujuci Andricevu romanu. NOVI MUHADZIRI Uoci samoga rata otac mi je bio mobiliziran,ali nakon kapitulacije Jugoslavije nije pusten kuci:vidjeli su da je rodjen u ruskoj Odesi i zadrzali ga cetiri godine po logorima,na prisilnom radu.Njegova prijatelja,doktora koji nas je vozio do Visegrada,ubili su ustase. Kao pravi"muhadziri"-ta se arapska rijec tada mnogo rabila u Bosni-dosli smo u Mostar i nastanili se,gladni i zedni, u malom stanu u kojem je zivjela obitelj moje majke.Sve sto smo imali ostalo nam je u Srebrenici.Imao sam malu biblioteku,nekoliko knjiga i stripova. Zbog svega toga,kad je sve ovo opet pocelo,pratio sam pomno sto se zbiva sa Srebrenicom moga djetinjstva,s krajem od Rogatice i Sokoca do Suceske i Bratunca,zajedno sa Zlovrhom i Vrhpoljem.Krenuli novi"muhadziri", ponovo ljudi stradaju,ovaj put gore nego prije.U julu 1995.uputio sam se u taj kraj,u casu kad se pripremao genocid o kojem nista nismo znali.Prijatelji su me zadrzali u Sarajevu. "Ne idi sad...Svasta se tamo moze dogoditi...Pricekaj!" Vratio sam se preko Mostara i Splita u Rim.Dogodilo se najgore. Tragedija nije odmah izasla na vidjelo u Evropi i u svijetu.I mi smo se sami pitali je li to doista moguce.Da,zbilo se nemoguce.O Ratku Mladicu i Radovanu Karadzicu,glavnim ali ne je jedinim krivcima za to sto se zbilo,pisao sam vec prije nego ih je Haski sud optuzio za zlocine protiv covjecnosti. "Cetiri puta vise ubijenih nego u dvama njujorskim neboderima!" Unatoc tome,vijest o Srebrenici najcesce se nalazila pri dnu stranice,medju obicnim,tekucim dogadjajima. PRANJE SAVJESTI PROCITAH IZJAVU,UJEDNO CINICNU I SRAMOTNU,JEDNOG OD KORIFEJA MILOSEVICEVSKO-SESELJEVSKOG POLITICKOG APARATA:KAZE DA SU MUSLIMANI POKUPILI ODASVUD LESEVE,NE SAMO SVOJE NEGO I OSTALE,PA IH SAD BROJE I POKAZUJU U SREBRENICI. SLICNU SMO PRICU VEC SLUSALI KAD JE POBIJEN GRANATAMA NEDUZAN SVIJET KOJI JE TRAZIO MALO HRANE NA TRZNICI MARKALE U SARAJEVU:"SAMI SEBE UBIJAJU DA PRIVUKU PAZNJU SVIJETA",TAKO JE INFORMIRAO RADIO S PALA. TO SMO VEC VIDJELI,I ETO SAD OPET VIDIMO.DOISTA SRAMOTA. NIKAD MI NIJE PALO NA PAMET DA ZA SLICNA ZLODJELA OPTUZUJEM SRPSKI NAROD,KOJI VOLIM I SMATRAM BRATSKIM,KAO STO SE PROTIVIM KAD SE HRVATE POISTOVJECUJE S USTASAMA TE IM SE PRIPISUJU NJIHOVI ZLOCINI.ALI NIJE DOVOLJNO SAMO ISPRICAVATI SE:ZLOCINCE TREBA IMENOVATI, OSUDITI,ISKORIJENITI.TO SAMOM NARODU VRACA DOSTOJANSTVO.CISTU SAVJEST. Treba li se nakon svega cuditi ako onaj tko prozivi nemoguce trazi vise nego sto je moguce dobiti?Ako bi danasnja Bosna i Hercegovina izisla iz klijesta u koja ju je stisnio Daytonski sporazum,kad bi cijela bila bosanskohercegovacka drzava,zajednica svih njezinih gradjana,bez onih unutarnjih podjela koje je ostavio za sobom apsurdni rat,takvo trazenje ne bi tebalo posebno isticati:doslo bi samo po sebi i po prirodi stvari. Ne znamo koliko cemo cekati da dodje. KARADZICEV KUTAK Nedavno sam boravio u Grckoj,u Solunu,na nekoj knjizevnoj priredbi.Vodic koji je pokazivao grad odveo me do raskosne vile gdje je odsjedao kralj kad je dolazio u taj kraj. "U ovoj je kuci stanovao i Radovan Karadzic",pohvalio se. Ajme! PROPUSTENE PRILIKE Dobio sam nedavno crnogorski tjednik"Monitor"(od 22.VI 2007.),koji opisuje kako je crnogorska policija imala u rukama Karadzica 1996.godine,ali je dobila nalog s nekog viseg mjesta da ga ne dira. I Mladica su imali u sakama godinu dana kasnije,kad je dosao na crnogorsko primorje da se osunca,zajedno sa svojom tjelesnom gardom od petnaestak do zuba naoruzanih pratliaca. I on je pusten,bilo je opasno opkoliti ga i razoruzati,a ni volje nije bilo da se to ucini. ("Oslobodjenje")

Ratko Mladic,djeneral&ratni zlocinac-"...A SAVA NEMANJIC DOVODIO JE SEBI U KREVET SIPTARE DA GA GUZE!..." I doista,arogantni Mladic je poslije jednog sastanka sa svestenstvom pravoslavne crkve,bijesan radi nekih njihovih mudrovanja,izasao i pred novinarima rekao da se nemaju popovi sta njemu petljati u posao kad se zna da je Sava Nemanjic"dovodio sebi u krevet Siptare da ga guze".Doslovno se tako izrazio a samo je magazin"Vreme"imao hrabrosti da objavi tu njegovu izjavu mada tek kao jedan mali antrfilet,ni oni se nisu usudjivali da od toga naprave veliku pricu,mada je tema bila upravo za-veliku pricu. (Amir Osmancevic-"SMRTISTE")

Fra Petar Andjelovic-SREBRENICA KAO PREZIME Tri krupna razloga navode me da u svezi s dogadjanjem u Srebrenici i oko nje pokusam kao poglavar bosanskih franjevaca na ovaj nacin razmisljati.Ta tri razloga su: 1.Sjecanje na proslost.Dio nase proslosti,i to ne mali,dogadjao se u Srebrenici. 2.Pogodjenost patnjama ubijenih i prognanih Srebrenicana,a uz to jos i cinjenica da nam zajednicka patnja dolazi iz istog izvora. 3.Briga za buducnost.Srebrenicani mogu lako,ne htijuci i ne znajuci,postati paradigmom:ne mogu odlucivati o svojoj sudbini,a mogu biti utegom na ratnoj vagi,na kojoj se sve mjeri. SJECANJE NA PROSLOST Brojni su se ljudi Bosne,ne tako davno,sjecali dolaska franjevaca u Bosnu i njihova 700-godisnjeg neprekidnog djelovanja na ovim nasim bosanskim prostorima.Bilo je to 1991.godine.U tom spominjanju jedno od najvaznijih mjesta zauzimala je Srebrenica. Poznati povjesnicar Bartol Pizanski 1375.pise da je franjevacki samostan u Srebrenici jedan od najstarijih i upravo ce taj samostan 1514.godine postati sredisnjim samostanom bosanskih franjevaca.Po njemu ce njihova zajednica dobiti prezime SREBRENICKA(prezime koje i danas nosi:FRANJEVACKA PROVINCIJA BOSNA SREBRENA). U tim davnim vremenima u Srebrenici su postojale tri katolicke crkve.Najslavnija od njih bila je samostanska crkva,crkva svete Marije. Srusena je 1686.godine i tek 1991,poslije vise od tri stotine godina,na njezinim temeljima podignuta je,na onda uocljivu radost Srebrenicana,spomen-crkvica prema projektu arhitektice iz Sarajeva Alme Simic. Trebalo je da bude spomenikom proslih vremena,no ljudi koji pocinjaju genocid sigurno razmisljaju da ce to najuspjesnije uciniti ako poruse vjerske i kulturne spomenike,jer ce tako,po njihovu,biti izbrisan i trag o postojanju tih ljudi ili cak citavih naroda. Sigurno su s tom namjerom porusili i nasu spomen-crkvicu u Srebrenici.Boli nas to,no to je mala rana.Vise nas boli umiranje i neizvjesna sudbina gradjana Srebrenice,pogotovo sto su u to zlodjelo ukljuceni mnogi cija imena i prezimena ne znamo i bit ce im tesko stati nakraj. Ova nasa povijesna navezanost na Srebrenicu ustostrucila je nasu paznju na dogadjaje u Srebrenici.Dugo smo se bojali,prateci politicka i vojna dogadjanja,da ce se dogoditi ono sto se dogodilo.Upozoravali smo odgovorne,no nas je glas bio preslab,i dogodilo se ono najgore:Srebrenicom je potekla neduzna krv,glave preklanih ljudi su se kotrljale srebrenickom kaldrmom,a iz Srebrenice je potekla vec vidjena vukovarska rijeka prognanika.To boli, posebno boli jer su patnje neduznih ljudi. Preko clanova nase zajednice izrazavali smo sucut,a konvojem od dvadesetak tona upucenom u smjeru Tuzle pozeljeli smo i materijalno zasvjedociti svoje suosjecanje s patnjama nastradalih Srebrenicana.Znamo da je to malo,no mi vise pomazemo poticuci one mocnije i bogatije od nas,posebice one na Zapadu,da se ukljuce u ovu brigu za postradale i,cini se,u tom imamo uspjeha.Nije,eto,ni na Zapadu sve trulo! BRIGA ZA BUDUCNOST Tko umije politicki razmisljati,zna da ova tragedija ljudi iz Srebrenice i oko nje nije samo posljedica trenutnog nasilja cetnika iz redova srpskog i crnogorskog naroda.Ona je tek dio rusenja Republike Bosne i Hercegovine,a osnovica tog plana je etnicko ciscenje,stvaranje cistih etnickih prostora.Srebrenicani ne samo sto su pobijeni i protjerani;njih se uz to zeli upotijebiti i kao sredstvo rusenja Federacije,odnosno nacina suzivota dva naroda ili nekog buduceg nacina (su)zivota sva tri konstitutivna naroda u Bosni i Hercegovini. Oni,Srebrenicani,treba da"upadnu"u hrvatske stanove,"osvoje"hrvatska imanja.Zato je tako velika odgovornost politicara bosnjackog i hrvatskog naroda.Oni jednostavno,uz svekoliko nastojanje,ne smiju dozvoliti da srebrenicka tragedija zatruje dobro zapoceto zacjeljivanje proslih rana.Oni moraju nastaviti stvarati najbolje moguce uvjete zajednistva i suzivota.Ne ucine li to,tesko nama svima! Mi smo,pak,bosanski franjevci svojevremeno,unosili mnogo napora u svoje nastojanje da dodje do izmirenja Hrvata i Bosnjaka.Istodobno smo to pokusavali i sa Srbima,sve u neunistivoj nadi da ce Bosna i Hercegovina biti drzava sva tri ravnopravna i suverena naroda.Smatrali smo da nam je povijest,uz druge,dodijelila tu ulogu. NOVA MORALNA SNAGA Ta nasa uloga je primjecivana i potpomagana od mnogih,pogotovo sto smo je nastojali ostvariti u okviru zajednicke nam drzave.U tom smislu smo shvatili i rijeci g.Alije Izetbegovica,predsjednika Predsjednistva BiH,izrecene 1991.godine u Skenderiji pred vise od deset tisuca ljudi:"Franjevci imaju pravo i obavezu aktivno sudjelovati u izgradnji bosanske zajednice naroda i drzave,osobito u vremenima kada je neki dovode u pitanje." Ovako je,evo,barem se nama cini,moguce o Srebrenici razmisljati.Iz njezine zrtve,zelja nam je,treba izrasti nova moralna snaga u borbi za povratak izgubljenoga i povratak svakoga prognanoga na njegovu rodnu grudu. Srebrenica i njezina zrtva ne smiju biti prepustene zaboravu ni sudbini svrsenog cina.Naprotiv,Srebrenica treba i mora biti pocetak novih nastojanja oko mira i slobode svakog covjeka. (Fra Petar Andjelovic-"FRATAR I NJEGOVA BOSNA")

Prosvjetni radnici-ratni zlocinci I uopce taj fenomen prosvjetnih radnika-zlocinaca je ostao neistrazen,ali se zna da je veliki broj nastavnika aktivno ucestvovao u genocidu.U opcini Kljuc operacije klanja i ubijanja Bosnjaka je vodio nastavnik,u Prijedoru je prosvjetni radnik SLOBODAN KURUZOVIC bio sef koncetracijskog logora TRNOPOLJE. (Amir Osmancevic-"SMRTISTE")

CRNOGORSKI KRVAVI TRAGOVI NATASA KANDIC,DIREKTORICA FONDA ZA HUMANITARNO PRAVO: ...Sve sto je u Crnoj Gori postignuto kada su u pitanju tuzbe za naknadu stete zbog nezakonitog krsenja slobode i deportacije izbjeglica iz BiH ucinjeno je velikim naporom porodica zrtava i advokatske kancelarije"Prelevic"... ...Umjesto da se bavila tim problemom tako da pokaze da hoce prekid s prosloscu i prizna sve cinjenice u vezi s deportacijom,svi ti slucajevi idu preko sudova.U sudovima se dogadja da se odredjeni dio naknade ne priznaje za dusevnu bol i patnje koje nisu pracene i fizickim povredama,kao sto je gubitak dijela tijela... ...Taj dogadjaj je cijelu Crnu Goru u ljudskom smislu potresao,ali se poslije toga nista nije dogodilo da bi se vidjelo da vlast priznaje da se deportacija desila... ...Navodno su to neki policajci na svoju ruku uradili,a precutkuje se ono sto je bitno-da je sve uradjeno u okviru politike koja se tada vodila i koja nije bila samo srpska,nego je u tome bila i Crna Gora... ("Oslobodjenje")

BANIJSKI CETNICI Kad je Mehmed pomenuo gradic Glinu koji se nalazi u Hrvatskoj,na Baniji,upleli smo se u novu raspravu.Taj vojnik,naime,nije bio iz Sesnaeste nego iz Banijske brigade.Banijci su se pokazali narocito brutalnim u akcijama klanja civila na kozarackom podrucju.Nakon progonstva i ubistava,Banijci su se dali u rusenje i pljackanje.A kad je Hrvatska vojska oslobodila Baniju,ti isti pljackasi i palikuce su dosli u sruseni Kozarac i zeljeli da tu nastave zivot.Nikola Koljevic je apelirao na medjunarodnu zajednicu da financira obnovu Kozarca kako bi se Srbi sa Banije smjestili.To je bilo previse cak i za poslovicno indolentne strance,pa je komentar jednog od onih koji su odlucivali o donacijama bio(a prema beogradskom magazinu"Vreme"):"Ti Srbi nisu normalni,traze pare da opravljaju kuce koje su popalili 1992." (Amir Osmancevic-"SMRTISTE")

subota, 08.09.2007.

Mustasch-THE HECKLER He`s a nasty one.Can`t take you`re number one. He just hates when you are right. He`s going to hang me high.Filling you up with lies. Don`t want to have his kind around. Ooh...can`t you tell me something new.Yeah... Lack of talent,it must be cruel. If you cant sing or dance.This is your only chance. Tell them all what they should do.Look at that ugly face. You can smell her hate.But girl,try to report the truth. What you do and what you say is who you are,don`t try to decieve me. Do you believe me now.We have to put them down. They`re just wasting our time. Lack of confidence.Explains the arrogance. Don`t wanna have this kind around. My review.They gotta go! (Mustasch-"LATEST VERSION OF THE TRUTH",2007.)

Amir Brka-VRIJEME SRETNIH GRADOVA Jednom ce doci vrijeme sretnih gradova iz kojih je prognan pjesnik Ne samo da ga tada na centralnome trgu nece docekivati narod i pozornica s koje laude izricu zvanicnici nego ce svima biti znano kako se tom vatronoscu zapaljenih ociju niposto ne smije dopustiti da se s novom sveskom hulnih stihova u dzepu usulja preko obala grada do prvog birca u kojem ce uvjeren da lebdi iznad sebe unezvijerenim razvodnjenim ocima kazivati o zivotu o ljubavi o smrti o odsustvu boga ocekujuci da ga barem ovi sa svoga srodnog dna razumjeti mogu Obistinit ce se prorocanstvo i tim nitkovima sto sagorijevaju u vapijucoj vatri pakla u kojem su covjek i demon dva lica istog pisca dozvoljeno nece biti smutnju sijati po zemlji u kojoj se sretni narod zavodljivome zlatnom teletu klanja Zatvorit ce se kapije i tajni prolazi a na trgu za svaki slucaj vjesala ce biti podignuta umjesto slavoluka

CRNOGORCI&GLAD Zavladala velika glad u Crnoj Gori. Ne znaju Crnogorci sta ce...te udri vijecanje,zasjedanje...helem,donesu odluku da izvrse kolektivno samoubistvo skokom sa Lovcena. I ..kako odluce,tako i urade...popenju se na Lovcen i podju da skoce. Kad trci jedan odozdo i vice: "Ljudi,ljudi,nemojte skakat`,eno dosla krtola iz Srbije." "No,je li oguljena",pitaju samoubice. "Nije...",veli ovaj. "Skaci...",slijedi naredjenje.

petak, 07.09.2007.

RADE SERBEDZIJA-DO POSLJEDNJEG DAHA ...Kako je to odjednom cudno i strano.Sjedam za kompjuter i pocinjem pisati prijatelju u"moju tudjinu".Pisem tamo gdje mi je postalo tudje.Rijeci polako izlaze iz mene i cine se trome i pospane,kao da nemaju sto reci ili objasniti. A i nema se,zapravo,vise nista reci ni objasniti.Prijatelji to ionako razumiju,a bitange vise ne uzimam ozbiljno,jer ih,kad mi se pojave,odagnam od sebe ko dosadne muhe sa revera moga crnog kaputa.Dragi Igor Mandic uvijek mi je govorio,kako treba pisati,pisati i pisati,jer rijeci dolaze od ljudi.Nadju svoj put,odjek.Ipak,trebam li o svemu tome sto sam prozivio ovih trinaest godina pisati?Ima li smisla,i zasto,napokon?Ja sam se vec odavna pomirio sa svojom sudbinom.Znam da sam,na neki nacin,gubitnik i da se vrijeme koje smo svi skupa prozivjeli ovih trinaest godina,nije odvise njezno ponijelo prema ljudima poput mene.Ali znam i to da sam izabrao put koji mi je nalagao moj moral i moja savjest...

Tomislav"U"Mercep,hrvatski vitez-"NOCAS OCISTITE SVA TA GOVNA!"(Pakracka Poljana 1991.) 18.V 1994. ...Navecer,na TV,intervju s Tomislavom Mercepom koji kaze da nikad nije pocinio nijedan zlocin i da se uvijek borio dragovoljno,u prvim redovima...Govori brzo,usta su mu puna,"mekoca"mimike,oci hladne,poskakuju neprestano... Po struci je gradjevinski inzinjer...Kaze da ako se za pet mjeseci ne rijesi problem s UNPA podrucjima,on i njegovi spremni su ponovo biti cistaci...Prica i kako je uvijek bio dobar vjernik i isao u crkvu,ali nije stajao u prvim redovima, da ga svi vide,kao"ovi novi,koji se ne znaju ni ponasati u crkvi".Spominje i vaznost odgoja mladezi,vaznost obitelji... Kaze da su oni gore dobro znali sto on radi i,"Sto sad hoce od mene?" Na sjednici zupanijskog doma Sabora,Hrvoje Sosic kaze za Mercepa-nas vitez. Istu vecer,na televiziji,prije intervjua s Mercepom,bio je razgovor s Ernestom Bauerom,starim ustasom(sada osamdesetogodisnjak).Kaze da ga je Bog za njegova djela nagradio tako sto se vratio u slobodnu Hrvatsku. Prepricava svoj zivot i"krizni put"...Autor i voditelj ove emisije je Mikuljan,reziser"cuvenog"filma Crveni i crni,za cije snimanje su u ono doba,negdje pred rat,kako se pricalo,potrosene prilicne"politicke pare",od strane"komunjara". (Vesna Biga-"AUTOBUSNI LJUDI(Zagreb-Beograd 1991-1995-Dnevnici)"

Ante Tomic-SEDMA KILA Kada bi se nekome dalo i ne bi mu se gadilo zbrojiti sve one nebulozne iznose sto ih pod stavkom"pravedna naknada"nasi politicari navode u tuzbama za nanosenje dusevne boili,ispod crte bi se,vjerujem,naslo toliko znamenaka da bi jedini razuman zakljucak bio kako ovu drzavu vodi psihicki posve rastrojena vlast.Tomu bismo se mozda i smijali da ne znamo koliko je ozbiljno blizu istini.No,kada k tomu znamo da golemi dio toga"dusevnog"novca nasi ministri i savjetnici,casni zastupnici,direktori drzavnih agencija i javnih poduzeca,generali i izbornici potrazuju,"u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tecaju Narodne banke da dan isplate",upravo od novinara,ispada da su ti novinari najzajebaniji drzavni neprijatelji.Makar je i sam Predsjednik nedavno slicno zakljucio,tomu se mozete slobodno smijati. Novinar se,u golemom dijelu slucajeva,postaje u ranoj mladosti,gdjekada tako ranoj da bi neki od tih tipova umalo pa vlastitu redakciju optuzili za nesretno djetinjstvo.Negdje potkraj razdoblja adolescencije pojavi se tako u nekim novinama,na preporuku kakvog barbe ili jednostavno sam od sebe,nekakav poletarac,slavni kandidat za cir,cirozu ili neko drugo profesionalno oboljenje novinara,a za kojega su bliznji kazali da je"jak na peru",tek da bi presutjeli kako decko jos od vrtica vuce nedovoljan iz matematike."Jak na peru"je sluzbeni izraz,a jos se kaze i kako mali"ima smisla za to".Glavni autoritet u toj osjetljivoj mladenackoj dobi za novinarskoga je aspiranta,naravno,profesorica hrvatskog.Profesorice su hrvatskog,medjutim,obicno cendrave stare gospodje koje znaju drek o novinarstvu,kako vec dirljiv skolski sastavak o jeseni u mom gradu ima malo zajednickog sa sezdeset redaka izvjestaja o trostrukom ubojstvu u tri ujutro u bifeu SUZE LIJU PLAVE OCI. No,kako bilo,mladic je tu,jak na peru,ima smisla za to,a i zatekao se u blizini kad je nekoga valjalo poslati na izbornu skupstinu nezavisnog sindikata spiritista i astrologa i,dok si dlanom o dlan,evo ti vec novinara i gospodina autora, masno potpisanog Zm.Klj.,koji moralno i materijalno odgovara za istinitost vijesti dimenzija sest puta osam centimetara,a i inace je spreman krvariti,ginuti,cak i donirati bubrege i roznicu za sveta nacela profesije.Makar na onim nevinim pocecima svojih karijera,misionarske su ambicije,pateticna istinoljubivost i senzibilitet za drustvenu pravdu kod novinara zapravo neobicno cesta pojava.Mislim,ako imate na umu da oni sto upisuju medicinu to apsolutno nikada ne cine zbog Hipokratove zakletve. Gorljivi idealisti,dakako,kasnije obicno odustanu od svojih principa,barem stoga jer su od sjedenja fasovali hemeroide,pa se teziste njihovih interesa s gladi u Trecem svijetu premjesta na higijenu onoga osjetljivog otvora. Receni otvor,na ovaj ili onaj nacin,vlastiti ili tudji,i inace zna biti vrlo bitan u ovoj profesiji,gdjesto je on upravo srediste novinarova svemira,a imenica"dupe"KEYWORD u opisu njegova karaktera.No,ostavimo jos malo tu analnu fazu i vratimo se ponovno na onoga ptica sto izgladnjelo siri kljun na jutarnjim kolegijima.To je strast,mozda protuprirodna,ali svakako strast koja tu jadnu mladost tako obuzme da mnogi od njih potpuno zapuste zapoceto obrazovanje,sto novinarstvo na posljetku,bez premca,cini zanimanjem s najvecim postotkom onih"ostalo mi je jos tri ispita i diplomski". Neobjasnjivim prirodnim zakonom,najokretniji reporteri,najpronicljiviji komentatori i tankocutni stilisti nerijetko se novace bas iz redova takvih,zbog cega ce im autor ovih redaka,primjerice,gotovo i pozavidjeti na tom iskustvu akademske nedovrsenosti,kao da je upravo taj fakat presudan u njihovoj darovitosti.Ono sto me ipak tjesi jest to da barem fakultet koji sam zavrsio,Bogu hvala,nije novinarski.Jer,diplomirani je novinar,unatoc tomu sto politologiju svake jeseni iznova maturanti opsjedaju kao Avari,zapravo potpuna smijurija:mladac je,kao,izucio za novinara i sebe doveo u stupicu da,makar obrazovanjem,ne moze biti nista osim novinara,dok novinarima postaju cak i oni s diplomom agronomije,prometa,opcenarodne obrane,zemljopisa ili pak bez icega takvog. Sreca je da svatko i svasta moze postati novinar.Nesreca je,medjutim,da to jednako tako moze biti i nitko i nista i to je k tome cesce,makar u visokokorumpiranim drustvima.Siroti Edmond O`Brien,u popularnoj kulturi vec slavna metafora cestitog zurnalista,koji se u Fordovome COVJEKU KOJI JE UBIO LIBERTY WALANCEA svojim smijesnim listicem suprotstavlja lokalnom nasilniku,u nasoj ce stvarnosti zajedno s nasilnikom prije glodati janjeca rebra i u potaji za male pare kupovati upropastene tvornice trikotaze. Novinari pocesto vole mudrovati o hrabrosti i odgovornosti,praveci veliku misu od svojega posla.Prva je istina, medjutim,kako je rijec o obicnoj gradjanskoj odvaznosti,samo sto se ona u novinama trazi nesto cesce nego,za priliku,medju radnicima KOTEKSA,sto se tek jednom u nekoliko godina obracaju javnosti,obicno u mediju ulicnog transparenta s natpisom"Lopovi,ajte kuci!"Novine su nesto slicno tim transparentima,samo sto se pojavljuju svaki dan i obicno nisu tako izravne,nego je na njima velikim slovima istaknuto"Vise paznje raznim problemima","Maslina je neobrana"ili,kakva slicna besmislica.Da ta novinarska,toboze iznimno zahtijevna moralna pozicija doista nije nista osobito,pokazuje i slucaj od prosle godine,gdje je jedna bankovna sluzbenica svojom smionoscu upravo posramila velik dio ovog tuznog ceha. Zbilja,s iznimkom nekolicine kolega koji doista valjano i cestito obavljaju svoj posao,vjerojatno nigdje kao u novinarstvu,vec stoga sto ono svakodnevno zahtijeva makar trun gradjanske odvaznosti,necete otkriti tako esencijalan kukavicluk.A gdjekada je to cisti Sartre i najturobniji egzistencijalizam kako mnogi novinari zive za nekakvo imaginarno sutra kada ce,kao,napokon kazati sve sto su dosada presucivali.A to sutra slobode,razumije se,nikako da se ostvari,nego sve nesto"pusti,nije jos vrijeme"i zatajene gluposti gnjiju u covjeku i truju ga iznutra pa pije.Premda,naravno,mnogima za pijenje i ne treba motiv. I tako te mrcine desetljecima sjede na politickim tribinama ili za okruglim stolovima s casom bistre tekucine za koju se pogresno smatra da je tek AQUA NATURALE,a javnost ih smatra novinarima i gospodom autorima i s neobicnom pomnjom iscitava njihove komentare,gradeci se da je shvatila tko je u tim budalastim metaforama s vukovima i janjcima vuk,a tko janje,premda,za pravo reci,ni sam gospodin autor nije vise najsigurniji u to,nego se vadi da je on mislio na vukove u janjecoj kozi.Ili cak na janjce u vucjoj kozi,ma,uostalom,koga briga,Milice,daj nam jos dva pelinkovca. (Ante Tomic-"SMOTRA FOLKLORA")

Bilo jednom u Thompsonlandu 21.X 1994. ...Konferenciju za stampu odrzali Hinic(Srpska narodna stranka)i Krpina(HDZ),koji su se jucer u Saboru potukli.Nitko ne osporava da je Krpina prvi poceo tucu i da je Hinic dobio vise batina.Hinic,"Ja sam vise dobio"...Krpina,"Nije vazno tko je vise dobio,vazno je da je opet prolivena hrvatska krv od srpske ruke"...Hinic,"Ja sam pedeset puta dao svoju krv". Do svadje medju njima doslo je zbog neke replike povodom problema koji je iznio Hinic,a tice se pokrstavanja srpske djece u Hrvatskoj,odnosno njihovog pohadjanja vjeronauka.Na konferenciji za stampu Hinic je rekao da nije izjavio da srpsku djecu na vjeronauk sili svecenik ili nastavnik nego da je u pitanju socijalnopsiholoski pritisak na srpsku djecu. Na istoj konferenciji za stampu govorio je i Djukic,koji je rekao da misli da je Krpina s predumisljajem napao Hinica, jedan sat nakon replike u Saboru,s namjerom da se Srbi istjeraju iz Sabora."Ali mi cemo otici kad to mi budemo htjeli",veli Djukic. Na OTV,gost je Bujanec,vodja"Mlade hrvatske desnice".On kaze da bi Hinica trebalo pred prijeki sud...Hvali se da su mu oba djeda i otac bili ustase,napada"srpsko-zidovski lobi u Hrvatskoj,koji opet radi protiv Hrvatske".Srbi u Hrvatskoj, veli,ne zasluzuju nikakva prava.Kaze i da je nezadovoljan sadasnjom vlascu u Hrvatskoj,ali postuje Ustav i demokraciju..."Stega,red,rad,to je pravo",veli. Feral Tribune i opet kao opreka tome. (Vesna Biga-"AUTOBUSNI LJUDI(Zagreb-Beograd 1991-1995-Dnevnici)"

Viktor Ivancic-PRINCEZA NA ZRNU GRASKA 4.XI 2000. Tata je dreknijo u hodniku:"A u macku piterinu,ko mi je mrknijo sto kuna iz takujina?!"Ja i moja sestra Damjana smo se scucurili u sobi i pokrili smo se lancunicom.Onda je tata ugibao u sobu i arlauknijo je:"Ko mi je mrknijo sto kuna iz takujina?!"Ja sam rekao:"Nisam ja,seka je!"Tata se zapiljio u Damjanicu.Ona je rekla:"Nisam ja,braco je!"Onda je tata okrenijo se prema meni i zdimijo mi je jednu trisku turbo dizel.Ja sam se razdrevio i uvukao sam se pod lancunic.Tata je dreknijo:"Sram te bilo i stid,maznjavat lovusu od rodjenog cace!To rade zadnji propaliteti i drogasi!" Ja sam viknijo:"Reka sam ti da nisam ja nego seka!"Tata je viknijo:"Ona mi je rekla da nije ona nego ti!"Ja sam rekao:"Pa zasto onda i nju nisi trisnijo nego samo mene?"Tata je rekao:"Zato sta je ona jos mala!"Ja sam pitao: "Mislis ako je mala da ne zna mrknit lovusu iz tudjeg takujina?!"Tu je meni uletila jos jedna triskusa turbo dizel.Tata je zarezao:"Nemos govorit takve sporkarije o tatinoj princezi!"Onda je mama doviknila iz hodnika:"Da je manje zoves princeza mozda bi ti manje djengi maznjavala iz takujina!"Tata je okrenijo se prema njoj i rekao je:"Oho,javila se humanitarna zaklada!Spasimo djecu Hrvacke!"Mama je rekla:"Ja samo vidim da moj deckic fasuje triskuse bez razloga!"Tata je viknijo:"Tvoj deckic?!Pa jel ne vidis mu po faci da je zadnji razbojnik i propalitet?!Plus toga cinkari rodjenu sestricu!"Onda sam ja rekao:"Nista ja ne cinkarim!Ja samo govorim ko se cime bavi!"Tata je rekao:"Ma nemoj?!Aj bas me to zanima!Cime se ko bavi?"Ja sam rekao:"Mama se bavi humanitarnim radom,seka krade,a ja osnivam politicku stranku!"Tata je razrogacio oci:"Ha,super ste se podjelili,u pizdu materinu!Cjela kuca ima pune ruke posla!Jel se neko mozda sjetio i mene?"Ja sam rekao:"Tebe smo se sjetili prekjuce!"Tata je pitao:"Prekjuce? Zasto prekjuce?"Ja sam rekao:"Za Dan mrtvih!" Robi K.(IIIa) Povodom podizanja kaznene prijave protiv Nevenke"tatine princeze"Tudjman. (Viktor Ivancic-"BILJEZNICA ROBIJA K.")

...Na HVO"tretmanu"... 21.VIII 1995. Navecer dosao V.V.Prica o svojoj rodjakinji iz Mostara,koja je magistar geografije,a sad prodaje toalet papir i duhan u Srbiji i Crnoj Gori.Bila je dva mjeseca u logoru Dretelj.Jednu noc su im,veli,naredili da sami sebi kopaju grobove rekavsi im da ce ih ujutro streljati...I njen muz je bio u logoru,a sada od udaraca u glavu,koje je dobivao,povremeno gubi pamcenje,nedavno je,kaze,dobio infarkt. (Vesna Biga-"AUTOBUSNI LJUDI(Zagreb-Beograd 1991-1995-Dnevnici)"

Bosanska Posavina Front u Bosanskoj Posavini je zajednicki branjen od strane hrvatsko-muslimanskih snaga.Tokom cijelog sukoba tu nije doslo do sukoba izmedju Hrvata i Bosnjaka.Njihov front,bez obzira na poraz u 1992.,kada je Tudjman prakticno dao Srbima Bosansku Posavinu,uvijek je bio okrenut prema Srbima. (Amir Osmancevic-"SMRTISTE")

četvrtak, 06.09.2007.

Baja Mali Knindza,cetnik-maloumnik ...ODUVIJEK SAM ZNAO JA SVOJ PRAVAC/ONI SOKCI A JA PRAVOSLAVAC...

BANJALUCKI CETNICKI"CRVENI KOMBI"SMRTI Takozvani"crveni kombi"(koji je zapravo bio boje visnje)je postao jedan od simbola okupacije grada Banja Luke.U tom kombiju su bile zavarene stolice,cetiri sa svake strane.U njemu se vozila probrana ekipa kriminalaca koje je Stojan Zupljanin,sef banjaluckog ratnog"supa"opremio i dao im odrijesene ruke.Doslovno na hiljade ljudi je proslo kroz taj kombi.Osam banjaluckih sadista i kriminalaca,naravno bilo je jos slicnih posada,je hvatalo ljude i prebijalo ih vec u tom kombiju.Onda bi ih polumrtve odvezli u"sup",u stari Dom armije ili u konfisciranu fabricku halu Sulejmana Deumica,gdje se tretman nastavljao.Nekad se desavalo i da covjeka prebiju i da ga jednostavno takvog izbace iz kombija.Kako god,za sve Banjalucane,ovaj"crveni kombi"je jedna posebna vrsta simbola. (Emir Osmancevic-"SMRTISTE")

Midhat Ajanovic-Ajan-CIVILI U RATU (Sarajevo,zima 1992-93.Slobodna rekonstrukcija dogadja na osnovu Colicevih dnevnickih biljeski.) Na pragu svojih srednjih godina,dok se pred njegovim ocima raspadalo njegovo prirodno staniste,Colic je uspio definirati sebe i svoje mjesto na ovome svijetu. Bio je civil-obicni sarajevski civil,jedan od mnogih. Dojucerasnji cinovnici,profesori,turisticki vodici,pjevaci,pisci,glumci,vozaci tramvaja,inzenjeri,ucitelji pjevanja, prevodioci,trgovci,babice,sluzbenici u bankama i geometri...Isti oni poreski obveznici sto su zivjeli u svojim dvosobnim stanovima,vozili polovne automobile,nedjeljom izvodili djecu u sarajevski zooloski vrt"Pionirsku dolinu",a subotom igrali saha sa susjedima i usput pili malo konjaka,citavu godine stedjeli za odlazak na more i mastali o dobitku na lotu... Srednja klasa,po kojoj se svako drustvo prepoznaje,izgledala je zalosno u svojim trapavim pokusajima da sacuva makar djelic svog nekadasnjeg dostojanstva. Colic je ponekad bio sklon,u svom samoljublju,da sam sebe izdize iznad tih ljudi.On je znao da ce biti rata u Bosni.Nije se pravio da ne vidi kako jugoslavenska vojska ukopava topove oko Sarajeva i gradi betonske rovove gore,na brdima.Nije se obradovao dolasku vojnika UN-a u Sarajevo,jer u njima nije vidio nikakvu sigurnost i zastitu od rata.A ni sada,u ratu,nije se dao prevariti od francuskog predsjednika.Ovaj je dosao u Sarajevo iskljucivo rukovodjen svojim politickim interesima,razlozima i filozofijom,koja je,uz ostalo,ukljucivala prezir prema Bosni i njenoj patnji! Ali sve je to bilo nebitno.Ko je mogao garantirati da i drugi nisu znali to isto?Mozda jos vise od toga,ali su se samo skladno uklapali u tradicionalnu bosansku glumljenu naivnost i nemijesanje u tudje poslove,cak ni onda kad su tudji poslovi bili u direktnoj vezi s tvojom kozom. U svoje pripadnistvo obicnim,najobicnijim,sarajevskim civilima Colic se definitivno uvjerio kad je pocelo grmjeti.On je nastavio da pise(da,dakle,radi svoj civilni posao)kad je,u trenutku,dezintegrirano sve sto se u Sarajevu pod pojmom civilizacija podrazumijevalo.To isto radili su i drugi tvoreci-svojom zeljom da budu korisni i nespretnoscu da tu zelju realiziraju-sliku,mozda,cak i tuzniju od slike koju je stvaralo vec samo sistematsko ubijanje polumilionskog grada. Masa novoosnovanih,potpuno bespotrebnih poduzeca i besmislenih organizacija,cija je svrha i namjera bila svjetlosnim godinama udaljena od stvarnosti,dodavala je ukupnoj atmosferi u gradu i notu tragikomedije. Aviokompanije bez aerodroma i bez aviona,kao i upravni odbori mnogih preduzeca,uredno su"radili",iako im je imovina bila popaljena i popljackana ili,u najboljem slucaju,okupirana.Formirani su odbori za poslijeratnu obnovu i izgradnju,a rat je tek bio poceo,i niko nije znao kad ce se zavrsiti.Uredno su radile cak i prodavaonice autodijelova,u gradu u kojem su automobili izgorjeli,prodavaonice elektricnih aparata u gradu bez struje,prodavaonice namjestaja,a sve je manje bilo stanova u kojima bi se namjestaj mogao upotrijebiti!Funkcionirala su i poduzeca za rekonstrukciju okupiranih i ispresijecanih puteva i zeljeznica,i ko zna sta jos... Ljudi su,pretrcavajuci ulice da se zastite od snajperske paljbe,zurili na"posao".I tako najcesce ginuli. Civili. Doista,Sarajevo je oduvijek bilo grad u kojem je postojao samo civilni zivot.Sve militaristicke organizacije bile su kao tumor u sarajevskom nacinu zivota i bile jednostavno ignorirane.Ovdje oficir,za razliku od Crne Gore ili Srbije, nikad nije mogao racunati na to da postane ugledni gradjanin Sarajeva.Oni su tu zivjeli,u svojim ekskluzivnim kvartovima,ali nikad se nisu uspjeli uklopiti,postati dio sarajevskog gradskog zivota,sto je njihovu mrznju prema gradu samo pojacavalo.Imali su najgoru mogucu poziciju koju neki pojedinac ili grupa mogu uopce imati u odredjenoj sredini.Jednostavno-niko ih nije primjecivao.Pljusak granata,kojim je JNA zasula grad,vecina civila je dozivljavala kao elementarnu nepogodu,od koje su pokusali da se sklone u svoje"poslove"i"zaduzenja".Ko bi im to mogao zamjeriti? Colic-svakako,ne. Njegov ocaj potjecao je manje od spoznaje da pripada velikoj skupini ljudi totalno nevjestih da se prilagode ratnoj sarajevskoj stvarnosti,vec mnogo prije od toga sto u sebi nikako nije nalazio snage da se vrati gore,u sarajevska predgradja,puna bespravno podignutih kuca.Tamo,gdje su se kopali rovovi i pucalo na cetnike,ne dajuci im da prodju dalje.Gore se jos mogao cuti i smijeh i vic.Svakiput kad bi otisao u dijelove grada,koji su se sada zvali"prva linija", uvjeravao se da tu,medju dojucerasnjom sarajevskom sirotinjom,anonimnim radnicima i slabo placenim sluzbenicima,medju jadno ili nikako naoruzanim ljudima nastajuce bosanske vojske,uspjesno prezivljava ono sto se zove duh jedne zemlje,zemlja Bosna,a za sta je on pogresno mislio da se nalazi u nekim drugim drustvenim krugovima radi kojih je davno pokusao napustiti one medju kojima se rodio. Ako Bosna prezivi,a prezivjece ako prezivi pravda i vjera na ovom svijetu,ovi ce ljudi biti zasluzni-mislio je Colic i pritom se pitao da li ce oni dobiti priliku da odluce kakva ce Bosna biti?Ili ce se,po ko zna koji put u historiji,naci neko da ih prevari?Ali,dodjavola,neka ih i prevari,samo neka Bosna prezivi!Vec mjesecima je,logickim redom,slagao cinjenice u svojoj glavi.Svaka kombinacija davala je isti rezultat-smrt za njegovu zemlju i njegov narod. A,evo,gore na brezuljcima i u mahalama,sasvim neocekivano,naslo se mjesto za nadu.IZ SVEGA STO JE COLIC NAUCIO IZ KNJIGA I IZ ZIVOTA DALO SE ZAKLJUCITI SAMO TO DA SU NEKI LJUDI I DRUSTVENE GRUPE, PONEKAD CAK I CIJELI NARODI,SAMIM RODJENJEM OSUDJENI DA ZIVOT PROZIVE KAO NAJCRNJU ROBIJU I MUCILISTE I DA-BEZ OBZIRA NA NJIHOV IZBOR,ODLUKE I PONASANJA-BIVAJU PRISILJENI DA SVOJE GODINE NA OVOM SVIJETU POTROSE U PATNJI I LAZNOJ NADI U DRUGACIJE I BOLJE.BOSANAC,KOJI JE UKOPAN DO GRLA U ILOVACI,DRZAO SVOJU POLUPRAZNU PUSKU UPERENU PREMA TENKOVIMA I TOPOVIMA STO NADIRU PREMA NJEGOVOJ KUCI,CAK I AKO NE IZGUBI U TOJ NERAVNOPRAVNOJ BORBI,IMAO JE ISTO ONOLIKO SANSI DA DOZIVI NEKI SVIJETLI DAN U SVOM ZIVOTU KOLIKO I STANOVNIK CEZAROVOG RIMA RODJEN KAO ROB.AKO OSTANE ZIV U RATU,KOJI CE KO ZNA KOLIKO DUGO TRAJATI,SVAKI OD OVIH CESTITIH LJUDI-KOJI SE SADA BESPOGOVORNO SMJENJUJU U LEDENIM ROVOVIMA,KAO STO SU TO DO JUCE RADILI U SVOJIM TVORNICAMA I GRADILISTIMA-MORACE JOS DUGO POSLIJE TOGA LIJECITI RANE TIJELA I DUSE,POPRAVALJATI PORUSENE KUCE I SUDBINE,I UTOM CE NJIHOVO VRIJEME ISTECI... (Midhat Ajanovic-Ajan-"USELJENIK")

Dr Amir Pleho-DVA HOLOKAUSTA Dragi moji prijatelji,otpoce sa nekom bojazljivoscu. Zbog mojeg kazivanja sam u onom sistemu sto su ga nacionalisti srusili morao ponekad ici na informativni razgovor.Ovi sada mi kazu da zbog iste stvari nisam jos dotle dosao.Poznanici mi najavise da necu dugo cekati na udarac.Ovo sto cu vam danas kazivati je onako kako sam obicavao i do sada.Strah od smrti vise ne posjedujem.Usudom pripadam porodici kojoj se smrt cesto mota oko nogu.Mozda nam je to zbog navike da kazujemo istinu.I pored opasnosti sto je nosi kazivanje neki moj unutrasnji poriv da otimam od zaborava mi nadjacava upozorenje da ne kazujem.Zato cu vam danas pricati o slicnostima i razlikama izmedju dva holokausta, znam da cu medju vama imati svjedoke iz vremena najmanje jednog holokausta i jednog prostora u kome se to desavalo. Slicnost u bestijalnosti zlocina nad starosjediocima Bosne koju provode zlocinci sa dvije strane rijeke Neretve se ne smije zaboraviti. Novo je,zlocinci ovdje poticu od dva naroda koji medjusobno nikad nisu prijateljovali,a zlocini im skoro isti. Netom zavrseno kazivanje gosta iz Hercegovine samo je potvrdilo da se sve kroz historiju ponavlja.Ovdje je ponavljanje bestijalnosti prema zrtvi.Ima kod novog cina i razlika u ponasanju zlocinaca.Razlika izmedju holokausta od 1941.do 1945.i ovoga kod nas pri kraju istog vijeka je samo u tome sto se jacina i brutalnost koje cine balkanski satrapi nikad i nigdje do sada nije vidjela.Prvi holokaust pokrenut od nacifasista nije jos zaboravljen. Rijetke zrtve sto su slucajnoscu ostale zive jos po koji put svojim bolom osvjetle najcrnje bestijalnosti iz tog vremena.Mada genetski i geografski medjusobno dobro udaljeni,mnogi narodi pokazuju slicnost.Nasuprot tome, narodi koji su zivotnim prostorom u blizini znaju biti veoma razliciti. Holokaust u Bosni nad nevinim Bosancima i Jevreja po Evropi u Drugom svjetskom ratu,te slicna vjekovna stradanja su me natjerala da medju ova dva naroda potrazim slicnosti i razlike. Nijedan od ova dva naroda nije brojem veliki.Po tom svojstvu su slicni i vrlo blizu.Oba naroda su u vremenu kada ih je zlo stiglo unistavana na najsvirepiji nacin,poznat i opisivan u istoriji svijeta do tog vremena.I po tome su jako slicni.I jednom i drugom narodu su vjere ili svjetonazor ponikli na prostoru Srednjeg Istoka.Slicnost je i prema ovome ocigledna iako su vrijeme i komunikacijske prilike bili razlogom znatno kasnijeg vremena prihvatanja svjetonazora u Bosni od njezinih starosjedioca.U davna vremena Bosna je bila zemlja zarasla u neprohodne sume,komunikacijski izolovana od ostalog svijeta.Zbog ove izolacije njen narod ostao je bez uticaja sa strane i samo sebi slican. Jevreji su cesto gonjeni od ubica dospjeli u sve dijelove svijeta.Oni su tako stekli uslove da skupe i ponesu obicaje, navike i ponasanja stanovnika prostora u koje su dospjeli. Tako je davno nastala znacajna razlika izmedju po mnogo cemu dva slicna naroda.Usamljeni starosjedioci Bosne u okruzenju pohlepnih i sa slabim komunikacijama nisu mogli pratiti svjetske tokove i zbivanja ni na jednom smjeru kretanja.Naravno,hod u prosperitet im je oznacavalo zaostajanje.Zbog svoje nesretne usamljenosti uslovljene geografskim polozajem,nehotice je stvorena ozbiljna razlika izmedju dva po mnogo cemu slicna naroda o kojima kazujem. Svijet je na srecu prezivjelih priznao Holokaust nad Jevrejima.Holokaust nad muslimanima Bosne na mnogo mjesta taj isti svijet minimizira,a ponegdje i potpuno negira.Izjednacavanje zrtava i zlocinaca u pravima pod tvrdnjom da su to pripadnici ovog i onog naroda je znak prisiljavanja prezivjelih zrtava na zaborav.Taj znak se starosjediocima Bosne prisilno ugradjuje u sve pore zivota,pa na nesrecu i u gradivo za obrazovanje mladih.Sa ciljem da im se ne ponovi Holokaust,Jevreji su na vlastiti teret i zadovoljstvo prezivjelih zrtava i brojnih altruista sirom svijeta nakon zavrsetka rata otvorili Ured za trazenje i kaznjavanje zlocina i najsvirepijih zlocinaca.Vizental je postao legenda svijeta koja je cuvala pravedni stav prema zlocinu.U slucaju Holokausta u Bosni Vizental je opet ostao na strani zrtava.Umjesto Ureda za hvatanje i gonjenje zlocinaca najvecih zlocina poslije Drugog svjetskog rata,u Bosni je za iste zlocine osnovan Muzej genocida.To je nazovi naknada stradalnicima.Svojom funkcijom koju je svijet davno definisao i odredio njene koristi za historiju,pa i kada u muzeju rade najmoralnija lica,ostaje dar zlocincima,ako se ne pojavi Ured za gonjenje i Vizental Bosne.Po ovome se eto,formirala jos jedna razlika izmedju dva po patnjama slicna naroda.Izrael poslije onog rata i Holokausta nije sklapao posebne medjudrzavne odnose ni sa jednom clanicom pakta trojne osovine.Nasrtaj na Bosnu je nekom slucajnoscu bio u znaku broja tri u kome je poceo prosli svjetski rat.Zlocine ovdje vrse ratnici iz tri republike Socijalisticke Federativne Republike Jugoslavije uz obilato ucesce Kvislingovih potomaka pripadnika naroda iz Srbije,Crne Gore i Hrvatske.Peta kolona je bila u Bosni posebnost u dovodjenju naprednog svijeta u zabludu na koje mjesto u listi nakaznosti covjeka nad covjekom da stavi sadasnje zlocine u Bosni.Bosna je za nanesena zla tuzila samo jednog od tri ucesnika u Holokaustu,drugog je potpuno zaboravila i izbrisala iz liste krivaca za zlocine,a sa trecim stvara posebne medjudrzavne odnose dok su rane na tijelu prezivjelih jos svjeze.Ovim postupcima je napravljena izdaja naroda,a drustvene norme i odredbe ljudskog prava su otudjene od Bosne i njenih zrtava.Ovu razliku su napravili politicari Bosne koji ne vide bosanski narod nego samo svoje interese.Naroda pred njihovim ocima nema.Ne znam kakva i od koga im je data naknada za odglumljeno sljepilo,ali znam da je to jos jedna razlika umetnuta izmedju zrtava u holokaustima dva naroda u dva vremenska perioda i dva geografski udaljena prostora.Jednu razliku su na svoj poseban nacin napravila oba naroda na kojim su vrseni zlocini.Kada su Ferdinand i Izabela poceli progon Jevreja iz Spanije,Bosna im je sirom otvorila vrata i tako prostrla stazu za zivot danas najmanjoj etnickoj grupaciji medju stanovnicima Bosne. U holokaustu nad muslimanima Bosne izraelska vlast je prijateljovala sa onim koji zbog zlocina moraju ici pred sud pravde.Bosanski narode neka ti je na zdravlje.Ovim razlikama je otvorena nova staza zlocinima koji se ne kaznjavaju jednako primjereno.Prezivjeli svoje slicnosti i razlike izucavajte,jer cete tako stecenim znanjima umanjiti ubijanja mladosti na ovim prostorima.Pohlepni zlikovci naseg holokausta su ostali netaknuti.Najveci zlocinci i njihove sluge,ako se promijenite,u buducnosti nece odmah nasrtati na one sto pamte i biljeze zlocine. U sadasnjem pogromu su to cinili vojnici sa obje strane.Umiranje ce ponovo biti po redu,ljudi ce umirati po bioloskim zakonima zdravih zivotnih stedina,umirat ce kad ostare. (Dr Amir Pleho-"SIJELA U PAKLU")

OMARSKA Seljaci iz Omarske su zatvorenicima prodavali komade starog kruha i cigarete.Dodju do ograde sa robom i onda se kroz zicu odvija trgovina.Izgladnjeli logorasi nisu pitali za cijenu tog komada kruha,za cijenu cigarete jos manje.Neki od njih su uspjeli da pronesu u logor nesto maraka i sad im je taj novac spasavao glavu.U tu trgovinu sa zatvorenicima polu-ludim od gladi upustila se sva Omarska.Srbi iz Omarske su prvo popalili i opljackali svoje komsije iz Jakupovica,a zatim se dali u tu necasnu trgovinu.Posast za lakom zaradom je bila sveopca.Ne treba ni napominjati da je veliki broj seljaka Omarske ucestvovao u prebijanjima. (Amir Osmancevic-"SMRTISTE")

Peter"Pravda za Srbiju"Handke-SLOBISTA&SLAVITELJ VELIKOSRPSKOG GENOCIDA ...U beckom tjedniku Profil od 18.ozujka 1996.renomirani austrijski knjizevnik Peter Handke,braneci svoju besramnu paskvilu GERECHTIGKEIT FUR SERBIEN,brani i Karadzicevu knjizevnost,te navodi dva-tri Karadziceva stiha i kaze"Das könnte auch Alfred Kolleritsch geschrieben haben,oder Ilse Aichinger."On,eto,sugerira kako je Karadzic,nevino janjesce,toliko napadan od zapadnih medija,cak i kao literat,a njegovi stihovi tako mocno zvuce kao da ih je napisao ugledni suvremeni austrijski knjizevnik Alfred Kolleritsch,ili jos uglednija pjesnikinja Ilse Aichinger(u mladosti i sama zrtva Hitlerova nacizma).Zbog takvih Karadzicevih branitelja,ovdje cu ukratko nesto reci i o njegovu"knjizevnom"opusu,mada,kao sto sam vec napomenuo,on sam po sebi to ne zasluzuje. Posljednja u miru objavljena Karadziceva pjesnicka zbirka CRNA BAJKA(Svjetlost,Sarajevo,1990.)ima pedeset i cetiri stranice brosiranog formata.Iako po tonu i vokaciji jedinstvena,podijeljena je u tri ciklusa:Recnik straha,Ex poito (umjesto cirilicnog H,slagar je stavio latinicno N,koje se cita kao I),te Crna bajka.Obratite paznju na naslov knjige, ciklusa,te pjesama kako slijede:Na vrhu Durmitora(pjesnikov zavicaj),Petnjica(rodno selo),Vladislav i smrt, Francuska(valjda kao buduci saveznik),Jutarnja bomba(preko 10000 civila u Sarajevu),Covjek od pepela, Zbogom,atentatori,Gavrilo Princip(ubojica prijestolonasljednika i trudne mu supruge),Vjecita robija(emanacija sudjenja u Haagu),Moja prava(rijec obrane),Pakao(ono sto sam napravio boreci se za"nebeski narod"),Kukavicke rijeci(autobiografija),Crna bajka...(Napomene u zagradama M.S.) Jorge Luis Borges kaze da svaki covjek pokusava opisati svijet:planine,rijeke,oblake,gradove,zene i muskarce,a kad se suoci s tragovima svojih pokusaja,vidi da je samo narisao svoj vlastiti lik.Karadziceva versifikacija ne bi bila spomena vrijedna,da podsvjesno mozda,ne otkriva njegove preokupacije.Kako s aspekta gramatike,morfologije i sintakse,kako s aspekta poetike ocijeniti sljedece stihove:SA USANA TECE REKA OD RECI/NAGLUVI MAG JE/U MORU TISINE REUMU LECI.Covjeku koji nije zaslijepljen poput Handkea preostaje da se nakon ovakvih stihova naprosto uhvati za glavu.Rijeka od rijeci u moru tisine gdje nagluh carobnjak lijeci reumu?Smjesa ezoterije,geografije i ortopedije?I tako dalje i tako unedogled,glupost se lijepi za besmislicu,a rijeci teku bez veze.Svatko tko je procitao i jedan stih Ilse Aichinger,cisto s poetickog aspekta mora se postidjeti ove Handkeove usporedbe. Oni koji se danas odusevljavaju ovakvom poezijom mozda ne primjecuju da je u njoj prepoznatljiva ona dusevna pustos kakva provijava s Hitlerovih slikarskih platna.Ili,mozda,znaju,pa je upravo zbog toga cijene? U vrijeme kad sam pisao knjizevnu kritiku u listu Oslobodjenje predbacio mi je da ne pisem o njemu,iako je objavio toliko knjiga.Tad sam mislio da za tu smijesnu netalentiranu knjizevnost ne treba gubiti rijeci i odgovorio mu"Mozda jednog dana".Nisam ni slutio da ce koju godinu kasnije ta mracna figura steci svjetsku slavu,ali ne kao pjesnik,vec kao jedan od najvecih krvoloka naseg vremena.Jednoga dana,kad bude priveden pred Medjunarodni sud za ratne zlocince,ja cu ici tamo,akreditirat cu se kao novinar.Vjerujem da ce to biti uskoro.Zarko zudim da mu ispunim davno obecanje. (Mile Stojic-"JUTRO U POMPEJIMA")

srijeda, 05.09.2007.

INGMAR BERGMAN(1918-2007) O SLAVI:Ja vjerujem da postoji radost u tome da budes anoniman.Niko,na primjer,ne zna ime graditelja katedrale u Chartresu.Nazalost,danas u vrijeme masovnih medija,anonimnost je za umjetnika nemoguca.Za nekoga mozda ima nekakve inspiracije i stimulansa u tome da bude slavan.Ja sam se nalazio u situaciji gdje je anonimnost nezamisliva pa je ponekad bila prednost zvati se Ingmar Bergman.Mada ja osobno nisam imao kontakt sa tom javnom i poznatom figurom koja se zove Ingmar Bergman.Ta mi je osoba prilicno nepoznata i strana.Citao sam mnogo knjiga o meni(o njemu)i vecina mi djeluju cudno. O SEBI:Uvijek mi je bio problem da odgovorim na pitanja ko sam,odakle dolazim,zasto sam postao to sto jesam?... Sto sam postajao stariji nalazio sam odgovore na ta pitanja mnogo teze nego sto je to ranije bio slucaj. O SVOM ZIVOTU:Nikad nisam bio bohem,iako je sredina oko mene uvijek bila bohemska.Nisam stizao biti bohem,jer sam stalno bio zauzet.Neprestano sam isao iz filma u film,iz predstave u predstavu.Morao sam zaradjivati za svoje brojne zene i djecu.Radio sam vrlo pedantno i zivio vrlo neuredno.Zivio sam nevjerovatno jednostavno,cesto sam se zenio i nisam specijalno bio zainteresiran za red i urednost.Ja se uopce ne sjecam svog privatnog zivota,ne sjecam se ni kad su mi se djeca rodila.Sjecam se dogadjaja po mojom filmovima(Ah,to je bilo kad sam snimao"Krike i saputanja"),ne po datumima.Sa svojom cetvrtom zenom koja je bila pijanist,uradio sam jedan herojski napor,kupio kucu,korektno je namjestio,poceo voditi cak i neki normalan zivot...No,to je trajalo jako kratko.Ja,zapravo,nisam ni imao privatni zivot. O POLITICI:Bio sam uvjereni socijal-demokrata.Jednu dimenziju socijal-demokrata sam jako postovao.To je njihova spoznaja da dovedu za sto ljude sasvim razlicitog shvatanja,grubo govoreci kapitaliste i socijaliste,pa da traze kompromis.Ja sam dozivljavao duboko zadovoljstvo socijal-demokratskim drustvenim kompromisom,njegovom takoreci dosadnom cestitoscu i postenjem.A onda je to sve postalo jedna politicka prevara.Kao iz nekog drugog svijeta,dosla je jedna nova politicka nomenklatura koja je pocela sa beskrupuloznom zloupotrebom vlasti...Ja sam bio vjerni socijal-demokrat sve dok me nisu pokusali ubiti. O SVOM BORAVKU U LUDNICI:Kada su me 1976.lazno optuzili za utaju poreza tada su me,tako doista mislim, pokusali ubiti.Pokusali su to uciniti uz pomoc jedne stvarnosti kojoj ja nisam bio vican,nisam njom umio manevrirati,niti manipulirati.Dozivio sam nervni slom i izgubio volju da nastavim dalje zivjeti.Kako su me lijecili?Govorili su:"Dadnite mu 8-10 grama valiuma dnevno,a ako mu ne bude bolje pojacajte dozu".Ja sam pitao svog ljekara:"Doktore,jesi li ti ikada nekoga izlijecio?"On je govorio nesto o relativnosti pojma"izlijeciti".Kasnije sam saznao da je obicaj tog doktora bio da svoje pacijente zadrzava u ludnici izmedju 18 i 20 godina.Ostao sam u ludnici tri sedmice i jedino o cemu sam to vrijeme razmisljao bilo je kako da se iskradem cuvarima i skocim s balkona.Inace, nije mi bilo lose tamo.Razgovarao sam s drugim budalama,lijepo smo se druzili i gledali nekakvu pokvarenu televiziju...Bilo nam je lijepo zajedno. O LIJECENJU:Spasila me je moja agresivnost.Kad su porezne vlasti objavile da su pogrijesile i da sam bio cist, odlucio sam napustiti Svedsku.Moj bijes mi je pomogao,pobjesnio sam i ozdravio. O DOMOVINI:Otisao sam u L.A.i sreo se sa Dinom De Laurentisom koji mi je odmah ponudio ugovor za tri filma.Nije bilo normalno koliko sam ceznuo za Svedskom.Kad smo dosli u Kopenhagen na snimanje,ja sam jednostavno uzeo carter let i vratio se u domovinu.Sjeo sam na stepenice,gledao noc,svjetla,zivice...sve.Ukupno sam proveo osam godina u inostranstvu,ali doci kuci,raditi na maternjem jeziku...To je osjecaj koji se ni s cim ne moze uporediti. O FILMU:Film zahtijeva svoju formu.Nikad nisam zelio da eksperimentiram.Uvijek sam polazio od odluke da sve mora dobiti formu koju zahtijeva ideja.Sve ono sto sam radio posmatrao sam na jedan nacin-to je roba i ja sam njen proizvodjac.Moje predstave i moji filmovi su rucni rad,kao i svaki zanatlija,ja sam osjecao samo jedan strah,da moja roba ne ode medju ljude,da ne nastavi zivjeti svoj zivot neovisan o meni.Ovaj posao je smislen samo ako,nakon sto je zavrsen,pocne da zivi svoj zivot. O SLOBODI:Od 1955.kada sam,na opce iznenadjenje,postigao svjetski uspjeh sa"Osmijehom ljetne noci"ja imam slobodu da radim sto god hocu.Razumljivo uvijek je bilo razgovora o budzetu,o cijeni mojih filmova,ali to je bilo jedino ogranicenje.Jedna totalna sloboda koju sam uzivao je dosla kao rezultat toga sto sam se drzao podalje od americkog trzista,na kojem samo Spielberg i jos poneko nema uzde medju zubima. O PISANJU:Kad covjek pocne pisati,nikad ne zna gdje ce zavrsiti.Ja pocinjem samo od osnovnog stava koji je ponekad tek maglovita predstava.Kad sam pisao"Krike i saputanja"imao sam pred sobom samo jednu viziju-cetiri,u bijelo odjevene zene.Godine 1942.sam se zaposlio kao filmski scenarist u"Svenska Filmindustri"i tada su nam podijelili blokove za pisanje.Ja sam dobio osamsto komada(jos uvijek imam nekoliko neispisanih).Cinjenica da sam uvijek pisao na tim blokovima,uvijek rukom i uvijek penkalom cija je kugla tacno odredjene debljine,kao i to da sam pisao u intervalima od po tri sata neprekidnog pisanja,je odredila moj metod.Sta sam pisao?Sta god mi padne na pamet!Ali uvijek nekoliko stranica dnevno.Od toga su nastajali moji"radni blokovi",necitljivi za bilo koga drugog osim za mene,iz kojih su napravljeni moji scenariji.Pisanje je za mene uzivanje,to je za mene ritual.Kad pisem,ja ne setam,ne citam novine,ne odgovaram na telefon,moram biti cist i uredan dok pisem...Pisanje,to je borba protiv lijenosti,borba protiv nedostatka discipline.U mom poslu ne mozes biti nediscipliniran. O TELEVIZIJI:Radio sam za televiziju,prije svega,zato sto volim da gledam televiziju.Tehnika je toliko razlicitija nego na filmu i teatru-uzbudljivo je kad imas istodobno ukljucene tri kamere-to je izazov.Naravno,tu su i komplikacije, slampavi kamermani,nevjerovatno kratak rok za montazu,nema mjesta za improvizaciju,svaku poziciju kamere,svaki rez moras uraditi unaprijed...Ostaje ti jedino da se nadas da od toga sto radis nece ispasti bas preveliko sranje. O RELIGIJI:Ja nisam ni najmanje religiozan.Medjutim,ja imam predstave o mnogo paralelnih stvarnosti.Nase sudbine su upisane u jednu od tih stvarnosti koju mi ne mozemo analizirati,ni razumjeti,samo mozda malo nagovijestiti. O DEMONIMA:Demoni su uvijek prisutni.Uvijek su oko nas.Ja fakticki mislim tako.Ja sam opsjednut demonom sumnjicavosti i dok reziram pokusavam na glumca prenijeti tu sumnjicavost,ugraditi je u njegove pokrete, gestove,intonaciju...To je vrlo rizican posao.Demoni moraju biti pod kontrolom.Demoni cine univerzum nepredvidivim.Rezirajuci,pokusavao sam kontrolirati moj sopstveni univerzum. EPILOG:Kako rekoh,sve sto se desavalo covjeku po imenu Ingmar Bergman kao da se desavalo nekom drugom.To sto je Bergman slavan,opisan,ljudi ga znaju,to nema nesto puno veze sa mnom.Ako osjecam ponos,onda je to ponos jednog zanatlije koji je posteno radio svoj posao.

Midhat Ajanovic-Ajan-KRAJ"STAZA" (Bec,decembar 1994.Biljeske iz razgovora s Hasanom Z.,bivsim novinarom lista"Staze".Medjunarodni Crveni krst ga je evakuirao u Austriju nakon sto je u Sarajevu bio tesko ranjen krhotinama granate.) ...Dakle,nakon sto je krajem osamdesetih Jugoslavija popucala po svim savovima,dogodili su se"prvi slobodni izbori". Medjutim,to u Jugoslaviji nije bio rezultat nekakvih demokratskih promjena,niti nekakvo oslobadjanje od komunistickog sistema,kako se to obicno misli.Nije se to desilo nigdje,zapravo.Kao sto su Poljaci,Madjari,Cesi i drugi isli u slobodne izbore da se izvuku ispod ruske sape,tako su i Slovenci i Hrvati u tome vidjeli jedini izlaz da ih Milosevic totalno ne porobi,nakon sto je svojim masovnim velikosrpskim demonstracijama do kraja unistio jugoslavenski Ustav u obliku kakvom ga je ostavio Tito i posto je u potpunosti potcinio svojoj volji tri federalne jedinice-Kosovo,Vojvodinu i Crnu Goru. Ja sam,inace,cvrsto ubijedjen da su sve te"plisane revolucije","kidanja ideoloskih okova","demokratska budjenja sto su se desila u istocnoj Evropi"bili,u sustini,nista drugo do pokusaji malih naroda da se izvuku ispod hegemonije velikih,koristeci se iznenadnom slaboscu komunistickog sustava i krizom prouzrokovanom time.To je bilo tako i u nekadasnjem sovjetskom bloku i u Jugoslaviji.Komunizam nikada nije ni pokusavao ozbiljno rjesavati nacionalno pitanje.Te je probleme samo zamrzavao pod firmom svog demagoskog internacionalizma,tako da je ta stvar pola stoljeca bila bure baruta na kome se nalazio cijeli Istocni blok.Ne zaboravite,i najzadrtiji komunisti su,ipak,pripadnici odredjenih naroda.Ljudi u tim zemljama danas,ponovo,slobodnom voljom,glasaju za komuniste,sto samo dokazuje da oni,u vecini,nisu imali nista protiv komunisticke uravnilovke,socijalne sigurnosti,makar i unutar niskog standarda, pune zaposlenosti,makar i s bijednim placama i,prije svega,mnogo manje neizvjesnu buducnost u sistemu socijalistickog planiranja,nego je to slucaj u utakmici na terenu slobodnog trzista.Ti mali narodi su,ocito,htjeli da na svojim ulicama kao policajce i vojnike vide pripadnike svoje nacije,svoju drzavnu televiziju,ma kako im lagala,i drzavnu birokraciju svog naroda,iako ih ona ne pljacka nista manje beskrupulozno nego tudja i,konacno,svoju nacionalisticku,umjesto internacionalisticke iluzije. Cuo sam da vi,u Svedskoj,imate demokratski sustav koji dobro funkcionira u stvarnosti.Ipak,postovani kolega, zamislite da,umjesto svedskih,po vasoj zemlji patroliraju neciji tudji tenkovi,ili,cak,i vasi tenkovi,ali s tudjim oficirima i posadama u njima,i da ste prisiljeni participirati,kao narod i kao zemlja,u nekakvoj zajednici u kojoj je vasa individualnost ugusena.Siguran sam,cak i u varijanti da je socijalni standard isti kao danas-ili,cak visi!-da bi se i gore,kod vas,dogodila nekakva"plisana revolucija". Ljudska vrsta jos uvijek funkcionira na principu pripadnistva plemenu,sto ne mora uvijek biti lose,ali,nazalost,cesto bude.Jos ce dugo vremena proci na ovoj planeti dok covjek ne postane individualac,sto je pretpostavka za svaki internacionalizam.Ako se to ikad desi.U prirodi je ljudskog bica da zastitu od studeni svake vrste trazi stisnut u tor zajedno s drugima,istim ili slicnim,koji se smiju,placu,pjevaju i svadjaju na zajednickom jeziku. Mi,u"Stazama",mislili smo da je taj"tor",to nase toplo utociste,nasa Bosna,Jer bili smo isti u svemu,osim u nacinu na koji se molimo Bogu.A Bogu su se,ionako,molili samo rijetki medju nama. Ukratko,Bosna je u prvoj godini ovog desetljeca dobila novi parlament,"prvi visestranacki i demokratski",prema frazi koju su iskovali nemastoviti novinari.Mada su tri stranke i tri nacionalizma dominirali,generalno su se svi ti novoizabrani politicari mogli podijeliti u dvije grupe.Jednu-daleko brojniju,ali kudikamo nespretniju i bespomocniju-cinili su pripadnici,nazovimo ga tako,probosanskog bloka.Dok su drugi,ako vec nisu bili otvoreno cetnici,sami sebe nazivali"Jugoslavenima",a zapravo su bili egzekutori volje Beograda u realizaciji njihove Velike Srbije.Pripadnici i jedne i druge grupe mogli su se naci u svakoj stranci i,naravno,u svakoj naciji.Kao sto je medju Bosnjacima bilo dosta onih koji su,iz uvjerenja ili racuna,bili spremni podrzati ideju velikosrpske"Jugoslavije",tako se i medju Srbima i Hrvatima moglo naci mnogo iskrenih bosanskih patriota. Ali,jedna druga podjela izmedju ove dvije grupe bila je bitnija i,u konacnici,presudnija.VELIKOSRBI SU,NAIME, TACNO ZNALI STA RADE I,ZAJEDNO S JUGOSLAVENSKOM VOJSKOM,PRECIZNO PLANIRALI"KONACNO RJESENJE"BOSANSKOG PITANJA.Dotle se,unutar konkurentske politicke formacije,bjelodano vidjelo koliko je,vise desetljeca dug,vakuum u politickom zivotu Bosne i Hercegovine ostavio tragicne posljedice.Ljudima,koji su usli u politiku srcem,s iskrenom namjerom da se svrstaju uz Bosnu,da je ne daju,prislepale su se,nazalost,brojne totalno nekompetentne osobe,kao i mnoge sitne sicardzije.Oni,koji su se naglo poceli baviti politikom,videci u tome sansu za bijeg iz anonimnosti i ostvarenje velike zarade i drustvene moci.Bilo je dovoljno samo bucno galamiti na mitinzima, mahati nacionalnim zastavama i na druge se nacine nametati puku,i sansa za ulazak u vlast bila je na domaku. A"vlast",po ovim politickim profiterima,nije vrsenje znacajnih poslova u interesu naroda i drzave,vec,iskljucivo,prilika da se stanuje u skupim vilama i voze novi automobili,putuje u inozemstvo i slika na televiziji.Tako cesto,da sav komsiluk pukne od zavisti.Oni su vlast dozivljavali na isti nacin kako su vidjeli da su to prije njih radili komunisti,koje su oni,toboze,smijenili,izmedju ostalog,i zbog njihovih nesnosljivih privilegija. Pricam vam,dakle,o ljudima koji nemaju nista s ovom ocajnickom borbom na sve ili nista,o onima koji su od pocetka nista drugo do gvozdena bukagija svezana za noge istinskim borcima za Bosnu.Spominjem vam,inace beznacajnu,grupu baraba,primitivnih djilkosa,kakvih se uvijek nadje kad je u nekoj zemlji belaj i kad je narodu gusto, onih koji iz svega toga nastoje za sebe izvuci kakav sicar. Spominjem one koji nisu vrijedni spomena. Cinim to samo da bih naznacio uzroke jedne male tragedije svih nas u redakciji.Naime,ostali smo bez"Staza".Mnogi se od nas u promijenjenim okolnostima nisu odmah snasli.Bili smo zateceni situacijom,ili zapanjeni agresivnoscu nekih novopecenih"predstavnika vlasti"koji su sto prije nastojali napuniti dzepove ili se prijekim putem docepati neke prestizne pozicije u drustvu.Medju njima je bio i nas novi izdavac.Jedan od iznebuha iskrslih biznismena,dzepova punih para sumnjivog porijekla,jednostavno je kupio"Staze"da,koristeci se ugledom lista,gradi u javnosti pozitivnu sliku o sebi.Jedino za sto je mislio da mu je jos nedostajalo.Naravno,nije bilo ni govora o tome da mu mi u toj namjeri sluzimo."Staze"su dobile novu redakciju,a mi smo se razisli... (Midhat Ajanovic-Ajan-"USELJENIK")

Amir Osmancevic-SMRTISTE Povijest cetnickih kokardi takodjer ulazi u historiju bescasca ili bar u historiju bescutnosti trgovine.Mehmed,covjek koji nam pripovijeda svoju zivotnu pricu je dobro zapazio,kokarde su bile nove.Kada su Slovenci shvatili da,privremeno, ne mogu Balkanu prodavati masine,stednjake i frizidere,poceli su za svoje prijatelje iz Srbije proizvoditi kokarde i pratecu cetnicku robu.Tako je pod kokardama MADE BY SLOVENIA,pocelo pustanje krvi Hrvatskoj i Bosni.Drugi primjer takodjer pokazuje slovenacku dosjetljivost i pragmaticnost.Godine 1995.Slovenci su patentirali i kao svoj izvorni slovenacki proizvod zastitili-ajvar.Uzalud su se Makedonci upinjali da dokazu kako je ajvar njihovo nacionalno jelo,kao i da dokazu kako je slovenacki ajvar od makedonskih paprika.Pravo na koristenje imena ajvar dobila je Slovenija.Kokarde i ajvar postadose tako zastitni znak paralelne historije Slovenije.Ostaje otvoreno pitanje da li su Slovenci registrirali i pindzur,ili su ga,kao mladjeg ajvarovog brata,ipak ostavili Makedoncima.Mehmed ni 2002.,kad mi je pricao o svom zivotu,nije znao ko je radio kokarde.Morao sam ga upoznati s tim da ih je na pocetku rata radila "Zlatarna",Celje.

Dr Amir Pleho-"MAJKO,AKO TE UBIJU,OSTACU SAMA" Treca je godina kako vatra sa brda zasipa najveci logor Evrope.U gradu se sve svodi na otaljavanje onog sto nesretnici jos nose u tijelima.Katkad ulicama prodju zivi kosturi sto za necim tragaju.Glad i nada kao nit tanka konca ih nagone da traze ovoj patnji lijek.Gladovanje ih je ucinilo medjusobno slicnim,pa kad covjek ne bi znao za uzroke njihova istog izgleda pomislio bi da poticu svi iz jedne porodice.Koliko god ih izgled cini slicnim patnja im odaje druge znake.I duse su njihove uvehle.Davna tvrdnja"U zdravom tijelu,zdrav duh"se ovdje izgubila.Sodoma sa brda je svima uzela zdravlje.Njihovim dusama su presahli izvori sa kojih su tazili zedj zivota.Kad stignu do mjesta gdje duse progovore medju njima iskoci razlika.Po preostalim zeljama usahle godine cine logorase razlicitim. Susreti i besjede onih sto ih pred nesrecu izgoni iz tame sklonista,slike dusevnog bola i slike razlicita cilja koje je iznjedrio holokausat,su nasle mjesta u kazivanjima na vecerasnjem sijelu.U tami sijela i po obicaju prica se samo ono cemu ostale sijeldzije nisu bili svjedocima. Ne predstavljajuci se otpoce vecerasnji haberdzija:"Bili su casovi ranog popodneva.U autobus sto iz bolnice ide u grad ulaze umorni ljudi.Tiho koracaju prema sjedistima,noseci svoje misli i tugu sto su se s njima tog dana susretali.Lica su im blijeda.Nagledali su se jada.Samo da zivi kuci stignu.Ova putovanja su njihov ruski rulet. Nikada nije sigurno hoce li stici kod su krenuli. Ako i stignu nisu sigurni hoce li svoje bliznje naci u zivotu.Tako je u najvecem koncetracionom logoru na svijetu. Danas su snajperisti opet pucali na tramvaj.Puno povrijedjenih su dopremili do bolnice.Dan za zaposlene je bio izuzetno naporan. Dvije putnice su privukle moju paznju.Iz price brzo dokucih otkud one u ovom autobusu.Starija je majka i ljekar. Vraca se s posla.Pored nje je curica,kcerka joj.Posto se uz napor popela za nju na visoku stepenicu autobusa, curica je brzo krenula prema sjedistu i sjela uz prozor.Umorna majka nije zadrzala ljutnju i slijedila je ostra opomena:"Kako si nerazborita?Zar ne znas da su danas ponovo pucali i pobili mnogo ljudi?Treba li da i tebe ubiju?Izlazi da ja sjednem tu!"Shvativsi maminu ljutnju iz djecijih grudi provali kao vulkan odgovor:"Ali mama,nemas pravo.Ako ti sjednes ovdje,pa te snajperista ubije,ja necu vise imati nikog svog.A ako mene ubiju ti sebi mozes roditi drugo dijete i ono ce imati mamu."Majka se skamenila.Boze kako su grijesni ovi sto ovakvim otimaju djetinjstvo". Rijeci djevojcice su me natjerale da potrazim kraj price.I nasao sam ga.Tog dana su putnici sretno stigli svojim kucama.Njihov autobus je izmakao oku zlikovaca.Inace mlada majka i njena kcerka zive same.Glavu njihove porodice zlo je odvojilo od njih i ne znaju hoce li ga i kada vidjeti.Neposredno pred napade zlocinaca sa brda i Jugoslovenske armije otisao je da posjeti roditelje u Mostaru.Tamo je regrutovan u odbranu grada.Boreci se stigao je do Podvelezja i tu je ranjen.Najprije je slijedilo lijecenje i pokusaj da dodje do svojih,a onda noz u ledja od onih sa kojima se borio protiv cetnika.Logor u Dretelju i Heliodromu,batine,izbijeni zubi,prelom vilice,pa kad je vidio kraj stigao je sporazum dvije politicke stranke i izgon u trece zemlje.Sada je negdje u Njemackoj.I jos rekose:Bile su dio velike i sretne porodice.Bilo im je lijepo sve do ovog holokausta.Mlada zena je najprije izgubila brata i tetica, studente masinstva,potom amidzu i tetka pa jos jednog tetka i baku.Sve za jednu godinu.Razumio sam stoga rijeci onog djeteta.Njemu je gubitaka dragih osoba dosta.Zato je odlucilo da sjedne do prozora.To mogu samo djeca ovovremene i ovakve Bosne.Uputio sam se prema mom privremenom svratistu.Kroz ulicu Put zivota sam ponovo sretao ljude.Ostalo je jos vremena do moje izolacije u samoci.Neka unutrasnja zelja da zavirim u nekada najprometniju ulicu me ucini svjedokom jos dvije price.U prolazu je i u ulici bilo malo ljudi.Mogli su se izbrojati na prste jedne ruke.Isli su s obje strane ulice jer su zgrade velike pa se prolaznici nadaju da ce ih smrt zaobici. (Dr Amir Pleho-"SIJELA U PAKLU")

Dobrica"otac nacije"Cosic-"IDEMO U DRUGU SOBU,MOZDA PRISLUSKUJU!" 13.I 1995. ...Srecemo T.i s njim svracamo na kavu u Dom omladine.Nailazi T-ov znanac C.,bivsi ministar u krajinskoj vladi,a sad urednik jednog casopisa.T.ga poziva za nas stol...C.odmah pocinje zivahno pricati,bez ikakvih ograda,iako smo se netom upoznali,govori mnogo i strasno,i"zna sve,preko svojih sigurnih izvora",kako kaze.Prica o ogromnim kradjama u Vukovaru,o izginulim Hrvatima cija su tijela cekala ovdje,u friziderima,da budu izrucena,"ali se to nije smelo reci u Hrvatskoj"jer bi tada,veli,HDZ izgubio izbore,"Milosevic je spasavao Tudjmana"...Kaze da su Milana Babica slomili,da je Milan Martic infantilan,dok je Borislav Mikelic Milosevicev covjek,"a Milosevic je vec prodao Krajinu.Prodato,ali jos se ne moze isporuciti".Dodaje,"Hrvati ne zele nikakvog Srbina u Krajini,nijednog,ni lojalnog ni nelojalnog".Kaze i da je Milosevic pod jakim utjecajem svoje zene,"a ona je psihopata".JUL je njena stranka i sad upravo,veli,"kupuju ljude i spremaju se na prolece uzeti veci dio vlasti".Milosevic je,veli,"papucic, streber,gurao ga je Stambolic,koji mu je verovao"...Kaze kako mu nocu prijete preko telefona,zovu ga u tri nocu pa je isao sefu policije,"lupao sam sakom o njegov sto zbog toga". T.prica da se nista nije moglo uciniti dok je Cosic bio predsjednik,"jer je Cosic bio naivan".Mislio je da Milosevic drzi rijec,da ce dati ostavku i otici u Ameriku,kao sto mu je obecao.Stavili su Cosicu,veli,prislusni uredjaj u akten-tasnu,a on kaze ljudima,"Idemo u drugu sobu,mozda prisluskuju".Cosic je,veli,izigran,policija im je svasta radila u njegovom kabinetu,sedam dana nisu imali telefonske veze i sl. C.i T. nisu se mogli sloziti oko toga da li je majka Mire Markovic streljana na Banjici,u zatvoru,ili je streljana 1949.od strane OZNE,ili,je,pak,poginula u bijegu iz Beograda,skupa s ljoticevcima i Nijemcima,na budimpestanskoj zeljeznickoj stanici... Na kraju,C.za sebe kaze,djecijim tonom,kao nevaljao djak koji se ispricava jer je lose uradio zadacu,"Pomesao sam poslovno i privatno pa je propalo i jedno i drugo".Djeluje pomalo samacki zapusteno i neuredno,u ofucanom, masnom kaputu,koji kao da su naceli moljci,ali do kraja,strasno i infantilno,uzivljen u sve sto prica. (Vesna Biga-"AUTOBUSNI LJUDI(Zagreb-Beograd 1991-1995-Dnevnici)"

CRNOGORCI&LEZARINA Pet Crnogoraca sa dekama dolaze na zeljeznicku stanicu. Sretne ih poznanik i pita: "Gdje cete?" "Trazimo posla." "Kakvog posla?" "Culi smo da se odje,na zeljeznicku stanicu,placa nekakva lezarina."

utorak, 04.09.2007.

KOLO SRPSKIH SESTARA,LETECE CETNICKE VAGINALNE JAZBINE! ...Kolo srpskih sestara je bila jedna od organizacija koja je imala za cilj da skuplja priloge za srpsku vojsku i pomaze familijama vojnika.S obzirom na to da su clanice histericno i violentno nastupale u javnosti jako su podsjecale na slicne zenske organizacije u nacistickoj Njemackoj.Evo fragmenta svjedocenja jednog srpskog vojnika:"NIJE SE ZNALO NI KO PIJE NI KO PLACA NA OZRENU.VOJNICIMA ZENE IZ KOLA SRPSKIH SESTARA DONESU PICE A ONDA UPADNU MUSLIMANI I NASTANE OPSTA BEZANIJA.SAMO SE PILO,ZDERALO I KURVALO"... (Zivko Kuzmanovic,profesor matematike&borac,"NIN")

Gojko Beric-VJENCANJE VLADIKE FILARETA Citaocu tesko da ista znaci covjek koji se nekada zvao Jelenko Micevic.Ali,danas je on i te kako poznat kao vladika Filaret,mozda najzivopisnija licnost Srpske pravoslavne crkve i predvodnik tzv.ratnickog pravoslavlja.Filaret je sredinom ove sedmice ponovo skrenuo na sebe medijsku paznju nakon sto je poceo strajk gladju na"nicijoj zemlji"-granicnom prelazu Ranca izmedju Srbije i Crne Gore.Ucinio je to u znak protesta sto ga je crnogorska policija vratila s granice,uz obrazlozenje da se njegovo ime nalazi na haskoj listi pomagaca optuzenih za ratne zlocine. Kako je javljeno,vladika je tog dana sa svestenicima i monasima krenuo iz Prijepolja u manastir Dovolja kod Pljevalja da sluzi arhijerejsku liturgiju,ali je naisao na spustenu granicnu rampu. Filaretov"apsolutni post",kako je sam nazvao svoj strajk gladju,odvija se kao teatar na otvorenom,uz prigodnu scenografiju uradjenu za potrebe melodrame koju je napisao i rezirao sam vladika.Prolaznici mogu vidjeti debeljuskastog Filareta kako sjedi u dubokoj stolici pletenoj od pruca,ispred njega je mali sto sa Svetim pismom, a lijevo na dvije motke proboden transparent sa natpisom"Strajk gladju"i portretom vladike Varnave iz Pljevalja koji je 1937."postradao za veru i crkvu pravoslavnu".KAO I OBICNO KAD JAVNOST IMA POSLA S FILARETOM,I OVDJE JE PRVENSTVENO RIJEC O POLITICI,A NE O PRAVOSLAVLJU.Vladika je,naime,u pisanom saopstenju zatrazio da Srbija,Crna Gora i Haski tribunal pokrenu protiv njega sudski postupak i utvrde njegovu krivicu ili mu vrate"ugrozena ljudska,verska i socijalna prava". Filaret je prvi put vracen s granice pocetkom jula.Ovog puta je lecima pozvao vjernike svoje eparhije,sada razdvojene u dvije drzave,da ga docekaju i pruze mu podrsku,ali niko od njih nije dosao na granicu.Zvanicno ga je podrzao jedino hodza iz Pljevalja koji je"u ime muslimanskog naroda"trazio od vlasti Crne Gore da dozvole Filaretu vrsenje vjerske sluzbe.NA GRANICI SE NIJE POJAVIO,NITI SE OGLASIO,NI SRPSKI EPISKOP U CRNOJ GORI AMFILOHIJE RADOVIC,KOJI ZAJEDNO S FILARETOM,ATANASIJEM JEFTICEM I KACAVENDOM CINI "POLITBIRO JASTREBOVA"U SRPSKOJ PRAVOSLAVNOJ CRKVI.ZBOG RADOVICEVIH RATNOHUSKACKIH STAVOVA,CRNOGORCI SU GA NAZVALI"PUKOVNIK AMFILOHIJE".Amfilohije je prije dvije godine podigao kontejner-crkvu na vrhu planine Rumije,kultnom mjestu stare Duklje.Gvozdjurija je u rumijski kamenjar dopremljena helikopterima tadasnje srpsko-crnogorske vojske,a montirale su je izbjeglice s Kosova,iz Knina i Bosne.Svaki je usred tog crnogorskog kamenjara dobio Amfilohijev blagoslov i obecanje da ce im Bog sve namiriti. Sezdesetogodisnji Filaret je nase gore list,rodom je iz sela Borci kod Konjica.Kada se zamonasio,dobio je ime Filaret,sto na grckom znaci"ljubitelj vrlina".Ali,ako monaska imena ista znace,ovo je dato pogresnom covjeku. Ispostavilo se,naime,da ni manastirska celija ni monasko ime nisu uspjeli istjerati djavola iz Jelenka Micevica,pa je ovaj,samo pod drugim imenom,nastavio da zivi u sumnjivom odnosu i s pravoslavnom vjerom i s vrlinama na koje ga je obavezivalo njegovo crkveno ime.Ni Filaretov"apsolutni post"nije,tvrde poznavaoci ove materije,u skladu s crkvenim kanonima,jer se strajk gladju tumaci ako"put u samoubistvo".Politika,naravno,ne zabranjuje takav vid licne ili grupne pobune.A nasem je Filaretu politika bliska srcu. SIRA JAVNOST JE PRVI PUT ZA NJEGA CULA POCETKOM DEVEDESETIH GODINA PROSLOG VIJEKA, KADA JE U MANTIJI OBILAZIO RATISTA U HRVATSKOJ I BOSNI NOSECI HUMANITARNU POMOC SRBIMA I BLAGOSILJAJUCI CETNICKE ESKADRONE SMRTI UOCI NJIHOVIH POHODA NA HRVATSKE I BOSNJACKE CIVILE.SVIJET JE TADA OBISLA FOTOGRAFIJA NA KOJOJ VLADIKA FILARET STOJECI ISPRED JEDNOG TRANSPORTERA,DRZI U RUKAMA PUSKOMITRALJEZ.SNIMLJENA JE NEGDJE NA SLAVONSKOM RATISTU.BIO JE TO TEK JEDAN OD DOKAZA O ULOZI SRPSKE PRAVOSLAVNE CRKVE U PROTEKLIM RATOVIMA,DUHOVNE INSTITUCIJE KOJA JE BILA JEDAN OD STUBOVA MILOSEVICEVE MOCI. Uoci izbora 2000.godine,na kojima je tiraninin sa Dedinja porazen,Filaret mu je pruzao otvorenu podrsku,ali se kasnije na Saboru svoje crkve pokajao.Mrtvom Milosevicu se,valjda zbog njegovih izgubljenih ratova za veliku Srbiju,"osvetio"tako sto je na sahrani u Pozarevcu odbio da sluzi opijelo,pravdajuci se da ne moze citati molitve po mraku.UTJEHU I NADU NASAO JE U CETNICKIM VOJVODAMA VOJISLAVU SESELJU I TOMISLAVU NIKOLICU,KOJE JE DOCEKIVAO I BLAGOSILJAO U MANASTIRU MILESEVI,MOLECI SE BOGU DA PREUZMU VLAST U SRBIJI. UPITAN KAKO DOZIVLJAVA ODLUKU EVROPSKE UNIJE DA GA ZBOG POMAGANJA U SKRIVANJU OKORJELIH RATNIH ZLOCINACA RADOVANA KARADZICA I GENERALA RATKA MLADICA STAVI NA SVOJU "CRNU LISTU",FILARET JE ODGOVORIO:"BIO BIH SRECAN DA SAM MOGAO DA IH UGOSTIM I DA IM POMOGNEM,JER SU TO HRABRI SINOVI SRPSKOG NARODA,KOJE JA VOLIM I POSTUJEM." BEOGRADSKI"KURIR"JE OVIH DANA,NA PRVOJ STRANI,KRUPNIM SLOVIMA OBJAVIO GLAVNI NASLOV: "RATKO MI JE U SRCU".OVU DIRLJIVU RECENICU IZGOVORIO JE VLADIKA FILARET.NIJE JEDINI U SRPSKOJ PRAVOSLAVNOJ CRKVI KOJI TO ISTO OSJECA,MISLI I GOVORI. ISTICUCI DA CE PONOVO KRENUTI U CRNU GORU,TE DA JE SPREMAN DA"STRADA ZA NAROD I PRAVOSLAVLJE",FILARET KAZE:"JA SAM SE VENCAO S EPARHIJOM,A NE SA KARLOM DEL PONTE." PROBLEM,MEDJUTIM,NIJE U FILARETOVOM VJENCANJU S MILESEVSKOM EPARHIJOM,VEC U NJEGOVOM"VJENCANJU"S RATNIM ZLOCINCIMA RADOVANOM KARADZICEM I RATKOM MLADICEM. ("Oslobodjenje")

Midhat Ajanovic-Ajan-RATNA KLASA (Sarajevo,august-decembar 1992.Slobodna rekonstrukcija na osnovu Colicevih dnevnickih biljeski.) ..Nakon pocetne obamrlosti od uzasa koje su izazvale surove cetnicke akcije u istocnoj Bosni,Bosanskoj Krajini i Posavini,te posvemasnjeg haosa koji je nastao nakon prvih bombardiranja Sarajeva i zastrasujucih posljedica koje su time izazvane,vlast je na svaki nacin pokusavala da iskoraci iz stanja zbunjenosti i izgubljenosti onako kako je najbolje znala i umjela.Pa,iako je u pocetku izgledalo da se sva politicka aktivnost Vlade medjunarodno priznate drzave Bosne i Hercegovine svodi na pisanje placljivih apela"demokratskom svijetu"da ucini nesto u zastitu mirnih, civiliziranih i,prije svega,nenaoruzanih ljudi ove zemlje,stvari su vremenom nekako krenule nabolje.Barem u Sarajevu,cija je urbana,neokupirana jezgra od kojih cetrdesetak kvadratnih kilometara bila jedini prostor koji je centralna bosanska vlast drzala pod neposrednom kontrolom. Organizirana je kakva-takva obrana.U vojsku,sastavljenu od dobrovoljaca,svakim danom javljalo se sve vise ljudi koji su,malo-pomalo,savladali sopstveni strah i nekoliko puta,ne samo sprijecili znatno naoruzanije cetnike da zauzmu cijeli grad,vec su ih u spektakularnim ulicnim borbama potukli do nogu!Pekari su,s rezervama koje su im ostale, proizvodili hljeb,lijecnici krpili ljude rasporene granatama,grobari ukopavali ubijene(nikad nisu imali vise posla!). Poceo se izdavati i nekakav bosanski novac.Okupljali su se profesori univerziteta i skola da vide sta im je raditi.Isto su ucinili glumci i umjetnici.Radio i televizija emitirali su program koji se malo gdje,osim u Sarajevu,cuo i vidio(jer je srpska vojska jos ranije okupirala sve radio i tv-predajnike),a izlazile su i novine,njih nikad veci broj u povijesti grada,u nikad manjem tirazu. U svemu tome bilo je mnogo svega onoga sto,valjda,prati svaki rat:sverca i lopovluka raznih vrsta.Uporedo s nesrecom cijelog naroda i zemlje zacas je iznikla jedna nova,ratna klasa koju su sacinjavali ljudi sto su se u novonastaloj situaciji snalazili kao ribe u vodi.Prepoznavalo ih se po tome sto su i dalje vozili automobile(usprkos cinjenici da je bar cetiri petine automobila u Sarajevu bilo neupotrebljivo vec nakon prvog mjeseca rata-sto zbog toga sto su osteceni i izgorjeli u bombardiranjima,a jos vise zato sto je obicnom covjeku bilo nemoguce doci do benzina).Pusili su"Marlboro",dok su istodobno u pojedinom dijelovima grada duhanski ovisnici bili prisiljeni da prave cigarete od caja,zamotanog u stare novine.Pili su viski i uredno jeli tri obroka dnevno,te bili okruzeni djevojkama i mladim zenama koje su-po prirodi racionalnije od muskaraca!-obzirnost za svoj javni ugled pretpostavile potrebi da borbu za prezivljavanje vode na najsvrsishodniji nacin.Bilo da se radilo o onima koji su se istakli u borbama,ili,pak, samo znali dobro izreklamirati svoju maskirnu uniformu-odjecu koja je postala statusni simbol ovih novih uglednika!-bilo da je rijec o onima koji su imali odredjenu politicku vlast ili su s uspjehom odrzavali svoju prijeratnu slavu,uvjet za pristup u ratnu sarajevsku elitu bio je:sto je moguce deblji svezanj njemackih maraka.Najjaca evropska valuta postala je jedino sredstvo placanja godinama prije rata,sto je,svakako,vec bio pouzdan znak da je drzava Jugoslavija na izdisaju.A nakon sto je Sarajevo okruzeno i potpuno odsjeceno od svijeta,deutsch-marka je nerijetko znacila isto sto i zivot ili smrt.Markama se mogla kupiti hrana,platiti ogrijev,izbjeci vojna obaveza,cak se velikom kolicinom ovog novca mogao kupiti siguran izlazak iz Sarajeva.Da,upravo"izlazak".Vec nakon prvih ratnih dana taj termin je zamijenio ono sto je ranije znacilo"odlazak"ili"otputovati".Iz Sarajeva se vise nije"odlazilo",nego bas"izlazilo",kao sto se izlazi iz stupice ili zatvora. NAKON STO JE NESTALO ROBE I HRANE(ROBA JE BILA,STO IZGORJELA I UNISTENA,STO OPLJACKANA,A HRANA POJEDENA)POCEO JE SVERC.ROBOM,HRANOM-I LJUDIMA.NAJVJERNIJI POMAGACI SVERCERIMA POKAZALI SU SE VOJNICI UJEDINJENIH NACIJA KOJI SU U SARAJEVO DOSLI NEKOLIKO MJESECI PRIJE PRVIH GRANATA,IZAZIVAJUCI PRAVU ERUPCIJU RADOSTI KOD UPLASENIH LJUDI.ONI SU NAIVNO POVJEROVALI DA CE IH SAMO PRISUSTVO "PLAVIH KACIGA"SPASITI OD RATNE PLIME KOJA JE VEC POCELA DA SE IZ HRVATSKE PRELIJEVA U BOSNU.KOLIKO JE VELIKA BILA TADASNJA SRECA I ODUSEVLJENJE ZBOG DOLASKA"SNAGA MIRA"U SARAJEVO,JOS SU VECI BILI RAZOCARENJE,BIJES I PONIZENOST KAD SE S POCETKOM RATA ISPOSTAVILO DA VOJSKA UN-a,GOTOVO NEPREKIDNO,DRZI-CETNICKU STRANU!NA DESETINE HILJADA GRANATA KOJE SU SVAKODNEVNO ZASIPALE SARAJEVSKE BOLNICE,DJECIJE VRTICE,ULICE I SKOLE,KUCE I PIJACE,DZAMIJE I CRKVE,I KOJE SU UVIJEK DOLAZILE IZ ISTIH TOPOVA-JER LJUDI KOJI SU BRANILI GRAD ARTILJERIJE NISU NI IMALI!-"UNPROFORCI"NISU UOPCE REAGIRALI!ALI,AKO BI SLUCAJNO KAMERA NEKE SVJETSKE TELEVIZIJE SNIMILA NEKI OD BROJNIH MASAKRA U KOJIMA SU STRADAVALI SARAJEVSKI CIVILI PA JE TO ONDA POSTAJAO MEDJUNARODNI MEDIJSKI DOGADJAJ,TAD JE IZ STABA UN-a,EKSPRESNOM BRZINOM,IZDAVANO SAOPCENJE DA SE BAS ZA TU GRANATU,KOJA JE UBILA DESET-DVADESET LJUDI,CEMU JE POUZDANI IZVOR KAMERA,"NE ZNA ODAKLE JE I OD KOGA ISPALJENA"!?FUNKCIONERI I MIROVNI POSREDNICI RAZVILI SU STRATEGIJU PO KOJOJ SU JEDNAKO KRIVI I MRTVO DIJETE I LUDJAK KOJI GA JE HLADNOKRVNO UMORIO. COLIC JE OVAKVO PONASANJE"SVIJETA"MOGAO TUMACITI NA DVA NACINA.BILO JE U SVEMU TOME HISTORIJSKIH ANALOGIJA SA STANJEM UOCI PRVOG SVJETSKOG RATA.TADA SU BOSANCI I BOSNA,NA PRAVDI BOGA,BILI ZRTVE SUKOBA KOJI IH SE UOPCE NIJE TICAO,SUKOBA IZMEDJU DVA IMPERIJALNA BLOKA.VELIKI RAT JE TADA POCEO BAS U BOSNI,U SARAJEVU.UGLAVNOM,ZBOG NERASCISCENIH RACUNA IZ PRVOG,KASNIJE JE NASTAO FASIZAM I BUKNUO POZAR DRUGOG SVJETSKOG RATA. USPOREDBE IZMEDJU 1914.I 1992.NAMETALE SU SE SAME OD SEBE.I U RATNOJ SARAJEVSKOJ STAMPI MOGLO SE NACI MNOGO TEKSTOVA KOJI SU SE BAVILI TOM TEMOM.NEKE OD NJIH PISAO JE I SAM COLIC,MADA MU JE,INTIMNO,JEDNO DRUGOM TUMACENJE HLADNE RAVNODUSNOSTI,KOJU SU VOJNICI I OFICIRI S PLAVIM SLJEMOVIMA POKAZIVALI PREMA NESRECI GRADA,BILO BLIZE ZDRAVOM RAZUMU.ONI SU IGNORIRALI PATNJU SARAJLIJA IZ SASVIM BANALNIH RAZLOGA.IZ RAZLOGA OBICNOG LJUDSKOG STRAHA. SUOCENI S DVIJE STRANE,OD KOJIH JE JEDNA DJELOVALA POTPUNO BESPOMOCNO I BILA OCIGLEDNO VOJNO INFERIORNA,I DRUGOM KOD KOJE JE TENKOVA I TOPOVA PRETJECALO,STRANOM KOJA JE SVOJE ORUZJE BESKRUPULOZNO UPOTREBLJAVALA I,USTO,LAGALA DO MJERE DA JE IZGLEDALO KAO DA VJERUJE U SVOJE LAZI,VOJSKA UN-a SE,BEZ OSTATKA,OPREDIJELILA ZA-JACU STRANU!BILO JE SASVIM IZVJESNO DA JE ONAJ KO JE SPREMAN HLADNOKRVNO UBITI DIJETE U KOLIJEVCI,JOS RASPOLOZENIJI DA PUCA NA NEPOSLUSNOG VOJNIKA U PLAVOM.KAKVA TI JE UTJEHA AKO AVIONI IZ TVOJE ZEMLJE DODJU DA KAZNE TVOG UBOJICU.TO TE NE BI OZIVJELO,A TESKO DA BI AVIONI IKADA DOSLI,I OVAKO I ONAKO...PORED TOGA,COLICU JE TO SAVRSENO BILO JASNO,ZAPADNI,SICARDZIJSKI SVIJET VOLI DA SE KLADI NA KONJA KOJI DOBIJA.A RAT U BOSNI IZGLEDAO JE KAO REZULTAT NAMJESTENE UTAKMICE,POZNAT PRIJE NEGO STO JE IGRA UOPCE POCELA... (Midhat Ajanovic-Ajan-"USELJENIK")

Dr Amir Pleho-JATA IZ KUKAVICIJIH GNIJEZDA Naredbom iz Dejtona utihlo je pucanje sa brda.Nevjerica i zbunjenost caruju medju zivima.Mozda ce ponovo zatrestati.Prve grupice ljudi iz dalekog svijeta pocele su se uvlaciti u grad.Pamteci ovaj grad po slikama i doceku sa Zimske olimpijade 1984.godine posjetioci se uzasavaju.Pocela je potraga za minulim dogadjanjima.U razruseno Sarajevo stizu posiljke.Kao prva pomoc za komunikaciju sa svijetom stize satelitski telefon.Za par dana na mjestu njegove instalacije vrvilo je od ljudi.Bio je pravi mravinjak.Javljaju se prezivjeli sa svih strana.Traze da se ubroje u prioritet ostvarenja kontakata sa svojima od kojih su zlom bili ovih godina odvojeni.Medju njima jer stigla i Branka.Bila je u crnini.Znam je.Bila mi je bliska i poznanik sa posla.Pamtim njen prvi porodjaj.Kasnije sam joj to dijete povremeno lijecio.Curica je za ovog jada morala vec biti zrela. Ukocio sam se kada mi je Branka saopstila da medju zivima nema vise meni tog dragog bica.Ubili je snajperisti. Zakljucih da smo ja i Branka ponovo zajedno,samo sada zajedno u tuzi.Ona nije znala da je meni izginula skoro cijela porodica."Vidis sta nam rade Srbi",otelo mi se iz grla. "Nisu to Srbi",odvratila je brzo."To su izdajnici i fasisti.Jata su to iz kukavicijih gnijezda." "Imas pravo Branka,ali nazalost tamo je najvise Srba",slijedila je moja konstatacija.Bila je uporna u svom tvrdjenju i pokrenula me je na razmisljanje. U pomoc se ukljucise sjecanja sa sijela.Oni sto drukcije misle u ratu su se tesko mogli cuti sa svojima od kojih su ih otkinuli.Direktne veze su bile samo za neke mocnike na obje strane.U tim kontaktima sa one strane odakle je pucalo u razgovoru su svi do jednog govorili da se javljaju iz Beograda.Meni su do uha cesce dolazili glasovi poznanika iz Istocne Bosne,ali i drugih krajeva gdje pravoslavci nisu imali potrebu da se maknu iz kuce,osim ako ih bogacenje pljackom nije tjeralo da krenu.Znajuci da je broj onih koji su se javljali veliki,ispade da su Sarajevo napadali samo Beogradjani,jer onoliko jata iz kukavicijih gnijezda ni poluprazan Beograd ne bi mogao primiti.Znaci stanovnici Beograda su morali biti odatle maknuti negdje na drugo mjesto.Praznine u prostoru oko Sarajeva nije bilo.U te zakljucke bi covjek i povjerovao da neke slike iz koncetracionog logora ne potvrdise ono sto Branka navede.U jeku pakla u najvecem logoru Evrope kada se svuda ginulo iskrsla je sumnja da je na djelu peta kolona.Neke ciljeve sa brda su precizno pogadjali i kada nije bilo nikakve mogucnosti da se vidi koliko je ljudi tamo.Broj poginulih je stravicno rastao kada se najmanje nadalo.To bijase razlog za kontrolu sumnjivih.Jednog sumnjivog sa Otoke su poveli,a on znajuci sve po gradu veli:"Necete vi mene ubiti,ne isplati vam se.SDS ce vam ponuditi zamjenu i tu ce se sve zavrsiti". U pritvoru je ostao kratko.Zamijenjen je.Iz papira nadjenih u njegovom stanu izvadjena je lista slijeda ubijanja kad njegovi osvoje Sarajevo.Evidentno je da je to bilo specificirano za svaki reon i ulicu. U tom spisku je bio na prvom mjestu doktor sa kojim je Branka radila zajedno.Zli ga nisu zaklali kako je bilo planirano.Usmrtila ga je granata na poslu.U okruzenju ostalih zgrada njegov stan je bio na mjestu gdje bi ga tesko pogodio najprecizniji nisandzija.Taj stan je razorila granata dok je doktor bio na poslu.Plan zlih je kasnije zadovoljen. Granata je uklonila spisatelja i velikog prijatelja djece.Iza njega na spisku za likvidaciju u komsiluku je bio onaj biolog sto su ga naucnici stalno citirali.I njega su uklonili granatom.Od prva tri za likvidaciju sa spiska ostala je medju zivima samo profesorica sa fakulteta sto su ga razarali Biljanini obozavaoci.Njoj je ostavljena samoca.Bio je to dar poslat sa brda. Jednog intelektualca sa druge lokacije su danima pratili.Najprije granata pod prozor sobe gdje je radio.Znalo se da redovno dolazi na obaveze.Do malo iza toga zrno protuavionskog mitraljeza smjestilo se u stolicu na kojoj je sjedio.Uslo je kroz otvoren prozor.Slucajnoscu u oba trenutka on nije bio na svom mjestu.Od tog dana je dnevno mijenjao radno mjesto.To mu je sacuvalo zivot.Danas je rano ostarjeli samac.Sest clanova njegove porodice su u legendi. Peta kolona je javila svojima u Mrkovice kojim danom je na Markalama pijaca puna.Slicno je dojavljeno okupljanje za hljeb u Miskinovoj ulici.Zli sa brda su uzivali da uklone puno ljudi.Narocito su uklanjali skolovane.Bio im je to amanet pohlepe jer su nastojali ukloniti sve tragove zivota starosjedilaca Bosne,a mudri o tome znaju kazivati.Branka mi paznju usmjeri i poveza bol sa jatima iz kukavicijih gnijezda. (Dr Amir Pleho-"SIJELA U PAKLU")

Branimir Stulic-JA POD STOLOM,A POD KIM SI TI Svega je osim srece Jugoslavija imala Premda dugo je takva dicna i potrajala A kako i ne bi kad su mi na strazi a toplo Ljeto je lijenog nedjeljnog popodneva bilo Tisucu devetsto sedamdesetcetvrte alo Kad su mi u vojski kazem snenom pusku ukrali Sest godina poslije toga sjedimo u travi Kraj piste sarajevske zracne luke negdje rujna Mjeseca u trojci cekamo na zrakoplov kuci Nigdje zive duse rano popodne nedjelja je Vruce u dzuboksu na aerodromu imaju Balkan i Sta da radim a ja grickam travku gledam Jarom pritisnuta okolna brda omaglicu Korov i bubamare odnekuda zvuci dopiru I bas sam svoj na svome kao desetka na kecu.

Roger Caillois RAT JE NELJUDSKI.TO JE DOVOLJNO DA GA SE MOZE NAZVATI BOZANSKIM.

KRALJ NIKOLA&DJETICI Kad je kralj Nikola osvojio Bar,jedan Crnogorac povede magarca da ga napoji na moru. Magarac nece da pije. "A koji smo kurac onda ginuli za ovu vodurinu,kad je ni magarac nece?!",cudi se Crnogorac.

ponedjeljak, 03.09.2007.

Rade Serbedzija-PRIJATELJ GA KAZE VISE NE POZNAJE A jurili smo zenske nekada zajedno i obijali kavane nedjeljom sve do podne spavali oblak ti ne jebem u istom gradu rodjeni u istu skolu isli zna baraba sve o meni i ja o njemu zna sto me boli i gdje sam narocito osjetljiv na kiti sam mu pokazao veliku bradavicu kazem samo on to od muskih zna a sad me kao ne pozna... bitanga jedna obicna pizda mu materina prije deset godina na ramenu mi ko dijete plakao kad ga je zena ostavila sto ga ne pustih onda da se ko covjek ubije nikada ne bih barem saznao kakva je kucka bio moj prijatelj za koga sam nekad mislio malo je i zivot za njega da se da a sad me kao ne pozna... ma briga me za politiku ovaj rat je obicna svinjarija al`on i ja bili smo ko brata dva znam da je bio zarobljen kazu da su mu i u usta pisali u redu svi smo znali sto cine tamo oni vandali ta svugdje na svijetu ima govana al`on i ja majku mu bili smo najbolja druga dva a sad me kao ne pozna... kad mu je majka umrla ej covjece kao da je moja presvisla pili smo do besvijesti tri noci i tri dana znao je lupez napamet Jesenjina sina mi jedinog krstio iako je druge vjere bio ma ko je o tome onda mislio svi smo bili dio raje a sad me kao ne poznaje... govori tako pa onda najednom zasuti gleda kroz prozor i dugo suti zatim uzdahne duboko prodje rukom kroz kosu cini se da bi rekao nesto nesto o sebi odmahne samo rukom upali novu cigaretu i otpuhne u oblaku dima a sad me kao ne pozna...

OLUJNA VREMENA(USTASKI KRVAVI PIR) 29.X 1995. ...Prica mi B.sto se dogodilo rodbini nekih zagrebackih Srba poslije"Oluje"... ...Bratic nase zajednicke znanice R,kojeg znam iz vidjenja,kad je jos radio kao konobar u zagrebackoj kavani Sport,nadjen je zaklan u Zrmanji.Bio je u penziji.Rat je proveo u Krajini uzgajajuci ovce,politikom se nije bavio. Njegova zena,Slovenka,bila je otisla u Zagreb po lijekove,a on je ostao sam u kuci.Imao je 60 godina.Prethodno, kad je dosla hrvatska vojska,pitali su njegovu zenu kako to da se ona mogla,kao Slovenka,udati za Srbina... Njegovo tijelo nadjeno je tek poslije nekoliko dana,u podrumu susjedove kuce.U potragu je bilo ukljuceno i nekoliko ljudi iz medjunarodnih organizacija...Kasnije je nesto o tome pisao i Feral Tribune.R.je isla na sprovod,sefica joj je kasnije rekla da je bila na sprovodu cetniku(a nije im,veli,ni rekla da je bio izmasakriran,nije se usudila nista pricati,samo je rekla da je umro;navodno,iskopane su mu bile oci)... 2.XI 1995. Slusam opis ljudi koji su bili u jednom selu u Krajini,kazu-pustos,opljackane kuce,prozori koji lupaju otvoreni, razvaljena vrata,podovi pokriveni razbacanim stvarima,fotografijama,robom izvucenom iz ormara.Zacudo,vele, uzimali su iz kuca i porodicne fotografije,neke su i odmah unistavali...Kad su odlazili iz svoje kuce i upravo se malo udaljili,pred kucom se zaustavio automobil s prikolicom iz kojeg su izasli neki ljudi i uslu u kucu,najvjerojatnije da vide ima li jos sta za uzeti.Nisu se usudili vracati...Poslije Hrvatske vojske,selom su,kazu,isli Cigani i dovrsavali pljacku. 7.XI 1995. Navecer mi R.ponovo prica kako je ubijen njen bratic,bivsi konobar u Sportu.Ubijen je gotovo dva mjeseca poslije bijega ljudi iz Krajine.U dzepu su mu pronasli 200 maraka,dakle,motiv mozda i nije bio novac,ili nisu pretpostavljali da ga ima?...Masakriran je,ali R.veli da su ga mozda prvo ubili,a onda masakrirali(ili se bar time tjesi?...)Njegova zena,Slovenka,optuzuje Srbe za njegovo ubojstvo,kaze da je mozda netko od Srba nesto rekao Hrvatima pa su ga zato ubili,"zapravo ona i sama osjeca krivnju,jer ga je ostavila i otisla posjetiti djecu u Zagreb i donijeti neke lijekove,tako da je bio sam...Imao je sijede cekinje po licu i kapicu na glavi,izgledao je zaista star",veli R...U selu u kojem je ubijen zivi i neka gluhonijema zena s troje vanbracne djece.Njen je sin,star 12 godina,veli,"sve govorio Hrvatima sto bi ga pitali".Kad su stigli na sprovod,"nasli smo tog malog kako ukrug vozi bicikl,u pustom selu,kao obezglavljen.Nesto nadrealno,bas za tebe"(cesto ljudi imaju poneku takvu sliku,"bas za mene")."Mali se hvalio da su ga Hrvati slikali kako vozi bicikl"...Na sahranu je dosla malobrojna rodbina,"svi u strahu da i sami ne budu ubijeni".Policija u automobilu stalno ih je pratila...Na njenom poslu"ipak su prokuzili sto je"i sefica je rekla da je "uzela slobodan dan da ide na sprovod cetniku".Nitko oko nje nije je nista pitao,samo joj je prisla jedna kolegica, koja je ranije bila u Paraginoj stranki,i rekla joj"Kaj se to tebi dogodilo?"A onda dodala"Znam ja nase kretene"... R.zatim prica da je za vrijeme NDH bilo Srbima bolje u Zagrebu,"obican svijet u to je vrijeme bio pristojniji prema Srbima,nastojali su pomoci,a sad..." (Vesna Biga-"AUTOBUSNI LJUDI(Zagreb-Beograd 1991-1995-Dnevnici)"

Viktor Ivancic-ANONIMNI GRADJANIN 27.V 2000. Ja sam nazvao na telefon i pitao sam:"Alo,jel to pandurija?"Sluja je rekla:"Ovdi sluzba za zastitu ustavnog poretka!"Ja sam rekao:"Ovdi anonimni gradjanin!"Sluja je pitala:"Kako vam je ime,anonimni gradjanine?"Ja sam rekao:"Ro...ha,nes me zdignit!Ime mi je anonimni gradjanin!"Sluja je rekla:"Sta oces,anonimni gradjanine?"Ja sam rekao:"Ocu prijavit moga tatu!"Sluja je pitala:"E,sta s njim nije u redu?"Ja sam rekao:"On je onaj iz Ahmica!"Tu je uletijo muk i tisincuga.Onda je sluja pitala:"Koji iz Ahmica,jebate irud?"Ja sam rekao:"Znas ti dobro koji iz Ahmica!" Sluja je pitala:"I to ti je caca?"Ja sam rekao:"Da,samo ima lazni idemtitet!"Sluja je pitala:"Kakvi lazni idemtitet?"Ja sam rekao:"Pravi se da je normalan,a ustvari je monstrum,zvjer i bestija!"Sluja je pitala:"U kom smislu je zvjer i bestija?"Ja sam rekao:"U smislu Ahmica,covice!U najludjem smislu!Ako ga hitno ne uhapsite napravice jos ludje krvoprolice!Ja zivim u strahu za svoj mladi i nevini zivot!"Sluja je rekla:"Okej,okej,koji mu je lazni idemtitet?"Ja sam rekao:"E to ne znam!"Sluja je pitala:"Kako ne znas,jebate?"Ja sam rekao:"Pa zato sto mu je lazni!"Sluja je rekla: "Cekaj malo,cekaj malo...Koga onda da hapsimo i di da ga hapsimo?"Ja sam rekao:"Hapsite mog cacu kod mene doma!"Sluja je rekla:"Okej,reci nam ime i adresu!"Ja sam rekao:"E to ne znam!Ima lazni idemtitet!"Sluja je podviknila:"Alo,jesi ti normalan?!Jesi ti,prika,normalan,a?!"Ja sam podviknijo:"Nisam normalan,jebate!Usra sam se od straja!Ovkors da nisam normalan!"Sluja je rekla:"Pa,covice,valjda znas di stojis i kako ti se zove otac?!Ja sam rekao:"Naravski da znam!"Sluja je viknila:"Pa reci vise!"Ja sam viknijo:"Ne mogu,jebate!To mu je lazni idemtitet,razumis!?To nema blage veze sa istinom!"Onda je sluja rekla:"Okej,okej,koji ti je caci stvarni idemtitet?" Ja sam rekao:"U stvarnosti on je zlocinac i krvolok iz Ahmica!Treba ga hitno uhapsit jer posto ce napravit jos ludja sranja i pokolje!"Sluja je pitala:"Pa di oces da ga uhapsimo,jebate irud?U Ahmicima?"Ja sam rekao:"Ma ne,nego kod mene doma!Nema vise Ahmica,ucis li ti ista iz povjesti?!"Sluja je podviknila:"Pa reci nam vise ime i adresu! Jel to tako konplicirano?!"Ja sam rekao:"Nije konplicirano nego je neistinito,covice!To mu je lazni idemtitet, razumis!?Koji ce ti kua informacija ako unaprid znas da je lazna?!"Sluja je rekla:"Ha,pa sta nam je onda javljas telefonom ako znas da je lazna?"Ja sam rekao:"A ne,ne,prika...Ako ti ja za nesto sta ti mislis da je istinito javim da je lazno,jel ti ja onda dojavljivam istinu ili ti dojavljivam laz,a?"Sluja je zakrkljala:"Cekaj,cekaj,to te ne berem najbolje..."Ja sam rekao:"Poala sta si mentalac,u pene!Sacemo polako...Ti si mislijo da je moj caca normalni gradjanin,jel tako?Tako je!E,ja ti onda javim da on nije nikakvi normalni gradjanin,nego da je on zlocinac iz Ahmica, a da mu je ovo lazni idemtitet!Jel ti to dobra informacija?"Sluja je rekla:"Dobra je!"Ja sam pitao:"I sta onda ti radis kad znas da je kod mene doma zlocinac i krvolok sa laznim idemtitetom,a?"Sluja je rekla:"Hapsim ga!"Ja sam viknijo:"Pa sta cekas vise,jebate led?!Os da ti sve nacrtam?!"Sluja je rekla:"Daj mi adresu i stizem sa specijalnom jedinicom!"Ja sam rekao:"Ali to mu je lazna adresa,covice!Koji ti klinac objasnjavam ako kurca ne razumis!"Tu je opet uletila tisincuga.Onda je sluja zaurlikala:"Ma idi ti u tri pizde materine!Mene si nasa brumavat u glavu,a?! Mene si nasa brumavat,majmune jedan majmunski?!Jebesmi mater ako ti necu sad doc doma i razbucat ti kosti sa pendrekom!"Ja sam rekao:"Aaaaaa,tu smo,miki!Po mene mos doc doma,a po mog cacu krvoloka nemos,iako zivimo na istom mistu!Apa miki!Jesi sad ubra poruku?"Sluja je rekla:"Koju poruku,jebate,sta ti to trtljas?"Ja sam rekao:"Jesi ubra poruku zasto murija nikad ne moze uhvatit zlocinca koji ima lazni idemtitet?"Sluja je pitala: "Zasto?"Ja sam rekao:"Zato sta mu ga je murija i dala!" Robi K.(IIIa) (Viktor Ivancic-"BILJEZNICA ROBIJA K.")

Hamza Humo-SAPAT Sumrak. U tihim bascama skriven harem suti. Dvije zene same u konaku sjede I potajno placu. Dok vecernje slutnje u mislima jezde Jedna od njih sapnu: -A sad,draga,sta cu? Sapnu tako tiho,plasljivo i bolno Ko da i zidove zlobne usi rese. A jezivi sapat kao slutnje drhtaj Oba srca strese.

Dr Amir Pleho-OTETO OD ZABORAVA Trojica nas je.Sjedimo kao znanci.U ovom ruznom vremenu postadosmo bliski.Nevolja nas poveza u jedno.Ne puca vise,pa su sijela mirnija i manje opasna.Prebiranje pocetka nestajanja jednog naroda je svojevoljno uslo u razgovor.Povukao je to neki poriv iz dubine dusa.Sjecanja sama naviru,ne pitajuci da li je vrijeme da se o tome govori.Preko puta mene na stolici covjek koji je po svom sveukupnom ophodjenju ljudina.I poslije svega sto je propatio,bez zla je u sebi. Bio je na mjestu sa koga se dobro vidjelo svako cinjenje i pojedinci koji su ucestvovali u njima na pocetku etnickih ciscenja po Bosni.Vec tada se brzo osjetilo da svima ne prijeti ista opasnost. Vrijeme proslo.Izlaze konvoji ljudi iz tek opkoljenog Sarajeva.Po sastavu putnika u vozilima i pravcima kuda odlaze neobicni su.Ima ih dosta.Autobusi slovenacki,makedonski,jevrejski,srpski i hrvatski.Nema autobusa kojim putuju starosjedioci,bosanski Muslimani.Oni mirni kao da se nista ne dogadja.Ostaju u gradu.Nezbrinuti.Oluja,koja se dugo spremala,samo sto nije zatutnjala. Njemu sto mi je sada preko puta i sa sjetom se sjeca tih dana zbog drustvene pozicije pripalo samo da potpise spiskove konvoja.U kasarni jugoslovenske armije tamo u Lukavici sastanak.U ime zvanicne vlasti na sastanku sa cetnicima je Ceresnjes.Jevrej je.Njegovih je u Bosni i Sarajevu jako malo.Vecina je odselila daleke 1948.u Izrael. Na sastanku se odabire koga ce paravojne srpske snage propustiti u svijet. Spiskovi brzo stizu na sto za potpis.Cudno,pravili su ih jedni,valjanost im odredjivali u Lukavici oni sto se spremaju za paljevinu i ubijanja,a potpis za sve treba da stavi covjek kome su zlo,pohlepa i mrznja strani.U spiskovima vidno nedostaje samo jedna grupacija stanovnika.I on pripada tim sto ih nema na spisku. Najprije u mislima potrazi opravdanje za ove iznenadne pokrete stanovnika.U jevrejskom konvoju na spisku po koji Jevrej,ostalo samo pravoslavci koji se upisuju sada kao Srbi.Put konvoja se prekida na Ilidzi.Cetnici sve preuzimaju u svoje ruke.Srbi u konvoju"putuju u Srbiju".Prva stanica su im Pale.Hrvatski konvoj ide do Konjica pa dalje prema zapadnoj Hercegovini.Tu su samo bosanski katolici.Slovenacki konvoj kupi Slovence sa onim sto su bracnim vezama uokvirili i smjestili pod svoje u hudoj Bosni.Ima tu malo i Srba i Hrvata.I Makedonci odvoze bracne veze nastale u Bosni.I u tom konvoju ima Srba. Sve odlazi ispred pozara koji zloslutno prijeti Bosni.Onim sto ostaju u Bosni drzi govor na posljednjim izborima zakonski izabrani predsjednik drzave. "Ne bojte se,rata nece biti.Za rat treba dvoje,a ja ga necu i mi necemo ratovati." Narod k`o narod,povjerova prvom covjeku i nastavi mirno cekati.Oni sto nisu imali svoje konvoje ostadose da mirno cekaju smrt.Nisu imali rezervne ni domovine,ni otadzbine.Jedini su bili svoji na svome,a zlo je stiglo da ih ubija.Krv je potekla u Vukovaru,Dubrovniku i Ravnom.Zvornik,Foca,Visegrad i Rogatica cvile.Svuda krv i samo krv. Smusenost politickog vrha ne prestaje.Tamo su oko vodje poslusni.Pametne su bezdusno odgurnuli u stranu. Kad se nazrelo da su im to grijesi,politicari pametnim prisise tvrdnju da su oni okrenuli narodu ledja.Bezglavi hod tih politicara je pomagao nestanak jednog naroda.Sada kada vise ne puca i kada su umukle baterije sa brda na pomolu je definicija najprljavijeg u istoriji ratovanja.Prvi najgnusniji nacin etnickog ciscenja na evropskom tlu ce po zadatoj definiciji ponijeti naziv gradjanski rat.Ubijanje u Bosni sigurno nije gradjanski rat i nisu ga vodili gradjani. BIJASE TO NAJMUTNIJE ARANZIRANO UBIJANJE NEDUZNIH SA OBILJEZJIMA KRSTASKOG POHODA. (Dr Amir Pleho-"SIJELA U PAKLU")

Mak Dizdar-MODRA RIJEKA Nitko ne zna gdje je ona Malo znamo al je znano Iza gore iza dola Iza sedam iza osam I jos hudje i jos ludje Preko mornih preko gorkih Preko gloga preko drace Preko zege preko stege Preko slutnje preko sumnje Iz devet iza deset I jos dublje i jos jace Iz sutnje iza tmace Gdje pijetlovi ne pjevaju Gdje se ne zna za glas roga I jos hudje i jos ludje Iz uma iza boga Ima jedna modra rijeka Siroka je duboka je Sto godina siroka je Tisuc ljeta duboka jest O duljini i ne sanjaj Tma i tmusa neprebolna Ima jedna modra rijeka Ima jedna modra rijeka- Valja nam preko rijeke

NJEGOS&DJETICI Zida se visegradska cuprija. Dolazi delegacija Bosanaca kod vladike Njegosa da im proda kamenja,jer njegova zemlja je jako bogata tim Bozjim darom. Kaze Njegos: "Ljudi,eto vam dzabe,imamo mi toga na pretek!" Kroz neko vrijeme opet dolaze Bosanci,nestalo im kamenja. "Ma samo vi noste,ljudi,koliko vam treba",milostiv je veliki vladar. Helem,naculi Crnogorci da Njegos prodaje kamenje i organizuju protesni miting pred dvorom na Cetinju. Izlazi Njegos i obraca se masama: "No,ljudi,sta vam je?" "Kako sta nam je,vladiko",kaze narod,"culi smo da prodajes kamenje Bosancima". "Jesam,ljudi,ama sta je tu problem?Ima Crna Gora toga koliko hocete",veli vladika. "Dobro,vladiko,ali ako dodje do zemlje,ti ces je kopat`..."

subota, 01.09.2007.

The White Stripes-YOU DON`T KNOW WHAT LOVE IS(YOU JUST DO AS YOU`RE TOLD) IN SOME RESPECTS I SUSPECT YOU`VE GOT A RESPECTABLE SIDE. WHEN PUSHED AND PULLED AND PRESSURED, YOU SELDOM RUN AND HIDE. BUT IT`S FOR SOMEONE ELSE`S BENEFIT NOT FOR WHAT YOU WANT TO DO. AND UNTIL I REALIZE THAT YOU`VE REALIZED I`M GONNA SAY THESE WORDS TO YOU: YOU DON`T KNOW WHAT LOVE IS YOU JUST DO AS YOU`RE TOLD. JUST AS A CHILD OF TEN MIGHT ACT BUT YOU`RE FAR TOO OLD. YOU`RE NOT HOPELESS, OR HELPLESS AND I HATE TO SOUND COLD... BUT YOU DON`T KNOW WHAT LOVE IS YOU JUST DO AS YOU`RE TOLD. I CAN SEE YOUR MAN CAN`T HELP BUT WIN ANY PROBLEMS THAT MAY ARISE. BUT IN HIS MIND THERE CAN BE NO SIN IF YOU NEVER CRITICIZE. YOU JUST KEEP ON REPEATING ALL THOSE EMPTY"I LOVE YOU"S. UNTIL YOU SEE THAT YOU DESERVE BETTER I`M GONNA LAY RIGHT INTO YOU. YOU DON`T KNOW WHAT LOVE IS YOU DO AS YOU`RE TOLD. JUST AS A CHILD OF TEN MIGHT ACT BUT YOU`RE FAR TOO OLD YOU`RE NOT HOPELESS, OR HELPLESS. AND I HATE TO SOUND COLD. BUT YOU DON`T KNOW WHAT LOVE IS NO YOU DON`T KNOW WHAT LOVE IS NO YOU DON`T KNOW WHAT LOVE IS... YOU JUST DO AS YOU`RE TOLD YEAH, YOU DO AS YOU`RE TOLD. (The White Stripes-"ICKY THUMP",2007.)

IGOR MANDIC 24.VI 1995. Navecer kasno,gledam neku televizijsku emisiju u kojoj se raspravlja o razlikama izmedju polemike i kritike.Igor Mandic drzi bukvicu tipovima nakicenim raznim titulama.Mandic djeluje samouvjereno,ratoboran je kao i nekad... Kaze da je 80% svih HDZ-ovaca preslo iz komunisticke parije u HDZ,dakle,kako rece,"iz jedne misje rupe u drugu".Veli i da se Hrvati danas dijele na drzavotvorne i nedrzavotvorne,pa se"ovi drugi,eto,manje svidjaju televizijskom gledateljstvu"...Mandicevi sugovornici djeluju kao ljudi privrzeni rezimu,koji priljezno rade na konacnom"prosvjecivanju"Hrvata,tipovi oportunog,cinovnickog,"ispeglanog"uma(veoma ih je lako zamisliti i u okvirima stare ideologije,kako dokazuju da je"samoupravljanje jedini put kojim se mora krenuti u dalje oslobadjanje naseg radnog covjeka"),nasuprot kojih"divlji"i razbaruseni Mandic djeluje sasvim slobodno u svojim"bezdlakim drskostima". (Vesna Biga-"AUTOBUSNI LJUDI(Zagreb-Beograd 1991-1995-Dnevnici)"

ADAM MICHNIK Pise mi varsavska prijateljica(Malgorzata Wierzbicka),izmedju ostalog:"Mi se ovde i dalje igramo Robinsona Krusoa...Ima razlicitih nacina...Na primer,A.Mickjevic.On je neko vreme stanovao malcice izvan Pariza,pa je na pariskoj pijaci kupovao za svoju poveliku obitelj razno varivo,stavljao ga u dzep i pesacio kuci.Prica se da je cesto potpuno zaboravljao tu svoju mrkvu i persun,i to se raspadalo u njegovom dzepu..Ako smo svi vec davno emigranti u vlastitoj zemlji,svaki od nas ima u dzepu barem jednu trulu mrkvu."

CRNOGORAC NA RATISTU Na trebinjskom ratistu Crnogorac bez isprava odvojio se od svoje jedinice i uhvate ga vojnici iz druge jedinice JNA. "Jesi li Mujo",pitaju ga. "Ne ja,svetog mi Vasilija." "Ajde,skidaj gace",kazu mu. Ispostavilo se da zbilja nije Mujo. A Crnogorac se krsti: "Jebem ti vojsku u kojoj se vise vjeruje kurcu,no svetom Vasiliju."

<	rujan, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv