Tri krupna razloga navode me da u svezi s dogadjanjem u Srebrenici i oko nje pokusam kao poglavar bosanskih franjevaca na ovaj nacin razmisljati.Ta tri razloga su:
1.Sjecanje na proslost.Dio nase proslosti,i to ne mali,dogadjao se u Srebrenici.
2.Pogodjenost patnjama ubijenih i prognanih Srebrenicana,a uz to jos i cinjenica da nam zajednicka patnja dolazi iz istog izvora.
3.Briga za buducnost.Srebrenicani mogu lako,ne htijuci i ne znajuci,postati paradigmom:ne mogu odlucivati o svojoj sudbini,a mogu biti utegom na ratnoj vagi,na kojoj se sve mjeri.
SJECANJE NA PROSLOST
Brojni su se ljudi Bosne,ne tako davno,sjecali dolaska franjevaca u Bosnu i njihova 700-godisnjeg neprekidnog djelovanja na ovim nasim bosanskim prostorima.Bilo je to 1991.godine.U tom spominjanju jedno od najvaznijih mjesta zauzimala je Srebrenica.
Poznati povjesnicar Bartol Pizanski 1375.pise da je franjevacki samostan u Srebrenici jedan od najstarijih i upravo ce taj samostan 1514.godine postati sredisnjim samostanom bosanskih franjevaca.Po njemu ce njihova zajednica dobiti prezime SREBRENICKA(prezime koje i danas nosi:FRANJEVACKA PROVINCIJA BOSNA SREBRENA).
U tim davnim vremenima u Srebrenici su postojale tri katolicke crkve.Najslavnija od njih bila je samostanska crkva,crkva svete Marije.
Srusena je 1686.godine i tek 1991,poslije vise od tri stotine godina,na njezinim temeljima podignuta je,na onda uocljivu radost Srebrenicana,spomen-crkvica prema projektu arhitektice iz Sarajeva Alme Simic.
Trebalo je da bude spomenikom proslih vremena,no ljudi koji pocinjaju genocid sigurno razmisljaju da ce to najuspjesnije uciniti ako poruse vjerske i kulturne spomenike,jer ce tako,po njihovu,biti izbrisan i trag o postojanju tih ljudi ili cak citavih naroda.
Sigurno su s tom namjerom porusili i nasu spomen-crkvicu u Srebrenici.Boli nas to,no to je mala rana.Vise nas boli umiranje i neizvjesna sudbina gradjana Srebrenice,pogotovo sto su u to zlodjelo ukljuceni mnogi cija imena i prezimena ne znamo i bit ce im tesko stati nakraj.
Ova nasa povijesna navezanost na Srebrenicu ustostrucila je nasu paznju na dogadjaje u Srebrenici.Dugo smo se bojali,prateci politicka i vojna dogadjanja,da ce se dogoditi ono sto se dogodilo.Upozoravali smo odgovorne,no nas je glas bio preslab,i dogodilo se ono najgore:Srebrenicom je potekla neduzna krv,glave preklanih ljudi su se kotrljale srebrenickom kaldrmom,a iz Srebrenice je potekla vec vidjena vukovarska rijeka prognanika.To boli,
posebno boli jer su patnje neduznih ljudi.
Preko clanova nase zajednice izrazavali smo sucut,a konvojem od dvadesetak tona upucenom u smjeru Tuzle pozeljeli smo i materijalno zasvjedociti svoje suosjecanje s patnjama nastradalih Srebrenicana.Znamo da je to malo,no mi vise pomazemo poticuci one mocnije i bogatije od nas,posebice one na Zapadu,da se ukljuce u ovu
brigu za postradale i,cini se,u tom imamo uspjeha.Nije,eto,ni na Zapadu sve trulo!
BRIGA ZA BUDUCNOST
Tko umije politicki razmisljati,zna da ova tragedija ljudi iz Srebrenice i oko nje nije samo posljedica trenutnog nasilja cetnika iz redova srpskog i crnogorskog naroda.Ona je tek dio rusenja Republike Bosne i Hercegovine,a osnovica tog plana je etnicko ciscenje,stvaranje cistih etnickih prostora.Srebrenicani ne samo sto su pobijeni i protjerani;njih se uz to zeli upotijebiti i kao sredstvo rusenja Federacije,odnosno nacina suzivota dva naroda ili nekog buduceg nacina (su)zivota sva tri konstitutivna naroda u Bosni i Hercegovini.
Oni,Srebrenicani,treba da"upadnu"u hrvatske stanove,"osvoje"hrvatska imanja.Zato je tako velika odgovornost politicara bosnjackog i hrvatskog naroda.Oni jednostavno,uz svekoliko nastojanje,ne smiju dozvoliti da srebrenicka tragedija zatruje dobro zapoceto zacjeljivanje proslih rana.Oni moraju nastaviti stvarati najbolje moguce uvjete zajednistva i suzivota.Ne ucine li to,tesko nama svima!
Mi smo,pak,bosanski franjevci svojevremeno,unosili mnogo napora u svoje nastojanje da dodje do izmirenja Hrvata i Bosnjaka.Istodobno smo to pokusavali i sa Srbima,sve u neunistivoj nadi da ce Bosna i Hercegovina biti drzava sva tri ravnopravna i suverena naroda.Smatrali smo da nam je povijest,uz druge,dodijelila tu ulogu.
NOVA MORALNA SNAGA
Ta nasa uloga je primjecivana i potpomagana od mnogih,pogotovo sto smo je nastojali ostvariti u okviru zajednicke nam drzave.U tom smislu smo shvatili i rijeci g.Alije Izetbegovica,predsjednika Predsjednistva BiH,izrecene 1991.godine u Skenderiji pred vise od deset tisuca ljudi:"Franjevci imaju pravo i obavezu aktivno sudjelovati u izgradnji bosanske zajednice naroda i drzave,osobito u vremenima kada je neki dovode u pitanje."
Ovako je,evo,barem se nama cini,moguce o Srebrenici razmisljati.Iz njezine zrtve,zelja nam je,treba izrasti nova moralna snaga u borbi za povratak izgubljenoga i povratak svakoga prognanoga na njegovu rodnu grudu.
Srebrenica i njezina zrtva ne smiju biti prepustene zaboravu ni sudbini svrsenog cina.Naprotiv,Srebrenica treba i mora biti pocetak novih nastojanja oko mira i slobode svakog covjeka.
(Fra Petar Andjelovic-"FRATAR I NJEGOVA BOSNA")
Post je objavljen 10.09.2007. u 13:03 sati.