AnteTomic-MALA MOCNA MUZIKA
Kultura je nase oruzje,govorilo se s jeseni `91,u onome bunilu prvih dana rata,pa su se cak i postrojavale nekakve jedinice slikara i aforisticara,karikaturista i glumaca.Umjetnicke satnije,kako se to zvalo,bile su sjajan izgovor da ne fasujes geler u glavu,a da ipak polozis nekakvu"zrtvu",makar sonetic,dvije kvartine i dvije tercine,molit cu lijepo,"na oltar domovine".Stanovito smo vrijeme zbilja vjerovali da u takvim budalastinama ima istine i da bi,sto ja znam,
imalo smisla da prvaci nasega glumista sokole momke u rovovima recitirajuci im Matosa.Ili,jos bolje,da im recitiraju na megafon pa da Matosa cuju i Srbi s druge strane,pa da shvate kako smo mi kulturni do zuba i kako se s nama nije saliti.
Onda smo se,srecom,otrijeznili,skontali kako je cetnike ucinkovitije gadjati teskim projektilima nego Zlatkom Vitezom,a umjetnicke satnije su raspustene.Rat su na posljetku,kako je i red,dobili oni sto Glembaya znaju samo kao vinjak,a na spomen Picassa zakljucuju kako je zacijelo rijec o novome modelu RENAULTA.No,u narodu je ostalo neumrlo vjerovanje kako je kultura ono podrucje u kojemu smo apsolutno superiorni svojim istocnim susjedima,siljastim lubanjama,sto bi kazao Djodan,koji jedu prstima,hodaju u opancima,rijetko se peru i slusaju nekakvo zavijanje sto ga zovu NOVOKOMPONOVANOM narodnom muzikom.Posljednje iz ovoga paketa predrasuda bilo je mozda najsnaznija potvrda teorije o razdjelnici civilizacija na Drini.
Doajeni sovinisticke antropologije pritom su osobito pazili da,pod jedan,s prezirom podcrtaju ono
NOVOKOMPONOVANA i,dva,nikada ne kazu NOVOKOMPONIRANA.Kao da u hrvatskome jeziku ne postoji rijec za nesto tako gadno kao sto je lelekanje uz dugmetaru.Srpska je novokomponirana narodna muzika tako dosta dugo bila obiljezena kao nevidjeni primitivizam.Priznati da vam nije mrsko poslusati Draganu Mirkovic bio je gaf kao da ste na pozornici nekakve svecane akademije cesali jaja.Ako vas vec ne bi optuzili za izdaju hrvatskih nacionalnih interesa.Cijela ta histerija na posljetku je otisla tako daleko da su i one natapirane estradne umjetnice u lasteksu s gnusanjem zborile o PEVALJAKAMA I KAFANAMA,kao da i one same hidrogen svoj nasusni ne zaradjuju tezgareci s jednakim glazbenim smecem po hrvatskim lokalima u Njemackoj i Austriji.
Ugostiteljska,KAFANSKA-i opet,s primjerenom dozom prezira i nikada KAVANSKA-narav ove muzike prikazivala se kao njezin najstrasniji grijeh.Oklopljenim umovima pritom je bilo uzaludno objasnjavati da je i Edith Piaf pjevala u bistroima,a Billy Holiday u HONKY TONK barovima ciji ugled gdjekad nije bio nista bolji od ugleda kavane u najcrnjoj srpskoj provinciji.U govoru slijepe mrznje kafane su bile krucijalni dokaz o nevrijednosti novokomponirane narodne muzike.Kao da ona,u golemoj vecini slucajeva,nije nevrijedna sama po sebi,praznoglava i banalna.Protiv
narodnjackog bofla razumni su argumenti bivali gotovo zaboravljeni,kao sto uostalom sovinizam i inace nije PER TU s razumom.U ovome slucaju za to je postojao i poseban razlog:golema vecina onoga sto se naziva hrvatskom estradom,naime,jednako je praznoglava i banalna kao i hitovi iz majstorskih radionica gospodja Zmijanac i Raznatovic.
Onda su se u medjuvremenu stvari stubokom promijenile.Kroz otvorene prozore automobila zaustavljenih pred semaforom novokomponirani decibeli izlijecu slobodno kao kakvi,usudio bih se primijetiti,golubovi mira.Narodnjaci
su ponovno stekli pravo gradjanstva,javni ih ukus tolerira.Ako znamo da je ta muzika i prije rata bila getoizirana u krcmama u predgradju i provincijskim diskotekama,sve je zapravo kao nekada.Ili,ako vam se tako vise svidja,LIPE
CVATU,SVE JE ISTO KO I LANI.Nakon svega moramo biti sretni sto je vatrena moc kulture,na koju smo onomad ozbiljno racunali,bila samo budalastina,jer bismo u tome slucaju rat svakako izgubili.Arkan ne bi morao dolaziti sa svojim koljacima u Slavoniju,dosta bi mu bilo da je poveo sa sobom onu pjevacicu koju je ozenio.
Umjetnost,kazu,ne poznaje granice.Meni se cini da to u jos vecoj mjeri vrijedi za losu umjetnost ili neumjetnost.
Los ukus je univerzalna pojava:mi,evo,ponovno slusamo srpsko glazbeno smece,a Srbi,Bogu hvala,od nasega
nikada nisu ni otpocinuli.I tko se sada jos usudjuje ustvrditi kako su srpski i hrvatski toliko razliciti,kada vidimo kako se jedan cestiti Hrvat i katolik nasao ponesen,pa case lomi,a ruke mu krvave,puca u strop,a zbuka ga zasipa,dok na njegovu stereokasetofonu gospodja Raznatovic,na jeziku kojemu ju je majka ucila,cvili za svojim imaginarnim draganom?
Neugodna situacija.To prije sto oni sto slusaju narodnjake nisu uvijek nekakvi izrodi,prodane duse,sumnjivi elementi i tome slicno."Ko meni ista more rec?!Nema veceg ustase od mene",kazao je jednom u novinama vlasnik lokala u okolici Splita u kojemu svira iskljucivo novokomponirana narodna muzika.Slican takav lokal postoji i u Zagrebu i nosi slavno ime OLUJA 95.Dodajmo k tomu kako su slavne CAVOGLAVE,jedina autenticna ratnicka pjesma,bile autenticni narodnjak koji se vrlo lako mogao prearanzirati s harmonikom.Uostalom,pogledajte malo
te ljude iz cijih automobila na semaforima zavijaju piratske kasete s novokomponiranim hitovima:ili imaju naljepnicu
NDH na sasiji,ili im s retrovizora visi zastavica s Poglavnikovim likom.
Prije osam godina smatrali smo kako nacionalni osjecaj treba biti uzemljen u Gundulicu,Hektorovicu i Jurju Dalmatincu,a danas se suocavamo s cinjenicom da visokoosvijesteni Hrvati ne samo da ne znaju za te velicine,
vec u dokolici konzumiraju losu krivotvorinu srpske glazbene bastine.Za nasu pricu manje je vazno sto treba biti dijelom nacionalnog osjecaja,o osjecajima se,uostalom,ne bi smjelo ni govoriti.Ovdje i sada pravo je pitanje kako to da onim dvotaktnim mozgovima sto funkcioniraju po principu LJUTA RANA-LJUTA TRAVA pase upravo muzika njihovih bioloskih neprijatelja Srba?
Ja ne znam sto bih rekao na ovo.Zapravo,mogao bih se napraviti pametan pa kazati kako svaki fasizam pociva na losem ukusu,a los ukus je,kako smo vec kazali,univerzalan.U prilog ovome mogao bi se pozvati na notorni primjer kako je Hitler bio mizeran slikar.No,cini mi se da bi ovo bio previse jednostavan odgovor,a i on sam smrdi na fasizam,tako da najbolje zaboravite da sam vam ista rekao.
Jer trebamo biti zadovoljni povratkom narodnjaka.Takva muzika,u prvome redu,dokida vrlo nezdravo vjerovanje u nasoj kulturnoj superiornosti i demantira vrlo ruznu tvrdnju da je kultura oruzje.Pod dva,glazbeni se ukus nikome ne smije nametati:covjek ima pravo sam izabrati kakvu ce muziku slusati,ma koliko njegov izbor bio imbecilan.
(Ante Tomic-"SMOTRA FOLKLORA")
|
