Kemal Kurspahic-PRIJEDOR PRED SUDOM SAVJESTI
Pisao sam vec o Patriku Makartiju(Patrick McCarthy),direktoru univerzitetske biblioteke u St.Luisu(Louis),onda kad je-2000.godine-objavio knjigu NAKON PADA:PREZIVJELI SREBRENICANI U ST.LUISU.Ta knjiga bila je i osnova jednogodisnje izlozbe u istorijskom muzeju drzave Mizuri(Missouri)o bosanskim izbjeglicama u St.Luisu.Makarti je od prvih dana ubijanja Bosne i Hercegovine bio alarmiran spoznajama o genocidnom progonu pred kraj stoljeca u kojem je svijet svecano obecao da se takvo sto nece ponoviti"nikad vise"i bio medju prvima koji su rasirenih ruku docekivale prve bosanske prognanike u St.Luisu jos 1993.godine.Osnovao je Bosanski studentski projekt,
obezbjedjujuci skolarine za prognanu bosansku djecu;pomagao u smjestaju srebrenickih majki i djece;postao oslonac i kucni prijatelj mnogima u bosanskoj izbjeglickoj zajednici koja je samo u ovom gradu narasla na vise od 50000 ljudi.I licno sam bio njegov gost u St.Luisu nakon izlaska moje prve knjige u Americi(AS LONG AS SARAJEVO EXISTS/SVE DOK SARAJEVO POSTOJI)1997.godine i tada mi je organizovao vise predavanja na univerzitetima,intervjue u lokalnim medijima,susrete sa tamosnjom jevrejskom zajednicom koja je-kao i drugdje u Americi-iskazivala posebnu uznemirenost progonom ljudi samo zbog toga sto jesu u dalekoj Bosni,a iznad svega bio sam dirnut susretom sa Srebrenicankama koje su nasle prvo americko zaposlenje u hotelu u kojem sam odsjeo.Uprava hotela uprilicila je i prijem s posluzenjem u povodu tog susreta prognanica iz Srebrenice s gostujucim bosanskim autorom.
Svih ovih godina izmijenili bismo poruke i dobre zelje,ali ovih dana dobio sam i nov dokaz da Makartijeva zaokupljenost zlocinima u Bosni i Hercegovini nije splasnula ni petnaest godina nakon sto je pocela:stigao mi je njegov najnoviji istrazivacki izvjestaj pod naslovom"Prazna sela i prepuna groblja-ocuvanje sjecanja u`etnicki ociscenom`Prijedoru".
PRILOG ZA ISTORIJU NASILJA
Ovog ljeta,sa istrazivackim timom-u kojem su bili jos i direktor udruzenja Prijedorcana u St.Luisu Amir Karadzic i profesor dr Bendzamin Mur(Benjamin Moor)koji je zajedno s dr Dzekom Luzkovim(Jack Luzkow)razvio univerzitetski predmet BOSANSKA IMIGRACIJA:PRICA,SJECANJE I IDENTITET-Makarti je,naime,obilazio prijedorska ratna mucilista da bi za jesen pripremio izlozbu u Muzeju holokausta u St.Luisu pod nazivom:
PRIJEDOR:ZIVOTI IZ BOSANSKOG GENOCIDA.Profesori Mur i Luzkov u pripremama za tu izlozbu snimaju video zapise sa sjecanjima prognanih Prijedorcana u St.Luisu.
Makarti je s istrazivackim timom posjetio Prijedor da"zaviri ispod povrsine normalnosti u mjestu koje je(prije 15 godina)bilo epicentar genocidnog nasilja u Bosni".
Za razliku od realpoliticara i kvazinaucnika koji svu pricu o zlu sto se srucilo na BiH devedesetih svode na neki
"lokalni genocid"u Srebrenici,Makarti dokumentovano prikazuje zbivanja u Prijedoru u sirem kontekstu genocidnog projekta"etnicki ociscene"Bosne i Hercegovine.Ta zbivanja samo u ovom gradu rezultirala su progonom vise od 40000 ljudi i masovnim ubijanjem nesrpskog stanovnistva.
Makarti u opisu tih dogadjaja citira hasku optuznicu u kojoj se kaze:"Tokom ranih jutarnjih sati 30.aprila 1992.,
bosanska srpska policija i vojne snage preuzeli su fizicku kontrolu nad Prijedorom.Nakon nasilnog preuzimanja Prijedora,Krizni stab zaveo je ostre restrikcije na sve aspekte zivota nesrpskog stanovnistva,posebno bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata,ukljucujuci kretanje i zaposljavanje.Prema optuznici,bosanske srpske vlasti u prijedorskoj opstini nezakonito su odvojile,pritvorile i drzale(u zatocenju)vise od 7000 bosanskih Muslimana,
bosanskih Hrvata i drugih pripadnika nesrpske nacionalnosti iz prijedorskog podrucja u logorima Omarska,
Trnopolje i Keraterm izmedju maja i avgusta 1992.godine".
POKUSAJ PONISTENJA SJECANJA
Istrazivacki tim iz St.Luisa u Prijedoru je intervjuisao desetine neposrednih svjedoka nasilja,ukljucujuci dr Minku Cehajic,ciji je muz Muhamed,kao predratni predsjednik opstine"nestao"u logoru Omarska;pjesnika i novinara Rezaka Hukanovica,koji je o vlastitim mukama u Omarskoj i na Manjaci objavio knjigu DESETI KRUG PAKLA:
SJECANJA NA ZIVOT U LOGORIMA SMRTI U BOSNI(koja je prevedena i na engleski);Muharema Murselovica,
bivseg zatocenika Omarske,koji prica o nastojanjima za obnovu neiskljucive politicke kulture u Prijedoru;Muhidina Sarica,direktora skole u Kozarcu,koji svjedoci o svojim danima u Keratermu i temeljitom unistenju Kozarca;a razgovarali su i s banjaluckim nadbiskupom Franjom Komaricom i-mnogim drugim.
Americki istrazivaci zapazili su kako u zloglasnim prijedorskim logorima gotovo i nema nekakvih obiljezja stradanja.
U Trnopolju,odakle su u ljeto 1992.godine otisle u svijet sokirajuce slike izgladnjelih logorasa,vidjeli su samo spomenik srpskim zrtvama rata;u Keratermu,gdje je stotine zatocenika brutalno muceno i pobijeno,ima tek obicna oznaka na uglu parkiralista;u Omarskoj ponudjena im je tek posjeta pod nadzorom,bez fotografisanja i uz obecanje
da nista o tome nece pisati.To su odbili.Kao sto,uostalom,Makarti evo vec deceniju i po ne pristaje na nastojanja da se poniste sjecanja na zlo.On,jednostavno,vjeruje da je obnova Bosne i Hercegovine moguca samo na temeljima obznanjivanja zlocina i kaznjavanja zlocinaca.
|
