Mirko Kovac-KRISTALNE RESETKE
...Pratio me do bolnicke ograde,tu smo se rastali,ali samo zakratko.Onda je dosao septembar;blag i mahom suncan,a kratkotrajne naoblake nisu uticale na promjenu vremena.U petak,1.septembra,tacno u deset sati pocela je Konferencija vanblokovskih zemalja,a istog dana popodne otvorena su dva restorana GRADSKE KAFANE.Na Univerzijadi su Sofiji vaterpolisti Jugoslavije pobijedili su Madjare i osvojili zlatnu medalju.U kinu Balkan davao se film PRODAVACICA LJUBICICA.Beogradjani su ovacijama pozdravili predsjednika Vrhovnog vojnog savjeta Sudana,Ibrahima Abuda.U ponedjeljak,4.septembra,Tito je priredio prijem za drzavnike i sudionike Konferencije, toga dana zasadjen je i prvi platan u PARKU PRIJATELJSTVA.Vec 8.septembra festa je protutnjala,a posljednji je otputovao Sukarno.Iz zatvora su pusteni svi oni koji su mogli nekim svojim ispadom narusiti ugled idealnog drustva.G.Adam izasao je iz bolnice na dan neuspjelog atentata na De Gaullea,a vec navecer sjedili smo u kavani hotela SLAVIJA i cavrljali o svemu.Smijali smo se glasno i do suza,mnogo smo pili,a g.Adam bjese popusio dvije kutije cigareta i vec naceo trecu.On se nije razmahivao onim odbijanjem dimova,niti su ga zabavljali kolutovi koji su se dizali prema stropu,jer on je pusio otmjeno.Potrajala je ta nasa zabava,frcale su dosjetke,katkad i crnohumorne,a i ja sam postao lajav i uznio se uz g.Adama,samo ne tako visoko,tako se niko ne moze uzdignuti.
Pricali smo i o Sukarnu,jer su se u Beogradu sirile fame o potenciji tog indonezanskog drzavnika.Nismo mnogo podvajali politiku i razvrat;ta zar to nije jedno te isto?
Tada je blizu nas sjeo neki covjek.Bjese naculio usi.Povremeno bi nas pogledao,a onda ponesto zapisao u svoj mali notes.G.Adam nije se uzrujao,nije se obazirao na tog zbira,stavise,zelio mu je pomoci i olaksati posao,pa je sve glasnije psovao i grdio rezim.Znao je g.Adam da je taj udbas bio zaduzen za pisce i da je imao neke svoje cudne metode;rijetko je kad stupao u razgovor s onima koje prati,ali ih je pismeno upozoravao i ostavljao razne ceduljice.Ponekad su bile tek opomene u prijateljskom tonu,ali cesce prijetnje,bogme krvolocne i pune sadizma.
Pisao ih je cirilicnim krasopisom,kaligrafskim slovima i poeticno.Katkad se koristio i metaforama,cak i onda kad su njegove poruke bile sazete i ubitacne.G.Adama nikad nije privodio,niti ispitivao,ali mu je zato ostavio cijelu zbirku ceduljica.ZA NJEGA SE ZNALO DA JE STUDIRAO PRAVO I DA JE CRNOGORAC,DA NOSI NA DUSI OCEUBOJSTVO,JER JE ZA VRIJEME RATA,KAO SESNAESTOGODISNJAK,PO NAREDBI CRNOGORSKIH CETNIKA,MORAO STRIJELJATI OCA.
I sada je g.Adamu dostavio prijetece pisamce,a ovako je glasilo:ISCUPAT CU TI TAJ POGANI JEZIK I IZBITI IZ GLAVE TE TVOJE POKVARENE I ANTIKOMUNISTICKE MISLI.IZVADIT CU TI SRCE IZ TVOJIH TUBERKULOZNIH GRUDI I REZATI GA NA KOMADE.BUDES LI LAJAO PROTIV SUKARNA,STAVIT CU TI BRNJICU NA USTA.ZAUVIJEK CES ZASUTJETI,TI MORALNA NAKAZO!Oneraspolozilo je to g.Adama,jadno se i stijesnjeno osjecao,ne toliko zbog ceduljice i onoga sto je tamo napisano,koliko zbog beznadja jednog nesretnog svijeta koji ce potonuti u svojim manijama i niskim strastima.G.Adam htio je castiti tog udbasa,izustiti neku ljudsku rijec kao protutezu tom ludilu,ali tamo njega vise nije bilo.
-TO SU CRNOGORCI!-UZDAHNU G.ADAM.-DZELATI I PJESNICI U ISTO VRIJEME.ONI JEDINI PISU SONETE SVOJIM ZRTVAMA.GRUBIJANI S LIRSKIM POGLEDOM NA SVIJET.UVIJEK SU NA STRANI LUDOSTI.ONI SU RDJAVA BESKONACNOST!...
|
