Srpske su vlasti u Banja Luci( i ne samo u Banja Luci,princip rada je bio isti na cijelom teritoriju koji su Srbi okupirali)od progona nesrpskog zivlja napravile unosan biznis,cak unosniji od sverca naftom i cigaretama.Iz Banja Luke se nije moglo otici tek tako.Trebalo je platiti da bi bio-protjeran.Svako je morao da plati nebrojeno nekakvih odjava i papira i tek je sa tom gomilom uredno placenih priznanica mogao da izadje iz grada.Primjerice,CAK SU I BEBE OD MJESEC DANA MORALE DA IMAJU POTVRDU I NEKAZNJAVANJU I POTVRDU DA SU OSLOBODJENE VOJNE OBAVEZE.Sve te potvrde su se placale.Potom je trebalo platiti mjesto u autobusu kojim prognanik krece do Novske
i do punkta UNPROFOR-a.U autobusu je obicno oko sedamdesetak ljudi,a karta je kostala oko stotinu maraka.U
Bosanskoj Gradisci su Srbi radili na dva nacina.Jedan je bio da izvedu sve iz autobusa,potom krece sistematsko pretrazivanje i oduzimanje novca.Drugi nacin je bio,da svaki putnik da po dvadesetak maraka i novac se onda predaje vojnicima.Dakle,oko 1500 maraka su kupili po autobusu i taj novac su dijeli vojnici na mostu.Zanimljiva je bila i uredba srpskih vlasti kojom je zabranjivano da se iznose fotografije i video kasete.Uredba naravno nije imala za cilj da sprijeci moguce spijunske radnje,nego da nesrbe i na taj nacin natjera da potpuno zaborave svoj grad.Taj rad na brisanju sjecanja bijase doista impozantan.Svako ko je sa sobom ponio neku fotografiju,bilo kakvu i iz bilo kog perioda svog zivota,riskirao je da bude vracen u Banja Luku i da bude uhapsen i proglasen za spijuna.Ne treba ni napominjati sta takva optuzba znaci.
(Amir Osmancevic-"SMRTISTE")
Post je objavljen 13.09.2007. u 13:33 sati.