Slusao sam Mehmeda i prisjecao se 1991.i 1992.godine.Pored moje kuce u Banja Luci prolazio je put kojim su Srbi neizostavno morali proci na putu za svoja sela.Bio je to jedini put prema Bukvaleku,Kolima,itd.Svakodnevno su u autima i kamionima prevozili opljackanu robu.Kamioni,obicno mali tamici,bijahu prepuni kuhinja,trosjeda,fotelja,bijele tehnike,i uopce svega sto se moglo u kuci naci.Jednom sam na nekom kamionu vidio skupocjenu zeljeznu ogradu od kovanog zeljeza-sjetio sam se svega kad je Mehmed pominjao ograde-a ta ograda je lezala na nekakvom starom,sasvim iskrzanom otomanu.Cudom sam se cudio da nekom i takav stari otoman moze biti plijen?Shvatio sam da je sve plijen,da je sve sto se moze uzeti za njih slatko.
(Amir Osmancevic-"SMRTISTE")
Post je objavljen 11.09.2007. u 12:40 sati.