(Göteborg,zima 1993.Slobodna rekonstrukcija Colicevih pisama i dnevnickih biljeski)
...Zbog blizine Drine,granice sa Srbijom,tog susjeda oduvijek gladnog bosanske zemlje,istocna Bosna je najvise stradavala u svim bunama,ratovima i drugim frtutmama,sto su bile redovne pojave u ovom dijelu svijeta.Kad bi se sve smirilo,ljudi bi oplakali mrtve,zalijecili rane,ponovo podigli spaljena imanja i vratili se svojoj zivotnoj kolotecini,ali uvijek bi se na njihovim licima mogao procitati pritajen strah i nekakvo iscekivanje.Kao da su neprestano pokusavali predosjetiti kad ce se zlo ponovo dogoditi.Zbog svega toga ljudi su odatle bjezali,tako cesto i tako rado.
Kad bi se jednog dana neko docepao Sarajeva,dozivljavao je to kao izbavljenje iz bijede,zaostalosti i neizvjesnosti svake vrste.Osim za ljetnih praznika-da bi se malo sepurio pred rodbinom svojim autom,modernim cipelama
ili zeninom suknjom,koja je u gradu odbacila dimije-ovi se ljudi vise nikad nisu vracali u svoja sela.
Fatima je bila izuzetak.Jedini za koji je Colic znao.
Mnogo cesce nego je to bilo uobicajeno odlazila je u Colice-koristeci svaku priliku-zimski i ljetni skolski raspust,
praznike i vikende-i ostajala tamo duze nego bilo koji drugi Sarajlija ciji su prvi preci dosli iz Colica.Kad bi se sreli Fatima je ushiceno govorila rodjaku o zadovoljstvu koje joj je pricinjavao zivot na selu.O ljetu,kad su se ljudi okupljali da pokupe plodove zemlje,pokose djetelinu,rashlade se u bistrom potoku;o jeseni,kad selo zamirise od zrelih sljiva,
tek ispecene rakije i kuhanja bestilja;o voznji saonicama,koje vuku volovi kada metar visok snijeg prekrije selo;o proljecu,kad se sve rascvjeta i izbehara...
Colic bi odlazio na selo samo na nekoliiko dana tokom ljeta.Selo je bilo udaljeno od male carsije nekih dva sata hoda,kako se duzina i dalje mjerila u tom kraju,gdje su pjesacenje i voznja volovskom zapregom jos uvijek bili najcesci nacin putovanja.Na automobil,kojim bi se dovezao neki Sarajlija rodom iz Colica gledalo se kao na nedostizni luksuz,a staromodni,razdrndani seoski autobus(koji je,ionako,isao neredovno!)zbog nepodnosljive guzve i truckanja bilo je,u svakom slucaju,bolje izbjegavati.Colic bi obicno,nakon sto bi stigao autobusom iz Sarajeva do carsije,krenuo put sela,pjesaceci neasfaltiranim drumom gradjenim jos za turskog vakta.Volio je da se umori i oznoji,jer se na istom putu,na nekih kilometar prije Colica,nalazio zaselak Kula,s cesmom sagradjenom na izvoru najhladnije i najcistije vode,koju je ikada i igdje pio.Nauzivao bi se vode,usput nabrao pokoju zrelu jabuku,od neke posebne vrste koju su mjestani zvali"mehkulja"ili sitne,ukusne kruske poznate u tom kraju kao"jerbasma".Za tih nekoliko dana koliko bi ostajao kod rodbine obavezno bi dobio na tezini,neumjereno jeduci ogromne kolicine svih vrsta sireva,kajmaka,pure s tek ukiseljenim mlijekom,najrazlicitijih pita(s krompirom,kupusom,iznutricama ili mesom)te drugih jela kojim su ga domacini neprestano nutkali,a on halapljivo gutao,usljed blagotvornog utjecaja friskog planinskog zraka na njegov apetit.
Medjutim,Colic bi se,za razliku od Fatime,brzo zasitio seoske camotinje.Njega je grad definitivno bio uzeo pod svoje i on bi zacas pozelio da umjesto laveza pasa i blejanja ovaca cuje buku automobilskih sirena,a miris pokosenog sijena zamijeni gradskim smogom.Zato bi on,vec nakon kratkog vremena,nabavio u selu nekoliko flasa surutke ili rasola koji su bili najbolji lijek za njegove mahmurluke,majci bi ponio sirceta od divlje jabuke zukve,pekmeza i drijenjaka,i odjurio u Sarajevo.Colic ce,tek kasnije,saznati da glavni razlog Fatimine ceznje za selom ipak nije bila puka nostalgija za zavicajem,vec(mnogo vise!)stvar njenog srca.
Bas na putu za Colice,kod one cesme na Kuli s cuvenom vodom,srela je nekog ljetnjeg dana Ferida,seoskog momka,jedrog,punog snage i zdravlja,s rukama i ramenima koje su oblikovali dani provedeni za plugom i u kosenju livada.Desila joj se ljubav kojoj nije mogla odoljeti,ljubav zbog koje su snaga i magnetizam s kojim je veliki grad
usisavao ljude u svoju utrobu,prestali djelovati na Fatimu.Cim je zavrsila uciteljsku skolu Fatima se pokusala zaposliti u Cadovini,selu koje je imalo skolu sto su je pohadjala djeca iz svih okolnih zaselaka,poneki od njih pjesaceci po sedam ili osam kilometara.Nije joj bilo tesko da dobije posao oko kojega se ionako niko nije otimao.Svi su se,osobito oni koji su imali kakvu diplomu,iz petnih zila upinjali da nekako pobjegnu u grad.
Mlada uciteljica zauvijek je otputovala iz Sarajeva i udala se za Ferida.
Ali,covjek je proklet i,ako mu je uopce dato da u ovom zivotu uziva u sreci,to rijetko kad traje duze od treptaja.Drugo ljeto nakon zenidbe Ferid je umro.Onako,nazdravo.Kosio je u dolu ispod svoje kuce,iznenada je osjetio neuobicajen
umor i zedj,otisao je do hladovine,sjeo,napio se vode i-ispustio dusu.Imao je samo dvadeset i sest godina.Niko nikad nije saznao sta je prouzrocilo smrt jednog mladog covjeka koji je naoko pucao od zdrave muske snage.Nije bilo nikakve autopsije.Lijecnici su u istocnobosanskim selima bili jos rjedja pojava od ucitelja.Prerano postavsi udovica Fatima je odlucila da ostane na selu,uz mezar svog Ferida.Mlada i lijepa uciteljica brzo je postala predmet seksualnih zelja.I starog i mladog tog kraja.I momaka i ozenjenih ljudi.Mnogi od njih nisu se zadovoljili samo time da mastaju o njoj,vec su joj poceli i drsko dobacivati,slati tajne poruke,a nije bilo proslo ni sest mjeseci nakon Feridove smrti kad su joj u sitne sate poceli kucati na prozor.
Kako ih je Fatima sviju redom odbijala seljaci su joj se poceli svetiti sireci o njoj najrazlicitije traceve,izmisljajuci najbesmislenije lazi u kojima je uciteljica predstavljena kao razvratnica i kurva,koja u kucu prima samo"Vlahe",kako
su pojedinci pogrdno nazivali Srbe.Ljude je uvijek bilo lakse uvjeriti u laz,nego u istinu i selo je ubrzo okruzilo Fatimu zidom sutnje.Njena izolacija bila je potpuna.Izbjegavali su je cak i njeni rodjaci,a pogotovo familija rahmetli Ferida.
Izbacili bi je i s posla,samo da se nasao ikakav ucitelj spreman da dodje u njihovu vukojebinu i uci im djecu.
Fatima se nije udavala i seljacima-ukljucujuci i one sumnjicave medju njima koji obicno vjeruju samo u ono sto vide-to je bio dokaz da su sve price o uciteljicinom kurvanju tacne.Jer zna se:zensko tijelo ne moze dugo izdurati bez muske ruke.Drugi razlog,puno vazniji,bio je Fatimin odnos prema ljudima,vjeri,naciji,koji je i dalje bio isti onakav s kakvim je dosla iz Sarajeva.
Odbacena od svoje okoline i osudjena na samocu,Fatima je pocela da upoznaje jednu drugu Bosnu,onu o kojoj Colic nije nista znao.O tome mu je pisala u pismu...
(Midhat Ajanovic-Ajan-"USELJENIK")
Post je objavljen 18.09.2007. u 14:03 sati.